DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 44 <-- 44 --> PDF |
Neka naprijed opisani lijepi gest bude poticajem, da se što više, pa i svi članovi J. Š. U. učlane u Kereškenjijevu pripomoćnu zakladu jednokratnim doprinosom od 100Din. No zakladi se može mnogo pomoći i s manjim prigodnim pojedinačnim darovima ili društvenim sabiranjem u različitim veselim i tužnim prigodama, jer je zaklada zamišljena i zasnovana, da sirotne i tužne barem nekad razveseli i ponešto utješi! Iz uprave udruženja. Tajnik: Ing. Ante Premužić. LIČNE VIJESTI t Ing. SVETOZAR RANITOVIĆ. Rođen 1882. u Dobanovcima kraj Zemuna, svršio je realku u Zemunu, a šumarsku akademiju u Zagrebu (1905. god.). Kao akademski građanin pokojni je Svetozar pripadao grupi onih omladinaca, koji su bili avangarda prvoborcima narodnim za oslobođenje ispod jarma Austrougarske. Po završenim demonstracijama mi smo svi studenti bili duboko uvjereni, da smo baš mi protjerali iz Hrvatske tiranina bana Kuena Hedervarya i pripremili teren za dolazak na vlast Hrvatsko-srpske koalicije. Po svršenom šumarskom studiju otišao je pokojnik u Kraljevinu Srbiju, gdje je 1905. godine nastupio službu kao kontraktualni podšumar u Bajimoj Bašti. Služio je 266 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 45 <-- 45 --> PDF |
kod više šumskih uprava, 1914. god. prvi put u Ministarstvu narodne privrede. Iste godine otišao je u veliki rat, služeći u XII. Pešadijskom puku. Vrativ se 1918. god., nastavio je šumarsku službu u Min. š. i r., gdje je 1922. god. kao inspektor I. klase ipenzionisan, da odmah stupi u službu Prometne banke kao direktor šumskih radova, a od godine 1926. do 1927. kao direktor strugare iste banke u Beogradu. Po izvršenom poslu u priv. službi postavljen je 1927. god. za načelnika Odjelenja za pošumljavanje u Ministarstvu šuma i rudnika. God. 1929. delegiran je na rad u šumsko-industrijsko preduzeće Đobrljin-Drvar (zvano Šiipad), gdje je na glavnoj skupštini toga preduzeća izabran za predsjednika upravnog i izvršnog odbora. Kao državni činovnik iste je godine ponovno penziomisan, da bi se mogao čitav posvetiti poslovima toga našega najvećega i najvažnijega šumskoindustrijskoga preduzeća. God. 1933. opet je bio primljen u državnu službu i postavljen za šefa Odsjeka za šumarstvo u Banskoj upravi u Nišu. ´ I na kraju, 1934. god., premješten je u Ministarstvo š. i r. za inspektora III. grupe i šefa Odsjeka za pošumljavanje krševa i golijeti, na kojem ga je položaju zatekla smrt. To je kratki curriculum vitae pok. Svetozara. Svoju šumarsku djelatnost razvijao je u dva pravca: u državnoj šumarskoj administraciji i u eksploataciji šuma, šumskoj industriji i trgovini. U državnoj šumarskoj administraciji, u kojoj je i počeo i svršio svoju činovničku karijeru, naročita mu je briga bila, da poradi na osnovnom zadatku našega mladoga šumarstva, da što više zaustavlja uništavanje velike narodne imovine, da ju sačuva i za buduća pokoljenja, držeći se osnovnoga ekonomskoga načela: narodnu imovinu obezbijedi, a kad si ju obezbijedio, razumno je iskoriscavaj dižući joj vrijednost. U postizavanju toga cilja nije se o´bazirao ni na desno ni na lijevo, već je sigurnim korakom stupao naprijed i uspijevao je. U tom pravcu saradivao je i u Šumarskom Glasniku, organu bivšeg Srpskog šumarskog udruženja. U privatnoj šumarskoj službi pokazao se Svetozar kao dobar upravnik, organizator i kalkulator, kao preduzimljiv, vrijedan i koristan po preduzeće. Sa već obiln´m iskustvom na tome polju stupa na čelo Šipada, koji pod njegovom upravom završuje bilansu sa znatnim dobicima, ipošto je pokojnik interese racionalne šumske produkcije znao lijepo da dovede u punu harmoniju sa interesima šumske industrije. Napose treba istaći njegovu odvažnost i dalekovidnost, kad je za vrijeme velikih perturbacija u prirodi, poslije katastrofalne zime i suše u god. 1928/29. navala potkornjaka prijetila da upropasti bosanske šume, pa i šume samog Šipadovog područja. Pokojnik je tada aktivno, brzo i uspješno intervenirao, priskočivši u pomoć državnoj šumarskoj administraciji sredstvima Šipada. Bilansiste preduzeća prigovarali su, da taj njegov rad nije u direktnom interesu preduzeća. No Svetozar je gledao ; dalje i bolje i s tim je svojim spasilačkim radom zadužio i državnu šumsku upravu, a i samo državno preduzeće. Kao predsjednik i generalni direktor Šipada vodio je to veliko preduzeće oprezno i sigurno, ne upuštajući se u dvojbene poslove. Prema saradnicima, pa i prema radnicima bio je svagda taktičan, širokogrudan, pravičan i pristupačan. Cijeneći njegov rad, to ga je preduzeće upisalo za dobrotvora hrama Sv. Save. Neka mu je slava! Ing. A. Perušić. 267 |