DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 18     <-- 18 -->        PDF

I I


A = 30´, l — 10 km, l =s= —-= 7 hm, dobivamo q = ± 7,3 fem. Ispu


stimo li îaktor m* o2 ., p0d korjenom, dobivamo q = 7,1 km. Uvrstimo
li uz ostale iste vrijednosti ^ = 60´ = ., dobivamo već: q === 15,3 km.


Ako dakle na opisane načine modificiramo formulu za završno transverzalno
odstupanje, dobivamo vrijednosti, koje mogu da protumače faktično
učinjena odstupanja od karte.


Izračunajmo za ilustraciju još i srednju transverzalnu pogrešku na
svršetku vlaka, koja bi se dobila, da se je taj 47 milijuna metara dugački
vlak trasirao teodolitom . Formula, po kojoj se kod teodolitom mjerenih
ispruženih poligona gomila transverzalna srednja pogreška, glasi,
uz pretpostavku da je vlak vezan samo na jednom kraju i da su dužine
stranica jednake:


Q ] oti
sdje m označuje srednju pogrešku mjerenih kuteva. Kad bismo uzeli
m = 20", s = WO m, dobili bismo za q skoro dvije hiljade kilometara,
dakle gotovo nekoliko stotina puta više nego sa spomenutim najjednostavnijim
kompasom. U normalnim — razmjerno kratkim — poligonima
daje naime teodolit točnije rezultate od busole, ali u vrlo velikim poligonima
busola je točnija. Zakon, po kome se pogreške gomilaju u busolnim
vlacima, u glavnom je povoljniji od zakona, po kome se gomilaju
u teodolitnim vlacima. Ali zato točnost pojedinog opažanja
kod bosule u glavnom znatno zaostaje za točnošću takovog opažanja kod
teodolita.
Na završetku smatram svojom dužnošću, da zahvalim upravitelju
šuma u Uppsali gosp. Erik u T h o r e 11 u, koji mi je spremno odgovorio
na moja pitanja, kao i redovnom profesoru više geodezije na tehničkom
fakultetu u Zagrebu g. N i k o 1 a j u A b a k u m o v u, koji je ljubazno
pregledao gornji rad prije štampanja.


Résumé


L´ auteur constate que, dans les cas des tracements des polygones ouverts et
tres étendus, les formules connues pour la détermination de . erreur moyenne
transversale ne suffisent pas toujours. 11 déduit pour ce but quelques nouvelles formules
et examine a . aide de celles-ci le résultat des mesurages topographiques qui précédaient
il y a quelque temps, la notoire taxation statistique des forets suédoises.


Stuttgart 1936, navodi kao srednju pogrešku t. zv. Schmalkalder-busole (Schm. Stock-
Bussole) +0,2°. Takova busola je na običnom štapu. Löbel je mjerio poligone teodolitom
i onda busolom; iz magnetskih azimuta je računao poligonske kuteve i uspore


đivao ih sa kutevima dobivenim teodolitom. Iznos od + 0,2° bio bi srednja pogreška
azimuta jedne stranice, kad je azimut mjeren na oba kraja dakle u pravcu i protupravcu.
Da je azimut mjeren samo u jednom pravcu, dobilo bi se za m oko
0,2° \j 2 — i 17´. Ali mora se uvažiti, da kod statističke procjene švedskih šuma nije
nosač kompasa vizirao na trasirke, već je prostim okom uzimao pravac odnosno od
oka se kretao po pravcu. Ako je na svakih 100 m kretanja odlazio na terenu u srednjem
u stranu samo za + 1 m, već to čini pogrešku u kutu + 34´, a kod 2 m već + 68´.
Prema tome iznose za m, koji su gore iza formule 15) navedeni, ne smijemo smatrati
kao pogreške, koje su uslovljene baš sam o busolom.


180