DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 30 <-- 30 --> PDF |
i šumarstvu . Priroda škrtari sa izdavanjem svojih tajna, mnogo je našemu duhu još sakriveno, u mnogome smo na stranputici i.zato je važno, da se bojažljivo bdije nad čuvanjem naineznatnijih i prividno možda nekorisnih vrutaka života i živih organizama. A to bi trebalo da vrijedi i o divljači. Nauka o lovstvu mora biti usidrena u znanosti, ali mora da pazi i na laička opažanja, naime na saradnju praktičkih posmatrača, prije svega onih, koji su oduševljeni lovci. Znanja i iskustva takvih praktičara dragocjena su i ne može ih se nadoknaditi sa laboratorijskim pokusima ili sa stečenim posmatranjem divljači, koja je zatvorena u malim oborima ili u zoološkim vrtovima. Već interes, s kojim se vrše takva laička posmatranja, a naročito mnogobrojnost slučajeva i raznolikost sredine, daju za nauku pozitivan prinos. Naravski, pojavljuju se i mnoge greške, ali je stvar nauke, da se laički podaci klasificiraju kritički. Tako se radi u svima primijenjenim naukama, u ribarstvu, pčelarstvu, entomologiji, tako i u botanici, šumarstvu i poljoprivredi. Pa i nauka o lovstvu, kao dio praktične zoologije, mora ići istim putem. Imao sam radostan dan, kad je godine 1923. bilo riješeno, da nauk a o lov stvu bude uvrštena u naučnu osnovu naše visoke škole kao redovni predmet prvoga šumarskog državnog ispita Bio sam radostan zato, jer smatram ovu nauku ne samo potrebnom dopunom obrazovanja naših šumara, nego i najpodesnijom vezom između šumara i poljoprivrednika. Svijest o čuvanju primjerenoga stanja svih vrsta iskonske divljači dužnost ie našega morala i «gleda i zato treba razmisliti, kako bi zbog toga napredni šumar i poljoprivrednik na sebe uzeo podjednak dio podnošljivih materijalnih žrtava. Ako se sporazumiju oba o razumnim ustupcima i ako se zbliže na korist živih stvorova, biće im to na čast i na radost i kor isti će cjelini. Neće onda biti potrebno da se prirodni karakter naše domovine održava umjetno pomoću prirodnih rezervacija, koje su drugdje postale potrebne, ali ipak nisu siguran izlaz iz nužde. Discipli no va no lovstvo može postati most za dobru saradnju poljoprivrednika s lovcem u službi narodne cjeline, može činiti veoma dragocjenu komponentu moderne sociologije našega sela. Životni rad poljoprivrednika i šumara vezani su na prirodu i zato oba imaju isti interes — pozitivni i negativni — za divljač. Za oba bi bilo korisno, da taj´ interes bude osvijetljen znanjem, ´upoznavanjem i s h va ta nj em značenja lovstva, kojega je smisao i k o n a č n i c i 1 j da pribavi i čuva sklad u društvenoj životnoj sredini, koju zovemo domovinom. Obraćam se zato srdačnom molbom našoj akademskoj omladini obadvaju fakulteta, da izgradi o lovstvu ispravno svaćanje — barem u tome, da pomaže ispunjenju plemenitoga gesla : Što je stvorio Bog, to poštuj i čuvaj! I s time svršavam svoj skromni govor i želim lovstvu na česko-slovenskim livadama, na poljima i u šumama mnogo uspjeha!« Priopćio: Prof. Baien. DOPRINOSI BIĐ-BOSUTSKE VODNE ZADRUGE sa strane brodske i petrovaradinske imovne općine i državnog erara.* Godine 1924. osnovana je vodna zadruga Zupanja-Mitroviea, koja je 1930. godine proširena na Bid-područje i uzela naslov Bid-Bosutska vodna zadruga sa zadatkom, da podigne nasip uzduž r.ijeke Save od Županje do Mitrovice, regulira odvodne reci * Pod ovim naslovom izašao je u Vinkovačkom »Hrvatskom Braniku« broj 14 i 15 (od 3. i 4. aprila o. g.) članak g. ing. Mih. Markića, koji radi interesantnosti i aktuelnosti preštampavamo u cjelini. Uredn. 252 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 31 <-- 31 --> PDF |
pijente svoga područja i podigne ostale potrebne naprave za odvodnju i obranu od poplava čitavog poljoprivrednog područja ovoga kraja. Prinosno područje poljoprivrednog zemljišta iznosi danas oko 445.000 jedinica. U prinosno područje ove zadruge spadaju skoro sve šume državnog erara u području Direkcije šuma Vinkovci, sa oko 60.000 jedinica, pretežni dio šuma brodske imovne općine sa oko 53.000 jedinica i veliki dio šuma petrovaradinske imovne općine sa oko 27.000 prinosnih jedinica. Ova vodna zadruga ima danas svega oko 585.000 jedinica, od kojih 140.000 otpada na tri pravna lica javnog značaja — državni erar i dvije imovne općine — dok sve ostale jedinice na pojedine interesente — seljačka domaćinstva ili seljačke zadruge. Prema tome posjednici poljoprivrednog zemljišta imaju apsolutnu većinu glasova, te mogu uvijek posjednike šuma u skupštinama zadruge majorizirati i donašati zaključke u vlastitom interesu, a protiv interesa imovnih općina i državnog erara. Da slika bude jasnija zbog pogibelji i štetnih posljedica, koje su već nastupile po interese posjednika šume, podijelit ćemo materiju na četiri dijela i to: 1. Kratko razmatranje o uplivu poplavne vode na razvoj šume. 2. 0 razvoju upravnog postupka nakon osnivanja vodne zadruge, specijalno što se tiče i. o. 3. Ü financijalnim prihodima vodne zadruge, u vezi sa posljedicama, koje će nastupiti na štetu imovnih općina i državnog erara. 4. Prijedlog. 1. Kako je poznato u šumarskim krugovima, čitavi ovi prostrani kompleksi šuma, koji su uzeti u prinosno područje vodne zadruge, nemaju gotovo nikakvu korist od svih poduzetih mjera obrane od vodne zadruge, a naročito nemaju ni iz daleka onu korist, koju ima poljoprivredno zemljište, jer od periodičnih i prolaznih poplava šume imaju samo korist. 0 šteti ne može biti ni govora. Da je to tako, dokazuje činjenica, da je od čitavog šumskog područja, koje se nalazi u priuosnom području vodne zadruge, 95% površine pod šumom skoro normalnog obrasta i da su na ovom istom području — sve i pored periodičkih poplava — uzgojeni glasoviti slavonski hrastici stari do 400 godina. Pa i nakon sječe ovih najvrijednijih šuma krajem prošlog i početkom ovog stoljeća vidimo i danas, da novi šumski naraštaji ne trpe nikakove štetne posljedice od vode periodičkih pojava. Protivno se ne može dokazati. Naprotiv, njihovo je stanje u svakom pogledu odlično, pa se može ustvrditi, da će se iz ovih mladih šuma podignuti u korist slijedećih generacija najljepše i naj vri jedni je šume u našoj zemlji. Šta više, možemo pouzdano tvrditi i to, da je upliv vode od periodičkih poplava upravo blagotvoran i jedan vrlo važan faktor za normalni razvoj ovih šumskih predjela s razloga, što ova voda daje zemljištu vlagu potrebnu u ljetnim mjesecima za vrijeme dugotrajne sušne periode. U ovim predjelima hrast sačinjava pretežni dio sastojlne u smjesi sa jasenom i brijestom, a to su vrsti drveća, koje traže dosta vlažno zemljište i vrlo dobro podnašaju periodičku poplavu. U koliko ima u šumi vode, koja se duže vremena zadržava, t. j . stagnira, ta se nalazi u pojedinim barama i u neposrednoj blizini ovih bara, no sveukupna površina ovog zemljišta iznaša najviše 5—10% od cjelokupne površine svih šuma, koje sači njavaju prinosna područja vodne zadruge. Sa druge strane ima i takovih predjela, naročito kod B. i o., koji nisu pod vodom niti za vrijeme najviših poplava, pa su ipak opterećeni doprinosom vodne zadruge. Površina ovih šuma iznaša blizu 10.000 kat. jutara. 2. U smislu § 70. provedbene naredbe iz godine 1892. Zakona o vodnom pravu, ne mogu se ničije šume povući u prinosno područje vodne zadruge. Međutim, da bi se ipak šume imovnih općina i državnog erara obuhvatile u prinosno područje mimo 253 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 32 <-- 32 --> PDF |
navedene ustanove provedbene naredbe navedenog Zakona, to su interesiram pothvat nici održali sa predstavnicima šumoposjednika 28. V. 1924. konferenciju u generalnoj direkciji voda u Beogradu. Delegat Brodske imovne općine dao je pristanak za ulazak B. i o. u vodnu zadrugu pod uvjetom, da se vodi računa o održanju šuma time, da detaljne uvjete propiše nadležno zastupstvo imovne općine i da takav zaključak odobri nadležna nadzorna vlast. Isti je uvjet stavio delegat petrovaradinske i. o. Predstavnik drž. šumskog erara stavio je uvjet, da prinos ne bi smio preći polovicu šumskog prihoda. Konstituirajuća skupština vodne zadruge od 7. rujna 1925. godine donijela je i prihvatila pravila zadruge, u kojima je predviđena klasifikacija prinosnog područja u tri kategorije. Treća kategorija bila je predviđena u pravilima radi šuma. Iz svojevremenih dopisa vodne zadruge je vidljivo, da je vodna zadruga smatrala, da se šume imaju razvrstavati po drugim principima, nego što se razvrstava poljoprivredno zemljište, jer ona tim dopisima moli, da se predmet klasifikacije šuma B. i o. iznese pred glavnu skupštinu B. i o. Povodom te molbe vodne zadruge, donijela je glavna skupština B. i o. zaključak od 30. VI. 1926. (koji je po ministarstvu odobren), da šume B. i. o. imaju ostati onako razvrstane, kako je to bilo i komisionalno ustanovljeno, t. j . u trećoj kategoriji. Ovaj zaključak zastupstva B. i. o. saopćen je vodnoj zadruzi. Vodna zadruga tom zaključku nije prigovorila, pa je B. i. o. s pravom smatrala, da je vodna zadruga taj zaključak prihvatila, jer je donesen povodom njene molbe. Navod ministarstva građevina u rješenju od 15. VIII. 1933. god., da je skupština vodne zadruge od 18. IV. 1926. god. u prisutnosti ravnatelja Direkcije šuma B. i. o. odlučila, da se šume B. i. o. imaju razvrstati u drugu kategoriju prinosnog područja, nije ničim utvrđen, a niti je takav zaključak B. i. o. dostavljen, već je vodna zadruga spomenutim molbama od 29. VI. i 3. VIII. 1926. god., dakle tri mjeseca nakon održane glavne skupštine vodne zadruge od 18. IV. 1926. molila, da se predmet klasifikacije šuma iznese pred skupštinu zastupstva B. i o. Važno je napomenuti i slijedeće: Brodska i. o. nije nikada pravovaljanim odlukama u smislu ustanova § 104. Zakona o vodnom pravu obaviještena1 o klasifikaciji šuma i ako se iz akta Direkcije šuma B. i. o. od 1. V. 1929. god. vidi, da su njeni predstavnici na licu mjesta prigovarali klasifikaciji šuma po odboru za klasifikaciju, pa ni do danas ti prigovori nisu riješeni, tako da se B. i. o. nije mogla poslužiti blagodatima §§ 105, 106 i 107 Zakona o vodnom pravu. Prema tome Brodska i. o. nije nikada priznala samovoljnu klasifikaciju njezinog posjeda u drugu kategoriju, već je stalno na osnovu § 110 Z. o v. p. tražila drugu klasifikaciju šuma, kako je to kod osnutka vodne zadruge točkom 5. pravilnika utvrđeno. Međutim na ovo njezino opravdano traženje do danas nije dobila nikakav odgovor ili riješenje vodne zadruge, iz čega slijedi, da njoj nije data mogućnost da putem žalbe zaštiti svoje interese, kako je to predviđeno na osnovu Zakona o vodnom pravu. Kako se dakle vidi na osnovu izloženih činjenica, nije postojala ni pravna osnova, a niti stvarna potreba, da se šumski posjedi imovnih općina kao i državnog erara uzmu u prinosno područje ove vodne zadruge. No kada je već donesen dobrovoljni zaključak o stupanju u članstvo vodne zadruge uz stanovite uslove odobrene po ministarstvu šuma i rudnika, logično je, da ovi šumski posjednici imaju puno pravo tražiti i zahtjevati, da se ti uslovi u punoj mjeri izvršuju i respektiraju sa strane vodne zadruge. Isključeno je dakle i pomisliti, da se silom može ovim ustanovama naturiti volja ostalih članova vodne zadruge, pa makar to bila i većina po broju prinosnih jedinica. Svaki je takav pokušaj ne samo pokušaj protiv osnovnih principa građanskog prava, nego ga treba spriječiti kao nedopustiv rad na štetu ovih šumovlasnika, čiji su članovi isključivo seljačka domaćinstva. 254 |
| ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Prema tome, kad je već pokrenuto pitanje sanacije i. o., potrebno je, da se i ovo pitanje regulira na pravedan način i zaštite interesi imovnih općina od nedopuštenog načina rada i djelovanja uprave vodne zadruge. Pored toga treba uzeti u obzir i opće obaveze i. o. prema vodnoj zadruzi i taj odmošaj tako regulirati, da ove obaveze — kako ćemo u nastavku vidjeti — ne bi ugrozile i sam opstanak imovnih općina. 3. Vodna zadruga primila je u razdoblju od 1928. do konca 1935. god. od Brodske i. o. u ime doprinosa svotu od 8,882.727 Din, od Petrovaradinske i. o. 7,782.443 Din, od drž. erara 1935. god. 19,279.908 Din. — Svega 34,845.078 Din. Današnje obaveze vodne zadruge prema njenim vjerovnicima: Prvoj hrvatskoj štedionici, Privilegovanoj agrarnoj banci, tvrtci za gradnju nasipa i tvrtci Ganz iz Budimpešte, iznose ogromnu svotu od cea 36,000.000 dinara. Istina je, da tome nasuprot vodna zadruga ima potraživanja od prinosnika, posjednika poljoprivrednih zemljišta iz ranijih godina u visini od oko 40,000.000 dinara, no nije vjerojatno niti se može računati s time, da će vodna zadruga moći na bilo koji način taj dužni doprinos ubrati u onom roku, u ikojem je ona o´bvezana isplatiti potraživanja svojih vjerovnika, jer su ti prinosnici slabog ekonomskog stanja te vrlo slabo plaćaju i tekuće doprinose. Naprotiv je B. i. o. platila skoro sve propisane doprinose prisilnom prodajom jednog dijela svoje osnovne glavnice u vrijeme najnepovoljnije konjunkture na drvnom tržištu, samo da može platiti (i protiv jasnog zaključka ,za kategorisanje šuma u treću kategoriju) samovoljno nametnuti visoki doprinos propisan za zemljišta druge kategorije. Isto tako su petrovaradinska i. o. i državni erar platili sva godišnja potraživanja vodne zadruge. Prema tome će povjerioci moguće još ove ili najdalje slijedeće godine opravdano tražiti isplatu svojih tražbina. Posljedica će biti ta, da će vodna zadruga biti primorana svoje dugove podmiriti raspisom novih visokih tekućih doprinosa. Kako je poznato u smislu zakona o vodnom pravu, da svi dugovi zadruge (ovamo spadaju i prinosi pojedinih dobara za ukamaćivanje i amortizaciju zadružnih zajmova) opterećuju i dotični posjed svih članova zadruge tako, da imaju prednost i pred tražbinama, koje su već uknjižene, to postoji opasnost, da će i. o. morati veliki dio navedenih obaveza vodne zadruge platiti, pored redovitih obaveza. Ista obaveza vrijedi naravski i za šume državnog erara. Pri tome treba imati u vidu, da je skupština vodne zadruge donijela zaključak, prema kojem posjednici poljoprivrednih zemljišta mogu svoj dug na doprinosu platiti i odradom u naravi, čime će se znatno umanjiti novčani prihodi zadruge na štetu posjednika šuma. Šta će se na koncu dogoditi, nije teško pogoditi. Povjerioci vodne zadruge, koji potražuju oko 36 milijuna dinara, ne će se upuštati u ispitivanje, da li je zadruga u mogućnosti da plati, i kada, dugovanje iz svojih redovitih prihoda. Za njih je glavno zakonsko pravo, da mogu svoja potraživanja ubrati od svih članova solidarno intabulacijom ili da dotičnu svotu uberu istim putem od najjačih članova, a to su i. o. i drž. erar. Da će se ovo pitanje zaista na kraju ovako riješiti, možemo zaključiti i na osnovu toga, što je daleko lakše i uspješnije voditi ovrhu protiv dvije ili tri ustanove nego protiv nekoliko hiljada ostalih dužnika. Konačno treba računati i s time, da je stotinu puta lakše ovršnim putem prodati drvo u šumi na panju nego li pokretna i nepokretna dobra od nekoliko hiljada ostalih članova. Pravo da kažemo, ovakovu prodaju zemljišta ne bi ni mogli u praksi provesti, jer je nemoguće naći kupca, a da ne govorimo o kompliciranom sudskom postupku. Prema tome je posve logično, da će povjerioci tražiti uplatu u prvom redu od vodne zadruge, pa kada dobiju odgovor, da momentano nema dovoljno prihoda za isplatu duga, bez ikakvog će predomišljanja tražiti uplatu od imovnih općina i državnog erara, prethodnom intabulacijom, a zatim tužbom i ovršnim putem, ako ne plate dobrovoljno. 255 |