DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 52 <-- 52 --> PDF |
čistu logiku. Ona zbog toga ne trpi mijenjanje, korigiranje i ponovno proučavanje svojih pretpostavki i osnovnih naziranja kao indukcija. Postavljena pretpostavka je za dedukciju dogma, na kojoj se dalje gradi. Takav način rada u teoriji zemljišnog čistog prihoda, naglašuju protivnici, najbolje odgovara njenoj biti. Postavivši različite jednadžbe i formule izvode na osnovu njih dedukcijom njeni pristaše različite zaključke od opće i gospodarske naravi. Budući da su ti rezultati s matematskog stajališta ispravni, ne mogu ni ti zaključci biti pogrešni, ako se putem dedukcije primijene na gospodarski život. To je vjerovanje pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda. Tako na pr. navodi Kriege r kao tipičan primjer dedukcije Endresov o mišljenje, da dobra zemljišta, a poimence smrekova, bivaju u pravilu prenisko cijenjena. Uzrok tome mišljenju Endresa leži u činjenici, što su izračunane prihodne vrijednosti zemljišta vrlo velike, a za njih se prema iskustvu ne može nikada postići taj iznos u prometu. Prema tome vidimo, da pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda pretpostavljaju formule i matematske rezultate stvarnosti i iskustvu i smatraju njih ispravnijima. Prema mišljenju Krieger a oni uopće ne će da razmatraju, što bi moglo da bude uzrokom tako velikom rezultatu, i da li je ovaj ispravan, jer ne sumnjaju u postavljene pretpostavke i osnovna naziranja. Za njih su postavljene pretpostavke i naziranja izvan svake kritike. (Uzrok velikom rezultatu leži u tome, što je u račun uzeti objektivni šumski kamatnjak manji nego postotak ukamaćenja za smrekovo gospodarenje, odnosno neispravnost pretpostavke o objektivnom, nepromjenjivom šumskom kamatnjaku. O tome smo već ranije govorili). Sličnih slučajeva dedukcije imamo vrlo mnogo u teoriji zemljišnog čistog prihoda. Daljnji prigovor teoriji zemljišnog čistog prihoda, kako smo spomenuli, leži u činjenici,_što se ona osniva i operira sa starim nazorima nacionalne ekonomije. Čitava ta nacionalna ekonomija bila je pod potpunim utjecajem tehničko-materijalističkog shvaćanja, polazeći od narodnog bogatstva. Ona je smatrala svrhom čitavog gospodarstva produkciju i podjelu dobara, a osobito stvarnih dobara (Sachgüter). Radi toga je ona postala više kao neka nauka o dobrima i vrijednostima, a ne kao nauka o gospodarenju. Zamjena između »gospodariti« i »producirati«, odnosno između gospodarenja i tehnike proteže se kroz čitavu nacionalno-ekonomsku literaturu. Ta pomutnja u shvaćanjima dovela je čitavu tu nacionalnu ekonomiju od početka na krivi put i do čitavog niza krivih zaključaka i zabluda — kaže Spiegel . Razumljivo je, da su se ti zaključci i zablude prenijele i u teoriju zemljišnog čistog prihoda, jer se ona na toj nacionalnoj ekonomiji osniva. Ne ćemo na ovom mjestu raspraviti shvaćanje i pojmove kao i zablude te nacionalne ekonomije, jer to nije svrha ove radnje. Osvrnut ćemo se samo ukratko i definirat ćemo njen pojam objektivne vrijednosti, koji je za na* od interesa, budući da se njime služi i neprestano operira teorija zemljišnog čistog prihoda. Prema shvaćanju klasične nacionalne ekonomije, odnosno objektivne teorije vrijednosti, koja je stavila u pozadinu ponudu i potražnju, određuju vrijednost dobra na objektivni način svi upotrijebljeni produktivni troškovi. Ona tim shvaćanjem zastupa u glavnom stajalište producenata. 322 |