DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Horizontira ga i okreće tako dugo, dok na sjevernom polu igle ne čita očitanje A. Vizira preko igala za viziranje i okom uhvati smjer na terenu. Kreće se u tome smjeru. Nakon izvjesnog kretanja zabada opet štap u zemlju, horizontira i orijentira kompas, preko igala za viziranje hvata daljnji tok linije, kreće dalje itd. Nosač kompasa ima oko struka vezano i preko ramena prebačeno uže, koje vuče za sobom. Uže je 100 m dugačko. Iza nosača kompasa ide taksaciona partija. Uže joj označuje sredinu pruge. Ta partija vrši sva ostala potrebna mjerenja (mjerenje dužina, klupovanje stabala, detaljnije premjeravanje primjernih stabala ild.). Kad linija (primjerna pruga) prodje pokraj točaka, koje se na karti i na terenu mogu identifikovati, morao se njen položaj na terenu kontrolisati prema položaju na karti. Na pr. nakon 7 km pruga je prošla pokraj jedne kuće, a trebala je proći 300 m dalje. Ovakova — kako transverzalna tako i longitudinalna — otstupanja bilježila su se. Kad je transverzalno odstupanje konstatovano, morala ga je partija popraviti t. j . nastaviti prugu tamo i tako, kako karti odgovara, dakle okomito skrenuti za toliko, koliko odgovara karti. Prema spomenutom djelu »Uppskattning av Sveriges skogstillgangar « daje tabela I. pregled transverzalnih odstupanja (skretanja). Statistička procjena obavljena je u glavnom po upravnim područjima t. zv. lenama, koje po veličini odgovaraju našim banovinama. Imena tih lena ispuštena su u tabeli I. Namjesto njih stavljeni su rimski brojevi. Radna partija, kad je iskolčivala pruge, kretala se ili od istoka na zapad odnosno jugoistoka na sjeverozapad ili obratno od zapada na istok odnosno sjeverozapada na jugoistok. Jedna pruga ili jedan njen dio is- kojčavan je u jednom pravcu, a druga pruga ili dio pruge u drugom, kako radne partije ne bi izgubile odviše vremena za putovanja od jednog kraja zemlje (lene) na drugi. Nastavimo sve pruge jednu na drugu i smatrajmo ih jednim 47 milijuna dugačkim jedinstvenim busolnim vlakom! Onda sumarno odstupanje q svršetka toga vlaka prema stanju u karti možemo da zamislimo kao algebarski zbroj sviju skretanja u stranu. Ta otstupanja nažalost nisu nikakve prave pogreške, jer neznamo, sa kolikim su pogreškama opterećene karte. Ali ipak nam ta odstupanja daju interesantan pogled u točnost busolnih dugačkih vlakova. Označimo li svako skretanje prema sjeveru sa + , a prema jugu sa —, dobivamo iz tabele I kao transverzalno odstupanje svršetka tako zamišljenog vlaka: q = + 66984 + 70204 — 48699 — 55947 = + 32542 m. Dužina čitavog vlaka je 47,066.413 metara, dakle 17,5% više od dužine cijelog ekvatora. A opet skretanje od 32 km — premda izgleda maleno — ne odgovara jednostavnom zakonu 3) odnosno 4). Kutno skretanje čitavog vlaka iznosilo bi: A — JL . rt — + 32.541 _ . Q Mrfl 16 -L * - 47,066.413 -- Kad bi vrijedio zakon 4), onda bi prema formuli 5) moralo da bude .. 176 |