DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI h ST


GOD. 61. MAJ 1937.


Ing. OSKAR AGIĆ (VINKOVCI):


STANJE BRODSKE IMOVNE OPĆINE


(LA PRÉSENTE SITUATION DE LA COMMUNAUTÉ DES BIENS
DE BROD)


U novije se vrijeme pretresaju naše Krajiške imovne općine i u
novinstvu i u posebnim stručnim literarnim radovima.


Šumarsku literaturu u tom pogledu obogatiše osobito gg. Milan barun
Turković, veleposjednik i začasni predsjednik Jugoslavenskog šumarskog
udruženja, Ing. Mihovil Markić, inspektor ministarstva šuma i
rudnika, Ing. Andrija Perušić, inspektor ministarstva šuma i rudnika i
Ing. Slobodan Baranac, v. šum. savjetnik. U tim djelima i sa brojkama
sakupljenim uz velik trud prikazan je sav razvitak ovih narodnih institucija
i njihov napredak.


Ovaj moj prilog ima svrhu, da ukratko prikaže kretanje Brodske
imovne općine na krivulji njenog života od postanka do današnjeg doba.
Da bude slika potpunija, donosim odmah na početku članka u ekscerptnom
prevodu statistički pregled 0 stanju šuma bivše Brodske krajiške
pukovnije od god. 1865.


Stanje šumskog gospodarstva na području Brodske imovne općine prije
njenog osnutka.1


Cjelokupno šumsko zemljište na području Brodske pukovnije (tako
u glavnom veli spomenuti statistički opis) vlasništvo je, sa malim iznimkama,
visokog erara. U erarskim rukama nalazi se 107.445 kat. jutara,
dok ostatak od 4171 jutra otpada na privatne šume. Način uzgoja u državnim
šumama je visokošumski. Drvna zaliha iznosi tu 61.119 hvati
(a 80 kub. stopa) tehničkog i građevnog drveta i 113.921 hvat ogrijevnog
drveta. Novčana vrijednost državnih šuma iznosi 589.395 forinti brutto
dot. 564.108 forinti netto. Drvna zaliha i novčana vrijednost privatnih
šuma nepoznata je.


Kako je već spomenuto, ne zaprema privatni šum. posjed veće površine
i stoga ne treba posebnog šumsko-obrambenog osoblja. Za upravu
tih šuma važe općeniti propisi zakona 0 šumama od 7. februara 1860


1 Ekscenpt iz statističkog opisa krajiške vojne uprave u Brodskoj krajiškoj pu


kovniji od mjeseca jula 1865. potpisanog po Hugu Grundu, pukovnijskom nadšumaru,


Karlu Varriberu, šumaru i Adolfu Peterneku, šumaru.


225




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 4     <-- 4 -->        PDF

kao i ustanove o redarstvenom nadzoru, što ih vrše šumarske i upravne


vlasti.


Što se tiče državnog šumskog posjeda, glavna vrst drva u brdskim


šumama je bukva i hrast (kitnjak). Hrast dolazi ponajviše primiješan, a


mjestimice i u manjim čistim sastojinama. Stanje starih bukovih sastojina


je radi čestih i dosta jakih prebornih sječa doista nejednako u dobi, ali


u prirastu dosta dobro. Hrastove sastojine, jer stoje na plitkom vapne


nastom tlu, dakle na tlu za tu vrst drva nepodesnom, nemaju dobar pri


rast niti daju mnogo građevnog drva.


Mnoge od spomenutih sastojina vrlo su prorijeđene koje prebira


njem i koje šum. štetama, tako da u njima nema već ni nužnih sjeme


njaka, a jednako ni potrebnog pomlatka. Mlađe sastojine također su vrlo


oštećene i stoga zaostaju u prirašćivanju. Nasuprot pokazuju najmlađe


sastojine, koje su umjetno osnovane, dobar prirast i pravan uzrast.


Omanje čestice zasađene u tamošnjem kraju još prije 30 godina


smrekom i borom pokazuju, da se samo s ovim dvjema vrstama drva


može doskočiti tamošnjem manjku na građevnom drvu, jer prirast i upo


rabivost ovih dviju vrsta drva posve zadovoljava.


Slična svojstva imaju i sastojine hrasta lužnjaka u ravnici, koje se
ovdje nalaze gdjegdje sasvim čiste, a ponajviše u smjesi sa brijestom,
jasenom, grabom, lipom i još s nekima drugima u manjem omjeru, kao
što je vez, klen i topola.


Bukva se nalazi u onim nizinskim predjelima, koje poplavna voda
rijeke Save ne topi. Mjestimice nalazi se ona tu u omanjim čistim sastojinama,
a više u smjesi sa hrastom lužnjakom.


Pošto su ove šume u pređašnja vremena bile ispcrpljivane prebornom
sječom, to su naravski najbolja i najvrednija hrastova stabla posječena.
Mnoga od preostalih hrastovih stabala ugibaju u ovim šumama
uslijed starosti, te se radi toga prekida sklop, a na čistinicama preotima
maha grabov pomladak i na mnogim mjestima glog, koji se bujno širi,
te će uslijed toga nakon sječe starih stabala biti potrebna umjetna sjetva,
koja će biti dosta skupa.


Servitutna prava krajišnika, koja ove šume teško terete, bivaju od
strane krajišnika često još i prekoračena. I tako ima danas velikih površina,
koje su već prije g. 1848. bile stavljene pod zabranu i pošumljene,
ali je danas pomladak na njima skroz kržljav ili su čak i sasvim gole.


Potreba na gorivom i građevnom drvetu, koje se iz erarskih šuma
spomenute pukovnije besplatno godišnje podmiruje za sam erar, za crkvene
i upravne općine, za škole i za graničarske obitelji, premašuje
znatno iznos od 94.000 bečkih hvati. Osim toga postoji izvjesna potreba
i za ostale stanovnike ove pukovnije (trgovce, obrtnike itd.). Za njih
kao i za ciglane, krečane i tri pivare iznosi otprilike potreba godišnje


32.868 hvati građe i 14.964 hvati goriva.
Izvana se priveze za podmirenje ove posljednje potrebe oko
2,176.000 kub. stopa cjepkog i građevnog drva i oko 6.200 kub. stopa
goriva.
Gore iskazana potreba već samog gratis-drva
prekoračuje daleko redoviti godišnji prihod drž.
šuma, te se stoga mora preporučiti što skorija revizija
servitutnih podavanja i njihovo smanjenje u
okviru prihod a, jer inače neće erarmoćiza dugo vre


226




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 5     <-- 5 -->        PDF

mena udovoljavati svojim obavezama u pogledu podavanja
drveta ovdješnjim graničarima.


Najveći i najbolje sačuvani dio ovdješnjih šuma, koji se proteže u
istočnom dijelu pukovnije, mora sada već pokrivati osjetljivi manjak na
drvu za pokriće graničarskih potreba iz zapadnog dijela pukovnije i to
sve dotle, dok tamošnje sastojine ne budu mogle odbacivati normalni
prihod na drvu.


Da bi se prekomjerni potrošak drva po mogućnosti stegao, trebalo
bi nastojati, da graničar odustane od gradnje nepotrebnih gospodarskih
zgrada, te da razboritim rasporedom smanji svoje potrebe, naročito
pak da odustane od gradnje hambarâ, te da svoje žito sprema na prostranom
kućnom tavanu. Zatim bi trebalo da odustane od ograđivanja
njiva i livada i napokon da kod izradbe građevnih sortimenata postupa
štedljivije.


Popis potrebe na drvu treba da se izvede pravodobno. Neophodno
nužna potreba treba pri tom da se ustanovi povjerenstveno i da se
ujedno ispita, da li je graničarska kuća doista upotrijebila za sebe drva
doznačena joj prediduće godine odnosno da li ih nije prodala kojem neovlašteniku.
Još bi nužno bilo, da se ustroje manje parne pilane, u kojima
bi se za graničare rezale daske, kako bi se što korisnije upotrijebili i
gornji, nešto granati dijelovi stabala, koji se za sada još cijepaju u ogrijevna
drva ili se čak ostavljaju u šumi.


Sveukupni broj kuća i zgrada na području brodske krajiške pukovnije,
koje su ovlaštene na besplatnu doznaku ogrijevnog i građevnog
drveta, iznosi 6450; od toga otpada na državne kuće 115, na općinske 141
i na graničarske 6194 (po stanju iz godine 1862.). U ovdje istaknutom
broju kuća i zgrada nisu sadržane kolibe na mnogobrojnim »stanovima«,
zatim štale i žitni štagljevi na gumnima.


Prema petgodišnjoj prosječnoj godišnjoj potrebi unatrag treba za
pokriće ovlašteničkih prava na drvu i to:


Za erar:


građevnog drveta 3.435 b. hvati
goriva 1.926 »


Za općine i krajišnike:
građevnog i tvorivog drveta 24.816 »
goriva za škole, općine, župne urede i ciglane . . 9.847 »
goriva za krajišnike (prosječno 12 hvati po familiji) 74.328 »


114.352 b. hvata
Usporedi li se ova sveukupna godišnja potreba sa redovitim godišnjim
prihodom za prvu gospodarstvenu periodu u svim ovopodručnim
državnim šumama, to se pokazuje manjak od 28.557 hvati godišnje. Ovaj
manjak pokriva se danas prebiranjem suhih stabala i leževine, ali će se
neminovno već nakon nekoliko godina jasno i vidljivo osjetiti, jer se time
umanjuje drvna zaliha.


Budući da se broj krajiških porodica dnevno množi, to s time
istodobno i ovlašteničke potrebe postepeno rastu. Otku p Servitut n
i h prav a nije se dosele uzimao u pretres, jer nije bio zapravo poznat
godišnji redoviti prihod državnih šuma i jer se produkcija tih šuma


227




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 6     <-- 6 -->        PDF

površno i pretjerano visoko cijenila. U koliko to ustrojstvo Vojne krajine
dopušta, predlažu službo uljudno potpisani, da se
čitavo šumsko gospodarstvo podvrgne ponovnom
uređenju, o v 1 a š t e n i č k i užici na drvu da se smanje
i u sklad dovedu sa faktičnim prihodom šuma pa da
se tim e osigura sam daljnji opstanak tih toliko vrijednih šuma.


Postanak Brodske imovne općine i njezin predratni razvoj.


Tako eto sveukupni teritorij šuma Brodske krajiške pukovnije nije
već god. 1865. mogao da potrajno podmiri u punoj mjeri sve domaće
potrebe svojih ovlaštenika, pa je stoga predložena bila čak i segregacija.
Zakonom od 8. lipnja 1871. godine udovoljeno je rečenom predlogu o
otkupu šumskih služnosti. Krajišnicima se imala u potpunu vlasnost predati
(po § 2) polovica svih šuma. Taj paragraf glasi doslovce ovako:
Ova prava imaju se otkupom odriješiti tako, da se krajiškim općinama
izluči i u potpuno vlasništvo preda polovica onih površina državne
šume, na kojima su do sada imale pravo šumarenja. Druga polovica
ostaje potpuno vlasništvo države.


Ključ, po kojem se je dioba šuma imala provesti, bio je njihova
novčana vrijednost (§ 6, al. 2), jer bi dioba po godišnjem redovitom
prihodu na drvu ispala za državu nepovoljno, kako to jasno proizlazi
iz bilance prihoda i potreba istaknute u statističkom opisu iz god. 1865.


Brodskoj je imovnoj općini u dio pripalo okruglo 74.036 jutara šumskoga
tla. Od toga je otpalo na šumom obraslu površinu oko 64.113 jutara,
na šumske čistine oko 6.830 jutara i na neplodno tlo oko 3094 jutra.
Od obrasle površine otpadalo je na mlade sastojine oko 27.812 jutara,
na srednjedobne oko 2.463 jutra, a na stare sastojine oko 33.838 jutara,


t. j . ukupno oko 64.113 jutara.
U segregacionom spisu nisu navedene vremenske granice mladih,
srednjedobnih i starih šuma. Stare su šume u svojoj dobi, naročito
hrastove sastojine, prekoračile već 200 i više godina.


Danom 3. januara 1874. započela je Brodska imovna općina svoje
uredovanje. Osim svojih šuma nije imala zapravo ni jednog držala ni
pera, te je sve morala namaknuti. Nije čak imala ni popisa svojih pravoužitnika,
jer su pojedinačni popisi bili sadržani u pukopopisnim listinama
područnih općina. Dosta je težak bio taj početak. Prema § 4 zakona od


8. VI. 1871. stvorilo je zastupstvo imovne općine u svojoj skupštini od
8. IV. 1874. glede
ogrijevnih pripadnosti ovaj zaključak:
Zadruga od 1—10 duša ima dobiti 17 prm. na godinu, zadruga od
11—20 duša ima dobiti 27 prm. na godinu, zadruga preko 20 duša ima
dobiti 34 prm. na godinu i to sve uz uplatu snižene pristojbe od 15 novčića
po 1 prm goriva. Građevno drvo imalo se doznačivati po ustanovljenoj
faktičnoj potrebi uz uplatu od 1 for. i 90 nov. po m3 oblog hrastovog
drva, kako je to bio propis i za vrijeme vojne krajine. Kako su ove
ogrijevne pripadnosti dosta osjetljivo teretile šume, zaključilo je zastupstvo
u sjednici od 30. VIII. 1882. njihovo sniženje, prema kojemu je
zadruga od 1—10 duša imala dobivati 14 prm. goriva, od 11—20 duša
.8 prm. i preko 20 duša 22 prm. goriva uz uplatu iste snižene pristojbe.


Godine 1885. dovršena je gospodarstvena osnova za šume Brodske
imovne općine. Načela su ove osnove visoki uzgoj uz 100-godišnju op


228




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 7     <-- 7 -->        PDF

hodnju i potrajno gospodarstvo. Sveukupni potrajni godišnji etat na
drvu bio je 106.640 m3.


Brodska imovna općina u razdoblju od 1874. do 1885. godine zasadila
je 1010 jutara od primljenih šumskih čistina i po tome je obraslo
šumsko tlo iznosilo 65.123 jutra.


Općenito se osjećalo, da dosadanji krajiški užici na drvu prekomjerno
terete imovno-općinske šume, te su oni zakonom od 11. jula
1881. (Naputak A, § 17 i 18) znatno smanjeni ustanovom, da je doznaka
vezana na potrajni redoviti prihod na drvu i povrh toga mogla je da se
uvede novčana pristojba za užitke radi pokrića troškova za porez i
upravu.


Kompetencije užitaka na gorivu i građi određene su naputkom A
rečenog zakona (§ 7) prema količini zemljišnog posjeda (oranica i livada)
pojedinih zadruga. Zadruge su po toj odredbi svrstane u četiri kategorije
i to: 1. zadružne porodice sa 34 i više jut. posjeda, 2. zadružne porodice
sa 25.5—34 jut. posjeda, 3. zadružne porodice sa 17—25.5 jut. posjeda,


4. zadružne porodice i krajiške obitelji sa manje od 17 jut. posjeda. Prvoj
kategoriji pripala je kompetencija za cijelo jedno selište (*/«), drugoj kategoriji
za ´A selišta, trećoj kategoriji za "U selišta, a četvrtoj za % selišta.
Qod. 1882. na 1883. sastavljen je za Brodsku imovnu općinu katastar
pravoužitnika i to za upravne, crkvene i školske općine, za krajiške zadruge
i krajiške obitelji. Prema ovom katastru bilo je pravoužitničkih
zadružnih i vanzadružnih porodica sa */« selišta 1041, sa *k sel. 927, sa
2/j sel. 1984 i sa % sel. 6593; ukupno dakle 10.545 porodica.


Za pravoužitničke općine sastavljen je također užitni katastar. Uz
popis ovlaštenika ustanovljena je i potreba na ogrijevnom i građevnom
drvu za sve kategorije pravoužitnika i općina, a isto tako i potreba nuzužitaka
(paše i žirovine). Po sastavku užitnog katastra na osnovi zemljišnog
posjeda prestale su dotadanje doznake užitaka po broju duša.


Ogrijevna pripadnost za krajiške zadruge ustanovljena je povjerenstveno
sa 48 prm za */« sel., sa 38 prm za /4 selišta, sa 28 prm za ´U sel.
i sa 20 prm za % sel. Potreba građevnog drva za pravoužitnike također
je povjerenstveno ustanovljena po izvjesnom ključu.


Ustanovljena je također potreba na drvu za upravne, crkvene i školske
općine, kao i potreba na drvu za paljenje kreča i pečenje opeka. Poradi
skučene raspoloživosti u pogledu ogrijevnog drveta nije se ipak
nikome doznačivalo drvo za paljenje kreča i pečenje opeka, a nisu pravoužitničke
zadruge i obitelji nikada dobivale ni ogrijevnih pripadnosti u
onoj mjeri, kako je to povjerenstveno bilo konstatirano kao potrebno.


Kako je već rečeno, g. 1885. dovršena je gospodarstvena osnovna za
šume Brodske imovne općine. Pošto su pravoužitnici segregacijom dobili
u vlasništvo znatno smanjenu šumsku površinu i k tome još kao privagu
dužnost plaćanja javnih poreza i upravnih troškova i t. d., to su ogrijevne
pripadnosti krajiških obitelji morale veoma da se snize, kako potrajni
redoviti prihod na drvu ne bi bio prekoračen. Pripadnosti su dakle snižene
na 11 prm za "74 sel., na 9 prm za % sel., na 7 prm za *U sel. i na 5 prm
za Vi selišta. Ove snižene pripadnosti doista su i doznačivane pravoužitničkim
obiteljima do god. 1888. Sve da su šume imovne općine bile i u
idealno normalnom stanju, ni onda one ne bi stvarno mogle potrajno
podmirivati niti u iskljaštrenoj izmjeri sve domaće kućne potrebe bivših


229




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 8     <-- 8 -->        PDF

graničara i krajiških općina, a. kamoli u onim količinama, što su ih graničari
kroz skoro dva vijeka uživali na osnovu nebrojenih previšnjih reskripata.
Budući da je tako mala ogrijevna pripadnost za seljačko kućanstvo
i suviše neznatna, to je zastupstvo 1888. god. zamolilo Zemaljsku
vladu, da bi se ogrijcvne pripadnosti povisile na 24 prm za *U sel., na 20
prm za "A sel, na 16 prm za "U sel. i na 12 iprm godišnje za lA sel. i osim
toga da bi se dozvolilo kupovanje ogrijevnog manjka.


Brodska je imovna općina skupocjenu hrastovinu putem veleprodaja
vrlo povoljno prodavala, a ogrijev od leževine mogao je vrlo jeftino da
se nabavi u državnim šumama. Stoga je Zemaljska vlada ovaj zaključak
zastupstva odobrila, te su spomenute umjerene pripadnosti bile i doznačivane
i to besplatno, pošto su spom. snižene pristojbe od 15 novčića po
1 prm bile g. 1885. ukinute. Radi ove povišice porasla je potreba na>pravoužitničkom
ogrijevu na više nego dupli iznos dotadanje potrebe, što međutim
nije dovodilo do neprilika, jer je visoka cijena prodavane hrastovine
dozvoljavala tu povišicu. No ipak, da je čak i sve tehničko drvo, što bi
preostalo nakon podmirbe ovlašteničkih potreba na takovom drvu, zatim
nakon podmirbe javnih daća i upravnih troškova, iscjepano bilo u gorivo
drvo, to ni ova količina ne bi dostala da pokrije tu umjereno povišenu
potrebu na ogrijevnom drvu.


Ova potreba na ogrijevnom drvu mogla je dakle da se podmiri samo
skupom prodajom tehničkog drveta, koje je preteklo nakon pokrića svih
pravoužitničkih potreba na građevnom drvu i nakon podmirbe javnih
daća i upravnih troškova. To je eto bilo razlogom, da je imovna općina
morala da prijeđe na tzv. financijalno gospodarstvo. Kako je ophodnja
od 100 god. bila za proizvodnju hrastovog tehničkog drveta preniska, to
je bezuvjetno morala da bude povišena. Stanje prastarih hrastika, koji
su još i prije segregacije bili skoro svi suhovrhi, te su se mnoga stabla i
sasvim posušila ili vjetrom izvalila, iziskivalo je neminovno skraćenje
uporabnog vremena, da bi se izbjeglo gubicima na vrijednosti. God. 1894.
i 1895. prerađena je gospodar, osnova od 1885. god. Principi su bili:
visoki uzgoj hrastovih nizinskih sastojina sa 140-godišnjom ophodnjom i
ujedno skraćenje uporabnog vremena za stare hrastike. Za bukove brdske
šume prerađena je također prvobitna gospodarstvena osnova, jer je za
ove u visokom uzgoju snižena bila ophodnja na 80 godina i jer je cijeli
kompleks tih šuma bio podijeljen u manje sjekorede, da bi se tako pravoužitnicima
moglo drvo doznačivati što bliže. Omanji šumski predjeli,
raštrkani između njiva, određeni su bili za niski uzgoj uz ophodnju od
30 god. u ravnici, a 40 god. u brdu. Sveukupni potrajni prihod na drvu
iznosi po ovoj novoj gospodar, osnovi 112.656 m3. Povrh toga siječe se
u prastarim hrasticima godišnje uslijed skraćenja uporabnog vremena u
prvoj periodi 57.027 m3. Sveukupno se dakle siječe 169.683 m3.


Po ovoj osnovi od god. 1894. sjekao se je dakle u prastarim hrasticima
pored redovitoga još i vanredni prihod. Utržak ovoga prihoda (za
tehničko drvo) ulagao se koristonosno, da bi poslužio za podmirenje
imovno-općinskih potreba u vrijeme, kad budu iscrpljene stare sastojine
i dok ne dođe do zrelosti za sječu dovoljan broj mlađih sastojina.


Po ovoj se je osnovi gospodarilo sve do god. 1922. No nesretna
medljika, koja je u društvu gubara i njegove braće zarazila naše nizinske
hrastike, počela je već od god. 1909. brkati propise gospodarstvene


230




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 9     <-- 9 -->        PDF

osnove. Qodine 1910—12. provedena je na poticaj viših faktora revizija
užitnog katastra odnosno sastavljen je novi katastar pravoužitnika. Ovim
katastrom i velikom liberalnosti upravnih vlasti, koje su priznavale mnogobrojnim
licima nova pravoužitnička selišta, još je jače opterećen drvni
prihod imovinskih šuma. Sveukupna potreba imovne općine na drvu poskočila
je po ovom novom katastru na preko 142.000 m3 drva godišnje.


Ako se usporedi ova potreba sa potrajnim redovitim prihodom, pokazuje
se godišnji manjak na drvu od preko 30.000 ms, dok za podmirenje
javnih daća i upravnih troškova ne bi od redovitog drvnog prihoda nakon
podmirbe vlastite potrebe na drvu baš ništa preostalo. Ističe se još, da je
vanredni užitak na drvu dio fundus instruktusa (t. j . matične glavnice),
koji se je nakon prodaje drva morao korisno uložiti i time stvarati nepotrošna
glavnica.


Već od god. 1932. prestale su besplatne doznake pravoužitničkih
užitaka, a od g. 1935. snižene su i ogrijevne pripadnosti pravoužitnika,


:74


tako da se odsele doznačuje na */< selišta 11 prm, na selišta 10 prmr
na 2. selišta 9prm i na % selišta 8 prm gorivih drva godišnje. Redoviti
godišnji etat iz matičnih šuma ne dopušta naime veće ogrijevne pripadnosti,
i


Ovim financijalnim gospodarenjem Brodska je imovna općina podmirivala
sve svoje ovlašteničkc potrebe djelomice iz vlastitih šuma, djelomice
posebnim kupom drva i djelomice iz kupljenih šuma u Pleternici.
Do konca godine 1918. sabrala je imovna općina tim financijalnim gospodarenjem
nepotrošivu glavnicu od 46,532.000 zlatnih austrijskih kruna i
osim toga je na račun ove nepotrošivc glavnice kupila još dobro Pleternica-
Velika, te šume dobara Stražeman i Kaptol, sve to za ukupnu svotu
od nekih 3,409.000 zlatnih austrijskih kruna.


Radi sabiranja ove glavnice počelo se je prerano sa iscrpljivanjem
sječivih šuma na dobru Pleternica-Velika i posjeklo se tu skoro sve
najvrijednije drvo.


Poslije svjetskoga rata nastavilo se i dalje sa udomljenim već finansijskim
gospodarstvom. Sa utrškom unišlim od godine 1919. do god. 1936.
kupila je Brodska imovna općina šume Klinovac, Turković, Slatina, Sirač,
Virovitica i Papuk. Za nabavu tih šuma platila je u svemu 79,691.467
Din., dok još duguje tvrtki Slaveks d. d. (za Papuk) 4,000.000 Din. Povrh
toga dala je od veleprodajom unišlih gotovina zajam gradu Brodu u
iznosu od 5,000.000 Din., zajam gradu Vinkovci u iznosu od 12,000.000
Din. i zajam Bid-Bosutskoj vodnoj zadruzi u iznosu od 2,964.679 Din.


Zajmovi općinama unutar njenog područja za pokriće pravoužitničkih
doprinosa Bid-Bosutskoj vodnoj zadruzi* (na temelju zaključka
zastupstva od 29. i 30. XII. 1928) nisu do danas radi skučenosti prihoda
još isplaćeni.


U Zemaljsku Banku u Beogradu uložila je imovna općina na uložnu
knjižicu do blizu 4,009.000 Din, te je nabavila 7%-ni investicionalni zajam
od god. 1922. (nomin. 3,176.100 Din) i obligacije Privilegova´ne agrarne
banke (nomin. 2,004.000 Din).


* O podrobnijim odnosima između Brodske imovne općine i Bid-Bosutske vodne
zadruge donosimo pod »Saopćenjima« vrlo interesantni članak g. Ing. Min. Markića. —
Uredu.
231




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 10     <-- 10 -->        PDF

232




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Zanimivo je kretanje primitaka i izdataka imovne općine od njena
početka pa do u najnovije doba. U skrižaljci 1 predočeno je ovo kretanje
u desetgodišnjim razmacima od 1875. pa do 1935.


Zanimiva je još i skrižaljka 2 o kupovima vlastelinskih šuma na
račun nepotrošive glavnice. Šume vlastelinstva slatinskog (skrižaljka 2)
nabavljene su zamjenom (trampom). Za ove šume doznačeno je u matičnim
šumama i to u Čunjevcima, Istočnoj Kusari i Rastovu sveukupno


26.375 m3 teh. hrastovog drva. God. 1926. prodan je u rečenim matičnim
šumama 1 m3 hrast. tehn. drva poprečno za 705 Din. Prema tome bi
vrijednost doznačenog drva bila 18,594.375 Din. Pribroji li se ovom iznosu
još ukupni trošak prenosa i t. d., to bi nabavna cijena po jutru bila
2776.78 Dinara.
Još se mora ovdje istaknuti, da su šume kupljene prije rata (Pleternica-
Velika, Stražeman i Kaptol) obrasle pretežno već sječivim drvetom,
dok su šume kupljene poslije rata (Klinovac i t. d.) obrasle pretežno
sasvim mladim sastojinama. Kod obračuna nabavne cijene po jutru
uzete su onakove prodajne cijene u račun, kakove su za tehničku hrastovinu
u matičnim šumama postignute poprečno u godini samog kuna.


Poratna stradanja Brodske imovne općine.
Krajiške imovne općine začete su otkupom, rođene su dobrovoljnom
nagodom, krštene su diobom, a sablja im je kumovala. Ovo mnogostrano
okolišavanje imalo je valjda da primiri savjest darovatelja zbog
nježnosti samoga dara.
Brodskoj imovnoj općini s naslova otkupa šumskih krajiških užitaka
trebala je da se u vlasnost preda (po novčanoj vrijednosti) jedna
zbiljna polovica svih šuma pukovnijskog područja. U istinu ali predana´
joj je jedna vrlo okljaštrena polovica tih šuma, jer u procjenbeni segregacioni
operat nije ušao po svojoj vrijednosti cijeli jedan veliki kompleks
od 18.000 jut. najboljih hrastovih šuma, koje su u Brodskom pukovnijskom
području bile izlučene za krajišku investicionalnu zakladu. Ovakovim
je postupkom grubo povrijeđen § 1 i 2. temeljnog zakona za krajiške
imovne općine od 8. VII. 1871.
Ovdješnji su graničari od osnutka vojne krajine pa sve do diobe
šuma između države i imovne općine uživali pripadne im šumske užitke
u svi m šumama unutar svoga pukovnijskog područja, dakle i u šumskim
predjelima, koji su na očitu štetu pravoužitnika Brodske imovne
općine izostavljeni iz diobnog spiska radi osnutka spomenute investicionalne
zaklade. Po slovu spomenutog zakona imale su se Brodskoj
imovnoj općini predati šume u blizini selâ, dok je, država dobila čitav
svoj šumski posjed u jednoj suvisloj cjelini. Po ovoj blizini sela došle
su imovinske šume u viši razred vrijednosti nego državne šume, koje
su od selâ udaljene. No baš ta blizina imovinskih šuma okolnim selima
njihova je slaba strana. Radi ove blizine skoro su kroz dva vijekaTurčin i Kaurin skladno milovali sjekirom šumu, a poslije su graničari
(također skoro kroz dva vijeka) pod vojnom upravom u njima prcbirali
što je bilo bolje. Pukovnijski statistički pregled od 5 jula 1865. dosta je
žalosno ocrtao njihovo stanje: Na jutru po 12 do 14 prastarih hrastovih
stabala, koja se već brzo suše, između njih po koji brijest, jasen, grab,
topola ili lipa, tlo pak zaštitila je priroda gustom šikarom od gloga,
trnjine, šipka i kupine.


233




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 12     <-- 12 -->        PDF

Prostor, na kojem se nalaze imovne šume, proteže se s lijeve strane
Save u duljini od 140 km i u širini od 30 km. Te šume nisu u velikom
suvislom kompleksu, već su raštrkane u omanjim šumskim predjelima.
I stoga je njihovo čuvanje i nadziranje veoma skupo.


Do razvojačenja krajine nije se za krajiške šume plaćao nikakav
državni porez. Imovnim općinama nametnula se uslijed segregacije
dužnost plaćanja poreza i upravnih i ogojnih troškova. Kod provedbe
segregacije nije se na ovu okolnost uzeo baš nikakav obzir, pa je radi
toga dioba po polovici novčane vrijednosti skroz manjkava.


Već je bilo spomenuto, da proračunani redoviti prihod drva za
sve šume Brodske krajiške pukovnije ne može potrajno da podmiri sve
potrebe na građevnom i ogrijevnom drvetu za pukovnijsku upravu, za
graničarske općine i za graničarske zadruge i obitelji. Stvarni je manjak
u rečenom pregledu bio iskazan sa 28.000 kub. hvati. Krasni su to izgledi
za kućanstvo imovne općine, koja bi morala još iz okljaštrene polovice
šuma podmiriti sve svoje pravoužitničke potrebe, javne daće i t. d. Ovo
je prvi uzrok, s kojeg je krivulja života imovne općine počela nagi» da
pada, čim su se prastare hrastove šume primakle svojem iscrpljenju.
Ovoj činjenici o nedovoljnoj dotaciji šumskom površinom pridružila se
još i velika abnormalnost u dobnim razredima sastoiina. Imovna općina
dobila je pretežno sästojine najstarijeg dobnog razreda, t. j . šume zapravo
oko dvjesta i više godina stare. Nešto manje dobila je šuma najmlađeg
dobnog razreda i tek vrlo malo srednjedobnih šuma. Isprva se
pokušalo potrajno gospodarenje uz visoki uzgoj i stogodišnju ophodnju,
no već za kratko vrijeme moralo se prijeći na čisto financijalno gospodarenje
sa pospješenim iskorišćavanjem prastarih hrastika i na s tim
skopčano stvaranje glavnice. Uz nedostatnu šumsku površinu bila je
abnormalnost u dobi sastojina drugi razlog, s kojeg je imovna općina
počela hramati.


I sama priroda kao da se urotila protiv Brodske imovne općine.
Oblak svakovrsnih šumskih štetnika slegao se na njezine šume. Statistički
pregled za ove šume od g. 1865. navodi samo gusjenice od zlatokraja,
veliku hrastovu strižibubu i malu hrastovu mušicu. Razlog će
tome biti, što se u krajiškim šumama sjeklo prebornom sječom, pa je u
njima bilo na pretek skloništa i ležišta za prirodno šumsko redarstvo, za
korisne ptičice i mnogobrojne šišmiše. Novije doba uvelo je oplodne i
čiste sječe, pa danas već gotovo i nema prastarih stabala sa dupljima i
šupljinama. Nestalo je tako stanova za prirodno redarstvo i stoga je iz
naših šuma nestalo te važne šumske policije, gamad pak svakovrsna,
kao što je gubar, kukavičji suznik, zlatokraj, razmnožila se u katastrofalnim
količinama. Kad se još ovoj vojsci pridružila zlosretna medljika,
podzoliranje tla i jake odvodnje, počeše naši hrastici silno stradavati.
Ginulo je staro, ginulo i srednjedobno hrašće, a i nejaki pomladak.


Radi ove zaraze morala se gospodarstvena osnova od g. 1894/95.
napustiti i sastaviti sasvim nova. Sa ovim se je poslom započelo već g.
1922., ali se je radi kupovanja vlastelinskih šuma i s time skopčanih poslova
sama izvedba nešto zavukla. Goleme su štete, što ih je ova zaraza
nanijela šumama Brodske imovne općine. Uzdrmala je i sam njezin
temelj.


234




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 13     <-- 13 -->        PDF

Svjetski rat zadao je bivstvu brodske imovne općine smrtonosne
rane. Mnogi su činovnici, a još više lugari morali otići u vojsku. Tako
je trebalo na njihovo mjesto postaviti druge, a time su silno porasli lični
izdaci. Pritisla je nužda na kraju i same pravouzitnike i opet se imovna
općina smilovala i ublažila potporama stradanja. Najteži pak udarac
pogodio je imovnu općinu time, što je izgubila uslijed toga rata skoro
svu svojti nepotrošivu glavnicu, a koja je do konca g. 1918. dostigla bila
svotu od 46,532.000 zlatnih kruna. Ta je glavnica .bila uložena najvećim
dijelom u državne vrijednosne papire austro-ugarske, pak je s propašću
države propala i ona. Što je pak bilo uloženo u domaće papire, izgubilo
je veoma mnogo na kupovnoj vrijednosti. Sve do g. 1919. dobivala je
Brodska imovna općina od svoje nepotrošive glavnice nešto preko
2,000.000 kruna godišnjih kamata. S time je pokrivala "7.-. svoje redovite
proračunske potrebe, u kojoj je bila sadržana nabava manjka na pravoužitničkom
ogrjevu i nabava potrebite građe za ovlaštenike.


God. 1919. skoro je sasvim presahlo ovo vrelo prihoda. Preostali
su te godine kao produktivna nepotrošiva glavnica samo još ovi vrijednosni
papir;:


1. Vrijednosni papiri grada Zagreba ... . Din 609.625
2. Založnica Jugoslov. udružene banke .. . „ 766.250
3. Založnica Jugoslov. udružene banke .. . „ 160.994
4. Založnica Jugoslovenske banke d. d. . . . „ 215.000
5. Založnica Prve hrvatske štedione u Zagrebu . ,, 383.750
Ostatak, koji je bio plasiran u dionicama vicinal, željeznica, u austrijskim
i mađarskim vrijednosnim papirima i u ratnom zajmu, postao je sasvim
dubiozan.


Godine 1919. uslijed navedenog gubitka na nepotrošivoj glavnici
poremećeno je ravnovjesje između prihoda i potreba.


S nekih strana spočitava se imovnoj općini, što je od g. 1894. ovamo
u svojim nizinskim hrastovim šumama sjekla pospješeno prastare hrastike
i stvarala nepotrošivu glavnicu. Ovo je učinjeno s razloga, da se
što bolje unovče prastara hrastova stabla, koja su se od reda već počela
sušiti i gubila time znatno na vrijednosti. Stvaranje glavnice bilo je samo
posljedak ovakove pospješene sječe, naime drvna se zaliha pretvarala
u novac. Prastari hrastici nisu imali već više nikakovog godišnjeg prirasta,
naprotiv samo znatan otpad, dok su glavnice donosile redovite
kamate i to znatno veće nego što ih šume, pa i hrastove, mogu da odbacuju
i u sasvim normalnom stanju.


Gospodarska osnova po kojoj se je sjekao vanredni prihod na drvu,
sastavljena je još god. 1894/95, dakle 20 god. prije nego što je buknua
svjetski rat, pa se u ono vrijeme nije moglo slutiti, da bi nepotrošive
glavnice mogle stradati. I cijene hrastovine nisu redovno s vremenom
rasle, nego su (protivno pravilu) čak i pale. Primjera radi neka bude
rečeno, da je 1912. godine 1 ma tehnički upotrebive hrastovine iz matičnih
šuma imovne općine prodan poprečno za 68.40 zl. austr. kruna,
što valorizirano prema predlogu g. ing. Markića (sa faktorom 11.93)
iznosi u dinarskoj vrijednosti 816 Din. Naprotiv god. 1936. prodan je
1 m3 tehničkog hrastovog drveta u matičnim šumama im. općine poprečno
za 650 Din, pa dakle i ova okolnost opravdava temelje gospod. osnove
od god. 1894.


235




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Poslije svjetskog rata došli su novi ljudi s novim nazorima. Njihovo
stanovište u pogledu ulaganja nepotrošivih glavnica bilo je (općenito
uzevši) doduše ispravno, t. j . da je gotovina najsigurnije uložena u kupu
zemljišta. No ipak nije ovo shvaćanje za kućanstvo Brodske imovne
općine bilo u ovaj čas nimalo probitačno. U kup šumskih zemljišta i to
ponajviše mladih šuma uložila je imovna općina od g. 1924. do 1931. od
svojih novčanih prihoda sveukupno 83,691.467 dinara. No te mlade šume
ne mogu za sada, pa ni za dogledno vrijeme da donesu nikakvog glavnog
prihoda, a ono malo, što godišnje ulazi od proreda, od pribiranja preostalih
sjemenjaka, od ostalih malih redovitih sječa i od nuzužitaka, ne dostaje
za pokriće javnih daća, upravnih i ogojnih troškova. Radi ovih
kupova morale su se ustrojiti tri nove šumske uprave, koje će još dugo
vremena teretiti i onako skučene novčane prihode iz matičnih šuma i iz
šuma kupljenih prije svjetskog rata.


Budući da je Brodska imovna općina poslije ovog rata počela ulaziti
u tzv. vacuum t. j . u ispcrpljenje starih hrastika i s tirne u pad novčanih
prihoda, a svoje je rezerve gotovo izgubila, to nabava tih mladih
šuma predstavlja za nju u sadanjem momentu zapravo samo jedan teški
teret. Osim toga ta je nabava apsorbirala nove, poslije rata unišle nepotrošive
glavnice, čijim bi se kamatima imovna općina u ovo prelazno vrijeme
bar nekako mogla održati na površini.


Ma da je zamišljena osnova o sigurnom ulaganju glavnica bila sama
po sebi zdrava, to je ipak radi iznimnih prilika postala za kućanstvo
Brodske imovne općine veoma bolnom u svojoj izvedbi.


Krajiške su imovne općine u pogledu svoje uprave autonomne, no
po zakonu od 15. VI. 1873. postaje bilo koji zaključak njihovog zastupstva
ili odbora pravomoćnim tek nakon odobrenja ,po nadzornoj vlasti. Ovo
je veoma važan i dalekosežan propis. Kod imovne općine, može se reći,
nije niti jedan žir zasijan niti jedna sječa prodana niti jedna šuma kupljena
bez prethodnog ispitanja po izaslanicima nadzornih vlasti i njihovog odobrenja.
Dosljedno ovome pripada priznanje za svaki napredak u gospodarstvu
konačno i samoj nadzornoj vlasti, jer je izvršen po njezinoj
sankciji.


Više oči bolje vidi, staro je pravilo, a jer nadzorna vlast promatra
šumsko gospodarstvo s viših i jasnijih gledišta, to su njezine sankcije
s obzirom na cjelinu institucije objektivnije nego zaključci zastupstava i
odbora i predloži lokalnih stručnih upravnika, koji mogu da budu i ponešto
subjektivno natrunjeni. Po ovoj razdiobi posla može nadzorna vlast
uskratom svojeg odobrenja svako i najmanje zlo suzbiti već u zametku.


S druge strane ovaj način gospodarenja podaje nižim organima
neku vrst primirenja savjesti za slučaj, da konačni uspjeh nekog podhvata
podbaci, jer je pri ovakovom načinu gospodarenja najveći dio odgovornosti
za neuspjeh prenesen baš na nadzorne organe.


Na upravu krajiških imovnih općina utječe još jedan veoma moćan
faktor kao regulator, a to je politički sistem.


Počevši od općinskog načelnika, sva lica, pa i političke vlasti svili
stepena prate gospodarstvo krajiških imovnih općina s kritičkim okom.
Sa najvišeg se mjesta tok gospodarenja usklađuje sa najvišim državnim
interesima i sa postulatima časovitog blagostanja suverenog naroda. Kako
ovaj regulator utječe na krajiške imovne općine, predočuje vrlo zorno


236




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 15     <-- 15 -->        PDF

g. mg. Markić u svojoj knjizi o »Krajiškim imovnim općinama« govoreći
o pitanju
ratnog zajma.
Po njegovu kazivanju zemaljska je blagajna upisivala i uplaćivala
ratni zajam na račun glavnica imovnih općina, a imovinska su zastupstva
to samo naknadno uzimala na znanje. Slična je bila praksa kod nabave
drugih austrougarskih vrijednosnih papira.
Bit će jamačno zasluga ovog regulatora i to, što je Brodska imovna
općina god. 1910—1912. pod firmom revizije užitnog katastra sastavila
sasvim novi katastar pravoužitnika i ovim znatno opteretila šume imovne
općine.
Uprava imovne općine u više je navrata bila upozorena na nesklad
između godišnjeg redovitog prihoda na drvetu i god. potrebe za pokriće
ovlašteničkih užitaka na građevnom i ogrijevnom drvetu. Ovaj se predmet
raspravljao i u zastupstvu, koje dakako na kljaštrenje užitaka nije
htjelo pristati. S najviše se strane ovo uređenje odlagalo sve i protiv
§ 17. nap. A, te je konačno izvedeno tek god. 1935.
Po ovom je regulatoru uvedena u krajiške imovne općine i uredba
ministarskog savjeta od 4. maja 1922. o podržavljenju uprave krajiških
imovnih općina, koja je uredba imovnim općinama donijela umnoženje
osoblja i porast upravnih troškova.
Činovnički zakon od 31. VII. 1923. popravio je teško stanje činovnika,
koji su sve od početka rata postepeno priučavani na svakojaka pregaranja.
Činovnicima imovnih općina taj je zakon samo afirmirao ono,
što su oni imali već po članu 20. zakona o ustrojstvu imovnih općina od


15.
VI. 1873, t. j . izjednačenje beriva sa državnim namještenicima.
Dalo se je, što se je u okviru budžetske mogućnosti dati moglo, da
se namještenicima obezbijedi barem čedan život.
Javne daće, nameti, norezi i banovinske dažbine narasle su iz godine
u godinu u veliku visinu. Godine 1875. iznosile su javne daće 6.74%
od redovitog novčanog prihoda i to ukupno 20.373 for. Qodine 1935. iznosile
su one 18.82% od redovitog prihoda t. j . 4,395.591 Din. Kako se vidi
porezni je šaraf pritisnuo Brodsku imovnu općinu toliko, da ona pod tim
pritiskom gotovo već izdiše.
U cilju viših državnih interesa oduzela je agrarna reforma g. 1920.
Brodskoj imovnoj općini na njezinim prikupljenim dobrima Pleternica-
Velika 1024 jutra oraće zemlje i razdijelila ih među agrarne interesente,
a imovnoj općini ostavila je u svemu samo 270 jutara oranica. Uzmimo,
da je svako jutro ove zemlje imovnoj općini donijelo na godinu čisto
samo 150 Din, to je uslijed toga nastao na tamošnjem gospodarstvu manjak
na prihodu od godišnjih 153.600 Din. Ovaj gubitak vrlo je mršavo
naknađen odštetom, koju je imov. općina primila za ovo zemljište.


Zbog viših državnih interesa, a u provedbi eksproprijacije vlastelinskih
šuma oduzeto je 1936. god. Brodskoj imovnoj općini od prikupljenih
šuma u Daruvarskom srezu cea 700 jut. i za tu će šumu naknadno
dobiti manje od jedne četvrtine nabavne cijene.


U svrhu promicanja narodnog blagostanja uvlačila se imovna
općina po političkom sistemu u svaku komasaciju općinskih zemljišta kao
interesent ili kao doprinosnik i tako je plaćala velike svote za radove,
od kojih njezine šume ne mogu da imaju baš nikakove koristi.


237




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 16     <-- 16 -->        PDF

Biđ-Bosutskoj vodnoj zadruzi doprinijela je Brodska imovna općina
cd g. 1925. do uključivo 1936. svega 10,058.305 Din, a za g. 1937. treba
da doprinese 2,780.000 Din. kao interesent za rekonstrukciju Savskih
nasipa, makar od ovoga posla ne može ona očekivati u svojim šumama
nikakvu poboljšanu produkciju, već naprotiv smanjenje te produkcije,


t. j . godišnjeg prirasta. Dokle će taj doprinos Bid-Bosutskoj vodnoj zadruzi
teretiti skučene prihode Brodske imovne općine, danas se još
nezna.
Evo to je ukratko križni put, kojim je prošla Brodska imovna općina
od svoga postanka do danas i sad se već primiče zadnjem svome
momentu, ako joj se još za vremena ne priskoči u pomoć. A koji teret
najjače pritište ovu ustanovu? Već prvi pogled na spomenutu skrižaljku
redovitog godišnjeg prihoda i redovite potrebe pokazuje, da su to javne
daće i porezi. Tu dakle treba hitne i izdašne pomoći, pogotovu ier država
u zakonu o šumama od 1929. g. i u zakonu o neposrednim porezima
od 8. II. 1928. stavlja takovu pomoć pripravno u izgled.


Kućanstvo imovne općine i sve njezino vlasništvo silno je stradalo
od nepredviđenih katastrofa i stoga s punim pravom očekuje imovna
općina državnu pomoć, kakovu sadanji zakoni i dopuštaju. Lični su izdaci
također nepodnosivi, a s druge strane oni su posljedak Uredbe ministarskog
savjeta od 4. V. 1922, pak i tu treba da se izvede radikalna korektura.
Državna bi vlast mogla imovnoj općini pomoći još refakcijama na
državnim željeznicama, t. j . trebala bi da joj omogući, da proizvode iz
vlastitih šuma, koje izrađuje u vlastitoj režiji, prevozi uz pogodne željezničke
pristojbe. Takve je refakcije imovna općina dobivala u obilnoj
mjeri od državne željezničke uprave već u predratno vrijeme, t. j . u
vrijeme, kad ju vlastite nevolje još nisu toliko tištile. I ogromni doprinos
Biđ-Bosutskoj vodnoj zadruzi za rekonstrukciju nasipa mora se bezuvjetno
svesti na pravu mjeru, jer nikako nije pravedno da imovna
općina za svoje nizinske šume doprinosi isti onaj jedinični doprinos po
jutru, koji se ubire za oranice II. kategorije. Šume su u pogledu ovoga
doprinosa razvrstane u dvije kategorije:


1) Bosutska sa 32.620 jedinica odnosno jutara i
2) Biđska sa 20.703 jedinice odnosno jutra.
Godišnji se doprinos mijenja. Tako je on za Bosutsko područje bio
najmanji u god. 1932. i to sa 10 Din. po jutru, dok je za g. 1937. propisan
sa 75 Din. po jutru. Za Biđsko područje bio je on najniži god. 1934. i to
sa 10 Din. po jutru, a najveći god. 1931. i to sa 50 Din. po jutru. U svemu
je Brodska imovna općina platila kao interesent od god. 1928. do uključivo
1937. za Bosutsko područje po jutru odnosno jedinici 337 Din, a za
Biđsko područje 121 Din.
Upravo je nepojmljivo, kako se na šumsko gospodarstvo može
udariti takav harač, kao što je taj doprinos vodnoj zadruzi za god. 1937,
koji je za šumsko gospodarstvo posve ubitačan.
Brodska imovna općina pouzdano se nada, da će je nadzorna vlast
u buduće zaštititi od sličnog presizanja vodne zadruge i da će nastojati,
kako bi se taj doprinos doveo u sklad sa eventualnom koristi, koju ovaj
melioracioni pothvat može da donese imovnoj općini.
Ako bi Brodska imovna općina morala i u buduće da doprinosi
vodnoj zadruzi tolik godišnji doprinos i da time naknadu je manjak svih


238




ŠUMARSKI LIST 5/1937 str. 17     <-- 17 -->        PDF

ostalih interesenata, onda bi to na koncu konca značilo isto, kao da ona
mora da svoje nizinske šume jednostavno kupi od te vodne zadruge.
Točnije rečeno, ona pod današnjim prilikama mora pod teretom toga
harača jednostavno da izdahne.


Imovna je općina po svojoj svrsi i prošlosti u punoj mjeri zavrijedila,
da je njezini pravoužitnici susreću drugačije, nego što to danas čine
pod plaštem spomenute vodne zadruge. Ta ona ih je kroz 60 i više godina,
što no vele, i hranila i od zla branila. A sad, kad su njezina vrela
oslabila i prijete sa presušenjem, vlastiti se sinovi nje odriču, a neki je
čak žele raskomadati. Ni jedno ni drugo ne valja, jer ne vodi k napretku.


Kod sastavka ovoga članka pomagali su mi mladi drugovi, gg.
ing. Žarko Dimitrijević, ing. Lavoslav Loger i Gojko Ostojić. Sabirali
su mi podatke i pisali moj diktat. Zahvaljujem im se radi toga još posebno
i ovdje.


Résumé.


L´auteur décrit la naissance de la Communauté des biens de Brod, son développement
d´ avant la guerre et ses malchances d´apres la guerre. Comme on le sait,
ladite communauté (nommée »de Brod«, mais avec son centre a Vinkovci) est incontestablement
la plus grande maîtresse des forets yougoslaves apres l´Était meme. Les
renommés »chenes de Slavonie« se trouvent pour la plus grande partie dans les forets
de cette communauté et dans les forets avoisinantes de l´Etat. Apres la guerre cette
communauté tomba, sans ses propres fautes, dans un état de vraie désespérance. De
cet embarras elle ne peut etre tirée qu´avec l´aide efficace de l´Etat. L´auteur fait ses
propositions, comment cela se pourrait faire sans trop des sacrifices.


v


iÉK


239