DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 47 <-- 47 --> PDF |
se čuje pravi baš naš glas. T on je u društvu potrebau, jer nas je društvo od potrebe stvorilo i u sebe uvelo! A instrumenti, aparati?... Šestar, trokuti i olovka inženjerski su grb, Bezard-buzola stoji Din 200.—, razalnica (Wasserwage) Din 28.— (Štošta možemo sebi posve dobro i sami napraviti, tek što smo naučeni, da budemo bez skupo plaćenih stvari bespomoćni). Bez karata 1 : 25.000 ili 1 : 100.000 i onako je svaki šumar - inženjer slijep za tehničko kombinovanje u šumi. S ovima pak najjednostavnijim pomagalima dadu se zasnovati i izvesti nacrti za prvoklasne moderne automobilske ceste i u teškom brdskom terenu. Kad su pak gotove i dobre, onda na njima ne piše, kojim su pomagalima mjerene i zasnivane. Résumé. L´auteur traite les possibilités et les chances que peut avoir comme suite une collaboration méthodique du forestier yougoslave avec le propagateur du tourisme national. SAOPĆENJA IZ PREDISTORIJE OGULINSKE IMOVNE OPĆINE Nedavno dopala ini je slučajem do rubu knjiga (iz knjižnice župnoga ureda u Ogulinu) »K u r z g e f a s s t e Q e s c h i c h t e des O g u 1 i n e r drittem National- G r e ,n z -1 n f a n t e r i e - R e g i m e n t s« von Paul K u s s a n, Verwaltungs-Hauptmann, štampana u Beču 1852. (možebit jedini primjerak u nas). Na prvoj stranici piše: »Kamen do kamena: palača, Zeruo do zerna: pogača; hervatska poslovica. Ispod toga: Cultivez et embellissez — Balth. Gracian, auteur de l´homme de coeur.« U predgovoru kaže Kušan, da su mu kod sastava te knjige uz gradu, koju je sam pokupio po vojničkim arhivima, poslužile bilješke od Obersta Franz von Holevac (rođenoga Ogulinca) i majora Niko Rukavina von Liebstadt (Ljubuško). U prvom dijelu govori o postanku hrvatske vojne granice i njezinom razvitku. Kaže, da postanak te granice stoji u tami i da nije poznato točno njezino područje, te dalje opisuje njezin razvitak opisujući granice Provincijalne Hrvatske i vojne granice. Spominje ´bojeve pod junačkim banovima Erdödy- em, Draškovićem i Zonjskim. Tek u godini 1848., kad su se hrvatsko-slavonski graničari u masama podigli pod svojim viteškim banom Josipom Jelačićem za ugušen je madžarske revolucije, nastale su za graničare snošljivije prilike. Nakon toga uslijedilo je god. 1746. uređenje Karlovačke graničarske pukovnije i time također Ogulinske pukovnije. U 11. odsjeku navodi imena komandanata Karlovačkoga generalata od god. 1496. dalje. Tako je god. 1643. bio zapovjednik Wolfgang Christof von Frangepan, Graf von Tersat (Vuk Krsto Frankopan, grof trsački), General-Oberst der kroatischen Grenzen. God. 1809. u decembru pripalo je sve duž desne obale Save Caru Francuza Napoleonu, i tako je Karlovačka i Banska granica preuzeta od francuske vladavine kao Ilirska vojna provincija od 1. XII. 1809. Francuski komandanti u Karlovcu bili su 1809—1813; Carra de St. Cyr, Graf. General-Lieutenant; Baron Delzons, Divisions-General; Baron de Pourailly; Baron de l´Empire de .leauin, Divisions-General. Dne 21. augusta 1813. bile su hrvatske granice, po austrijskim trupama pod komandom Feldmaršallajtnanta pl. Radivojevića opet za 93 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 48 <-- 48 --> PDF |
posjednute. God. 1848. bio je komandant Josef Freiherr v. Jelačić, Feldzeugmeisterpodjedno ban Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, zatim civilni i vojni guverner Dalmacije i Rijeke. U III. odsjeku spominje imena vlasnika pukovnije i zapovjednika ogulinske regimente od 1746. pa dalje. Tako je god. 1842. bio komandant Stefan v. Suplikatz (Stevan Šmpljikac). God. 1848. u maju kod izaslane ratne pukovnije u Italiju imenovan je generalmajorom i poslije od srpskoga naroda izabran za vojvodu Srba. Kao takav umro je u decembru 1848. od kapi u Pančevu. U IV. odsjeku piše o ratnim dogodajima, u kojima su ogulinski graničari sudjelovali od god. 1557. dalje. Tako piše doslovce: »1671 den 30. April wurden die kroatischen Grafen, Ban ´Peter Subie (Zriny) und Franz Frangepan, letzterer Besitzer des Schlosses Ogulili, Thouin, Plaški, Briindl, Ledenice und der Küsteugegend, dann mehrerer Schlösser in Bosnien, als einzige Nachkommen der heldenmüthigen adeligen Familien in Kroatien, wegen Verschwörung mit dem ungarischen Rebellenhäuptling Râkoczy, zu Wiener-Neustadt enthauptet.« Opisuje zatim bojeve iz novije epohe, u kojima su se ogulinski graničari krvavo i junački borili po svim bojištima Europe, a naročito u Italiji, Njemačkoj, Rusiji i Madžarskoj. Kaže, da su Ogulinci u ovim bojevima takov glas i slavu stekli »dass die Generale vorzugsweise diese Bataillone zur Avant- und Arriere-Garde verwendeten, welche stets, wenn auch blutig, doch immer ehrenvoll, das in sie gesetzte Zutrauen rechtfertigen.« Za primjer navodim, što piše o ratovanju u Italiji: »Za obranu daljega povlačenja naše armije, pošto je kapetan Lang sa svojom kompanijom zarobljen, a poručnik Sekulić sa mnogo svojih ljudi ostao mrtav, ušančena tvrđava M a lb o r gh e 11 o zauzeta je od modruške i jezeranske kompanije pod komandom kapetana Vučetića i Cesara. Oni su taj klanac protiv cijelog francuskog trupnog kora, koji je napredovao iz Italije, kroz tri dana najhrabrije branili i više bijesnih juriša francuskih junački odbili. Konačno 22. maja 1809., kad je neprijatelj sa svih strana sa premoći jurišao i kad je tvrđava planula, morala je uslijed trodnevnog neprekidnog boja jako smanjena i izmorena malena posada podleći. Tu su uz kapetana Miletu Vučetića masakrirana još tri oficira i od modruške kompanije više od polovice momčadi, čak iz jedne kuće Zrnića iz Drežnice pet momaka. Kapetan Cesar sa još nekoliko ljudi dospio je u zarobljeništvo. U isto vrijeme i jednako junački branjena je karaula kod Predil a od polojske kompanije slunjske regimente, od koje je narednik Gojak, ranjen i od mrtvih prekriven, ostao jedini u životu. Ova obrana zaslužuje bez sumnje da se stavi u isti red sa Termopilskom obranom, sa tom razlikom, da su Termopile branili Grci iz više gradova, dok su kod Malborghetta i Predila bili graničari iz samo triju susjednih kompanija. Dalje je vrlo za požaliti, da se u tako dobro uređivanom austrijskom vojničkom listu pri opisu obrane gornjih utvrda spominju samo imena artiljerijskih i generalštabskih oficira, dok je od zaista slave vrijedne sudbine modruške, jezeranske i polojske kompanije samo površno pod imenom »Graničari« sačinjena opaska.« Interesantno je spomenuti, da su Ogulinci za svjetskoga rata poslije prodora sočanskog fronta sa karlovačkom 96. pješačkom pukovnijom u svom napredovanju prošli opet preko Malborgeta i Predila. Dekretom maršala Marmonta od 22. maja 1810. određena je za šest hrvatskih regi menti, koje su dobile ime »Régiments de Chasseurs d´Illyrie«, slijedeća uniforma: »L´uniforme des Régiments croates sera a l´avenir de couleur bleu national, pantalon pareil, gilet blanc, brodequin hongrois, schakos de forme française et capot beige. Les boutons et ornemens seront blancs, ainsi que les épaulettes et dragonnes des officiers. Les boutons seront les memes que ceux de l´infanterie légere française et indiqueront les .s des Régiments. Le Régiment d´Ogulin, 3em e Régiment de Chasseurs d´Illyrie, le collet, parements et retroussis jaunes.« 94 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 49 <-- 49 --> PDF |
Po vijestima Bataillons-Chef-a Lang-a, ddo Reuthen bei Glogau am 17. Juni 1813, bilo je stanje drugoga bataljona Ogulinaca izaslanoga u Njemačku ovakovo: Oficiri: Chef de Bataillon: Lang, Carabiniers: Capitaine: Juzbašić, Lieutenant: Sabljak, 1. Compagnie: Capitaine Sertie, Lient.: Langermann, Sous-Lieut.: Kesser, 2. Comp. Capit. Stiipetić, Lieut.: Momčilović, 3. Comp.: Capit: Turkalj, Lieut.: Štimac, Sous-Lieut.: Merk. 4. Comp. Capit.: Qoomieau, Lieut.: Lipošćak, Sous-Lieut.: Poturica. Voltigeurs: Capitaine: Holjevac, Volt. Lieut.: Mamula, Volt. Sous-Lieut.: Kokotovié. I tako reda pisac, kapetan Kušan, list za listom na mnogo stranica svoje knjige krvave i junačke bojeve ogulinskih graničara i svaki boj svršava brojkama: toliko mrtvih, ranjenih, izgubljenih i zarobljenih. A onda na koncu toga odsjeka u posebnom poglavlju dolaze: »Verliehene Orden, Militär-Verdienst-Kreuze und Tapferkeits- Medaillen. »Orden: Oberst und Regiments-Komandant Baron Maroičić von Madonna del Monte, in Italien 1848. das Ritterkreuz des militärischen Maria Theresia-Ordens für Vicenza am 10. Juni i t. d. Major Knežević, nunmehriger Oberst beim Ottochaner Regiment, das Ritterkreuz des österr. Leopold-Ordens für die Auszeichnung bei Pastrengo, Curtetone, Goito und Vicenza im Jahre 1848. Hauptmann Roknić: den Orden der eisernen Krone 3. Klasse wegen Auszeichnung bei Bokony-Bel in Ungarn 1849. Zatim: Militär-Verdienst-Kreuze: Die Majors Bunjevac und Manojlović, Hauptleute: Jović, Fanfagne, Šajatovič, Došen, Kosanović, Trbuhović, Oberlietenant Latas, Latterer, Unterlieut. Orlić. Dalje srebrnu medalju: Feldwebel: Perković, Vujnović i t. d. To su bile nagrade našim graničarima za rpc lješina i potoke prolivene krvi. U V. odsjeku donosi autor statistički pregled područja pukovnije. Površina: 46 kvadratnih milja. Njive, livade, polja, pašnjaci, voćnjaci, vinogradi, sela, tace, crkve, zatim pučanstvo, muško i žensko po godinama od g. 1811. dalje. Stanje blaga. Mlinovi: 91 uriterschlächtige und 13 Löffel-Mahlmühlen. Besteuerte Sagemühlen (pilane) 18 im Jahre 1849 u krmpotskoj, modruškoj, ogulinskoj i plaščanskoj kompaniji Trgovina U području pukovnije ograničuje se u glavnom na prodaju blaga, zatim na izradu drvnih sortimenata u državnim šumama. Osim trgovine nalaze graničari još jednu zaslužbu razvažanjem bačvarske dužice iz Karlovca i pukovnijskih šuma u Senj. Prihodi: God. 1806. prihodi ukupno 47.360 fl. 17 kr. Naprotiv iste godine izdaci ukupno . . . 166.091 fl. 22 kr. Prema tome nadoplata potrebna ... . 118.731 fl. 5 kr. Dosljedno tome vidimo, da su već kod ondašnjega stanja pučanstva bili ti krajevi pasivni. U VI. odsjeku govori o industriji, o trgovini i obrtu, o vrstama šuma i o građevinarstvu. Osim poljodjelstva bave se u krmpotskoj kompaniji na morskoj obali, zatim u tounjskoj i dubravskoj kompaniji sa vinogradarstvom, dalje u ogulinskoj, tounjskoj, dubravskoj i primišljanskoj kompaniji od god. 1842. uzgojem dudovog svilca. Isto tako počeli su graničari posvećivati veću brigu uzgoju voćarstva, tako da se prema kompanijskim podacima od god. 1842—1847. povećao broj na 18.413 različitih oplemenjenih stabala. Što se tiče trgovine produktima, ta se ograničava u glavnom na prodaju stoke i na izradbu sortimenata drva iz erarskih šuma, koje su graničari, osim u rakovičkoj i drežničkoj kompaniji, ili predavali za plaću prema tarifi u erarsko drvno skladište u Senju i Povilama ili su prodavali privatnim spekulantima u Senju, na Rijeci i u Karlovcu. Fabrike ne postoje, već samo izradba platna i sukna u domaćem obrtu. Uzgoj stoke ograničuje se u glavnom na ovce i koze. Uzgoj pčela pokazuje slab uspjeh radi opore klime i pomanjkanja paše i vode. 95 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 50 <-- 50 --> PDF |
Lov je ovdje malo izdašan i sa ribarstvom malo se bave; ovo potonje ima neku važnost samo na morskoj obali, ali ni ondje nije u željenom opsegu. Od visoke divljači ima samo srna. Od zvjeradi ima medvjeda, vukova, lisica, risova (Luxe), kuna i jazavaca. Vrst e šuma . Vladajuća vrsta drveta u regimenti jest bukva (Rothbuche). Ona dolazi u svim položajima sve do alpske regije na Bjelolasici tvoreći dijelom čiste sastojine, a djelomice u smjesi sa jelom i smrekom. Na najvišim položajima je zakržljala i raste nisko. Iza nje dolazi po kvalitetu jela, koja se nalazi više u srednjoj i visokoj regiji. Ona se nalazi rijetko u čistim sastojiuama, već se nalazi većinom u zajednici sa bukvom i smrekom. Smreka se ograničava na najviše i kamenite položaje, gdje također dolazi djelomično sa bukvom, ali više u smjesi sa jelom. Bor bijeli (Kiefer oder Weissföhre) nalazi se samo na granici drežničke i plaščanske kompanije na jednom teritoriju od 45 jutara, također ne u čistoj sastojini, nego miješano sa malo smreke i bukve. (Danas je to Borov Vrh u šum. upravi Plaški, ogulinske im. opć., sa istom površinom i istim sastojinskim prilikama.) Cer (Zerreiche) može da se nade samo u jednom dijelu đubravske kompanije, naime u Međuvodu i Bistričkoj Dnbravi ispod Dubrava, sa bukvom pomiješan. Hrasta (Steineiche) ima u Jezeranskoj kompaniji ispod Stajničke Kapele u čistoj sastojini, ali na malom teritoriju, onda u Drežuičkom Polju modruške kompanije, ali samo pojedinačno. Njegovo je napredovanje, vjerojatno uslijed grube klime, manjkavo. Osim spomenutih vrsta ima u regimenti i javora, brijesta, jasena, lipe, Vogelund Maiulbeerbaum-a, pojedinačno i među drugim vrstama drva ubačeno. Od drveta za bojenje (morenje) ima u nizinama blizu Josipdola u oštarskoj kompaniji crne johe (Schwarzerle), zatim . blizini morske obale u krmpotskoj kompaniji ruja, koje oboje radi svoje rijetkosti dolazi samo za kućnu porabu graničara. Breza čini samo u dubravskoj kompaniji blizu Ponikava i u rakovičkoj kompaniji kod Jamaračkog brezika male šumske parcele. Konačno stoluje na najvišim vrbovima Bjelolasice sa svojim daleko pruženim puzajućim granama kosodrvina, ali pojedinačno. Od korisnoga grmlja ima na sve strane lijeske i drijena. Šiume su glavno vrelo zarade zapadne pole regimente, od morske obale do mede provincijala kod Vrbovskoga, jer se brdski stanovnici zbog svoga mršavoga gospodarskoga tla bave u glavnom sa dobavom drvnih produkata dijelom u drž. drvno skladište u Sv. Ambrozu i Povilama, dijelom privatnom prodajom. Tako izrađuju od bukovine: bačvarske duge, brodarska vesla, šubje, gorivo drvo i drvni ugalj, te nešto kolarskog drva; od jele: građevno drvo svib vrsta, piljenice, letve, bačvarske duge i šimlu; od smreke: građevno drvo i duge. Od smreke mogli bi dobavljati još jarbole i katarke, ali se ovo iz dubljih šuma radi vrlo kamenitog i nepristupačnoga položaja bez velikih troškova za puteve ne može izvesti. Hrastovi i borovi radi svoje rijetkosti čuvaju se. Paljenje potaše (lužine) zbog velikih troškova oko nabave potrebnih aparata prepušteno je privatnicima uz ugovor. (Ta lužina je kalijev karbonat K2 COn i upotrebljavala se za produkciju stakla, a prodavala se u Veneciju. Danas se to pravi umjetnim putem. Op. pisca). Od lipe i javora prave graničari košnice, zdjele za jelo, škipove (korita) i ostale rezbarije, onda stolarsko i tokarsko drvo. Brezovo, jaseuovo i brestovo rebrasto drvo (flader) nalazi se samo rijetko i ne iskorišćuje se kao trgovački artikl nego samo za sitne kućne potrebe. Konačno donosi priličnu zaslužbu graničarima pravljenje obruča od Ijeskovine i sabiranje bukove gube. Stanovništvo istočne pole regimente, koja ima nešto bolju 96 |
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 51 <-- 51 --> PDF |
zemlju i nalazi se u boljem položaju na Jozefinskoj cesti, nalazi i drugih zaslužaba, pa se manje bavi trgovinom drveta. Godišnji kvantum iskorišćenja sviju vrsta drveta može da se uzme sa oko 800.000 kub. stopa, dakle uz uredno šumsko gospodarenje mogla bi se bez većih štetnih posljedica za kasniju uporabu izvući još veća korist. VII. odsjek odnosi se na političko razdjeljenje pukovnijskog područja, na škole i crkve katoličke i pravoslavne (Griechische nicht uniierte Kirche). VIII. odsjek govori o cestama i glavnim prometalima. Na koncu toga odsjeka piše autor pod točkom 15.: Put za izvoz drva iz šume Jasenove bilo u Senj iznosu 11.000 hvati i jedva je upotrebiv za kola. Toč. 16. Put od mosta preko Dobre kraj Ogulina (Sv. Petar) preko Bjelskog i Musulinskog potoka na Jasenak kroz vrlo vrletan i brdovit kraj i kroz prašumu probijen je godine 1824. i od naselja zadnjega sela prviput su te godine kola tamo došla. Otada je taj put jako zapušten i potreban mu je velik popravak. IX. odsjek: Vode, gorje, klima, vegetacija, minerali. Na str. 120. piše: Vrst gorskoga tla je alpinski vapnenac kao u Juragorju, ali u kraškoj formaciji sa ljevcima, manjim i većim kotlinama, zatvorenim dolinama, koje su opet pune kraških vrtača. Sve brdske kose sastoje se iz kraških ljevaka, nigdje nema neprekidnih strmina; zato izvoz drveta mora da svlada najveće teškoće. Klima i vegetacija: Zemljište diže se u Ogulin, regimenti u formi terasa od istoka prema zapadu; najniže leže kordunske kompanije Drežnik i Rakovica, onda primišljanska, tounjska i dubravska kompanija. Ovi krajevi stradaju manje od udaraca vjetra i imaju za nekoliko stupanja blažu klimu. Kao druga stepenica diže se ogulinska, oštarska i plaščanska kompanija. Kao pozitivna visina nad morem može da se uzme iznos od 900 do 1000 stopa. Klima je grublja, hladnija zbog blizine visokog sredogorja. Zima počinje od polovice oktobra do početka novembra i traje do u april. Još do polovice, šta više i do kraja maja dolaze često kasni mrazovi. Polovicom septembra do početka oktobra javljaju se opet jesenji mrazovi. Na trećoj terasi leže modruška, jezeranska i brinjska kompanija, a najviše leži krmpotska. Tu je klima još oštrija i promjenljivija. Uspijevanju plodina ovdje je pogodnija kišna godina nego suho vrijeme, jer u posljednjem slučaju na kamenitom tlu sve izgori i osuši se. Vladajući vjetrovi jesu: sjevernjak, bura i južnjak, koji se zove »jauk« (? jug, op. pisca), osobito u jesenskim, a najviše u zimskim mjesecima i u proljeću. Oba čine radi svoje žestine nerijetko velikih šteta u šumama i na stambenim zgradama. Osobito bura bjesni često više dana neprekidno i čini čitave predjele, kao u krmpotskoj kompaniji, i za vozača i za pješaka vrlo opasnima. Visoka i prema mora nagnuta brda uzrokuju u višim regijama gotovo neprekidan boj između hladnijih kontinentalnih i sjevernih vjetrova sa blažim morskim zrakom; radi toga je često nad morem vedro nebo, dok su na brdima i u zaleđu teški oblaci i gusta magla. Vegetacija prema visinskim stepenima različito dospijeva, tako da je razlika između pojedinih terasa 10—15 dana. Mineralija. U primišljauskoj kompaniji u dolini Mrežnice ima smeđega ugljena, ali koji zbog slabe gorive vrijednosti još nije uopće iskorištavan. Od drugih korisnih minerala ne nalazi se ništa osim dobrog vapnenca za vapno i dobroga kamena za zidanje. Velika ležišta ilovače dozvoljavaju fabrikaciju cigle, ali zbog primjese pijeska i ta je od srednjega kvaliteta. U XI. odsjeku (Osobite znamenitosti i bilješke) pod točkom 2 piše: God. 1632. naselili su nesiedinjeni Grci (Srbi, op. pisca) Gomirje, Vrbovsko, Drežnicu i Moravice došavši u područje regimente iz Turske Bosne i prema jednoj ispravi iz god. 1658., koiu imaju u rukama i koja je od više regimenata potvrđena, kupili su od grofova 97 |