DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 3/1937 str. 45 <-- 45 --> PDF |
paganda »prilagodi narodnom mentalitetu i onom nivou u razmatranjima, sa kojim naš narod raspolaže..., da bi se mogla stvoriti jedna praktična i realna baza za popularisanje šumarstva u najširi m narodnim slojevima.« Nije to tako. Propagand a šumarstva u »n a j š i r i m narodnim slojevima« uvijek je osuđena na neu spi eh. Jer se ne može i neće u tim najširim slojevima naći nikakva »realna baza« za tu propagandu. Poznavanje »narodnog mentaliteta i onog nivoa u razmatranjima, sa kojim narod raspolaže« neminovno će dovesti svakog popularizatora do tog zaključka. Ali ima drugog puta. Taj je put popularizirati našu struku među malobrojnijim i užim, ali intelektualno i utjecajno jačim predstavnicima naroda, ovlašćenim zastupnicima njegovih interesa, čuvarima njegovih prava i instruktorima u njegovim dužnostima. Ne treba više rasipati snagu i sredstva, nego skoncentrisati sve to na nastojanju da uvjerimo gg. narodne poslanike, sreske načelnike, poreske inspektore, komandante vojnih okruga, profesore, advokate, da se mi ne borimo za svoje staleške interese i da više nije u pitanju »budućnos t naroda« (te maglovite ideje i brige o budućim generacijama, kojiima se teoretsko šumarstvo uvijek služi, treba prepustiti boljem, mirnijem i sređenijem vremena), nego da je u pita n ju narodna s a d a š n j o s t, jer šume ve ć sada , pred našim očima i rapidno nestaje, a mjesto nje stvara se goli krš. Treba narodne vode i upravitelje uvjeriti, da se raznim šumsko-političkim mjerama , kao što su toile dosadanje, demoralizira naš niži šumarski personal, koji je spriječen da čini ono, što mu nalaže dužnost i savjest; da se stvara zla krv u narodu, koji vidi, kako imućniji i drskiji lako dolazi do nezakonitog posjeda; da se odgaja čitava generacija seljaka, koji se ne tooje zatvora i ne poštuju sudske i policijske presude. Sve je to sadašnjica, ne budućnost. O budućnosti i inače ne vrijedi mnogo raspravljati. Priznajmo — u svakom je od nas usađeno makar i u minimalnoj mjeri ono: »apres nous le déluge!« Ali tu se ozbiljno radi o sadašnjici. Dakle u slojevima naše inteligencije i vladajućih odnosno vodećih krugova treba razviti najenergičniju propagandu šumarstva. Treba ga popularizovati onako, kako sam to u uvodu istakao, t. j . upoznati te uže slojeve sa njegovom suštinom i ideologijom,, probuditi u njima ljubav i razumijevanje, energiju i ustrajnost za provadanje mjera, kojima je cilj zaštita šume i šumarstva. Neka se te mjere provode i silom, to ništa ne smeta. Glavno je, da ubijedimo spomenuti uži krug, da je ta sila potrebna, a on će je onda i htjeti i znati da primijeni. Silom se je nekad uvodio krumpir u krajeve, gdje sad ne možemo bez njega ni zamisliti prehranu stanovništva, silom su se cijepile ospice sve do konca XIX. stoljeća po selima i zaseocima Rusije... Zamislite, šta bi bilo, kad ´bi se cijepljenje protiv boginja populariziralo plakatima i letcima?! Koliko bi to ljudskih života stajalo! Ovoi je dakle prvi uslov, bez kojeg se uspjeh ne može ni zamisliti: propaganda šumarstva ne treba da je namijenjena širim (a još manje najširim), već obrnuto užim krugovima, a ti će krugovi već onda naći načina da naša propaganda urodi plodom i u najzabačenijim planinskim selima. Naša propaganda treba da bude i usmena i pismena. Usmena je obavezna za svakog pojedinca (mislim šumara). Pismenu — korporativnu — treba prepustiti udruženju. Stavka za propagandu u njegovom budgetu ne samo da se ne smije smanjivati, već naprotiv, treba je povećati. Ideja da se izda jedna brošura, koja bi se šiljala svima nadleštvima, svima ministrima, senatorima i t. d. u osnovi je vrlo dobra, jer mi ne smijemo pretpostaviti ono, što se ponekad čuje i ističe: da je svima političarima i bez te brošure vrlo dobro poznato sve ono, što mi šumari kanimo u njoj iznijeti. Istina, mnoga naša nastojanja idu u raskorak sa svjesnim tendencijama baš onih, na koje kanimo apelovati. Ali vjerujem, da su i ti naši antipodi prožeti jednom ideologijom, jednim nastojanjem da stvarno korisno posluže narodu, koji ih je svojim povjerenjem odlikovao. Treba uvjeriti tu gospodu, da se varaju, ako misle, da su interesi 149 |