DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 37 <-- 37 --> PDF |
Ing. MILENKO PLAVŠIĆ (ZAGREB): O NOVIJOJ KRITICI TEORIJE ZEMLJIŠNOG ČISTOG PRIHODA (NOUVELLES CRITIQUES DE LA THÉORIE DE RENTABILITÉ FONCIERE) Uvod. Šumsko gospodarstvo predstavlja važan dio opće nacionalne ekonomije. Poradi toga sve teze i pravila, koje je postavljala i koje postavlja teoretska nacionalna ekonomija, imale su i imaju utjecaja na šumsko gospodarstvo odnosno na šumarsku nauku. Tokom vremena mijenjale su se teorije i načela nacionalne ekonomije, a te promjene ostavljale su i ostavljaju duboke tragove u šumarskoj nauci. Najznačajniji utjecaj nacionalne ekonomije na šumarsku nauku izvršila je materijalističko-kapitalistička teorija poznata pod imenom gospodarski liberalizam u XIX. vijeku. Pod utjecajem principa gospodarskog liberalizma nastalo je računanje vrijednosti šuma i šumska statika, koje zauzimaju danas samostalni položaj u šumarskoj nauci. Gospodarski liberalizam očitovao se u dva smjera u šumskom gospodarstvu i u šumarskoj nauci. Pristaše prvog smjera težili su za postignućem najveće šumske rente (Waldreinertragslehre), a pristaše drugog smjera za postignućem najvećeg zemljišnog čistog prihoda ili najveće zemljišne rente (Bodenreinertragslehre). Bitna razlika između oba gospodarska smjera je u tome, da pristaše najvećeg zemljišnog čistog prihoda zahtijevaju što veće ukamaćenje uloženih kapitala u šumskom gospodarstvu, dok pristaše najveće šumske rente ne uzimaju uopće u obzir ukamaćenje uloženih kapitala. Osim toga postoji razlika između pristaša najveće šumske rente i zemljišne rente još i u tome, što prvi smatraju drvnu masu šume kao stojeći, a drugi kao tekući, kolajući kapital1 odnosno proizvod osnovnih kapitala. Osnovne kapitale predstavljaju prema mišljenju pristaša najveće zemljišne rente samo zemljište, upravni kapital i kapital kulturnih troškova. Kako je poznato, osnivač teorije najveće zemljišne rente bio je profesor poznate šumarske akademije u Tharandtu R. M. P r e s s 1 e r. On je na osnovu gore istaknutih načela postavio ovu jednadžbu gospodar skog ravnotežja: 4 , + D, 1,0..»-*+.1,6..»-» + =(B-\-V)(ifi.^~l)Jrc l,0p« Iz tezemljišta se jednadžbe može izvesti formula prihodne vrijednosti R _ ^. + .. 1,0?"-"+ - — c 1,0 ft" „ U~ lfip*. -r-1 _ .> 1 Dr. M. Eu dr e s: Lehrbuch der Waldwertrechriuns und Forststatik, 1919, str. 8. 307 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 38 <-- 38 --> PDF |
koju je Faustmani r izveo bez obzira na gornju jednadžbu god. 1849, dok su Pressler, Heyer i Judeich primijenili teorijske principe prihodne vrijednosti zemljišta u praksi na šume kao gospodarski objekt. P r e s s 11 e r, kao osnivač teorije zemljišnog čistog prihoda, imao je u vidu kod svoga rada financijsko gospodarstvo. On je zahtijevao, da se na šumsko gospodarstvo primijene principi običnog financijskog go spodarstva. No osim toga nastojao je on kao i njegovi pristaše, da razne gospodarske mjere ustanovi i opravda matematskim putem vjerujući, da ono, što je matematski ispravno, ne može biti pogrešno. Pod utjecajem toga vjerovanja držali su oni, da će tim metodama rada, koje se osni vaju na matematskim predodžbama i zasadama, podići čitavo šumsko gospodarstvo i njegov rentabilitet. Nasuprot vjerovanju P r e s s 1 e r a, da će pomoću teorije najvećeg zemljišnog čistog prihoda podići šumsko gospodarstvo, pojavili su se prigovori njegovom shvaćanju i gore spomenutim jednadžbama, koje predstavljaju osnov te teorije. Oko tih kao i ostalih jednadžbi teorije zemljišnog čistog prihoda razvila se oštra borba u šumarskoj nauci, koja nije još ni do danas potpuno riješena. Uzrok tome leži u činjenici, što se borba u glavnom vodila oko matematskog dokazivanja formula, a ispu štali su se iz vida osnovni zahtjevi i svrha teorije zemljišnog čistog pri hoda. Pristaše te teorije nastojali su sve prigovore oboriti na osnovu matematskih dokazivanja. U mnogim takvim slučajevima polemike i dokazivanja često se sa strane pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda naglašuje važnost matematike za nauku poznatim Kantovi m riječima, da u prirodnim naukama ima samo toliko istinske nauke, koliko se u njima nalazi matematike. Toj tvrdnji Kant a ne pridaju danas neki protivnici teorije zemljišnog čistog prihoda važnosti s obzirom na gospodarske discipline, ukazujući na teoriju zemljišnog čistog prihoda, u kojoj su se baš na osnovu raznih matematskih opreacija dobili rezultati, koji često ne odgovaraju gospodarskom životu. Držimo, da to shvaćanje o krivnji matematike nije ispravno, jer nije kriva matematika, da se je došlo do rezultata, koji ne odgovaraju gospodarskom životu, nego pretpostavke, od kojih se je pošlo. O tome će biti još govora u ovoj radnji. Osnovni zahtjev teorije zemljišnog čistog prihoda, da se postigne što veće ukamaćenje uloženih kapitala u šumsko gospodarstvo, rješavaju pristaše te teorije na osnovu financijske ophodnje, koju određuju računskim putem. Određivanje financijske ophodnje predstavlja radi toga jednu od bitnih zadaća teorije zemljišnog čistog prihoda. U našem nastojanju da prikažemo noviju kritiku te teorije, ne ćemo uzeti u razmatranje financijsku ophodnju, jer je ona posljedica najveće zemljišne rente, odnosno šumskog kamatnjaka, sječivog prihoda itd., koje ćemo veličine posebno razmotriti. Nazori Presslerovi kao i principi teorije zemljišnog čistog prihoda imali su od početka, kako smo spomenuli, a imaju još i danas velik broj pristaša. Na osnovu njihova rada zauzela je teorija zemljišnog čistog prihoda vidno mjesto u najvišim naučnim ustanovama. No pored svega toga postojali su, a postoje i danas njeni protivnici. Šta više, možemo naglasiti, da njihov broj danas raste. Uzrok tome leži u okolnosti, što ta 2 All. Forst-u. Jagdzeitung 1849 god. 308 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 39 <-- 39 --> PDF |
/ teorija nije ispunila sve zadaće, koje su na nju bile postavljene, a osim toga što se danas više ne smatraju ispravnima stari pojmovi i principi teorijske nacionalne ekonomije, odnosno tehničko-materijalističko shvaćanje, koje je temelj teorije zemljišnog čistog prihoda. Prije prelaza na samu kritiku napominjemo, da ćemo u našem daljnjem razmatranju lučiti računanje vrijednosti šuma od teorije zemljišnog čistog prihoda, jer ona danas predstavlja samo jednu od teorija računanja vrijednosti šuma. Opća kritika teorije zemljišnog čistog prihoda. Nakon ovog kratkog uvoda razmotrit ćemo prigovore i kritiku novijih protivnika teorije zemljišnog čistog prihoda. Jedan od prvih prigovora teoriji zemljišnog čistog prihoda odnosi se na shvaćanje, da je drvna masa tekući kapital, a ne stojeći kapital, kako to danas smatra velika množina šumarskih stručnjaka bilo teoretika bilo praktičara. Da je drvna masa tekući kapital, opravdavaju pristaše te teorije time, što drvna masa, koja se svake godine siječe, ne odgovara istoj drvnoj masi, koja godišnje priraste, jer je drvna masa za sječu nastala već u ranijim godinama. Drvna masa je izložena trajnim promjenama, pa se zbog toga ne može smatrati kao stojeći kapital. Takovo naziranje pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda predstavlja tipičan primjer tehničko-materijalističkog shvaćanja. Za bit šumskog gospodarstva kao privrednog gospodarstva (Erwerbswirtschaft; napominjemo, da postoji i konzumno gospodarstvo, Konsumwirtschaft) spomenuta promjena drvne mase bilo u kojem pogledu čisto je tehnička stvar i bez važnosti. Sve osebine drvne mase i prirasta dolaze u obzir prema principima privrednog gospodarstva izražene samo u novcu, te se samo njihovi novčani iznosi međusobno uporeduju, a ne drvne mase u tvarnom iznosu. Uzrok, da se u teoriji zemljišnog čistog prihoda zahtijeva oštro lučenje drvne mase kao tekućeg kapitala, leži baš samo u tehničko-materijalističkom shvaćanju kapitala. Prem tom shvaćanju ima se razlikovati produkcioni kapital kao faktor produkcije od privrednog kapitala, koji je izvor dohotka. Prvi kapital smatra se, kao narodno-gospodarski ili socijalni, a drugi kao privatnogospodarski kapital. Uzme li se u obzir drugi pojam za kapital, kao što je to učinio Spiege l i mnogi drugi šumarski stručnjaci, onda to čitavo lučenje nije ni potrebno. Glaser, Abetz, Spiegel i dr. povode se u svojim razmatranjima za Li e f m a n n o v i m3 nazorima u teoretskoj nacionalnoj ekonomiji prema kojima se pod kapitalom razumijevaju gospodarska dobra (Kostengüter, na pr. zemljište), u koliko su izražena u novcusluže za postignuće trajnog novčanog prihoda. Budući da to izražavanje U novcu ima svrhu, da računski utvrdi novčani prihod i da ga uporedi s novčanim prihodima drugih gospodarskih perioda i drugih gospodarstava, to se može kapital definirati i kao novčano-računski oblik troškova (Kosten), koji služi kao sredstvo za ustanovljivanje novčanog prihoda. Uz takovo shvaćanje kapitala, ispravno naglašuje Spiegel, 4 nije važno ovo lučenje na tekući i stojeći kapital, već je ono čisto formalne 8 Lie f mann : Grundsätze der Volkswirtschaftslehre, god. 1917 i 1919. * R. Spiegel : Praktische Waldwertrecbnung auf wirtschafttheoretischer ´´Grundlage god. 1926, str. 42. 309 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 40 <-- 40 --> PDF |
prirode. Glavno je, da se zatnaš rad nade što jasnija i tačnija metoda, koja će nam pružiti najbolji pregled o rezultatu gospodarenja i da nam ta daje mogućnost najboljeg istraživanja rentabiliteta. Kod potrajnog godišnjeg šumskog gospodarstva dobit ćemo najbolji pregled i mjerilo za upoređivanje novčanih prihoda, ako višak godišnjih prihoda nad go dišnjim izdacima stavimo u odnos prema šumskom kapitalu, kojega pred stavljaju zemljište i drvna masa kao stojeći kapitali. Osim toga i radi biti šumskog gospodarstva prirodnije je smatrati drvnu masu kao stojeći ka pital, jer se ne može uopće zamisliti potrajno godišnje šumsko gospoda renje bez stalne drvne mase, odnosno njene vrijednosti izražene novcem u šumskom gospodarstvu kao privrednom gospodarstvu. S obzirom na dosad navedene momente smatraju danas mnogi šumarski stručnjaci drvnu masu kao stojeći kapital. Daljnji prigovor teoriji zemljišnog čistog prihoda je taj, što ona smatra potrajno šumsko gospodarenje kao sumu prekidnih gospodarenja s pojedinim sastojinama. Takovo shvaćanje smatraju protivnici kao skroz neprirodno i kao neku umjetnu tvorevinu, koja se prptivi prirodi potrajnog šumskog gospodarstva. Prema tim načelima teorije zemljišnog čistog prihoda ustanovljuje se vrijednost šume kao suma prihodnih vrijednosti zemljišta i vrijednosti sastojina (objektivne vrijednosti). Protiv toga se odlučno dižu O s t w a 1 d, S c h i f f e 1, Glaser, a pogotovo Krieger,5 koji kaže, da vrijednost »cjeline« nije jednaka sumi vrijednosti sastavnih dijelova. Ta pretpostavka vrijedi u matematici, ali u prirodnim navikama i u gospodarskom životu ne mora da bude ispravna. Za ilustraciju gornjih navoda uzet ćemo jedan primjer. Pretpostavimo, da smo prema principima teorije zemljišnog čistog prihoda ustanovili prihodnu vrijednost zemljišta i sastojine. Suma tih vrijednosti predočuje prema tim principima vrijednost čitave šume (gospodarske jedinice). Ako ta šuma ima normalnu količinu i poredaj dobnih razreda, onda ustanovljena vrijednost može da vrijedi. Nema li toga dotična šuma onda ona kao »cjelina« ima manju vrijednost, nego kao suma vrijednosti njenih sastavnih dijelova, t. j . sastojina i zemljišta. Daljnja razmatranja Krieger a u tom smjeru ne želimo da izlažemo na ovome mjestu, nego to ostavljamo za kasnije. Osim navedenog iznose se i daljnji prigovori teoriji zemljišnog čistog prihoda, da pristaše operiraju sa prihodima, koji se očekuju u dalekoj budućnosti, te da matematskim putem na temelju njih određuju sadanju vrijednost kapitala. Kako je poznato određivanje sadanje vrijednosti kapitala obavlja se na osnovu ocjene buduće drvne mase i novčanih prihoda. To se ocjenjivanje vrši uz pomoć bonitiranja, prihodnih tabela, mjesnih prilika i uz prosječne cijene drva posljednjih nekoliko godina, kao i sadanjih upravnih i kulturnih troškova. Poslije toga se odredi tačno vrijeme sječe sastojina i visina šumskog kamatnjaka. Taj kamatnjak predstavlja nepromjenljivu, objektivnu veličinu za sve bonitete zemljišta, vrste drveća i za sva vremena. Sve te veličine stavljaju se u matematske formule, na osnovu kojih se izračunava sadanja vrijednost kapitala. 5 Prof. Dr. H. Krieger : Die Mess-tfflg der wirtschaftlichen Leistungsfähigkeit: des Waldes, god. 1929. 310 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Nije potrebno napose isticati, da takav postupak rada nosi u sebi nesigurnost, jer se ne može ni za kratko vrijeme predvidjeti, što će se dogoditi u šumskom gospodarstvu, a kamo li za vrijeme jedne ophodnje od 100 i više godina. Dok se danas u uređivanju šuma smatraju metode Hartiga i Cotte, kao zastarjelim i teško provedivim, jer određuju etat (prihode) za cijelu duljinu ophodnje, to teorija zemljišnog čistog prihoda ide baš tim putem, iako se to u uređivanju šuma pokazalo kao skroz, nesigurno i pored sve konzervativnosti šumskog gospodarstva. U tom smjeru ističemo mišljenje i prigovor iz naše domaće stručne literature od R. P i p a n a,6 koji kaže, da nijedna grana gospodarstva nije u stanju matematski utvrditi sadanju vrijednost kapitala na temelju prihoda, koji se od tog kapitala očekuju u budućnosti, pa se zato i ne bavi takovim problemima. Jedino iz prošlosti možemo izračunati, koliko je izvjesni kapital odbacivao kamata. Time imamo realnu mogućnost istraživanja, koji su faktori odlučivali pri povećanju i umanjivanju prihoda. Iz tih zaključaka možemo izvući pouku za budućnost. Stvarne koristi mogu nam donijeti samo bilance, a nikakove prognoze, jer su sve prognoze vrlo nesigurne. Slično mišljenje i nazore nalazimo i u njemačkoj literaturi. Osim toga prigovara se još pristašama teorije zemljišnog čistog prihoda, da oni kod izračunavanja prihodne vrijednosti zemljišta, koja je temelj čitave teorije, polaze od golog zemljišta, na kojem će se u budućnosti voditi prekidno šumsko gospodarenje. Takav postupak, naglašuju protivnici, može da vrijedi samo za specijalne slučajeve, ali se ne može primijeniti općenito. Šumsko gospodarstvo u početku svog rada nije počelo sa golim zemljištem, već sa zemljištem, koje je bilo obraslo šumskim drvećem, te koje se nalazi trajno u šumskoj produkciji. Ono je šumu već našlo u obliku prašume, a nije istu stvaralo. Takovo naziranje pobudilo je O s t \v a 1 d a,7 da dade formuli prihodne vrijednosti zemljišta drugačiji oblik, koji bi odgovarao gornjem zahtjevu, a taj je slijedeći: Po toj jednadžbi određuje O s t w a 1 d vrijednost pošumljenog zemljišta. Prema tim nazorima, a smatrajući šumu kao cjelinu i operirajući sa šumskom rentom, razvija dalje Os t wal d svoju posebnu teoriju, koja je našla velik broj pristaša i protivnika. Protivnike predstavljaju pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda. " 1... R. Pipan : Utjecaji gospodarskog liberalizma na šume i šumarstvo. Šum. List god. 1932, str. 665. 7 Ostwald : Sind im Reinertrags-Ansatze des forstlichen Nachhaltsbetriebs die Zinsen der Waldbegründungskosten als Ausgaben oder als Einnahmen zu verrechnen? Ztsch. f. Forst- u. Jgdwes. 1911. Ostwald : Zur Verständigung in Sachen der Waldrententheorie, Tharandter F. Jahrbuch 1922. Ostwald : Zur Kritik der Faustmann-schen Bodenertragswertformel, Tharandter Forst. Jahrbuch 1925. 311 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 42 <-- 42 --> PDF |
Protiv svih navedenih prigovora teoriji zemljišnog čistog prihoda brane je pristaše pomoću matematskih zasada, jer da se ona osniva na preciznim matematskim metodama i operacijama, te da svi izvodirezultati, koji su matematski ispravni, ne mogu biti osporavani. Razmotrimo sad istraživanja i kritiku Kriege r as s obzirom na navedene navode i argumente. Krieger postavlja prije svega osnovno pitanje, da li se može zamisliti ma koje područje nacionalne ekonomije, pa i nauke o šumskom gospodarstvu, bez odnosa prema životu i stvarnosti, kao što je to sa logaritmom ili diferencijalom u matematici. Nadalje, da li se nacionalna ekonomija i šumarska nauka osnivaju samo na logici. Analizom tako postavljenog pitanja dolazi Kriege r do zaključka, da se čitava nacionalna ekonomija, a i nauka o šumskom gospodarstvu, ne osnivaju kao matematika samo na logičnim zakonima, koji se nalaze u čovjeku, već da njezin opstanak i bit leže u činjenici, da postoje gospodarski zakoni, koji se nalaze izvan čovjeka. Te zakone upoznaje čovjek svojom sposobnosti da logične misli, a dužnost je nauke da ih upozna. Oni imaju da budu cilj gospodarskih istraživanja. Iz ovog zaključka proizlazi, da je naša nauka o šumskom gospodarstvu tijesno vezana sa životom i stvarnošću, te da iskustvo i život igraju u njoj bitnu i najvažniju ulogu. Dok je na pr. kod matematike dovoljno za ispravnost svih njenih izvoda i zaključaka, da je postavljena pretpostavka logična i bez prigovora, dotle kod primijenjenih nauka, pa i u nauci o šumskom gospodarstvu, osim logično i jasno postavljene pretpostavke ne smiju niti iz nje izvedeni zaključci dolaziti u sukob sa iskustvom i životom, jer se nauka o šumskom gospodarstvu na njima osniva. Dogodi li se međutim u nauci o šumskom gospodarstvu, da izvedeni zaključci i rezultati dolaze u sukob sa životom i iskustvom, znači, da oni nisu ispravni, kao ni pretpostavka, od koje se je pošlo, usprkos svih matematskih formula i sve ostale matematske točnosti. Takovu pretpostavku, pa i iz nje izvedene zaključke i rezultate, ne može život odobriti. Oni su osuđeni na propast. Dakle, nastupi li takav momenat u našoj šumarskoj nauci, moramo odmah biti svjesni, da nismo ispravno postavili pretpostavku, i da istu treba promijeniti i krenuti sasma novim smjerom. Ako se u prirodnim naukama, pa i u šumarskoj nauci postaviia pretpostavka, to ona mora biti jasna i logična, ali ona ne smije nikada da bude neka dogma. Tek život i iskustvo pokazat će, da li je naša pretpostavka ispravna. Drugim riječima, mi ne možemo nikad postaviti neku apsolutnu, pozitivnu istinu; tek tokom života možemo postići visok stepen vjerojatnosti uz uvjet, da naša pretpostavka ne dolazi u sukob sa životom. Ako se postavljena pretpostavka tokom dugog vremena potvrđuje bez iznimke od slučaja do slučaja, postizava ona tako veliku vjerojatnost, da se ova više ni ne razlikuje od istine. Kritika Faustmannove formule za prihodnu vrijednost zemljišta i nepromjenljivog, objektivnog šumskog kamatnjaka. Poslije gornjeg izlaganja razmotrit ćemo Faustmannovu formulu za prihodnu vrijednost zemljišta. To činimo uz pretpostavku, da smo točno predvidjeli buduće prihode, sa svrhom da ustanovimo, da li na osnovu 8 Spomenuto djelo pod 5. 312 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 43 <-- 43 --> PDF |
nje izvedeni zaključci i rezultati dolaze u sukob sa gospodarskim životom i iskustvom. Radi jednostavnosti u razmatranju uzet ćemo formulu, u kojoj se prolongirani prihodi prorede pokrivaju sa troškovima uprave, poreza i čuvanja. Formula prihodne vrijednosti zemljišta uz tu pretpostavku glasi: " ~ 1,0 jB« — 1 Na lijevoj je strani jednadžbe prihodna vrijednost zemljišta, koja prema E n d r e s u9 izračunana za financijsku ophodnju ima da služi kao zamjenbena vrijednost, i to kod poljoprivrednog i šumskog zemljišta kao donja granica zamjembcne vrijednosti (Tauschwert, donja granica cijene). S obzirom na naša daljnja razmatranja postavljamo pretpostavku, da zamjembena vrijednost nije ništa drugo nego cijena. Prema tome svagdje mjesto izraza zamjembena vrijednost uzet ćemo izraz cijena. Zašto postavljamo tu pretpostavku, razjasnit ćemo na drugom mjestu. Osim toga uzimamo u obzir prihodnu vrijednost, koju smatramo kao kapitalizirani novčani prihod pomoću postotka ukamaćenja (Rentierungszinsfuss, Verzinsungsprozent). Prihodna vrijednost nije isto što i cijena. Ona ne mora biti jednaka cijeni niti njenoj donjoj granici, koja može biti momentano potpuno različita od prihodne vrijednosti. Međutim će prihodna vrijednost i cijena normalno doći blizu jedna drugoj, jer će prihodna vrijednost biti uvijek glavna podloga za utvrđivanje cijena. Neke podatke o cijenama šumskih zemljišta navode Vo s s,´"´ F3 ü h 1 e r" i Rothkege l.M Prema tim podacima iznosile su cijene šumskih zemljišta u Njemačkoj nešto više od 0 pa do V.i cijena poljoprivrednih zemljišta. Kako vidimo, interval, u kome se kreće cijena šumskog zemljišta, razmjerno je malen. Prema tim podacima iz života, cijene šumskih zemljišta ne prelaze granice toga intervala. Na desnoj strani jednadžbe imamo objektivni šumski kamatnjak p, sječiti prihod Av, te kulturni trošak c. Iz teorije zemljišnog čistog prihoda poznato nam je. da pristaše razlikuju objektivni šumski kamatnjak (der objektive forstl. Zmsfuss) i postotak ukamaćenja (das Verzinsungsprozent). Prema E n d r e s u,13 koji je uvaženi pristaša i predstavnik teorije zemljišnog čistog prihoda, objektivni je šumski kamatnjak ugovorena, gotovo autonomna veličina, koja mora biti prije početka računanja ustanovljena. Općenito odgovara on postotku prosječnog ukamaćenja, što ga odbacuje prometu otvoreno šumsko gospodarstvo vodeno prema privatno-gospodarskim načelima. Njegova se veličina može za sada uzeti sa 3%. Postotak ukamaćenja je postotni omjer između prihoda i produkcionih troškova (uloženih kapitala). On pokazuje stvarno ukamaćenje gospodarstva. Što su veće cijene drva, to je i postotak ukamaćenja veći, " Spomenuto djelo pod 1, str. 4, 85 i 86. 10 Voss : Wie hoch verzinst sich gegenwärtig der Ankauf von Waldböden? Ztsch. f. Forst- u. Jgdw. 1916. 11 Büh l er: Der Waldbau, I sv. 1918, str. 614—616. 12 Dr. N. Rothkegel : Handbuch der Schätungslehre für Qrundbesitzungen 1932 god. 13 End res : Spomenuto djelo pod 1, str. 13, 17, 18. 313 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 44 <-- 44 --> PDF |
ali usprkos tomu, naglašuje E n d r e s, da to ne povlači sobom šumski kamatnjak, premda je o tome u prvoj definiciji drugačije sudio. Vjerojatno je, da E n d r e s mijenja svoj prvotni sud ne samo zbog razloga, koje on navodi, nego i radi postotaka ukamaćenja saskih šuma, koji su (kao što ćemo vidjeti) ispali vrlo visoki. Kako dolazimo do veličina Au, c i p, već smo naprijed govorili i naglasili, da je njihovo određivanje dosta nesigurno. Međutim ocjenjivanje Au i c kao i greške počinjene tokom toga ocjenjivanja, nisu od tako zamašnog utjecaja na cio rezultat, kao izbor šumskog kamatnjaka p. Taj može biti izabran prema stručnom nahođenju sa 2, 2´5, 3, pa i 4%. Tim promjenama možemo da dobijemo proizvoljne rezultate bez obzira, da li su sječivi prihod, prihodi proreda, kulturni i upravni troškovi potpuno tačno ocijenjeni ili s nekim ogreškama. Već vrlo male promjene šumskog kamatnjaka utječu znatno na cio rezultat. Uzmimo za ilustraciju podatke o prihodnoj vrijednosti zemljišta po E n d r e s u14 za smrekovo zemljište I. boniteta. Uz šumski kamatnjak od 3% iznosi prihodna vrijednost zemljišta jednog hektara u 70-toj godini (financijska ophodnja) 1.669RM, a uz šumski kamatnjak od 2% za sve iste prihode i troškove iznosi prihodna vrijednost zemljišta 4.013 RM, u S0-toj pak godini (financijska ophodnja) 4.114 RM. Dakle, prihodna vrijednost zemljišta mijenja se radi promjene šumskog kamatnjaka od 1% za 140% u svojem iznosu. Iz ovog vidimo, od kakovog je presudnog utjecaja izbor šumskog kamatnjaka, te kako on djeluje na produljenje vremena financijske ophodnje. No osim toga možemo zaključiti, da je nemoguće ustanoviti donju granicu zamjenbene vrijednosti (cijene) zemljišta na osnovu formule prihodne vrijednosti zemljišta, premda ta E n d r e s naglašuje, jer tu može svaki izračunati na osnovu te formule i šumskog kamatnjaka po svojoj volji i nahođenju. U definiciji o šumskom kamatnjaku spomenuli smo, da je on prema mišljenju pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda nepromjeniva, objektivna veličina. Razmotrimo sad iz formule prihodne vrijednosti zemljišta, do čega dovodi pretpostavka o nepromjenjivom, ugovorenom, autonomnom, objektivnom šumskom kamatnjaku i kakove sve rezultate ona daje. Uzmimo za primjer zemljište najboljeg boniteta. U tom slučaju možemo pretpostaviti, da će drvna masa i polučene cijene biti veće, nego kod lošijeg boniteta uz sve iste ostale uvjete. Dakle će sječivi pritud Au biti veći. Nadnice kulturnih troškova na zemljištu najboljeg boniteta mogu rasti i padati. To je ovisno prema prilikama, koje vladaju. Međutim po statističkim podacima pokazalo se je, da su troškovi na boljim bonitetima nešto manji nego na lošijim. Prema tome diferencija između veličina u brojniku Au — c. 1, opu raste na bonitetima uz stalan p. Utjecaj vremena u ne uzimamo u obzir, jer se ovo razmatranje odnosi na financijsku ophodnju. Kako smo već naprijed spomenuli, kreće se cijena zemljišta (B ü h 1 e r, Voss ) u uzanim granicama i nije samo posljedica cijene drva. Zbog toga ćemo imati u tom slučaju veće stvarno ukamaćenje. Postotak ukamaćenja (Verzinsungsprozent) je veći, nego što je u račun uzeti objektivni šumski kamatnjak, jer Au raste uz slabo pokretnu cijenu zemljišta. Radi toga će se u brojniku od Au odbiti premaleni iznos za c. 1, or™ i a osim toga će i nazivnik biti premalen prema stvarnim pri 14 Spomenuto djelo 1, str. 289. 314 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 45 <-- 45 --> PDF |
likama. Računom dobivena prihodna vrijednost zemljišta bit će prevelika, što se vrlo dobro očituje kod smrekovih zemljišta (stojbina). Posve drugi je slučaj kod zemljišta lošijeg boniteta. Drvna masa, a i cijene po kubnom metru bit će manje. Za kulturni trošak c vrijedi isto, što smo već gore spomenuli. Prema tome stvarno ukamaćenje, odnosno postotak ukamaćenja bit će manji od u račun uzetog šumskog kamatnjaka, koji se uzima u jednakom iznosu kao gore, jer je on nepromjenljiva veličina, kako smo spomenuli. Računom dobiveni iznos bit će premalen, često puta negativan, što nipošto ne odgovara stvarnosti, već dolazi s njome u sukob. Te negativne prihodne vrijednosti zemljišta mogu nastupiti i pri primjeni financijske ophodnje. Prema tome vidimo, da postoje slučajevi, kada se ovakvim radom i računanjem ne može uopće odrediti donja granica zamjembene vrijednosti (cijene) zemljišta, jer je ona prema podacima iz života uvijek nešto veća od nule (poklon predstavlja nulu), a nije nipošto negativna. Gospodarsku nemogućnost negativne prihodne vrijednosti zemljišta nastoji En dres 1 8 opravdati, pa kaže: »Kako negativna zemljišna renta tako i iz nje izračunana negativna prihodna vrijednost zemljišta nije nikakova opća gospodarska veličina, nego samo računska veličina... Ako se kod prodje šuma izračuna negativna vrijednost i kod primjene financijske ophodnje, mora se ipak uzeti neka izvjesna, makar i niska cijena za zemljišta.« To dakle znači, da treba provesti neku korekturu rezultata. Ta se obavlja, kako je poznato, prema ekonomskim prilikama. Poznavanje ekonomskih prilika je najvažnije pri svim radovima oko procjene. Na temelju napomenutog navoda Endresovog pita se Krieger , gdje treba početi s korekturom. Da li samo kod negativnih prihodnih vrijednosti zemljišta ili treba li provesti korekturu i kod prenisko ili previsoko izračunatih prihodnih vrijednosti zemljišta, budući da te mogu biti isto tako pogrešne, kao i negativne prihodne vrijednosti; dalje da li dobiveni rezultati za prihodnu vrijednost zemljišta na osnovu Faustmannove formule moraju bti uvijek pogrešni? Na zadnje pitanje odgovara K r i e g e r, da se ipak može po Faustmannovoj formuli dobiti prihodna vrijednost zemljišta, koja zadovoljava i koja odgovara životu i stvarnoti. Napomenuti slučaj po Krieger u nastupa onda, kad se u račun uzeti objektivni šumski kamatnjak pokriva sa stvarnim ukamaćenjem. Prema Faustmannovoj formuli dobiveni rezultati to će se više razlikovati od stvarnosti, što je veća razlika u račun uzetog kamatnjaka i stvarnog ukamaćivanja. Želimo li odrediti veličinu učinjene pogreške, to možemo izvršiti onda, ako nam je poznata cijena zemljišta, ali u tom je slučaju čitav postupak i račun suvišan. Kako vidimo, pretpostavka o nepromjenjivom, objektivnom šumskom kamatnjaku ne stoji već pri primjeni raznih boniteta zemljišta. Prijeđimo sad na daljnje razmatranje pojedinih veličina formule. U brojniku, kako smo već spomenuli, dolaze do izražaja cijene drva i nadnice kulturnih troškova, koje ne stoje u svako vrijeme i na svakom mjestu u stalnom odnosu, što se ali pretpostavlja, kada ih se stavlja u formulu sa objektivnim šumskim kamatnjakom. Taj se međusobni odnos Vidi spomenuto pod djelo ipod 1, str. 70. 315 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 46 <-- 46 --> PDF |
mijenja prostorno i vremenski. Poznato je, da u povoljnim gospodarskim prilikama sa razvitim prometnim sredstvima raste cijena drvu, dok je to obratno sa nadnicama, koje prema općem zakonu intenzivnosti kod gospodarstva, koje se pravilno razvija, bivaju manje u uporedenju sa cijenama produkata. U nepovoljnim gospodarskim prilikama situacija će biti obratna. Za takav slučaj mora se još naglasiti, da će upotreba drva početi sa debljim promjerom stabala, te tu ne postoji mogućnost snižavanja ophodnje. Ostanemo li u tim prilikama kod pretpostavke objektivnog, nepromjenljivog šumskog kamatnjaka, to ćemo dobiti same negativne prihodne vrijednosti zemljišta. Uzrok je tome velika duljina vremena produkcije i maleni postotak ukamaćenja, koji je manji nego u račun uzeti objektivni šumski kamatnjak. Želimo li izbjeći tim negativnim prihodnim vrijednostima zemljišta, morali bismo imati objektivni šumski kamatnjak za svaki kraj, bonitet, vrstu drveća i način gospodarenja. No u tom slučaju nema više govora, kako Kriege r naglašuje, o nekoj objektivnosti. Razmotrimo sad jednadžbu prihodne vrijednosti zemljišta s matematskog stajališta. Uz pretpostavku objektivnog, nepromjenjivog šumskod kamatnjaka možemo uzeti, da je za financijsku ophodnju prihodna vrijednost zemljišta jednostavna funkcija od .« i c, odnosno da se zamjembena vrijednot (cijena) zemljišta mijenja i kreće isto tako, kao odnos obiju produkata masa puta cijena po m3 i kulturni troškovi c puta /, opu-Taj se zaključak izvodi iz gornje jednadžbe, a vlada cijelom teorijom zemljišnog čistog prihoda. Gore smo međutim spomenuli, da veličina Au i c podleže drugim zakonima i promjenama. U zbiljnom životu ima svaka od tih veličina (zemljište, Au i c) drugu amplitudu i brzinu kretanja cijena, koje ovise o ponudi i potražnji. Tako navodi Krieg e r,16 da su se godine 1922. u Njemačkoj za vrijeme velikog pada valute vrlo dobro i u velikoj mjeri očitovale gornje napomene. U to su vrijeme cijene drva bile 100 do 120 puta, radničke nadnice 14 puta, a cijene zemljišta 8 do 10 puta veće od cijena prije svjetskog rata. Slično napominje i Spiegel , koji kaže, da je amplituda kretanja radničkih nadnica kao i brzina njihova mijenjanja manja, nego kod cijena drva. No osim toga naglašuje S p i e g e l,17 da se kulturni i upravni troškovi, te troškovi poreza i drugačije kreću na raznim bonitetama tla nego cijene drva. Radi toga on u svojoj radnji ne stavlja kulturne i upravne troškove zaiedno sa sječivim prihodom u formulu prihodne vrijednosti zemljišta. Tu formulu bez upravnih i kulturnih troškova naziva Spiege l »prihodna vrijednost sječe«. Isto tako i Busse 1 8 naglašuje, da su cijene drva po svojim iznosimo poslije rata preračunane na dolare ostale gotovo jednake kao i prije rata, dok su kulturni i upravni troškovi relativno pali. To pogotovo vrijedi za upravne troškove. Iz dosad navedenih razlaganja vidimo, da pretpostavka o nepromjenjivom, objektivnom šumskom kamatnjaku ne može da postoji. Isto tako i pretpostavka zajedničkog stavljanja pojedinih veličina u formulu 16 Pomenuto djelo pod 5, str. 22. 17 Spomenuto djelo pod 4, str. 71. 18 Busse : Ist der forstl. Zinsfuss eine starre Grösse? Tharandter f. Jahrbuch 316 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 47 <-- 47 --> PDF |
prihodne vrijednosti zemljišta sa objektivnim šumskim kamatnjakom nije ispravna. Drugim riječima, onim momentom, čim se u račun uzeti objektivni šumski kamatnjak razlikuje od stvarnog ukamaćenja, ne stoje računske veličine u formuli prihodne vrijednosti zemljišta u ispravnom odnosu. Uzrok svim tim tvrdnjama je taj, što na osnovu tog kamatnjaka i formule prihodne vrijednosti zemljišta izvedeni zaključci i rezultati, kako smo vidjeli, dolaze u sukob sa stvarnošću i iskustvom. Izniman slučaj nastupa onda, kad je u račun uzeti šumski kamatnjak jednak postotku ukamaćenja. No osim toga moramo još napomenuti, da s obzirom na našu pretpostavku o prihodnoj vrijednosti zemljišta, koja je rezultat novčanih prihoda i postotka ukamaćenja, možemo smatrati samo onaj iznos kao prihodnu vrijednost zemljišta, koji je rezultat postotka ukamaćenja i novčanih prihoda, a ne nekog, prije računanja ocijenjenog kamatnjaka. Istog mišljenja, s obzirom na šumski kamatnjak, je i Hufnag e l,le koji kaže, da nije na mjestu tvrdnja i dokazivanje o nepromjenjivom šumskom kamatnjaku, je takav ne postoji. Stoga Hufnage l i uzima u obzir postotak ukamaćenja u svrhe kapitaliziranja šumskih prihoda izraženih u novcu kao i kod Faustmannove formule za prihodnu vrijednost zemljišta. Prihodne vrijednosti zemljišta, naglašuje Hufnagel , izračunane na osnovu postotka ukamaćenja daju uporabive rezultate. Ovaj smo moment već ranije naglasili, a kako vidimo, i Hufnage l to potvrđuje. Nemogućnost postojanja objektivnog šumskog kamatnjaka dokazivao je i u našoj domaćoj stručnoj literaturi Pipan 2 0 uzimajući u obzir kod svojih proučavanja novčano gospodarstvo i opće nacionalno-ekonomske principe. Razmatranje ostalih jednadžbi i formula teorije čistog zemljišnog prihoda, koje se osnivaju na prihodnoj vrijednosti zemljišta i šumskom kamatnjaku, nije potrebno, naglašuju protivnici, jer se greške dalje prenose. Tokom dosadanjeg razmatranja spomenuli smo često postotak ukamaćenja, kojemu pridaju danas mnogi stručnjaci veliku važnost, pa stoga držimo, da je od interesa da ga ukratko razmotrimo. Kako smo spomenuli, postotak ukamaćenja predočuje ukamaćenje kapitala u šumskom gospodarstvu. U državnim šumama Saske računani su postoci ukamaćenja, ali oni posve ne zadovoljavaju. Oni se odnose na kapital, koji se uvijek ponovno ustanovljuje, a ne na prvi knjiženi kapital. Kapital, koji se svakiput nanovo ustanovljuje, sastoji se od kapitala drvne mase i od kapitala zemljišta. Kapital drvne mase smatra se kao promjenjiva veličina, dok kapital zemljišta pretstavlja u ovome postupku nepromjenjivu veličinu. Radi takovog shvaćanja dobivali su se za vrijeme rata i poslije rata preveliki iznosi za postotak ukamaćenja. Godine 1916. iznosio je on 3,14%, god. 1917. — 4,76%, godine 1918. — 5,37%, god. 1919. — 9,29%, a prema računu prof. Busse-a 2 1 god. 1920. oko 31%. Ovi rezultati bili su vjerojatno od utjecaja na En 19 Hufnagel : Praktische Anleitung zur Waldwertrechnung, 1934. str. 5. i 13. 20 Spomenuto djelo pod 6. 21 Spomenuto djelo pod 18. 317 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 48 <-- 48 --> PDF |
dre s a, kad je naglasio, da postotak ukamaćenja ne može da podvlači za sobom šumski kamatnjak. Međutim Buss e uzima u svojoj radnji u obzir i rastenje prihodne vrijednosti zemljišta, pa dobiva postotak ukamaćenja, koji se kreće oko 3,5%. S obzirom na te velike iznose postotaka ukamaćenja u saskim šumama ispustit ćemo ih iz razmatranja, te ćemo uzeti u obzir istraživanja i radove o postotku ukamaćenja od S p i e g e 1 a i Uprave badenskih šuma,22 koji pružaju sasvim drugu sliku. I ako su oni ustanovili kapitale na različite načine, koji su uloženi u šumskom gospodarstvu, ipak se njihovi rezultati znatno podudaraju. Itsraživanja se protežu na gospodarsku jedinicu (šumu) u normalnom stanju. U oba istraživanja ustanovljen je kapital zemljišta i drvne mase zasebno, pa su onda zbrojeni. Kapital zemljišta ustanovljen je prema cijenama, koje su se postigle u vrijeme istraživanja za šumska zemljišta. Kod svog rada poslužio se osim toga Spiege l još sa jednom po njemu nađenom metodom, pomoću koje je poznavajući kapital zemljišta jednog boniteta ustanovio kapital zemljišta ostalih boniteta. Određivanje kapitala drvne mase proveo je Spiege l drugačije od Uprave badenskih šuma. Spiegel procjenjuje sastojine, koje već daju materijal za drvno tržište (od promjera 13 cm na više) prema dosadanjim prosječnim tržnim cijenama. Kod svog rada služio se Schwappachovim financijskim tabelama, koje je po potrebi sveo na današnje prilike. Kapital sastojina u prvoj godini ustanovio je na osnovu troškova za osnivanje sastojina. Kapital starijih sastojina od 2,3 itd. god. do sastojina, koje već daju robu za tržište, ustanovljuje grafičkim putem. Uprava badenskih šuma postupa drugačije. Ona uzima u obzir postignute utrške kroz sječu svakog pojedinog dobnog razreda u normalnoj gospodarskoj jedinici. U oba istraživanja dobili su se premaleni iznosi za mlade sastojine, koje bi bilo ispravnije ustanoviti, prema mišljenju pretstavnika Uprave badenskih šuma, po formuli troškovne vrijednosti sastojine. Međutim., oni nisu to učinili, premda su izraziti pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda, samo radi toga, da izmaknu upotrebi kamato-kamatnog računa i izboru kamatnjaka, a time i različitim prigovorima. Radi toga su dobiveni postoci ukamaćenja nešto veći, jer je kapital drvne mase tim postupkom ispao nešto manji, naglašuju pretstavnici Uprave badenskih . šuma. Napomena predstavnika Uprave badenskih šuma o troškovnoj vrijednosti u toliko je ispravna, u koliko je ispravna definicija i pojam vrijednosti objektivne teorije vrijednosti, s kojim se oni služe i kojeg prihvaćaju kao pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda. O tome na kraju ove radnje. Na gore opisan način ustanovljene kapitale sumiraju i tako dobivaju kapital, koji se nalazi u šumskom gospodarstvu. Iza toga stavljaju u postotni razmjer čisti godišnji prihod (šumsku rentu) prema kapitalu i dolaze do postotka ukamaćenja. 22 Untersuchungen über die Rentabilität der badischen Staats- und Gemeindewaldwirtschaft, god. 1924, str. 19 i 20. 318 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Uprava badenskih šuma uzimala je u obzir kod ustanovljenja postotka ukamaćenja još i intenzitete prorede. Ustanovljeni postotak ukamaćenja kreće se u dosta širokim granicama. On ovisi o tipu gospodarenja, vrsti drveća, ophodnji, bonitetu zemljišta i intenzitetu prorede. Radi ilustracije donašamo postotke ukamaćenja od S p i e g e 1 a23 ustanovljene za normalnu gospodarsku jedinicu bora. Bor i t e t n i razredi zemlji š t a Starost god. I II III IV V P o s t o t a c u k a m a ć e n j a °U 50 2,78 2,60 2,31 1,64 — 60 2,69 2,55 2,31 1,81 1,20 70 2,66 2,40 2,21 1,85 1,53 80 2,53 2,33 2,06 1,83 1,59 90 2,36 2,24 2,01 1,79 1,56 100 2,19 2,13 1,97 1,73 1,52 110 2,11 2,08 1,90 1,70 1,42 120 2,02 2,00 1,78 1,65 1,32 Spiege l je osim toga izračunao postotke ukamaćenja za bukvu, hrast i smreku, a Uprava badenskih šuma osim za navedene vrste drveća još i za jelu. Najveće ukamaćenje prema tim istraživanjima daje smreka. I o ukamaćenje iznosi prema S p i e g e 1 u za smreku na I. bonitetu zemljišta u 60-toj godini 3,38%. Prema tim podacima vidimo, da je postotak ukamaćenja u šumskom gospodarstvu malen. Iz toga slijedi, da u šumskom gospodarstvu ne smijemo zahtijevati veće ukamaćenje, nego što ga ono po svojoj biti može dati. Radi toga uzimanje u obzir vrlo niskih kao i velikih kamatnjaka, koje neki ustanovljuju s obzirom na oficijelni kamatnjak, a bez obzira na bit šumskog gospodarstva, dovodi do nemogućih rezultata, koji stvarnosti ne odgovaraju. Tko se ne zadovoljava s tim ukamaćenjem, mora napustiti šumsko gospodarstvo. Takva osoba nije sposobna za vlasnika šume, što je već davno rekao Hundeshagen. Na osnovu postotaka ukamaćenja, kako se vidi iz tabele, možemo stvoriti sud o visini najpovoljnije ophodnje, koja se može smatrati financijskom. Razumije se, da svaka određena financijska ophodnja tako dugo važi, dok važe cijene drva i svi ostali momenti, na osnovu kojih se ona ustanovila. Ako se mijenjaju odnosni uslovi, to se mijenja i duljina op 23 Spomenuto djelo pod 4, str. 129. 319 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 50 <-- 50 --> PDF |
hodnje. Ovakovim postupkom određivanja financijske ophodnje izmakli bismo međutim utjecaju kamatnjaka, što je najvažnije. U tom slučaju otpali bi različiti prigovori o nepovoljnom utjecaju kamatnjaka na odre đivanje visine ophodnje. Osim toga pokazuju odnosni podaci, da treba provoditi što inten zivnije njegovanje sastojina, kao čuvanje i podizanje proizvodne snage tla, jer sve te mjere dižu prihod, a prema tome i visinu ukamaćenja. U gornjim iznosima postotaka ukamaćenja nije izražen utjecaj rastenja cijene drvu. Postoji li faktično rastenje cijena drvu, te ako na pr. iznosi 1% ili 1,5%, onda se mora taj iznos dodati još gornjim veličinama. Na taj način dobivene kamatnjake upotrebljava Spiege l za ustanovljivanje šteta pri upotrebi formule troškovne vrijednosti sastojine, a uzima ih u obzir isto tako i Hufnage l za različite slučajeve. Međutim moramo naglasiti, da i pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda operiraju sa postotkom ukamaćenja, ali ga tada nazivaju šumskim kamatnjakom. To se obično dešava kod kupoprodaje, kada se želi ustanoviti cijena šumskog zemljišta pomoću formule prihodne vrijednosti zemljišta, a pri tom se drže u vidu grube granice okvira, u kojem se ta cijena kreće. Granice toga okvira ocjenjuju se s obzirom na momentane prilike i cijene poljoprivrednih zemljišta dotičnog kraja. Iskustvom je utvrđeno u Njemačkoj, da se cijene šumskog zemljišta kreću nešto više od 0 pa do Vs cijena poljoprivrednih zemljišta. Ako se po formuli pr´ihodne vrijednosti zemljišta dobije rezultat, koji je prešao ocijenjene granice okvira, provodit će se njegovo ispravljanje tako dugo, dok rezultat ne padne između ocijenjenih granica. To se može postići jedino na taj način, da se vrše korekture veličina stavljenih u formulu. Teško je međutim to obaviti na sječivom prihodu i na kulturnim i upravnim troškovima, jer su oni rezultat poznatih današnjih cijena. Osim toga drvna masa sjećivog prihoda ne može da bude ni veća ni manja, nego što to odgovara vrsti drveća i stojbini, a isti je slučaj i sa upravnim i kulturnim troškovima. Prema tome preostaje još samo korigiranje konačnog rezultata pomoću promjene šumskog kamatnjaka. Taj se može dizati i spuštati u intervalu od 2 do 4%, što dopuštaju pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda. Naprijed smo međutim izložili, od kako su velikog utjecaja na konačni rezultat i najmanje promjene u visini kamatnjaka. Uz pomoć računanja s nekoliko kamatnjaka dobit će se rezultat, koji će pasti između procijenjenih granica i cijena, koje se s obzirom na prilike života smatraju ispravnima. Kamatnjak, pomoću kojeg se dobiva povoljan rezultat, nije ništa drugo, nego postotak ukamaćenja ili kamatnjak, koji se ovome vrlo približio. Na taj način određeni kamatnjak smatraju pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda kao nepromjenljivu veličinu odnosno šumski kamatnjak i primjenjuju ga jednako za sve vrsti drveća, bonitete itd., što nije najpodesnije. Iz gornjeg izlaganja možemo izvesti daljnji zaključak, da kod čitavog toga rada faktičnu nepoznanicu predstavlja kamatnjak, a ne cijena zemljišta. Da je kamatnjak nepoznanica, naglašuje i Mart i n,24 koji kaže: »Pristupi li se pobliže proučavanju odgovarajućih formula, to ćemo dobiti kao rezultat, da u svakoj jednadžbi postoji više nepoznanica, među koje spada i šumski kamatnjak.« 24 Martin : Die forstliche Statik, god. 1918, str. 14fi. 320 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 51 <-- 51 --> PDF |
Držimo prema gore napomenutom, da bi se naš rad morao kretati u smjeru proučavanja i utvrđivanja postotaka ukamaćenja, koji bi nam pružili mnoge koristi, kao i mogućnost stvaranja različitih ispravnih zaključaka. Uz poznavanje postotaka ukamaćenja čitav naš rad oko procjene bio bi realniji. Postotak ukamaćenja treba da ima važnost i za pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda. To se može zaključiti iz definicije E n d r e s a o šumskom kamatnjaku, a osim toga napominjemo, da je već Hundes h a g e n na osnovu postotka ukamaćenja nastojao izvesti i obrazložiti šumski kamatnjak. S obzirom na sve dosad izloženo vidimo, da postoci ukamaćenja imaju važnost, pa prema tome nastaje pitanje, kako bi se oni najbolje ustanovili u zbiljnim šumama. U tu svrhu držimo da najbolji primjer pruža metoda Gournoud-Biolleva za određivanje prirasta i etata u uređivanju šuma. Kao u toj metodi tako bi i tu trebalo, da se ustanovi jedinstvena metoda za utvrđivanje kapitala uloženih u šumskom gospodarstvu. Ti kapitali imali bi se smatrati kao knjiženi, osnovni kapitali. Na koncu svake revizije (10 godina) gospodarske osnove (privrednog plana) trebalo bi provesti opet ustanovljivanje kapitala po istoj toj metodi kao i u prvom slučaju, ali razumije se uz nove cijene. Upoređenjem novo ustanovljenog kapitala sa knjiženim kapitalom dobili bismo* podatke o rastenju i mijenjanju kapitala i to bilo u pozitivnom ili u negativnom smjeru. U toj promjeni kapitala dolaze do izražaja promjene u kretanju cijena i promjene u stanju šume (bolji ili lošiji kvalitet sastojina itd.). Osim toga imali bi se tokom čitavog toga vremena knjižiti svi ušli čisti prihodi. Zatim bi trebalo zbrojiti sve te prihode kao i promjenu (rastenje) kapitala, koja može biti pozitivna ili negativna. Zbog toga se ta suma može povećati ili umanjiti. Dijeljenjem te sume sa brojem godina revizije (10 god.) dobili bismo prosječni godišnji prirast kapitala. Stavivši taj prosječni godišnji prirast kapitala u odnos prema knjiženom kapitalu, te uz pomoć prostog kamatnog računa rezultirao bi prosječni postotak ukamaćenja. To bi bila jednostavna metoda za njegovo određivanje. Sličan postupak preporuča i Spiegel. Ovim razmatranjem udaljili smo se nešto od naše teme, međutim je i ovo izlaganje od interesa, jer i ono ima neku vezu sa teorijom zemljišnog čistog prihoda. Kritika teorije zemljišnog čistog prihoda s obzirom na upotrebu dedukcije i starih principa nacionalne ekonomije. Nakon spomenutih, čisto šumarskih stručnih prigovora teoriji zemljišnog čistog prihoda razmotrimo još ukratko prigovore s obzirom na upotrebu dedukcije i starih principa nacionalne ekonomije, kojima se služe njeni pristaše pri svojim razmatranjima i zaključcima. Držimo, da je od interesa donijeti prigovore i u tom smjeru, da tako potpunoma prikažemo i obuhvatimo kritiku protivnika teorije zemljišnog čistog prihoda. Prigovor deduktivnom načinu rada odnosno dedukciji, kojom se služe pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda kod svojih radova i razmatranja, leži u činjenici, da se dedukcija osniva i apelira samo na 321 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 52 <-- 52 --> PDF |
čistu logiku. Ona zbog toga ne trpi mijenjanje, korigiranje i ponovno proučavanje svojih pretpostavki i osnovnih naziranja kao indukcija. Postavljena pretpostavka je za dedukciju dogma, na kojoj se dalje gradi. Takav način rada u teoriji zemljišnog čistog prihoda, naglašuju protivnici, najbolje odgovara njenoj biti. Postavivši različite jednadžbe i formule izvode na osnovu njih dedukcijom njeni pristaše različite zaključke od opće i gospodarske naravi. Budući da su ti rezultati s matematskog stajališta ispravni, ne mogu ni ti zaključci biti pogrešni, ako se putem dedukcije primijene na gospodarski život. To je vjerovanje pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda. Tako na pr. navodi Kriege r kao tipičan primjer dedukcije Endresov o mišljenje, da dobra zemljišta, a poimence smrekova, bivaju u pravilu prenisko cijenjena. Uzrok tome mišljenju Endresa leži u činjenici, što su izračunane prihodne vrijednosti zemljišta vrlo velike, a za njih se prema iskustvu ne može nikada postići taj iznos u prometu. Prema tome vidimo, da pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda pretpostavljaju formule i matematske rezultate stvarnosti i iskustvu i smatraju njih ispravnijima. Prema mišljenju Krieger a oni uopće ne će da razmatraju, što bi moglo da bude uzrokom tako velikom rezultatu, i da li je ovaj ispravan, jer ne sumnjaju u postavljene pretpostavke i osnovna naziranja. Za njih su postavljene pretpostavke i naziranja izvan svake kritike. (Uzrok velikom rezultatu leži u tome, što je u račun uzeti objektivni šumski kamatnjak manji nego postotak ukamaćenja za smrekovo gospodarenje, odnosno neispravnost pretpostavke o objektivnom, nepromjenjivom šumskom kamatnjaku. O tome smo već ranije govorili). Sličnih slučajeva dedukcije imamo vrlo mnogo u teoriji zemljišnog čistog prihoda. Daljnji prigovor teoriji zemljišnog čistog prihoda, kako smo spomenuli, leži u činjenici,_što se ona osniva i operira sa starim nazorima nacionalne ekonomije. Čitava ta nacionalna ekonomija bila je pod potpunim utjecajem tehničko-materijalističkog shvaćanja, polazeći od narodnog bogatstva. Ona je smatrala svrhom čitavog gospodarstva produkciju i podjelu dobara, a osobito stvarnih dobara (Sachgüter). Radi toga je ona postala više kao neka nauka o dobrima i vrijednostima, a ne kao nauka o gospodarenju. Zamjena između »gospodariti« i »producirati«, odnosno između gospodarenja i tehnike proteže se kroz čitavu nacionalno-ekonomsku literaturu. Ta pomutnja u shvaćanjima dovela je čitavu tu nacionalnu ekonomiju od početka na krivi put i do čitavog niza krivih zaključaka i zabluda — kaže Spiegel . Razumljivo je, da su se ti zaključci i zablude prenijele i u teoriju zemljišnog čistog prihoda, jer se ona na toj nacionalnoj ekonomiji osniva. Ne ćemo na ovom mjestu raspraviti shvaćanje i pojmove kao i zablude te nacionalne ekonomije, jer to nije svrha ove radnje. Osvrnut ćemo se samo ukratko i definirat ćemo njen pojam objektivne vrijednosti, koji je za na* od interesa, budući da se njime služi i neprestano operira teorija zemljišnog čistog prihoda. Prema shvaćanju klasične nacionalne ekonomije, odnosno objektivne teorije vrijednosti, koja je stavila u pozadinu ponudu i potražnju, određuju vrijednost dobra na objektivni način svi upotrijebljeni produktivni troškovi. Ona tim shvaćanjem zastupa u glavnom stajalište producenata. 322 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 53 <-- 53 --> PDF |
Napominjemo, da se kao objektivne vrijednosti u teoriji zemljišnog -čistog prihoda smatraju: zamjembena i prihodna vrijednost (Tausch-i Ertragswert). Sve objektivne vrijednosti su ujedno i zamjembene vrijednosti, dakle su zamjembene vrijednosti i prihodna vrijednost zemljišta i sastojina, te troškovna vrijednost sastojina. Taj momenat naročito naglašuju pristaše. Gore spomenuta definicija pojma vrijednosti predstavlja temelje teorije zemljišnog čistog prihoda. U slučaju neprihvaćanja i neispravnost toga pojma nastao bi u teoriji zemljišnog čistog prihoda potres. Taj momenat naročito naglašujc Mart i n,2´"´ koji kaže: »Ako bi bila ispravna borba protiv objektivne na produkcionim troškovima osnovane nauke o vrijednosti, to bi bili srušeni najvažniji temelji računanja vrijednosti šuma (teorije zemljišnog čistog prihoda) i šumske statistike. Obje bi bile po svom sadržaju i cilju bez značaja. Međutim to nije slučaj.« Kako vidimo, Marti n ne dopušta uopće borbu protiv toga pojma vrijednosti i ne smatra je kao ispravnu. Pa ipak moramo naglasiti, da već oko 1871. god. nisu bili nacionalni ekonomi zadovoljni sa tim shvaćanjem i s tom definicijom vrijednosti. Pojavila se subjektivna teorija vrijednosti sa svojim pretstavnicima (M enge r, Jevons, Walras) na koju se nastavlja austrijska škola »granične koristi« (Die österreichische Schule der Qrenznutzlehre) sa svojim pristašama (W ieser , Böhm B a w e r k i Sachs) . Ovi nacionalni ekonomi uzimaju u obzir na prvom mjestu ponudu i potražnju sa njihovim subjektivnim elementima, te rijetkost. Prema njihovom shvaćanju istom potražnja konzumenata daje dobru vrijednot. No ipak, prema izlaganju prof. D i m i t r i j e v i ć a.3´1 dolazi i ova teorija do klasičnog zakona troškova produkcije. I po njoj sačinjavaju troškovi proizvodnje gravitacionu liniju, prema kojoj pod pretpostavkom slobodne i razvijene konkurencije teže razmjeri zamjenjivanja reproducibilnih dobara. Subjektivna teorija vrijednosti ni u koliko ne obara rezultate klasične teorije vrijednosti. Ona ih naprotiv još utvrđuje. Međutim te teorije polaze od krive pretpostavke, a istu prihvaća i teorija zemljišnog čistog prihoda, da je u zamjeni postignuta cijena izraz vrijednosti, izraz jednake procjene vrijednosti sa strane interesenata. Drugim riječima, prema tom shvaćanju je kupoprodaja zamjena dobara jednake vrijednosti. Ovakovo shvaćanje predstavlja svakako sudbonosnu zabludu, naglašuju Spiegel i Krieger, jer do kupoprodaje nekog objekta dolazi se uopće samo radi toga, što mu interesenti dodjeljuju različite vrijednosti. Bez obzira na mišljenja nacionalnih ekonoma tog je shvaćanja bio C o 11 a, kao šumar već gotovo prije 100 godina. C o 11 a kaže u svom Uputstvu za računanje vrijednosti šuma, da onaj koji želi zamjenu, zahtijeva nešto što za njega ima više vrijednosti, nego što je naumio da dade. Međutim pod utjecajem klasične nauke o vrijednosti i matematskog određivanja vrijednosti potpuno su se izgubila takova shvaćanja u teoriji zemljišnog čistog prihoda. 26 Spomenuto djelo pod 24, str. 98. se Dr. B. D im i t ri j c v i ć: Politička ekonomija, II dio, god. 1921: str. 4. 323 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 54 <-- 54 --> PDF |
O pojmu vrijednosti postoje danas razna naziranja i razne ekonomske teorije. No ipak sve one shvaćaju vrijednost kao rezultat relacije, koja postoji između ekonomskih subjekata i ekonomskih dobara. Pojam vrijednosti je ipak na kraju krajeva ovisan o čovjeku, koji objektima pridaje značaj vrijednosti na osnovu prosuđivanja. Međutim ti momenti nisu imali nikakvog utjecaja na teoriju čistog zemljišnog prihoda. Ona je ostala za sve to hermetički zatvorena, što je razumljivo, ako se uzmu u obzir spomenute Martinov e napomene. S obzirom na različita naziranja o vrijednosti moramo još naglasiti, da neki šumarski i poljoprivredni stručnjaci izbjegavaju u svojim radovima riječ vrijednost na svim mjestima, gdje bi moglo biti pomutnje. Drugi opet, kao na pr. Kriege r drže se u svojim radovima mišljenja C a s s e 1 a,27 koji kaže, da se gospodarsko prosuđivanje vrijednosti izvodi na osnovu novca. Prema tome naglašuje C a s s e 1, da nije ni potrebno za ekonomsku nauku osobita nauka o vrijednosti. Vrijednosti se nadomještavaju kroz cijene i tada imamo umjesto nauke o vrijednosti nauku o cijenama. Međutim, da ne bi bilo zablude, mora se naglasiti, da ne postoji nikakova objektivna novčana vrijednost. Osim pojma vrijednosti postoje danas i drugačija tačno ograničena shvaćanja o pojmovima: kapital, imetak i dr., nego što vladaju u teoriji zemljišnog čistog prihoda. Sva ta novija shvaćanja u teoretskoj nacionalnoj ekonomiji imala su i imaju utjecaja na šumarske stručnjake. Na osnovu tih najnovijih shvaćanja i naziranja kritikuju oni teoriju zemljišnog čistog prihoda, a ujedno nastoje pomoću njih da riješe različite probleme u računanju vrijednosti šuma, koje po njihovu mišljenju nije riješila teorija zemljišnog čistog prihoda na način, koji zadovoljava. Zbog svega toga nastale su i nastaju različite teorije u računanju vrijednosti šuma u svrhu ustanovljivanja šumskih kapitala, šumskog imetka kao cjeline- obračunavanja šteta i otšteta kod ekspropriacije, te kod oporezivanja itd. Posebnom jednom prilikom donijet ćemo ovdje radove u tom smjeru od njemačkog stručnog procjenbenog odbora za oporezivanje šuma iz godine 1925. (koji uopće ne uzima u obzir načela teorije zemljišnog čistog prihoda) i radove Spiegela i Krieger a. Kako smo već spomenuli, Spiege l se u svojim razmatranjima povodi za nacionalnoekonomskim naziranjima Liefmanna, a Krieger za naziranjima C a s s e 1 a. Najvažnije i najinteresantnije je kod svih tih radova sa čisto šumarskog gledišta, da se u njima u glavnom izbjegava kamatnjak. Osim tog nastoje gore spomenuti stručnjaci, da se u svojim radovima prilagode gospodarskom životu i iskustvu, te paze na to, da sa njima idu uporedo. Taj momenat je svakako jedan od najvažnijih. Na kraju moramo još naglasiti, da će postojati tako dugo prigovori različitim teorijama računanja vrijednosti šuma, dokle god bude postojalo previranje u nacionalnoj ekonomiji. No osim toga postojat će prigovori, doklegod šumarski stručnjaci budu smatrali izračunane rezultate kao tačne, objektivne i izvan kritike i dokle budu vjerovali, da se raz 2; Cassel : Theoretische Sozialekonomiee 1918 i 1923, str. 41. 324 |
ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 55 <-- 55 --> PDF |
ličitim matematskim jednadžbama i formulama mogu tačno odrediti različite gospodarske mjere. Obuhvatiti sve moguće komponente gospodarskog života jednom formulom nemoguće je i ostat će nemoguće tako dugo, dok čovjek ostaje na današnjim duševnim sposobnostima. Zato nam i najispravniji rezultati na osnovu formula mogu da budu tek kao neke smjernice u našem radu i ništa više. Résumé. Dans ses réflexions sur la théorie de rentabilité fonciere, se divisant en quelques chapitres particuliers, l´auteur touche les diverses opinions des auteurs allemands a cet égard et tire finalement ses propres conclusions qui, eux aussi, vont naturellement au contraire de ladite théorie. SAOPĆENJA LIKVIDACIJA PRIVREMENOG STANJA EKSPROPRIJACIJE VELIKIH ŠUMSKIH POSEDA U GORSKOM KOTARU. Prošle jeseni čitasmo u novinama, da se kani postepeno likvidirati privremeno stanje eksproprijacije velikog poseda. Kako da se likvidira to stanje, mnenja biće da su dosta različna. Ali kraj svega toga bio bi ipak potreban bar jedan glavni princip, koji bi morao konačno da prodre, tj. da se postupak nipošto ne komplikuje. Ako je već sama eksproprijacija bila komplikovana sa privremenim upravljanjem eksproprisanih površina, treba da bude bar likvidacija kratka, jezgrovita, jednostavna i praktična. Previsoki su troškovi tih komplikacija i privremenih upravljanja sa golemom — pisarijom! Najjednostavnija i najbolja bila ´bi likvidacija eksproprijacije šumskih površina u Gorskom kotaru, kad bi se odredilo, sa kolikim postotkom ima da participira svaka interesovana općina na ukupnoj eksproprisanoj površini. Taj hi postotak vredio za dotičnu općinu u tangenti dobitka, gubitka, poreza, anuiteta, nadeljivanja agrarnih interesenata itd. Tangenta svakoj općini odredila bi se na pr. za vreme od 20 god. s obzirom na broj agrarnih interesenata, koristi od zemljišnih zajednica, privatne šume itd. Nakon 20 god. morala toi se utanačiti nova tangenta i to prema razvitku pojedine općine, prema umanjenom ili uvećanom broju agrarnih interesenata itd. Ako ne bi toga bilo, onda bi nakon svaka dva decenija bile potrebne nove agrarne reforme i to između pojedinih općina. Jer tada toi neke općine (zbog razvitka, napretka itd.) već oskudevale na drvu, dok bi ga druge imale još na pretek. Sve ovo bilo bi potrebno zbog toga, jer se valjda ipak ide za pravedriošćubar donekle jednakim pravima agrarnih interesenata. Najveća toi bila pogreška, kad bi se za eksproprisane šume stvorilo nemoguće jedno stanje, kakovo je npr." stanje zemljišnih zajednica itd. Taj starinski i kompliko. vani sistem propast je savremenog, naprednog i zaista rentabilnog upravljanja sa 325 |