DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 4 <-- 4 --> PDF |
Istina je, da za sada još mnogo šta za nas nije potpuno jasno u toj metodi, a i sami rezultati aerotaksacije izazivaju neku sumnju u skoru mogućnost praktične primene ovog načina taksacije za uređivanje šuma, ali setimo se samo poslednjih uspeha postignutih u raznim granama tehnike (na primer avijaciji, radiofoniji itd.) i naše će se sumnje razbistriti i potstaknuće nas šumare da radimo i dalje sa još većom energijom na polju ove nove nauke, da ne zaostanemo u progresu iza svojih kolega inžinjera drugih struka. Kod nas do sada aerofototaksaciji bilo je posvećeno vrlo malo pažnje. U našoj stručnoj literaturi skoro ne postoje nikakvi radovi po ovom pitanju, niti u originalu niti u prevodu. Taj me je fakat i naveo da preko ovog lista dam kratak uvod u aerofototaksaciju koristeći se jednom stručnom knjigom, koja je skoro izašla na ruskom jeziku, naime »Uputstva za dešifrovanje šumskih aerosnimaka« od A. K. P r o n j i n a, 1935 godine, i na taj način upoznam šire šumarske krugove sa novim načinima i metodama šumske taksacije. Tehnika snimanja. Nećemo se dugo zadržavati na tehnici samog snimanja i zakonima perspektive, na kojima se bazira aerofotogrametrija, pošto je o aerofotosnimanju bilo već reci u pomenutom članku od Di. N. N. Ovde ćemo navesti samo ono, bez čega se ne bi mogao objasniti sam način dešifrovanja aerofotosnimaka. Za sada postoje tri načina aerofotosnimanja: 1) »vertikalno« ili »p 1 a n s k o«, kada je optička osa objektiva komore kod svih uzastopnih snimanja upravljena vertikalno na horizontalnu površinu zemljišta; 2) »k o s o« ili »perspektivu o«, kad optička osa objektiva zauzima prema horizontu izvestan nagib; i 3) »konvergentno« ili »k o mb i n o v an o«, kad optička osa zauzima naizmenično vertikalan i kos položaj ili (kod upotrebe aparata sa više objetiva) kad optička osa centralnog objektiva zauzima vertikalan, a optička osa ostalih objektiva kos položaj. Vertikalno snimanje opisano je u gore pomenutom članku od Dr. N. N. i na ovom mestu nećemo ga ponavljati. Ono se vrši isključivo za izradu planova i karata. Snimanje šuma u cilju taksacije vrši se obično na kombinovan odnosno konvergentan način. U tu se svrhu upotrebljavaju specijalni fotoaparati. Navešćemo glavnije od njih. Aparat od Inž. Drobišev a ima devet zasebnih komora, od kojih jedna leži u centru, a ostalih osam u krugu. Optička osa centralnog objektiva upravljena je vertikalno, a ose ostalih objektiva nagnute su pod uglom od 45°. Žižina (žarišna) daljina je 13,5 cm. Veličina snimaka iznosi 12 X 12 cm. Komore se pune sa filmom svaka zasebno. Jedno punjenje svih komora daje 90 snimaka. Snimanje i premotavanje filma vrši se istovremeno u svim komorama. Površina, koju pokriva jedan snimak, predstavlja krug prečnika od 5 i polstruke visine leta. Snimci se raspoređuju u krugu; u centru je vertikalan snimak oblika pravilnog osmougaonika, nakolo je osam kosih snimaka oblika trapeza. Drugi tip fotoaparata za konvergentno snimanje je aparat sa automatski pokretnom složenom prizmom ispred objektiva. Pravolinijsko i kružno kretanje ove prizme podešeno je prema momentima eksponiranja 274 |