DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1937 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Horizontira ga i okreće tako dugo, dok na sjevernom polu igle ne čita
očitanje A. Vizira preko igala za viziranje i okom uhvati smjer na terenu.
Kreće se u tome smjeru. Nakon izvjesnog kretanja zabada opet
štap u zemlju, horizontira i orijentira kompas, preko igala za viziranje
hvata daljnji tok linije, kreće dalje itd. Nosač kompasa ima oko struka
vezano i preko ramena prebačeno uže, koje vuče za sobom. Uže je 100 m
dugačko. Iza nosača kompasa ide taksaciona partija. Uže joj označuje
sredinu pruge. Ta partija vrši sva ostala potrebna mjerenja (mjerenje
dužina, klupovanje stabala, detaljnije premjeravanje primjernih stabala
ild.). Kad linija (primjerna pruga) prodje pokraj točaka, koje se na karti
i na terenu mogu identifikovati, morao se njen položaj na terenu kontrolisati
prema položaju na karti. Na pr. nakon 7 km pruga je prošla pokraj
jedne kuće, a trebala je proći 300 m dalje. Ovakova — kako transverzalna
tako i longitudinalna — otstupanja bilježila su se. Kad je transverzalno
odstupanje konstatovano, morala ga je partija popraviti t. j . nastaviti
prugu tamo i tako, kako karti odgovara, dakle okomito skrenuti za
toliko, koliko odgovara karti.


Prema spomenutom djelu »Uppskattning av Sveriges skogstillgangar
« daje tabela I. pregled transverzalnih odstupanja (skretanja). Statistička
procjena obavljena je u glavnom po upravnim područjima t. zv.
lenama, koje po veličini odgovaraju našim banovinama. Imena tih lena
ispuštena su u tabeli I. Namjesto njih stavljeni su rimski brojevi.


Radna partija, kad je iskolčivala pruge, kretala se ili od istoka na
zapad odnosno jugoistoka na sjeverozapad ili obratno od zapada na istok
odnosno sjeverozapada na jugoistok. Jedna pruga ili jedan njen dio is-
kojčavan je u jednom pravcu, a druga pruga ili dio pruge u drugom, kako
radne partije ne bi izgubile odviše vremena za putovanja od jednog kraja
zemlje (lene) na drugi.


Nastavimo sve pruge jednu na drugu i smatrajmo ih jednim 47 milijuna
dugačkim jedinstvenim busolnim vlakom! Onda sumarno odstupanje
q svršetka toga vlaka prema stanju u karti možemo da zamislimo
kao algebarski zbroj sviju skretanja u stranu. Ta otstupanja nažalost
nisu nikakve prave pogreške, jer neznamo, sa
kolikim su pogreškama opterećene karte. Ali ipak nam
ta odstupanja daju interesantan pogled u točnost busolnih dugačkih vlakova.
Označimo li svako skretanje prema sjeveru sa + , a prema jugu sa
—, dobivamo iz tabele I kao transverzalno odstupanje svršetka tako zamišljenog
vlaka:


q = + 66984 + 70204 — 48699 — 55947 = + 32542 m.


Dužina čitavog vlaka je 47,066.413 metara, dakle 17,5% više od
dužine cijelog ekvatora. A opet skretanje od 32 km — premda izgleda
maleno — ne odgovara jednostavnom zakonu 3) odnosno 4).


Kutno skretanje čitavog vlaka iznosilo bi:


A — JL . rt — + 32.541 _


. Q Mrfl 16


-L * - 47,066.413 --
Kad bi vrijedio zakon 4), onda bi prema formuli 5) moralo da bude
..


176