DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 39     <-- 39 -->        PDF

/


teorija nije ispunila sve zadaće, koje su na nju bile postavljene, a osim
toga što se danas više ne smatraju ispravnima stari pojmovi i principi
teorijske nacionalne ekonomije, odnosno tehničko-materijalističko shvaćanje,
koje je temelj teorije zemljišnog čistog prihoda.


Prije prelaza na samu kritiku napominjemo, da ćemo u našem daljnjem
razmatranju lučiti računanje vrijednosti šuma od teorije zemljišnog
čistog prihoda, jer ona danas predstavlja samo jednu od teorija računanja
vrijednosti šuma.


Opća kritika teorije zemljišnog čistog prihoda.


Nakon ovog kratkog uvoda razmotrit ćemo prigovore i kritiku novijih
protivnika teorije zemljišnog čistog prihoda.


Jedan od prvih prigovora teoriji zemljišnog čistog prihoda odnosi
se na shvaćanje, da je drvna masa tekući kapital, a ne stojeći kapital,
kako to danas smatra velika množina šumarskih stručnjaka bilo teoretika
bilo praktičara. Da je drvna masa tekući kapital, opravdavaju pristaše
te teorije time, što drvna masa, koja se svake godine siječe, ne odgovara
istoj drvnoj masi, koja godišnje priraste, jer je drvna masa za sječu nastala
već u ranijim godinama. Drvna masa je izložena trajnim promjenama,
pa se zbog toga ne može smatrati kao stojeći kapital.


Takovo naziranje pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda predstavlja
tipičan primjer tehničko-materijalističkog shvaćanja.


Za bit šumskog gospodarstva kao privrednog gospodarstva
(Erwerbswirtschaft; napominjemo, da postoji i konzumno gospodarstvo,
Konsumwirtschaft) spomenuta promjena drvne mase bilo u kojem pogledu
čisto je tehnička stvar i bez važnosti. Sve osebine drvne mase i
prirasta dolaze u obzir prema principima privrednog gospodarstva izražene
samo u novcu, te se samo njihovi novčani iznosi međusobno uporeduju,
a ne drvne mase u tvarnom iznosu. Uzrok, da se u teoriji zemljišnog
čistog prihoda zahtijeva oštro lučenje drvne mase kao tekućeg
kapitala, leži baš samo u tehničko-materijalističkom shvaćanju kapitala.
Prem tom shvaćanju ima se razlikovati produkcioni kapital kao faktor
produkcije od privrednog kapitala, koji je izvor dohotka. Prvi kapital
smatra se, kao narodno-gospodarski ili socijalni, a drugi kao privatnogospodarski
kapital.


Uzme li se u obzir drugi pojam za kapital, kao što je to učinio
Spiege l i mnogi drugi šumarski stručnjaci, onda to čitavo lučenje nije
ni potrebno. Glaser, Abetz, Spiegel i dr. povode se u svojim razmatranjima
za Li e f m a n n o v i m3 nazorima u teoretskoj nacionalnoj
ekonomiji prema kojima se pod kapitalom razumijevaju gospodarska
dobra (Kostengüter, na pr. zemljište), u koliko su izražena u novcusluže za postignuće trajnog novčanog prihoda. Budući da to izražavanje
U novcu ima svrhu, da računski utvrdi novčani prihod i da ga uporedi
s novčanim prihodima drugih gospodarskih perioda i drugih gospodarstava,
to se može kapital definirati i kao novčano-računski oblik troškova
(Kosten), koji služi kao sredstvo za ustanovljivanje novčanog prihoda.


Uz takovo shvaćanje kapitala, ispravno naglašuje Spiegel, 4 nije
važno ovo lučenje na tekući i stojeći kapital, već je ono čisto formalne


8 Lie f mann : Grundsätze der Volkswirtschaftslehre, god. 1917 i 1919.


* R. Spiegel : Praktische Waldwertrecbnung auf wirtschafttheoretischer
´´Grundlage god. 1926, str. 42.
309