DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Plodovi borovica su bobuljasti češeri, tj. mesnate bobuljice, u kojima se nalaze tvrde sjemenke. Oni dozrijevaju tek u jesen slijedeće godine. Po veličini, izgledu i boji lako razlikujemo različite vrste borovica. Ti se plodovi daju iskoristiti u veoma različite svrhe. Zadaća je ovog članka, da se prikaže njihovo tehnološko iskorišćavanje. Plodovi obične borovice imali su već od pradavna veliko značenje u pučkoj medicini. Upotrebljavani su u glavnom kao antiseptikum. U srednjovjekim kužnim bolnicama raskuživalo se dimom, koji se dobivao izgaranjem bobuljica borovice na žeravki. Slično postupaju još i danas seljaci kod raskuživanja svojih stanova, staja i si. Preporučivalo se također gristi plodove borovice u svrhu obrane od zaraza. Narod upotrebljuje plodove obične borovice za konzerviranje hrane, osobito mesa, zatim kao mirodiju kod priredbe različitih jela, kod kiseljenja zelja itd. U mesnom se dijelu bobuljicâ nalazi eterično ulje, koje možemo na različite načine dobiti, a koje se upotrebljava u medicinske svrhe. U apotekama dolazi ono pod imenom »Oleum juniperi e baccis«, te ga upotrebljuju za tjeranje mokraće kao i kod liječenja nekih drugih bolesti. I u drvu borovica nalazi se ulje, koje se dobiva destilacijom sa terpentinskim uljem. To se ulje upotrebljava u medicini kao lijek protiv reumatizma. Uvarak od plodova obične borovice rabe seljaci u Bavarskoj kao sredstvo protiv žeđe. Plodovi pomenute borovice iskorišćuju se najčešće za dobivanje navedenog eteričnog ulja ili za priređivanje različitih rakija. O proizvodnji takvih rakija govorit ćemo nešto niže. Postoji vrlo mnogo vrsta različitih borovica. Naučno im je ime Junipe r u s (njem. Wachholder, franc, genévrier, tak ginepro). Slovenci zovu običnu borovicu b r i n j e, a Srbi k 1 e k a. U Dalmaciji se zove primorska borovica šmrika i smrečka. Po navodima prof. Dr. A. Pe t račić a (Uzgajanje šuma) najraširenija je kod nas obična borovica Juniperus communis, koja raste ponajviše grmoliko. Na višim planinama i to na krševitom tlu raste Juniperu s nana. Ova borovica raste samo grmoliko, i to najviše do 1 m visine, gotovo puže po zemlji. U Hrvatskom i Dalmatinskom Primorju i na našim otocima raste Juniperus oxycedrus — zvana šmrika. Ona se u glavnom ograničava na područje Mediterana- To je grm, koji dolazi uz obale cijele Italije, Sjeverne Afrike i Španije do Katalonije i Aragonijc. Veoma je raširena i u južnoj i srednjoj Grčkoj, pa i u Albaniji. Nalazimo je i u Južnoj Srbiji. Ona je izraziti mediteranski elemenat, ali se od drugih mediteranskih vrsta odlikuje time, što je mnogo otpornija protiv studeni. Ovoj borovici prija tlo, koje se brzo osuši i brzo ugrije. Voli kamenita tla ili gole vapnenaste pećine. Dolazi međutim i na čistom pijsku, a i na serpentinu. Drvo joj ima srvenu srž, ugodno miriši i vrlo je trajno. U tamošnjim vinorodnim krajevima njezino drvo služi kao izvanredno vinogradsko kolje. U nekim južnim francuskim departmanima dobivaju iz njezinog drva ulje poznato pod imenom »Oleum cadinum «, koje služi protiv bolesti kože. Kod nas u Primorju ´i na otocima raste još jedna vrsta borovice, koja ima veoma debele bobuljice (do 15 mm). To je J u n i p e r u s m a crocarpa , zvana pukinja. Ona raste također grmoliko, ali kao manje drvo i to do 3 m visine. Njen je areal kudikamo uži od areala vrste Juniperus oxycedrus. Kod nas u Dalmaciji zaslužuje punu pažnju i Juniperus phoenicea, zvana somina ili gluvač. U Južnoj Srbiji rastu pored 80 |