DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 37     <-- 37 -->        PDF

Ing. MILENKO PLAVŠIĆ (ZAGREB):


O NOVIJOJ KRITICI TEORIJE ZEMLJIŠNOG
ČISTOG PRIHODA


(NOUVELLES CRITIQUES DE LA THÉORIE DE RENTABILITÉ
FONCIERE)


Uvod.


Šumsko gospodarstvo predstavlja važan dio opće nacionalne ekonomije.
Poradi toga sve teze i pravila, koje je postavljala i koje postavlja
teoretska nacionalna ekonomija, imale su i imaju utjecaja na šumsko gospodarstvo
odnosno na šumarsku nauku. Tokom vremena mijenjale su
se teorije i načela nacionalne ekonomije, a te promjene ostavljale su i
ostavljaju duboke tragove u šumarskoj nauci. Najznačajniji utjecaj nacionalne
ekonomije na šumarsku nauku izvršila je materijalističko-kapitalistička
teorija poznata pod imenom gospodarski liberalizam u XIX.
vijeku. Pod utjecajem principa gospodarskog liberalizma nastalo je
računanje vrijednosti šuma i šumska statika, koje zauzimaju danas samostalni
položaj u šumarskoj nauci.


Gospodarski liberalizam očitovao se u dva smjera u šumskom
gospodarstvu i u šumarskoj nauci. Pristaše prvog smjera težili su za
postignućem najveće šumske rente (Waldreinertragslehre), a pristaše
drugog smjera za postignućem najvećeg zemljišnog čistog prihoda ili najveće
zemljišne rente (Bodenreinertragslehre).


Bitna razlika između oba gospodarska smjera je u tome, da pristaše
najvećeg zemljišnog čistog prihoda zahtijevaju što veće ukamaćenje
uloženih kapitala u šumskom gospodarstvu, dok pristaše najveće
šumske rente ne uzimaju uopće u obzir ukamaćenje uloženih kapitala.
Osim toga postoji razlika između pristaša najveće šumske rente i zemljišne
rente još i u tome, što prvi smatraju drvnu masu šume kao stojeći,
a drugi kao tekući, kolajući kapital1 odnosno proizvod osnovnih kapitala.
Osnovne kapitale predstavljaju prema mišljenju pristaša najveće zemljišne
rente samo zemljište, upravni kapital i kapital kulturnih troškova.


Kako je poznato, osnivač teorije najveće zemljišne rente bio je profesor
poznate šumarske akademije u Tharandtu R. M. P r e s s 1 e r. On
je na osnovu gore istaknutih načela postavio ovu jednadžbu gospodar


skog ravnotežja:
4 , + D, 1,0..»-*+.1,6..»-» + =(B-\-V)(ifi.^~l)Jrc l,0p«
Iz tezemljišta
se jednadžbe može izvesti formula prihodne vrijednosti


R _ ^. + .. 1,0?"-"+ - — c 1,0 ft" „
U~ lfip*. -r-1 _ .>


1 Dr. M. Eu dr e s: Lehrbuch der Waldwertrechriuns und Forststatik, 1919,


str. 8.


307




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 38     <-- 38 -->        PDF

koju je Faustmani r izveo bez obzira na gornju jednadžbu god. 1849,


dok su Pressler, Heyer i Judeich primijenili teorijske principe


prihodne vrijednosti zemljišta u praksi na šume kao gospodarski objekt.


P r e s s 11 e r, kao osnivač teorije zemljišnog čistog prihoda, imao


je u vidu kod svoga rada financijsko gospodarstvo. On je zahtijevao, da


se na šumsko gospodarstvo primijene principi običnog financijskog go


spodarstva. No osim toga nastojao je on kao i njegovi pristaše, da razne


gospodarske mjere ustanovi i opravda matematskim putem vjerujući, da


ono, što je matematski ispravno, ne može biti pogrešno. Pod utjecajem


toga vjerovanja držali su oni, da će tim metodama rada, koje se osni


vaju na matematskim predodžbama i zasadama, podići čitavo šumsko


gospodarstvo i njegov rentabilitet.


Nasuprot vjerovanju P r e s s 1 e r a, da će pomoću teorije najvećeg


zemljišnog čistog prihoda podići šumsko gospodarstvo, pojavili su se


prigovori njegovom shvaćanju i gore spomenutim jednadžbama, koje


predstavljaju osnov te teorije. Oko tih kao i ostalih jednadžbi teorije


zemljišnog čistog prihoda razvila se oštra borba u šumarskoj nauci, koja


nije još ni do danas potpuno riješena. Uzrok tome leži u činjenici, što se


borba u glavnom vodila oko matematskog dokazivanja formula, a ispu


štali su se iz vida osnovni zahtjevi i svrha teorije zemljišnog čistog pri


hoda. Pristaše te teorije nastojali su sve prigovore oboriti na osnovu


matematskih dokazivanja.


U mnogim takvim slučajevima polemike i dokazivanja često se sa
strane pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda naglašuje važnost matematike
za nauku poznatim Kantovi m riječima, da u prirodnim
naukama ima samo toliko istinske nauke, koliko se u njima nalazi matematike.
Toj tvrdnji Kant a ne pridaju danas neki protivnici teorije zemljišnog
čistog prihoda važnosti s obzirom na gospodarske discipline,
ukazujući na teoriju zemljišnog čistog prihoda, u kojoj su se baš na
osnovu raznih matematskih opreacija dobili rezultati, koji često ne odgovaraju
gospodarskom životu. Držimo, da to shvaćanje o krivnji matematike
nije ispravno, jer nije kriva matematika, da se je došlo do rezultata,
koji ne odgovaraju gospodarskom životu, nego pretpostavke, od
kojih se je pošlo. O tome će biti još govora u ovoj radnji.


Osnovni zahtjev teorije zemljišnog čistog prihoda, da se postigne
što veće ukamaćenje uloženih kapitala u šumsko gospodarstvo, rješavaju
pristaše te teorije na osnovu financijske ophodnje, koju određuju računskim
putem. Određivanje financijske ophodnje predstavlja radi toga
jednu od bitnih zadaća teorije zemljišnog čistog prihoda. U našem nastojanju
da prikažemo noviju kritiku te teorije, ne ćemo uzeti u razmatranje
financijsku ophodnju, jer je ona posljedica najveće zemljišne rente,
odnosno šumskog kamatnjaka, sječivog prihoda itd., koje ćemo veličine
posebno razmotriti.


Nazori Presslerovi kao i principi teorije zemljišnog čistog prihoda
imali su od početka, kako smo spomenuli, a imaju još i danas velik broj
pristaša. Na osnovu njihova rada zauzela je teorija zemljišnog čistog
prihoda vidno mjesto u najvišim naučnim ustanovama. No pored svega
toga postojali su, a postoje i danas njeni protivnici. Šta više, možemo
naglasiti, da njihov broj danas raste. Uzrok tome leži u okolnosti, što ta


2 All. Forst-u. Jagdzeitung 1849 god.


308




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 39     <-- 39 -->        PDF

/


teorija nije ispunila sve zadaće, koje su na nju bile postavljene, a osim
toga što se danas više ne smatraju ispravnima stari pojmovi i principi
teorijske nacionalne ekonomije, odnosno tehničko-materijalističko shvaćanje,
koje je temelj teorije zemljišnog čistog prihoda.


Prije prelaza na samu kritiku napominjemo, da ćemo u našem daljnjem
razmatranju lučiti računanje vrijednosti šuma od teorije zemljišnog
čistog prihoda, jer ona danas predstavlja samo jednu od teorija računanja
vrijednosti šuma.


Opća kritika teorije zemljišnog čistog prihoda.


Nakon ovog kratkog uvoda razmotrit ćemo prigovore i kritiku novijih
protivnika teorije zemljišnog čistog prihoda.


Jedan od prvih prigovora teoriji zemljišnog čistog prihoda odnosi
se na shvaćanje, da je drvna masa tekući kapital, a ne stojeći kapital,
kako to danas smatra velika množina šumarskih stručnjaka bilo teoretika
bilo praktičara. Da je drvna masa tekući kapital, opravdavaju pristaše
te teorije time, što drvna masa, koja se svake godine siječe, ne odgovara
istoj drvnoj masi, koja godišnje priraste, jer je drvna masa za sječu nastala
već u ranijim godinama. Drvna masa je izložena trajnim promjenama,
pa se zbog toga ne može smatrati kao stojeći kapital.


Takovo naziranje pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda predstavlja
tipičan primjer tehničko-materijalističkog shvaćanja.


Za bit šumskog gospodarstva kao privrednog gospodarstva
(Erwerbswirtschaft; napominjemo, da postoji i konzumno gospodarstvo,
Konsumwirtschaft) spomenuta promjena drvne mase bilo u kojem pogledu
čisto je tehnička stvar i bez važnosti. Sve osebine drvne mase i
prirasta dolaze u obzir prema principima privrednog gospodarstva izražene
samo u novcu, te se samo njihovi novčani iznosi međusobno uporeduju,
a ne drvne mase u tvarnom iznosu. Uzrok, da se u teoriji zemljišnog
čistog prihoda zahtijeva oštro lučenje drvne mase kao tekućeg
kapitala, leži baš samo u tehničko-materijalističkom shvaćanju kapitala.
Prem tom shvaćanju ima se razlikovati produkcioni kapital kao faktor
produkcije od privrednog kapitala, koji je izvor dohotka. Prvi kapital
smatra se, kao narodno-gospodarski ili socijalni, a drugi kao privatnogospodarski
kapital.


Uzme li se u obzir drugi pojam za kapital, kao što je to učinio
Spiege l i mnogi drugi šumarski stručnjaci, onda to čitavo lučenje nije
ni potrebno. Glaser, Abetz, Spiegel i dr. povode se u svojim razmatranjima
za Li e f m a n n o v i m3 nazorima u teoretskoj nacionalnoj
ekonomiji prema kojima se pod kapitalom razumijevaju gospodarska
dobra (Kostengüter, na pr. zemljište), u koliko su izražena u novcusluže za postignuće trajnog novčanog prihoda. Budući da to izražavanje
U novcu ima svrhu, da računski utvrdi novčani prihod i da ga uporedi
s novčanim prihodima drugih gospodarskih perioda i drugih gospodarstava,
to se može kapital definirati i kao novčano-računski oblik troškova
(Kosten), koji služi kao sredstvo za ustanovljivanje novčanog prihoda.


Uz takovo shvaćanje kapitala, ispravno naglašuje Spiegel, 4 nije
važno ovo lučenje na tekući i stojeći kapital, već je ono čisto formalne


8 Lie f mann : Grundsätze der Volkswirtschaftslehre, god. 1917 i 1919.


* R. Spiegel : Praktische Waldwertrecbnung auf wirtschafttheoretischer
´´Grundlage god. 1926, str. 42.
309




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 40     <-- 40 -->        PDF

prirode. Glavno je, da se zatnaš rad nade što jasnija i tačnija metoda,


koja će nam pružiti najbolji pregled o rezultatu gospodarenja i da nam


ta daje mogućnost najboljeg istraživanja rentabiliteta. Kod potrajnog


godišnjeg šumskog gospodarstva dobit ćemo najbolji pregled i mjerilo za


upoređivanje novčanih prihoda, ako višak godišnjih prihoda nad go


dišnjim izdacima stavimo u odnos prema šumskom kapitalu, kojega pred


stavljaju zemljište i drvna masa kao stojeći kapitali. Osim toga i radi biti


šumskog gospodarstva prirodnije je smatrati drvnu masu kao stojeći ka


pital, jer se ne može uopće zamisliti potrajno godišnje šumsko gospoda


renje bez stalne drvne mase, odnosno njene vrijednosti izražene novcem


u šumskom gospodarstvu kao privrednom gospodarstvu. S obzirom na


dosad navedene momente smatraju danas mnogi šumarski stručnjaci


drvnu masu kao stojeći kapital.


Daljnji prigovor teoriji zemljišnog čistog prihoda je taj, što ona
smatra potrajno šumsko gospodarenje kao sumu prekidnih gospodarenja
s pojedinim sastojinama. Takovo shvaćanje smatraju protivnici kao
skroz neprirodno i kao neku umjetnu tvorevinu, koja se prptivi prirodi
potrajnog šumskog gospodarstva.


Prema tim načelima teorije zemljišnog čistog prihoda ustanovljuje
se vrijednost šume kao suma prihodnih vrijednosti zemljišta i vrijednosti
sastojina (objektivne vrijednosti). Protiv toga se odlučno dižu
O s t w a 1 d, S c h i f f e 1, Glaser, a pogotovo Krieger,5 koji kaže,
da vrijednost »cjeline« nije jednaka sumi vrijednosti sastavnih dijelova.
Ta pretpostavka vrijedi u matematici, ali u prirodnim navikama i u gospodarskom
životu ne mora da bude ispravna.


Za ilustraciju gornjih navoda uzet ćemo jedan primjer. Pretpostavimo,
da smo prema principima teorije zemljišnog čistog prihoda ustanovili
prihodnu vrijednost zemljišta i sastojine. Suma tih vrijednosti predočuje
prema tim principima vrijednost čitave šume (gospodarske jedinice).
Ako ta šuma ima normalnu količinu i poredaj dobnih razreda,
onda ustanovljena vrijednost može da vrijedi. Nema li toga dotična šuma
onda ona kao »cjelina« ima manju vrijednost, nego kao suma vrijednosti
njenih sastavnih dijelova, t. j . sastojina i zemljišta.


Daljnja razmatranja Krieger a u tom smjeru ne želimo da izlažemo
na ovome mjestu, nego to ostavljamo za kasnije.


Osim navedenog iznose se i daljnji prigovori teoriji zemljišnog čistog
prihoda, da pristaše operiraju sa prihodima, koji se očekuju u dalekoj
budućnosti, te da matematskim putem na temelju njih određuju sadanju
vrijednost kapitala. Kako je poznato određivanje sadanje vrijednosti
kapitala obavlja se na osnovu ocjene buduće drvne mase i novčanih
prihoda. To se ocjenjivanje vrši uz pomoć bonitiranja, prihodnih
tabela, mjesnih prilika i uz prosječne cijene drva posljednjih nekoliko
godina, kao i sadanjih upravnih i kulturnih troškova. Poslije toga se odredi
tačno vrijeme sječe sastojina i visina šumskog kamatnjaka. Taj
kamatnjak predstavlja nepromjenljivu, objektivnu veličinu za sve bonitete
zemljišta, vrste drveća i za sva vremena. Sve te veličine stavljaju se u
matematske formule, na osnovu kojih se izračunava sadanja vrijednost
kapitala.


5 Prof. Dr. H. Krieger : Die Mess-tfflg der wirtschaftlichen Leistungsfähigkeit:
des Waldes, god. 1929.


310




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Nije potrebno napose isticati, da takav postupak rada nosi u sebi
nesigurnost, jer se ne može ni za kratko vrijeme predvidjeti, što će se
dogoditi u šumskom gospodarstvu, a kamo li za vrijeme jedne ophodnje
od 100 i više godina. Dok se danas u uređivanju šuma smatraju metode
Hartiga i Cotte, kao zastarjelim i teško provedivim, jer određuju etat
(prihode) za cijelu duljinu ophodnje, to teorija zemljišnog čistog prihoda
ide baš tim putem, iako se to u uređivanju šuma pokazalo kao skroz,
nesigurno i pored sve konzervativnosti šumskog gospodarstva.


U tom smjeru ističemo mišljenje i prigovor iz naše domaće stručne
literature od R. P i p a n a,6 koji kaže, da nijedna grana gospodarstva nije
u stanju matematski utvrditi sadanju vrijednost kapitala na temelju prihoda,
koji se od tog kapitala očekuju u budućnosti, pa se zato i ne bavi
takovim problemima. Jedino iz prošlosti možemo izračunati, koliko je
izvjesni kapital odbacivao kamata. Time imamo realnu mogućnost istraživanja,
koji su faktori odlučivali pri povećanju i umanjivanju prihoda.
Iz tih zaključaka možemo izvući pouku za budućnost. Stvarne koristi
mogu nam donijeti samo bilance, a nikakove prognoze, jer su sve
prognoze vrlo nesigurne.


Slično mišljenje i nazore nalazimo i u njemačkoj literaturi.
Osim toga prigovara se još pristašama teorije zemljišnog čistog
prihoda, da oni kod izračunavanja prihodne vrijednosti zemljišta, koja je
temelj čitave teorije, polaze od golog zemljišta, na kojem će se u budućnosti
voditi prekidno šumsko gospodarenje. Takav postupak, naglašuju
protivnici, može da vrijedi samo za specijalne slučajeve, ali se ne može
primijeniti općenito.
Šumsko gospodarstvo u početku svog rada nije počelo sa golim
zemljištem, već sa zemljištem, koje je bilo obraslo šumskim drvećem,
te koje se nalazi trajno u šumskoj produkciji. Ono je šumu već našlo u
obliku prašume, a nije istu stvaralo.
Takovo naziranje pobudilo je O s t \v a 1 d a,7 da dade formuli prihodne
vrijednosti zemljišta drugačiji oblik, koji bi odgovarao gornjem
zahtjevu, a taj je slijedeći:


Po toj jednadžbi određuje O s t w a 1 d vrijednost pošumljenog
zemljišta. Prema tim nazorima, a smatrajući šumu kao cjelinu i operirajući
sa šumskom rentom, razvija dalje Os t wal d svoju posebnu teoriju,
koja je našla velik broj pristaša i protivnika. Protivnike predstavljaju
pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda.


" 1... R. Pipan : Utjecaji gospodarskog liberalizma na šume i šumarstvo. Šum.
List god. 1932, str. 665.


7 Ostwald : Sind im Reinertrags-Ansatze des forstlichen Nachhaltsbetriebs die
Zinsen der Waldbegründungskosten als Ausgaben oder als Einnahmen zu verrechnen?
Ztsch. f. Forst- u. Jgdwes. 1911.


Ostwald : Zur Verständigung in Sachen der Waldrententheorie, Tharandter


F. Jahrbuch 1922.
Ostwald : Zur Kritik der Faustmann-schen Bodenertragswertformel, Tharandter
Forst. Jahrbuch 1925.


311




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Protiv svih navedenih prigovora teoriji zemljišnog čistog prihoda
brane je pristaše pomoću matematskih zasada, jer da se ona osniva na
preciznim matematskim metodama i operacijama, te da svi izvodirezultati, koji su matematski ispravni, ne mogu biti osporavani.


Razmotrimo sad istraživanja i kritiku Kriege r as s obzirom na
navedene navode i argumente.


Krieger postavlja prije svega osnovno pitanje, da li se može zamisliti
ma koje područje nacionalne ekonomije, pa i nauke o šumskom
gospodarstvu, bez odnosa prema životu i stvarnosti, kao što je to sa
logaritmom ili diferencijalom u matematici. Nadalje, da li se nacionalna
ekonomija i šumarska nauka osnivaju samo na logici. Analizom tako
postavljenog pitanja dolazi Kriege r do zaključka, da se čitava nacionalna
ekonomija, a i nauka o šumskom gospodarstvu, ne osnivaju kao
matematika samo na logičnim zakonima, koji se nalaze u čovjeku, već
da njezin opstanak i bit leže u činjenici, da postoje gospodarski zakoni,
koji se nalaze izvan čovjeka. Te zakone upoznaje čovjek svojom sposobnosti
da logične misli, a dužnost je nauke da ih upozna. Oni imaju da
budu cilj gospodarskih istraživanja.


Iz ovog zaključka proizlazi, da je naša nauka o šumskom gospodarstvu
tijesno vezana sa životom i stvarnošću, te da iskustvo i život
igraju u njoj bitnu i najvažniju ulogu. Dok je na pr. kod matematike dovoljno
za ispravnost svih njenih izvoda i zaključaka, da je postavljena
pretpostavka logična i bez prigovora, dotle kod primijenjenih nauka, pa
i u nauci o šumskom gospodarstvu, osim logično i jasno postavljene pretpostavke
ne smiju niti iz nje izvedeni zaključci dolaziti u sukob sa iskustvom
i životom, jer se nauka o šumskom gospodarstvu na njima osniva.
Dogodi li se međutim u nauci o šumskom gospodarstvu, da izvedeni
zaključci i rezultati dolaze u sukob sa životom i iskustvom, znači, da oni
nisu ispravni, kao ni pretpostavka, od koje se je pošlo, usprkos svih
matematskih formula i sve ostale matematske točnosti. Takovu pretpostavku,
pa i iz nje izvedene zaključke i rezultate, ne može život odobriti.
Oni su osuđeni na propast. Dakle, nastupi li takav momenat u našoj
šumarskoj nauci, moramo odmah biti svjesni, da nismo ispravno postavili
pretpostavku, i da istu treba promijeniti i krenuti sasma novim smjerom.


Ako se u prirodnim naukama, pa i u šumarskoj nauci postaviia
pretpostavka, to ona mora biti jasna i logična, ali ona ne smije nikada
da bude neka dogma. Tek život i iskustvo pokazat će, da li je naša
pretpostavka ispravna. Drugim riječima, mi ne možemo nikad postaviti
neku apsolutnu, pozitivnu istinu; tek tokom života možemo postići visok
stepen vjerojatnosti uz uvjet, da naša pretpostavka ne dolazi u sukob sa
životom. Ako se postavljena pretpostavka tokom dugog vremena potvrđuje
bez iznimke od slučaja do slučaja, postizava ona tako veliku
vjerojatnost, da se ova više ni ne razlikuje od istine.


Kritika Faustmannove formule za prihodnu vrijednost zemljišta
i nepromjenljivog, objektivnog šumskog kamatnjaka.


Poslije gornjeg izlaganja razmotrit ćemo Faustmannovu formulu za
prihodnu vrijednost zemljišta. To činimo uz pretpostavku, da smo točno
predvidjeli buduće prihode, sa svrhom da ustanovimo, da li na osnovu


8 Spomenuto djelo pod 5.


312




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 43     <-- 43 -->        PDF

nje izvedeni zaključci i rezultati dolaze u sukob sa gospodarskim životom
i iskustvom. Radi jednostavnosti u razmatranju uzet ćemo formulu,
u kojoj se prolongirani prihodi prorede pokrivaju sa troškovima uprave,
poreza i čuvanja. Formula prihodne vrijednosti zemljišta uz tu pretpostavku
glasi:


" ~ 1,0 jB« — 1


Na lijevoj je strani jednadžbe prihodna vrijednost zemljišta, koja
prema E n d r e s u9 izračunana za financijsku ophodnju ima da služi kao
zamjenbena vrijednost, i to kod poljoprivrednog i šumskog zemljišta kao
donja granica zamjembcne vrijednosti (Tauschwert, donja granica cijene).


S obzirom na naša daljnja razmatranja postavljamo pretpostavku,
da zamjembena vrijednost nije ništa drugo nego cijena. Prema tome
svagdje mjesto izraza zamjembena vrijednost uzet ćemo izraz cijena.
Zašto postavljamo tu pretpostavku, razjasnit ćemo na drugom mjestu.


Osim toga uzimamo u obzir prihodnu vrijednost, koju smatramo
kao kapitalizirani novčani prihod pomoću postotka ukamaćenja (Rentierungszinsfuss,
Verzinsungsprozent). Prihodna vrijednost nije isto što i
cijena. Ona ne mora biti jednaka cijeni niti njenoj donjoj granici, koja
može biti momentano potpuno različita od prihodne vrijednosti. Međutim
će prihodna vrijednost i cijena normalno doći blizu jedna drugoj, jer će
prihodna vrijednost biti uvijek glavna podloga za utvrđivanje cijena.


Neke podatke o cijenama šumskih zemljišta navode Vo s s,´"´
F3 ü h 1 e r" i Rothkege l.M Prema tim podacima iznosile su cijene
šumskih zemljišta u Njemačkoj nešto više od 0 pa do V.i cijena poljoprivrednih
zemljišta. Kako vidimo, interval, u kome se kreće cijena šumskog
zemljišta, razmjerno je malen. Prema tim podacima iz života, cijene
šumskih zemljišta ne prelaze granice toga intervala.


Na desnoj strani jednadžbe imamo objektivni šumski kamatnjak p,
sječiti prihod Av, te kulturni trošak c.


Iz teorije zemljišnog čistog prihoda poznato nam je. da pristaše
razlikuju objektivni šumski kamatnjak (der objektive forstl. Zmsfuss) i
postotak ukamaćenja (das Verzinsungsprozent). Prema E n d r e s u,13
koji je uvaženi pristaša i predstavnik teorije zemljišnog čistog prihoda,
objektivni je šumski kamatnjak ugovorena, gotovo autonomna veličina,
koja mora biti prije početka računanja ustanovljena. Općenito odgovara
on postotku prosječnog ukamaćenja, što ga odbacuje prometu otvoreno
šumsko gospodarstvo vodeno prema privatno-gospodarskim načelima.
Njegova se veličina može za sada uzeti sa 3%.


Postotak ukamaćenja je postotni omjer između prihoda i produkcionih
troškova (uloženih kapitala). On pokazuje stvarno ukamaćenje gospodarstva.
Što su veće cijene drva, to je i postotak ukamaćenja veći,


" Spomenuto djelo pod 1, str. 4, 85 i 86.
10 Voss : Wie hoch verzinst sich gegenwärtig der Ankauf von Waldböden? Ztsch.


f.
Forst- u. Jgdw. 1916.
11 Büh l er: Der Waldbau, I sv. 1918, str. 614—616.
12 Dr. N. Rothkegel : Handbuch der Schätungslehre für Qrundbesitzungen
1932 god.
13 End res : Spomenuto djelo pod 1, str. 13, 17, 18.


313




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 44     <-- 44 -->        PDF

ali usprkos tomu, naglašuje E n d r e s, da to ne povlači sobom šumski
kamatnjak, premda je o tome u prvoj definiciji drugačije sudio. Vjerojatno
je, da E n d r e s mijenja svoj prvotni sud ne samo zbog razloga,
koje on navodi, nego i radi postotaka ukamaćenja saskih šuma, koji su
(kao što ćemo vidjeti) ispali vrlo visoki.


Kako dolazimo do veličina Au, c i p, već smo naprijed govorili i
naglasili, da je njihovo određivanje dosta nesigurno. Međutim ocjenjivanje
Au i c kao i greške počinjene tokom toga ocjenjivanja, nisu od tako
zamašnog utjecaja na cio rezultat, kao izbor šumskog kamatnjaka p. Taj
može biti izabran prema stručnom nahođenju sa 2, 2´5, 3, pa i 4%. Tim
promjenama možemo da dobijemo proizvoljne rezultate bez obzira, da li
su sječivi prihod, prihodi proreda, kulturni i upravni troškovi potpuno
tačno ocijenjeni ili s nekim ogreškama. Već vrlo male promjene šumskog
kamatnjaka utječu znatno na cio rezultat.


Uzmimo za ilustraciju podatke o prihodnoj vrijednosti zemljišta po
E n d r e s u14 za smrekovo zemljište I. boniteta. Uz šumski kamatnjak
od 3% iznosi prihodna vrijednost zemljišta jednog hektara u 70-toj godini
(financijska ophodnja) 1.669RM, a uz šumski kamatnjak od 2% za sve
iste prihode i troškove iznosi prihodna vrijednost zemljišta 4.013 RM, u
S0-toj pak godini (financijska ophodnja) 4.114 RM. Dakle, prihodna vrijednost
zemljišta mijenja se radi promjene šumskog kamatnjaka od 1%
za 140% u svojem iznosu. Iz ovog vidimo, od kakovog je presudnog
utjecaja izbor šumskog kamatnjaka, te kako on djeluje na produljenje
vremena financijske ophodnje. No osim toga možemo zaključiti, da je
nemoguće ustanoviti donju granicu zamjenbene vrijednosti (cijene)
zemljišta na osnovu formule prihodne vrijednosti zemljišta, premda ta
E n d r e s naglašuje, jer tu može svaki izračunati na osnovu te formule
i šumskog kamatnjaka po svojoj volji i nahođenju.


U definiciji o šumskom kamatnjaku spomenuli smo, da je on prema
mišljenju pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda nepromjeniva, objektivna
veličina. Razmotrimo sad iz formule prihodne vrijednosti zemljišta,
do čega dovodi pretpostavka o nepromjenjivom, ugovorenom, autonomnom,
objektivnom šumskom kamatnjaku i kakove sve rezultate ona daje.


Uzmimo za primjer zemljište najboljeg boniteta. U tom slučaju
možemo pretpostaviti, da će drvna masa i polučene cijene biti veće, nego
kod lošijeg boniteta uz sve iste ostale uvjete. Dakle će sječivi pritud
Au biti veći. Nadnice kulturnih troškova na zemljištu najboljeg boniteta
mogu rasti i padati. To je ovisno prema prilikama, koje vladaju. Međutim
po statističkim podacima pokazalo se je, da su troškovi na boljim bonitetima
nešto manji nego na lošijim. Prema tome diferencija između veličina
u brojniku Au — c. 1, opu raste na bonitetima uz stalan p. Utjecaj
vremena u ne uzimamo u obzir, jer se ovo razmatranje odnosi na financijsku
ophodnju. Kako smo već naprijed spomenuli, kreće se cijena zemljišta
(B ü h 1 e r, Voss ) u uzanim granicama i nije samo posljedica
cijene drva. Zbog toga ćemo imati u tom slučaju veće stvarno ukamaćenje.
Postotak ukamaćenja (Verzinsungsprozent) je veći, nego što je u
račun uzeti objektivni šumski kamatnjak, jer Au raste uz slabo pokretnu
cijenu zemljišta. Radi toga će se u brojniku od Au odbiti premaleni iznos
za c. 1, or™ i a osim toga će i nazivnik biti premalen prema stvarnim pri


14 Spomenuto djelo 1, str. 289.


314




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 45     <-- 45 -->        PDF

likama. Računom dobivena prihodna vrijednost zemljišta bit će prevelika,
što se vrlo dobro očituje kod smrekovih zemljišta (stojbina).


Posve drugi je slučaj kod zemljišta lošijeg boniteta. Drvna masa,
a i cijene po kubnom metru bit će manje. Za kulturni trošak c vrijedi
isto, što smo već gore spomenuli. Prema tome stvarno ukamaćenje, odnosno
postotak ukamaćenja bit će manji od u račun uzetog šumskog kamatnjaka,
koji se uzima u jednakom iznosu kao gore, jer je on nepromjenljiva
veličina, kako smo spomenuli. Računom dobiveni iznos bit će
premalen, često puta negativan, što nipošto ne odgovara stvarnosti, već
dolazi s njome u sukob.


Te negativne prihodne vrijednosti zemljišta mogu nastupiti i pri
primjeni financijske ophodnje. Prema tome vidimo, da postoje slučajevi,
kada se ovakvim radom i računanjem ne može uopće odrediti donja granica
zamjembene vrijednosti (cijene) zemljišta, jer je ona prema podacima
iz života uvijek nešto veća od nule (poklon predstavlja nulu), a nije
nipošto negativna.


Gospodarsku nemogućnost negativne prihodne vrijednosti zemljišta
nastoji En dres 1 8 opravdati, pa kaže: »Kako negativna zemljišna renta
tako i iz nje izračunana negativna prihodna vrijednost zemljišta nije nikakova
opća gospodarska veličina, nego samo računska veličina... Ako
se kod prodje šuma izračuna negativna vrijednost i kod primjene financijske
ophodnje, mora se ipak uzeti neka izvjesna, makar i niska cijena
za zemljišta.« To dakle znači, da treba provesti neku korekturu rezultata.
Ta se obavlja, kako je poznato, prema ekonomskim prilikama. Poznavanje
ekonomskih prilika je najvažnije pri svim radovima oko procjene.


Na temelju napomenutog navoda Endresovog pita se Krieger ,
gdje treba početi s korekturom. Da li samo kod negativnih prihodnih vrijednosti
zemljišta ili treba li provesti korekturu i kod prenisko ili previsoko
izračunatih prihodnih vrijednosti zemljišta, budući da te mogu
biti isto tako pogrešne, kao i negativne prihodne vrijednosti; dalje da li
dobiveni rezultati za prihodnu vrijednost zemljišta na osnovu Faustmannove
formule moraju bti uvijek pogrešni?


Na zadnje pitanje odgovara K r i e g e r, da se ipak može po Faustmannovoj
formuli dobiti prihodna vrijednost zemljišta, koja zadovoljava
i koja odgovara životu i stvarnoti.


Napomenuti slučaj po Krieger u nastupa onda, kad se u račun
uzeti objektivni šumski kamatnjak pokriva sa stvarnim ukamaćenjem.
Prema Faustmannovoj formuli dobiveni rezultati to će se više razlikovati
od stvarnosti, što je veća razlika u račun uzetog kamatnjaka i stvarnog
ukamaćivanja. Želimo li odrediti veličinu učinjene pogreške, to možemo izvršiti
onda, ako nam je poznata cijena zemljišta, ali u tom je slučaju čitav
postupak i račun suvišan.


Kako vidimo, pretpostavka o nepromjenjivom, objektivnom šumskom
kamatnjaku ne stoji već pri primjeni raznih boniteta zemljišta.


Prijeđimo sad na daljnje razmatranje pojedinih veličina formule. U
brojniku, kako smo već spomenuli, dolaze do izražaja cijene drva i nadnice
kulturnih troškova, koje ne stoje u svako vrijeme i na svakom mjestu
u stalnom odnosu, što se ali pretpostavlja, kada ih se stavlja u formulu
sa objektivnim šumskim kamatnjakom. Taj se međusobni odnos


Vidi spomenuto pod djelo ipod 1, str. 70.


315




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 46     <-- 46 -->        PDF

mijenja prostorno i vremenski. Poznato je, da u povoljnim gospodarskim
prilikama sa razvitim prometnim sredstvima raste cijena drvu, dok je to
obratno sa nadnicama, koje prema općem zakonu intenzivnosti kod gospodarstva,
koje se pravilno razvija, bivaju manje u uporedenju sa cijenama
produkata. U nepovoljnim gospodarskim prilikama situacija će
biti obratna. Za takav slučaj mora se još naglasiti, da će upotreba drva
početi sa debljim promjerom stabala, te tu ne postoji mogućnost snižavanja
ophodnje. Ostanemo li u tim prilikama kod pretpostavke objektivnog,
nepromjenljivog šumskog kamatnjaka, to ćemo dobiti same negativne
prihodne vrijednosti zemljišta. Uzrok je tome velika duljina vremena
produkcije i maleni postotak ukamaćenja, koji je manji nego u
račun uzeti objektivni šumski kamatnjak. Želimo li izbjeći tim negativnim
prihodnim vrijednostima zemljišta, morali bismo imati objektivni
šumski kamatnjak za svaki kraj, bonitet, vrstu drveća i način gospodarenja.
No u tom slučaju nema više govora, kako Kriege r naglašuje, o
nekoj objektivnosti.


Razmotrimo sad jednadžbu prihodne vrijednosti zemljišta s matematskog
stajališta. Uz pretpostavku objektivnog, nepromjenjivog šumskod
kamatnjaka možemo uzeti, da je za financijsku ophodnju prihodna
vrijednost zemljišta jednostavna funkcija od .« i c, odnosno da se zamjembena
vrijednot (cijena) zemljišta mijenja i kreće isto tako, kao
odnos obiju produkata masa puta cijena po m3 i kulturni troškovi c puta
/, opu-Taj se zaključak izvodi iz gornje jednadžbe, a vlada cijelom teorijom
zemljišnog čistog prihoda.


Gore smo međutim spomenuli, da veličina Au i c podleže drugim
zakonima i promjenama. U zbiljnom životu ima svaka od tih veličina
(zemljište, Au i c) drugu amplitudu i brzinu kretanja cijena, koje ovise o
ponudi i potražnji. Tako navodi Krieg e r,16 da su se godine 1922. u
Njemačkoj za vrijeme velikog pada valute vrlo dobro i u velikoj mjeri
očitovale gornje napomene. U to su vrijeme cijene drva bile 100 do 120
puta, radničke nadnice 14 puta, a cijene zemljišta 8 do 10 puta veće od
cijena prije svjetskog rata. Slično napominje i Spiegel , koji kaže, da
je amplituda kretanja radničkih nadnica kao i brzina njihova mijenjanja
manja, nego kod cijena drva. No osim toga naglašuje S p i e g e l,17 da se
kulturni i upravni troškovi, te troškovi poreza i drugačije kreću na raznim
bonitetama tla nego cijene drva. Radi toga on u svojoj radnji ne
stavlja kulturne i upravne troškove zaiedno sa sječivim prihodom u
formulu prihodne vrijednosti zemljišta. Tu formulu bez upravnih i kulturnih
troškova naziva Spiege l »prihodna vrijednost sječe«. Isto tako
i Busse 1 8 naglašuje, da su cijene drva po svojim iznosimo poslije rata
preračunane na dolare ostale gotovo jednake kao i prije rata, dok su
kulturni i upravni troškovi relativno pali. To pogotovo vrijedi za upravne
troškove.


Iz dosad navedenih razlaganja vidimo, da pretpostavka o nepromjenjivom,
objektivnom šumskom kamatnjaku ne može da postoji. Isto
tako i pretpostavka zajedničkog stavljanja pojedinih veličina u formulu


16 Pomenuto djelo pod 5, str. 22.
17 Spomenuto djelo pod 4, str. 71.
18 Busse : Ist der forstl. Zinsfuss eine starre Grösse? Tharandter f. Jahrbuch


316




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 47     <-- 47 -->        PDF

prihodne vrijednosti zemljišta sa objektivnim šumskim kamatnjakom nije


ispravna. Drugim riječima, onim momentom, čim se u račun uzeti


objektivni šumski kamatnjak razlikuje od stvarnog ukamaćenja, ne stoje


računske veličine u formuli prihodne vrijednosti zemljišta u ispravnom


odnosu.


Uzrok svim tim tvrdnjama je taj, što na osnovu tog kamatnjaka i


formule prihodne vrijednosti zemljišta izvedeni zaključci i rezultati, kako


smo vidjeli, dolaze u sukob sa stvarnošću i iskustvom. Izniman slučaj


nastupa onda, kad je u račun uzeti šumski kamatnjak jednak postotku


ukamaćenja.


No osim toga moramo još napomenuti, da s obzirom na našu pretpostavku
o prihodnoj vrijednosti zemljišta, koja je rezultat novčanih
prihoda i postotka ukamaćenja, možemo smatrati samo onaj iznos kao
prihodnu vrijednost zemljišta, koji je rezultat postotka ukamaćenja i
novčanih prihoda, a ne nekog, prije računanja ocijenjenog kamatnjaka.


Istog mišljenja, s obzirom na šumski kamatnjak, je i Hufnag e l,le
koji kaže, da nije na mjestu tvrdnja i dokazivanje o nepromjenjivom
šumskom kamatnjaku, je takav ne postoji. Stoga Hufnage l i uzima
u obzir postotak ukamaćenja u svrhe kapitaliziranja šumskih prihoda
izraženih u novcu kao i kod Faustmannove formule za prihodnu vrijednost
zemljišta. Prihodne vrijednosti zemljišta, naglašuje Hufnagel ,
izračunane na osnovu postotka ukamaćenja daju uporabive rezultate.
Ovaj smo moment već ranije naglasili, a kako vidimo, i Hufnage l to
potvrđuje.


Nemogućnost postojanja objektivnog šumskog kamatnjaka dokazivao
je i u našoj domaćoj stručnoj literaturi Pipan 2 0 uzimajući u obzir
kod svojih proučavanja novčano gospodarstvo i opće nacionalno-ekonomske
principe.


Razmatranje ostalih jednadžbi i formula teorije čistog zemljišnog
prihoda, koje se osnivaju na prihodnoj vrijednosti zemljišta i šumskom
kamatnjaku, nije potrebno, naglašuju protivnici, jer se greške dalje
prenose.


Tokom dosadanjeg razmatranja spomenuli smo često postotak ukamaćenja,
kojemu pridaju danas mnogi stručnjaci veliku važnost, pa stoga
držimo, da je od interesa da ga ukratko razmotrimo.


Kako smo spomenuli, postotak ukamaćenja predočuje ukamaćenje
kapitala u šumskom gospodarstvu. U državnim šumama Saske računani
su postoci ukamaćenja, ali oni posve ne zadovoljavaju. Oni se
odnose na kapital, koji se uvijek ponovno ustanovljuje, a ne na prvi
knjiženi kapital. Kapital, koji se svakiput nanovo ustanovljuje, sastoji
se od kapitala drvne mase i od kapitala zemljišta. Kapital drvne mase
smatra se kao promjenjiva veličina, dok kapital zemljišta pretstavlja u
ovome postupku nepromjenjivu veličinu. Radi takovog shvaćanja dobivali
su se za vrijeme rata i poslije rata preveliki iznosi za postotak ukamaćenja.
Godine 1916. iznosio je on 3,14%, god. 1917. — 4,76%, godine
1918. — 5,37%, god. 1919. — 9,29%, a prema računu prof. Busse-a 2 1
god. 1920. oko 31%. Ovi rezultati bili su vjerojatno od utjecaja na En


19 Hufnagel : Praktische Anleitung zur Waldwertrechnung, 1934. str. 5. i 13.
20 Spomenuto djelo pod 6.
21 Spomenuto djelo pod 18.


317




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 48     <-- 48 -->        PDF

dre s a, kad je naglasio, da postotak ukamaćenja ne može da podvlači
za sobom šumski kamatnjak. Međutim Buss e uzima u svojoj radnji u
obzir i rastenje prihodne vrijednosti zemljišta, pa dobiva postotak ukamaćenja,
koji se kreće oko 3,5%.


S obzirom na te velike iznose postotaka ukamaćenja u saskim
šumama ispustit ćemo ih iz razmatranja, te ćemo uzeti u obzir istraživanja
i radove o postotku ukamaćenja od S p i e g e 1 a i Uprave badenskih
šuma,22 koji pružaju sasvim drugu sliku.


I ako su oni ustanovili kapitale na različite načine, koji su uloženi u
šumskom gospodarstvu, ipak se njihovi rezultati znatno podudaraju.
Itsraživanja se protežu na gospodarsku jedinicu (šumu) u normalnom
stanju.


U oba istraživanja ustanovljen je kapital zemljišta i drvne mase
zasebno, pa su onda zbrojeni. Kapital zemljišta ustanovljen je prema
cijenama, koje su se postigle u vrijeme istraživanja za šumska zemljišta.
Kod svog rada poslužio se osim toga Spiege l još sa jednom po njemu
nađenom metodom, pomoću koje je poznavajući kapital zemljišta jednog
boniteta ustanovio kapital zemljišta ostalih boniteta.


Određivanje kapitala drvne mase proveo je Spiege l drugačije
od Uprave badenskih šuma. Spiegel procjenjuje sastojine, koje već daju
materijal za drvno tržište (od promjera 13 cm na više) prema dosadanjim
prosječnim tržnim cijenama. Kod svog rada služio se Schwappachovim
financijskim tabelama, koje je po potrebi sveo na današnje prilike. Kapital
sastojina u prvoj godini ustanovio je na osnovu troškova za osnivanje
sastojina. Kapital starijih sastojina od 2,3 itd. god. do sastojina, koje već
daju robu za tržište, ustanovljuje grafičkim putem.


Uprava badenskih šuma postupa drugačije. Ona uzima u obzir postignute
utrške kroz sječu svakog pojedinog dobnog razreda u normalnoj
gospodarskoj jedinici.


U oba istraživanja dobili su se premaleni iznosi za mlade sastojine,
koje bi bilo ispravnije ustanoviti, prema mišljenju pretstavnika Uprave
badenskih šuma, po formuli troškovne vrijednosti sastojine. Međutim.,
oni nisu to učinili, premda su izraziti pristaše teorije zemljišnog čistog
prihoda, samo radi toga, da izmaknu upotrebi kamato-kamatnog računa
i izboru kamatnjaka, a time i različitim prigovorima. Radi toga su dobiveni
postoci ukamaćenja nešto veći, jer je kapital drvne mase tim postupkom
ispao nešto manji, naglašuju pretstavnici Uprave badenskih .
šuma.


Napomena predstavnika Uprave badenskih šuma o troškovnoj vrijednosti
u toliko je ispravna, u koliko je ispravna definicija i pojam
vrijednosti objektivne teorije vrijednosti, s kojim se oni služe i kojeg
prihvaćaju kao pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda. O tome na
kraju ove radnje.


Na gore opisan način ustanovljene kapitale sumiraju i tako dobivaju
kapital, koji se nalazi u šumskom gospodarstvu. Iza toga stavljaju u
postotni razmjer čisti godišnji prihod (šumsku rentu) prema kapitalu i
dolaze do postotka ukamaćenja.


22 Untersuchungen über die Rentabilität der badischen Staats- und Gemeindewaldwirtschaft,
god. 1924, str. 19 i 20.


318




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 49     <-- 49 -->        PDF

Uprava badenskih šuma uzimala je u obzir kod ustanovljenja postotka
ukamaćenja još i intenzitete prorede.


Ustanovljeni postotak ukamaćenja kreće se u dosta širokim
granicama. On ovisi o tipu gospodarenja, vrsti drveća, ophodnji, bonitetu
zemljišta i intenzitetu prorede. Radi ilustracije donašamo postotke ukamaćenja
od S p i e g e 1 a23 ustanovljene za normalnu gospodarsku jedinicu
bora.


Bor i t e t n i razredi zemlji š t a
Starost god. I II III IV V
P o s t o t a c u k a m a ć e n j a °U


50 2,78 2,60 2,31 1,64 —
60 2,69 2,55 2,31 1,81 1,20
70 2,66 2,40 2,21 1,85 1,53
80 2,53 2,33 2,06 1,83 1,59
90 2,36 2,24 2,01 1,79 1,56
100 2,19 2,13 1,97 1,73 1,52
110 2,11 2,08 1,90 1,70 1,42
120 2,02 2,00 1,78 1,65 1,32


Spiege l je osim toga izračunao postotke ukamaćenja za bukvu,
hrast i smreku, a Uprava badenskih šuma osim za navedene vrste drveća
još i za jelu. Najveće ukamaćenje prema tim istraživanjima daje smreka.
I o ukamaćenje iznosi prema S p i e g e 1 u za smreku na I. bonitetu zemljišta
u 60-toj godini 3,38%.


Prema tim podacima vidimo, da je postotak ukamaćenja u šumskom
gospodarstvu malen. Iz toga slijedi, da u šumskom gospodarstvu ne smijemo
zahtijevati veće ukamaćenje, nego što ga ono po svojoj biti može
dati. Radi toga uzimanje u obzir vrlo niskih kao i velikih kamatnjaka,
koje neki ustanovljuju s obzirom na oficijelni kamatnjak, a bez obzira na
bit šumskog gospodarstva, dovodi do nemogućih rezultata, koji stvarnosti
ne odgovaraju. Tko se ne zadovoljava s tim ukamaćenjem, mora
napustiti šumsko gospodarstvo. Takva osoba nije sposobna za vlasnika
šume, što je već davno rekao Hundeshagen.


Na osnovu postotaka ukamaćenja, kako se vidi iz tabele, možemo
stvoriti sud o visini najpovoljnije ophodnje, koja se može smatrati financijskom.
Razumije se, da svaka određena financijska ophodnja tako dugo
važi, dok važe cijene drva i svi ostali momenti, na osnovu kojih se ona
ustanovila. Ako se mijenjaju odnosni uslovi, to se mijenja i duljina op


23 Spomenuto djelo pod 4, str. 129.


319




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 50     <-- 50 -->        PDF

hodnje. Ovakovim postupkom određivanja financijske ophodnje izmakli


bismo međutim utjecaju kamatnjaka, što je najvažnije. U tom slučaju


otpali bi različiti prigovori o nepovoljnom utjecaju kamatnjaka na odre


đivanje visine ophodnje.


Osim toga pokazuju odnosni podaci, da treba provoditi što inten


zivnije njegovanje sastojina, kao čuvanje i podizanje proizvodne snage


tla, jer sve te mjere dižu prihod, a prema tome i visinu ukamaćenja.


U gornjim iznosima postotaka ukamaćenja nije izražen utjecaj
rastenja cijene drvu. Postoji li faktično rastenje cijena drvu, te ako na pr.
iznosi 1% ili 1,5%, onda se mora taj iznos dodati još gornjim veličinama.
Na taj način dobivene kamatnjake upotrebljava Spiege l za ustanovljivanje
šteta pri upotrebi formule troškovne vrijednosti sastojine, a
uzima ih u obzir isto tako i Hufnage l za različite slučajeve.


Međutim moramo naglasiti, da i pristaše teorije zemljišnog čistog
prihoda operiraju sa postotkom ukamaćenja, ali ga tada nazivaju šumskim
kamatnjakom. To se obično dešava kod kupoprodaje, kada se želi
ustanoviti cijena šumskog zemljišta pomoću formule prihodne vrijednosti
zemljišta, a pri tom se drže u vidu grube granice okvira, u kojem se ta
cijena kreće. Granice toga okvira ocjenjuju se s obzirom na momentane
prilike i cijene poljoprivrednih zemljišta dotičnog kraja. Iskustvom je
utvrđeno u Njemačkoj, da se cijene šumskog zemljišta kreću nešto više
od 0 pa do Vs cijena poljoprivrednih zemljišta. Ako se po formuli pr´ihodne
vrijednosti zemljišta dobije rezultat, koji je prešao ocijenjene granice
okvira, provodit će se njegovo ispravljanje tako dugo, dok rezultat
ne padne između ocijenjenih granica. To se može postići jedino na taj
način, da se vrše korekture veličina stavljenih u formulu. Teško je međutim
to obaviti na sječivom prihodu i na kulturnim i upravnim troškovima,
jer su oni rezultat poznatih današnjih cijena. Osim toga drvna masa sjećivog
prihoda ne može da bude ni veća ni manja, nego što to odgovara
vrsti drveća i stojbini, a isti je slučaj i sa upravnim i kulturnim troškovima.
Prema tome preostaje još samo korigiranje konačnog rezultata
pomoću promjene šumskog kamatnjaka.


Taj se može dizati i spuštati u intervalu od 2 do 4%, što dopuštaju
pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda. Naprijed smo međutim izložili,
od kako su velikog utjecaja na konačni rezultat i najmanje promjene u
visini kamatnjaka. Uz pomoć računanja s nekoliko kamatnjaka dobit će
se rezultat, koji će pasti između procijenjenih granica i cijena, koje se
s obzirom na prilike života smatraju ispravnima. Kamatnjak, pomoću
kojeg se dobiva povoljan rezultat, nije ništa drugo, nego postotak ukamaćenja
ili kamatnjak, koji se ovome vrlo približio. Na taj način određeni
kamatnjak smatraju pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda kao nepromjenljivu
veličinu odnosno šumski kamatnjak i primjenjuju ga jednako
za sve vrsti drveća, bonitete itd., što nije najpodesnije.


Iz gornjeg izlaganja možemo izvesti daljnji zaključak, da kod čitavog
toga rada faktičnu nepoznanicu predstavlja kamatnjak, a ne cijena
zemljišta. Da je kamatnjak nepoznanica, naglašuje i Mart i n,24 koji
kaže: »Pristupi li se pobliže proučavanju odgovarajućih formula, to ćemo
dobiti kao rezultat, da u svakoj jednadžbi postoji više nepoznanica, među
koje spada i šumski kamatnjak.«


24 Martin : Die forstliche Statik, god. 1918, str. 14fi.


320




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Držimo prema gore napomenutom, da bi se naš rad morao kretati
u smjeru proučavanja i utvrđivanja postotaka ukamaćenja, koji bi nam
pružili mnoge koristi, kao i mogućnost stvaranja različitih ispravnih
zaključaka. Uz poznavanje postotaka ukamaćenja čitav naš rad oko
procjene bio bi realniji.


Postotak ukamaćenja treba da ima važnost i za pristaše teorije
zemljišnog čistog prihoda. To se može zaključiti iz definicije E n d r e s a


o šumskom kamatnjaku, a osim toga napominjemo, da je već Hundes h
a g e n na osnovu postotka ukamaćenja nastojao izvesti i obrazložiti
šumski kamatnjak.
S obzirom na sve dosad izloženo vidimo, da postoci ukamaćenja
imaju važnost, pa prema tome nastaje pitanje, kako bi se oni najbolje
ustanovili u zbiljnim šumama. U tu svrhu držimo da najbolji primjer pruža
metoda Gournoud-Biolleva za određivanje prirasta i etata u
uređivanju šuma.


Kao u toj metodi tako bi i tu trebalo, da se ustanovi jedinstvena
metoda za utvrđivanje kapitala uloženih u šumskom gospodarstvu. Ti
kapitali imali bi se smatrati kao knjiženi, osnovni kapitali. Na koncu
svake revizije (10 godina) gospodarske osnove (privrednog plana) trebalo
bi provesti opet ustanovljivanje kapitala po istoj toj metodi kao i u
prvom slučaju, ali razumije se uz nove cijene. Upoređenjem novo ustanovljenog
kapitala sa knjiženim kapitalom dobili bismo* podatke o rastenju
i mijenjanju kapitala i to bilo u pozitivnom ili u negativnom smjeru.
U toj promjeni kapitala dolaze do izražaja promjene u kretanju cijena i
promjene u stanju šume (bolji ili lošiji kvalitet sastojina itd.). Osim toga
imali bi se tokom čitavog toga vremena knjižiti svi ušli čisti prihodi. Zatim
bi trebalo zbrojiti sve te prihode kao i promjenu (rastenje) kapitala,
koja može biti pozitivna ili negativna. Zbog toga se ta suma može povećati
ili umanjiti. Dijeljenjem te sume sa brojem godina revizije (10 god.)
dobili bismo prosječni godišnji prirast kapitala. Stavivši taj prosječni
godišnji prirast kapitala u odnos prema knjiženom kapitalu, te uz pomoć
prostog kamatnog računa rezultirao bi prosječni postotak ukamaćenja.
To bi bila jednostavna metoda za njegovo određivanje. Sličan postupak
preporuča i Spiegel.


Ovim razmatranjem udaljili smo se nešto od naše teme, međutim
je i ovo izlaganje od interesa, jer i ono ima neku vezu sa teorijom zemljišnog
čistog prihoda.


Kritika teorije zemljišnog čistog prihoda s obzirom na upotrebu
dedukcije i starih principa nacionalne ekonomije.


Nakon spomenutih, čisto šumarskih stručnih prigovora teoriji zemljišnog
čistog prihoda razmotrimo još ukratko prigovore s obzirom na
upotrebu dedukcije i starih principa nacionalne ekonomije, kojima se
služe njeni pristaše pri svojim razmatranjima i zaključcima.


Držimo, da je od interesa donijeti prigovore i u tom smjeru, da tako
potpunoma prikažemo i obuhvatimo kritiku protivnika teorije zemljišnog
čistog prihoda.


Prigovor deduktivnom načinu rada odnosno dedukciji, kojom se
služe pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda kod svojih radova i
razmatranja, leži u činjenici, da se dedukcija osniva i apelira samo na


321




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 52     <-- 52 -->        PDF

čistu logiku. Ona zbog toga ne trpi mijenjanje, korigiranje i ponovno
proučavanje svojih pretpostavki i osnovnih naziranja kao indukcija. Postavljena
pretpostavka je za dedukciju dogma, na kojoj se dalje gradi.


Takav način rada u teoriji zemljišnog čistog prihoda, naglašuju protivnici,
najbolje odgovara njenoj biti. Postavivši različite jednadžbe i
formule izvode na osnovu njih dedukcijom njeni pristaše različite
zaključke od opće i gospodarske naravi. Budući da su ti rezultati s matematskog
stajališta ispravni, ne mogu ni ti zaključci biti pogrešni, ako
se putem dedukcije primijene na gospodarski život. To je vjerovanje
pristaša teorije zemljišnog čistog prihoda.


Tako na pr. navodi Kriege r kao tipičan primjer dedukcije
Endresov o mišljenje, da dobra zemljišta, a poimence smrekova,
bivaju u pravilu prenisko cijenjena. Uzrok tome mišljenju Endresa leži
u činjenici, što su izračunane prihodne vrijednosti zemljišta vrlo velike,
a za njih se prema iskustvu ne može nikada postići taj iznos u prometu.
Prema tome vidimo, da pristaše teorije zemljišnog čistog prihoda pretpostavljaju
formule i matematske rezultate stvarnosti i iskustvu i smatraju
njih ispravnijima. Prema mišljenju Krieger a oni uopće ne će
da razmatraju, što bi moglo da bude uzrokom tako velikom rezultatu, i
da li je ovaj ispravan, jer ne sumnjaju u postavljene pretpostavke i
osnovna naziranja. Za njih su postavljene pretpostavke i naziranja izvan
svake kritike. (Uzrok velikom rezultatu leži u tome, što je u račun uzeti
objektivni šumski kamatnjak manji nego postotak ukamaćenja za smrekovo
gospodarenje, odnosno neispravnost pretpostavke o objektivnom,
nepromjenjivom šumskom kamatnjaku. O tome smo već ranije govorili).
Sličnih slučajeva dedukcije imamo vrlo mnogo u teoriji zemljišnog čistog
prihoda.


Daljnji prigovor teoriji zemljišnog čistog prihoda, kako smo spomenuli,
leži u činjenici,_što se ona osniva i operira sa starim nazorima
nacionalne ekonomije. Čitava ta nacionalna ekonomija bila je pod potpunim
utjecajem tehničko-materijalističkog shvaćanja, polazeći od narodnog
bogatstva. Ona je smatrala svrhom čitavog gospodarstva produkciju
i podjelu dobara, a osobito stvarnih dobara (Sachgüter). Radi toga je ona
postala više kao neka nauka o dobrima i vrijednostima, a ne kao nauka o
gospodarenju. Zamjena između »gospodariti« i »producirati«, odnosno
između gospodarenja i tehnike proteže se kroz čitavu nacionalno-ekonomsku
literaturu. Ta pomutnja u shvaćanjima dovela je čitavu tu nacionalnu
ekonomiju od početka na krivi put i do čitavog niza krivih
zaključaka i zabluda — kaže Spiegel . Razumljivo je, da su se ti zaključci
i zablude prenijele i u teoriju zemljišnog čistog prihoda, jer se
ona na toj nacionalnoj ekonomiji osniva.


Ne ćemo na ovom mjestu raspraviti shvaćanje i pojmove kao i
zablude te nacionalne ekonomije, jer to nije svrha ove radnje. Osvrnut
ćemo se samo ukratko i definirat ćemo njen pojam objektivne vrijednosti,
koji je za na* od interesa, budući da se njime služi i neprestano
operira teorija zemljišnog čistog prihoda.


Prema shvaćanju klasične nacionalne ekonomije, odnosno objektivne
teorije vrijednosti, koja je stavila u pozadinu ponudu i potražnju, određuju
vrijednost dobra na objektivni način svi upotrijebljeni produktivni
troškovi. Ona tim shvaćanjem zastupa u glavnom stajalište producenata.


322




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 53     <-- 53 -->        PDF

Napominjemo, da se kao objektivne vrijednosti u teoriji zemljišnog


-čistog prihoda smatraju: zamjembena i prihodna vrijednost (Tausch-i
Ertragswert). Sve objektivne vrijednosti su ujedno i zamjembene vrijednosti,
dakle su zamjembene vrijednosti i prihodna vrijednost zemljišta
i sastojina, te troškovna vrijednost sastojina. Taj momenat naročito naglašuju
pristaše.


Gore spomenuta definicija pojma vrijednosti predstavlja temelje
teorije zemljišnog čistog prihoda. U slučaju neprihvaćanja i neispravnost
toga pojma nastao bi u teoriji zemljišnog čistog prihoda potres. Taj
momenat naročito naglašujc Mart i n,2´"´ koji kaže: »Ako bi bila ispravna
borba protiv objektivne na produkcionim troškovima osnovane nauke o
vrijednosti, to bi bili srušeni najvažniji temelji računanja vrijednosti šuma
(teorije zemljišnog čistog prihoda) i šumske statistike. Obje bi bile po
svom sadržaju i cilju bez značaja. Međutim to nije slučaj.«


Kako vidimo, Marti n ne dopušta uopće borbu protiv toga pojma
vrijednosti i ne smatra je kao ispravnu. Pa ipak moramo naglasiti, da
već oko 1871. god. nisu bili nacionalni ekonomi zadovoljni sa tim shvaćanjem
i s tom definicijom vrijednosti. Pojavila se subjektivna teorija
vrijednosti sa svojim pretstavnicima (M enge r, Jevons, Walras) na
koju se nastavlja austrijska škola »granične koristi« (Die österreichische
Schule der Qrenznutzlehre) sa svojim pristašama (W ieser , Böhm B
a w e r k i Sachs) . Ovi nacionalni ekonomi uzimaju u obzir
na prvom mjestu ponudu i potražnju sa njihovim subjektivnim elementima,
te rijetkost. Prema njihovom shvaćanju istom potražnja konzumenata
daje dobru vrijednot. No ipak, prema izlaganju prof. D i m i t r i j e v
i ć a.3´1 dolazi i ova teorija do klasičnog zakona troškova produkcije. I
po njoj sačinjavaju troškovi proizvodnje gravitacionu liniju, prema kojoj
pod pretpostavkom slobodne i razvijene konkurencije teže razmjeri zamjenjivanja
reproducibilnih dobara. Subjektivna teorija vrijednosti ni u
koliko ne obara rezultate klasične teorije vrijednosti. Ona ih naprotiv
još utvrđuje.


Međutim te teorije polaze od krive pretpostavke, a istu prihvaća i
teorija zemljišnog čistog prihoda, da je u zamjeni postignuta cijena izraz
vrijednosti, izraz jednake procjene vrijednosti sa strane interesenata.
Drugim riječima, prema tom shvaćanju je kupoprodaja zamjena dobara
jednake vrijednosti.


Ovakovo shvaćanje predstavlja svakako sudbonosnu zabludu, naglašuju
Spiegel i Krieger, jer do kupoprodaje nekog objekta
dolazi se uopće samo radi toga, što mu interesenti dodjeljuju različite
vrijednosti. Bez obzira na mišljenja nacionalnih ekonoma tog je shvaćanja
bio C o 11 a, kao šumar već gotovo prije 100 godina. C o 11 a kaže u
svom Uputstvu za računanje vrijednosti šuma, da onaj koji želi zamjenu,
zahtijeva nešto što za njega ima više vrijednosti, nego što je naumio
da dade.


Međutim pod utjecajem klasične nauke o vrijednosti i matematskog
određivanja vrijednosti potpuno su se izgubila takova shvaćanja u teoriji
zemljišnog čistog prihoda.


26 Spomenuto djelo pod 24, str. 98.
se Dr. B. D im i t ri j c v i ć: Politička ekonomija, II dio, god. 1921: str. 4.


323




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 54     <-- 54 -->        PDF

O pojmu vrijednosti postoje danas razna naziranja i razne ekonomske
teorije. No ipak sve one shvaćaju vrijednost kao rezultat relacije,
koja postoji između ekonomskih subjekata i ekonomskih dobara. Pojam
vrijednosti je ipak na kraju krajeva ovisan o čovjeku, koji objektima
pridaje značaj vrijednosti na osnovu prosuđivanja.


Međutim ti momenti nisu imali nikakvog utjecaja na teoriju čistog
zemljišnog prihoda. Ona je ostala za sve to hermetički zatvorena, što
je razumljivo, ako se uzmu u obzir spomenute Martinov e napomene.


S obzirom na različita naziranja o vrijednosti moramo još naglasiti,
da neki šumarski i poljoprivredni stručnjaci izbjegavaju u svojim radovima
riječ vrijednost na svim mjestima, gdje bi moglo biti pomutnje.
Drugi opet, kao na pr. Kriege r drže se u svojim radovima mišljenja
C a s s e 1 a,27 koji kaže, da se gospodarsko prosuđivanje vrijednosti izvodi
na osnovu novca. Prema tome naglašuje C a s s e 1, da nije ni potrebno
za ekonomsku nauku osobita nauka o vrijednosti. Vrijednosti se
nadomještavaju kroz cijene i tada imamo umjesto nauke o vrijednosti
nauku o cijenama. Međutim, da ne bi bilo zablude, mora se naglasiti, da
ne postoji nikakova objektivna novčana vrijednost.


Osim pojma vrijednosti postoje danas i drugačija tačno ograničena
shvaćanja o pojmovima: kapital, imetak i dr., nego što vladaju u
teoriji zemljišnog čistog prihoda.


Sva ta novija shvaćanja u teoretskoj nacionalnoj ekonomiji imala
su i imaju utjecaja na šumarske stručnjake. Na osnovu tih najnovijih
shvaćanja i naziranja kritikuju oni teoriju zemljišnog čistog prihoda, a
ujedno nastoje pomoću njih da riješe različite probleme u računanju
vrijednosti šuma, koje po njihovu mišljenju nije riješila teorija zemljišnog
čistog prihoda na način, koji zadovoljava.


Zbog svega toga nastale su i nastaju različite teorije u računanju
vrijednosti šuma u svrhu ustanovljivanja šumskih kapitala, šumskog
imetka kao cjeline- obračunavanja šteta i otšteta kod ekspropriacije, te
kod oporezivanja itd.


Posebnom jednom prilikom donijet ćemo ovdje radove u tom
smjeru od njemačkog stručnog procjenbenog odbora za oporezivanje
šuma iz godine 1925. (koji uopće ne uzima u obzir načela teorije zemljišnog
čistog prihoda) i radove Spiegela i Krieger a. Kako smo već
spomenuli, Spiege l se u svojim razmatranjima povodi za nacionalnoekonomskim
naziranjima Liefmanna, a Krieger za naziranjima
C a s s e 1 a.


Najvažnije i najinteresantnije je kod svih tih radova sa čisto šumarskog
gledišta, da se u njima u glavnom izbjegava kamatnjak. Osim
tog nastoje gore spomenuti stručnjaci, da se u svojim radovima prilagode
gospodarskom životu i iskustvu, te paze na to, da sa njima idu uporedo.
Taj momenat je svakako jedan od najvažnijih.


Na kraju moramo još naglasiti, da će postojati tako dugo prigovori
različitim teorijama računanja vrijednosti šuma, dokle god bude postojalo
previranje u nacionalnoj ekonomiji. No osim toga postojat će prigovori,
doklegod šumarski stručnjaci budu smatrali izračunane rezultate
kao tačne, objektivne i izvan kritike i dokle budu vjerovali, da se raz


2; Cassel : Theoretische Sozialekonomiee 1918 i 1923, str. 41.


324




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 55     <-- 55 -->        PDF

ličitim matematskim jednadžbama i formulama mogu tačno odrediti različite
gospodarske mjere. Obuhvatiti sve moguće komponente gospodarskog
života jednom formulom nemoguće je i ostat će nemoguće tako
dugo, dok čovjek ostaje na današnjim duševnim sposobnostima. Zato
nam i najispravniji rezultati na osnovu formula mogu da budu tek kao
neke smjernice u našem radu i ništa više.


Résumé. Dans ses réflexions sur la théorie de rentabilité fonciere, se divisant
en quelques chapitres particuliers, l´auteur touche les diverses opinions des auteurs
allemands a cet égard et tire finalement ses propres conclusions qui, eux aussi, vont
naturellement au contraire de ladite théorie.


SAOPĆENJA


LIKVIDACIJA PRIVREMENOG STANJA EKSPROPRIJACIJE VELIKIH ŠUMSKIH
POSEDA U GORSKOM KOTARU.


Prošle jeseni čitasmo u novinama, da se kani postepeno likvidirati privremeno
stanje eksproprijacije velikog poseda.


Kako da se likvidira to stanje, mnenja biće da su dosta različna. Ali kraj svega
toga bio bi ipak potreban bar jedan glavni princip, koji bi morao konačno da prodre,
tj. da se postupak nipošto ne komplikuje. Ako je već sama eksproprijacija bila komplikovana
sa privremenim upravljanjem eksproprisanih površina, treba da bude bar
likvidacija kratka, jezgrovita, jednostavna i praktična.


Previsoki su troškovi tih komplikacija i privremenih upravljanja sa golemom —
pisarijom!


Najjednostavnija i najbolja bila ´bi likvidacija eksproprijacije šumskih površina
u Gorskom kotaru, kad bi se odredilo, sa kolikim postotkom ima da participira svaka
interesovana općina na ukupnoj eksproprisanoj površini. Taj hi postotak vredio za
dotičnu općinu u tangenti dobitka, gubitka, poreza, anuiteta, nadeljivanja agrarnih interesenata
itd.


Tangenta svakoj općini odredila bi se na pr. za vreme od 20 god. s obzirom na
broj agrarnih interesenata, koristi od zemljišnih zajednica, privatne šume itd. Nakon
20 god. morala toi se utanačiti nova tangenta i to prema razvitku pojedine općine, prema
umanjenom ili uvećanom broju agrarnih interesenata itd.


Ako ne bi toga bilo, onda bi nakon svaka dva decenija bile potrebne nove agrarne
reforme i to između pojedinih općina. Jer tada toi neke općine (zbog razvitka, napretka
itd.) već oskudevale na drvu, dok bi ga druge imale još na pretek.


Sve ovo bilo bi potrebno zbog toga, jer se valjda ipak ide za pravedriošćubar donekle jednakim pravima agrarnih interesenata.


Najveća toi bila pogreška, kad bi se za eksproprisane šume stvorilo nemoguće
jedno stanje, kakovo je npr." stanje zemljišnih zajednica itd. Taj starinski i kompliko.
vani sistem propast je savremenog, naprednog i zaista rentabilnog upravljanja sa


325