DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 6/1937 str. 27     <-- 27 -->        PDF

Tačnost određivanja visine drveća po senci zavisi od mnogih čini/
aca, naime od promené merila snimka, od reljefa mesta na koje drvo
baca svoju senku, od pokrivača tla, od kvaliteta aerosnimka, od stepena
tačnosti merenja senke na aerosnimku itd. Računajući u svakom pojedinom
slučaju ulogu svih ovih činilaca, možemo doći do potpuno zadovoljavajućih
rezultata za praktične svrhe.


Način određivanja visine drveća po senci ipak ne rešava potpuno
taj problem, jer se njime možemo služiti samo u slučajevima, kada drveće
baca svoju senku u otvorenom prostoru.


Određivanje prsnog prečnika stabla. Na aerosnimcima, kako nam
je već poznato, drvo se samo ne vidi, već projekcija njegove krune.
Zato i prečnik stabla neposrednim merenjem na snimku ne može biti
određen. Ali po prečniku projekcije krune može se ipak donekle suditi
i o prečniku stabla. Tačan odnos između ovih dveju dimenzija još nije
utvrđen; ovo se pitanje nalazi u stadiju proučavanja, koje će nesumnjivo
uroditi plodom i na kraju krajeva dobićemo tabele, u kojima će taj odnos
biti potpuno utvrđen za razne vrste drveća i za razne tipove šuma.


Određivanje drvne mase. Određivanje drvne mase sastojine po
aerosnimku moguće je pomoću prethodno utvrđenih taksacionih elemenata.
Prelaz od taksacionih elemenata k samoj drvnoj masi vrši se pomoću
lokalnih tabela mase. U slučaju da ove ne postoje, onda se drvna
masa određuje na sledeći način: Kad imamo na aerosnimku utvrđene
granice šume i taksacioni opis sastojina, izdvajaju se na slici najkarakterističnija
mesta u sastojinama. Na tim se mestima ograničavaju sa tušem
površine, kojima u prirodi odgovaraju parcele od 0,5—1,0 ha, i na ovim
izdvojenim površinama, odnosno »primernim plohama«, na snimku se
vrši izbrajanje svih drveta na jedan od gore pomenutih načina. Poznavajući
karakter sastojine možemo izbrojena stabla podeliti po dobnim
razredima i koristeći se opštim tabelama mase možemo odrediti drvnu
masu na primernoj plohi, a posle i celokupnu drvnu masu sastojine.


Opis zdravstvenog stanja šume. Razne štete u šumi, kao što su
izvale, vetrolomi, paljevine, sušike, štete od ljudi i insekata, u koliko
utiču na spoljašnji oblik kruna i strukturu sastojine, dobivaju svoj izražaj
i na snimku.


Sastojine oštećene od požara razlikuju se na slici od zdrave sastojine
svojim svetlijim tonom, proređenošću projekcija kruna i u višoj
meri nepravilnim granicama. Pojedina osušena stabla oštro se izdvajaju
na slici kao bele tačke. Izvaljena stabla predstavljena su na slici kao bele
crte bez ikakvog reda raštrkane po površini.


U ostalim slučajevima, kada se štete ne ispoljavaju u spoljašnim
promenama sastojina, konstatacija tih šteta na snimku vrlo je teška, a
ponekad i nemoguća.


Sve spomenute osobine, pomoću kojih se određuju na snimcima
potrebni taksacioni elementi, odnose se u glavnom na snimanje vršeno u
letnjoj sezoni i ne mogu se smatrati stalnima, jer, kao što smo i ranije
napomenuli, zavise od mnogih faktora, a pre svega od godišnjeg doba,
u kome se vrši snimanje.


Pri snimanju u jeseni i u zimi menja se usled spoljašnjih promena
šume u to doba i karakter aerofotoslike, odnosno menjaju se znaci, po
kojima se vrši dešifrovanje. Promena na slici dolazi usled triju razloga:


297