DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 33 <-- 33 --> PDF |
VI. Les gardes forestiers des forets communales doivent disposer des qualifications exigées. Et pour que la surveillance de ces forets puisse etre exécutée avec toute la rigueur nécessaire, il faut que par force d´une loi spéciale les communes soient obligées de recompenser le personel surveillant d´un payement suffisant et qu´aussi ce personel soit le moins possible dépendant du propriétaire. Une collaboration interne des membres de la commune avec le personel forestier spécialement instruit est nécessaire concernant les affaires d´exploitation et de la surveillance des forets. En meme temps une collaboration externe avec les propriétaires des forets du voisinage est aussi d´une grave nécessité en vue de la défense de leur intérets communs. L´auteur. Dr. V. KOUDELKA (ZAGREB): KAKVU NAM KORIST DAJU BOROVICE? (I/ UTILITÉ DES GENIEVRES) Različite vrste borovica rastu skoro po cijeloj državi. One redovno pridolaze na zapuštenim i neobrađenim zemljištima, pašnjacima, šumskim čistinama, devastiranim šumskim površinama i si. Neke od njih rastu samo u visokim planinskim predjelima, a neke su opet vezane na primorje i otoke, dakle na blizinu mora- Najrasprostranjenija je obična borovica. Ona lako podnosi velike razlike u temeperaturi, pa stoga spada medu najraširenije četinjare, i to tim više što su njezini zahtjevi na kvalitet tla veoma skromni. Jedino, što ona u obilju traži, jest svjetlo. Zato je i nalazimo na suhim i toplim mjestima, a uspijeva i na najsušem pijesku i na kamenjarima izloženim suncu. Srednja godišnja temperatura areala, u kojem uspijeva obična borovica, kreće se u velikom razmaku, i to od —2 do +16" C. U tome leži važan razlog njezinog velikog raširenja. Razne vrste borovica razlikuju se međusobno po habitusu,, po obliku iglica, po izgledu plodova itd. Njihova općenita važnost leži poglavito u tome, što su uslijed svoje skromnosti veoma raširene, a rastu i na tlima, koja nisu sposobna za kulturu odnosno na kojima drugo dr, veće teško ili uopće ne uspijeva. One tako zaštićuju tlo od isparivanja. Osobito su borovice od velike važnosti za goli krški teren, gdje služe kao odlična zaštita pri podizanju kultura. Njihove se iglice pretvaraju brzo u humus i poboljšavaju time tlo. Drvo obične borovice crvenkaste je boje, ugodna mirisa, finih vla kanaca, žilavo, teško cjepivo i veoma trajno. Pored toga ono je dosta ´mekano, tako da se lako obrađuje. Radi toga se veoma rado upotreb ljava u rezbarstvu. Narod pravi od njega čibuke, palice, bičeve, razne sudove, žlice itd. Neke vrste borovica daju odlično drvo i odličan drvni ugalj. 79 |
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 34 <-- 34 --> PDF |
Plodovi borovica su bobuljasti češeri, tj. mesnate bobuljice, u kojima se nalaze tvrde sjemenke. Oni dozrijevaju tek u jesen slijedeće godine. Po veličini, izgledu i boji lako razlikujemo različite vrste borovica. Ti se plodovi daju iskoristiti u veoma različite svrhe. Zadaća je ovog članka, da se prikaže njihovo tehnološko iskorišćavanje. Plodovi obične borovice imali su već od pradavna veliko značenje u pučkoj medicini. Upotrebljavani su u glavnom kao antiseptikum. U srednjovjekim kužnim bolnicama raskuživalo se dimom, koji se dobivao izgaranjem bobuljica borovice na žeravki. Slično postupaju još i danas seljaci kod raskuživanja svojih stanova, staja i si. Preporučivalo se također gristi plodove borovice u svrhu obrane od zaraza. Narod upotrebljuje plodove obične borovice za konzerviranje hrane, osobito mesa, zatim kao mirodiju kod priredbe različitih jela, kod kiseljenja zelja itd. U mesnom se dijelu bobuljicâ nalazi eterično ulje, koje možemo na različite načine dobiti, a koje se upotrebljava u medicinske svrhe. U apotekama dolazi ono pod imenom »Oleum juniperi e baccis«, te ga upotrebljuju za tjeranje mokraće kao i kod liječenja nekih drugih bolesti. I u drvu borovica nalazi se ulje, koje se dobiva destilacijom sa terpentinskim uljem. To se ulje upotrebljava u medicini kao lijek protiv reumatizma. Uvarak od plodova obične borovice rabe seljaci u Bavarskoj kao sredstvo protiv žeđe. Plodovi pomenute borovice iskorišćuju se najčešće za dobivanje navedenog eteričnog ulja ili za priređivanje različitih rakija. O proizvodnji takvih rakija govorit ćemo nešto niže. Postoji vrlo mnogo vrsta različitih borovica. Naučno im je ime Junipe r u s (njem. Wachholder, franc, genévrier, tak ginepro). Slovenci zovu običnu borovicu b r i n j e, a Srbi k 1 e k a. U Dalmaciji se zove primorska borovica šmrika i smrečka. Po navodima prof. Dr. A. Pe t račić a (Uzgajanje šuma) najraširenija je kod nas obična borovica Juniperus communis, koja raste ponajviše grmoliko. Na višim planinama i to na krševitom tlu raste Juniperu s nana. Ova borovica raste samo grmoliko, i to najviše do 1 m visine, gotovo puže po zemlji. U Hrvatskom i Dalmatinskom Primorju i na našim otocima raste Juniperus oxycedrus — zvana šmrika. Ona se u glavnom ograničava na područje Mediterana- To je grm, koji dolazi uz obale cijele Italije, Sjeverne Afrike i Španije do Katalonije i Aragonijc. Veoma je raširena i u južnoj i srednjoj Grčkoj, pa i u Albaniji. Nalazimo je i u Južnoj Srbiji. Ona je izraziti mediteranski elemenat, ali se od drugih mediteranskih vrsta odlikuje time, što je mnogo otpornija protiv studeni. Ovoj borovici prija tlo, koje se brzo osuši i brzo ugrije. Voli kamenita tla ili gole vapnenaste pećine. Dolazi međutim i na čistom pijsku, a i na serpentinu. Drvo joj ima srvenu srž, ugodno miriši i vrlo je trajno. U tamošnjim vinorodnim krajevima njezino drvo služi kao izvanredno vinogradsko kolje. U nekim južnim francuskim departmanima dobivaju iz njezinog drva ulje poznato pod imenom »Oleum cadinum «, koje služi protiv bolesti kože. Kod nas u Primorju ´i na otocima raste još jedna vrsta borovice, koja ima veoma debele bobuljice (do 15 mm). To je J u n i p e r u s m a crocarpa , zvana pukinja. Ona raste također grmoliko, ali kao manje drvo i to do 3 m visine. Njen je areal kudikamo uži od areala vrste Juniperus oxycedrus. Kod nas u Dalmaciji zaslužuje punu pažnju i Juniperus phoenicea, zvana somina ili gluvač. U Južnoj Srbiji rastu pored 80 |
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 35 <-- 35 --> PDF |
obične i primorske borovice još i Juniperus excelsa i foetidissima (divlja i pitoma foja) i to na arealu od cea 550 ha. Ovim navodima nismo iscrpli sve vrste borovica, koje kod nas uspijevaju. Poznata je i jedna vrsta borovice, čiji plodovi i drvo neugodno zaudaraju, smrde- Kod branja plodova za tehnološku preradu, osobito za pravljenje rakije, treba paziti da plodovi smrdljive vrste borovice ne budu pomiješani sa plodovima navedenih borovica, jer svoj neugodan miris mogu prenijeti na rakiju, Po navodima K ö n i g a (Chemie der Nahrungs- und Genussmittel) sastoje se plodovi borovica od (primjer jedne analize) 78.5%´ vode i 21.5% suhih sastojaka. Od suhih je sastojaka 11.5% u vodi topivo. Tu je zastupan u glavnom šećer (kao invert), i to sa 7.07%, i neke druge supstancije. Tako u plodovima ima 0.9% dušičnih sastojaka, 6.67% ugljikohidrata (pentozana), 3.43% sirovih vlakanaca (tu su i sjemenke uračunate), 0.64% pepela i 2.79% različitih organskih kiselina (poput jabučne). V i 1 i k o v s k y navodi, da je našao u plodovima borovice 13 do 20% šećera- Sadržaj na šećeru ovisi svakako o vremenskim prilikama tokom vegetacije, o staništu i o mnogim drugim faktorima. Najveći utjecaj na količinu šećera sigurno ima vrijeme berbe i stepen zrelosti, u kojem su bobuljice ubrane. Tako navodi i J a c o b s e n, da potpuno zrele i suhe bobuljice mogu da sadrže i do 20% šećera, a vrijenjem da se može od 100 litara plodova dobiti 10 do 11 litara čistog alkohola. Plodovi borovica iz naših južnih pokrajina (Jun. Oxycedrus) imaju po analizi Gazzari-a ovaj sastav: 4.7% dušičnih sastojina (proteina), 12.2% sirove masti (etirni ekstrakt), 30.9% bezdušičnih sastojina (među kojima ima više od 50% invertnoga šećera), 31.6% sirovih vlakanaca i 3.3% rudnih tvari (pepela). Ova analiza prikazuje sastav veoma suhih plodova, koji su bili sigurno ubrani u času, kad su bili potpuno suhi, a eventualno su još i na suncu sušeni, jer su sadržavali samo 17.3/0 vode. Ga z za r i je vodenom parom ekstrahirao iz ovih plodova 0.778% eteričnog ulja. To se ulje može dobiti iz izgnječenih plodova i ekstrakcijom sa špiritom ili i drugim postupcima i ono služi, kako navedosmo, u medicinske svrhe kao i za pravljenje posebne rakije, koju P.nglezi zovu g i n. Zato se prije i izvozilo mnogo plodova borovice iz naših krajeva, a poglavito iz Dalmacije u Trst- Kako se sirove (svježe) bobuljice, radi velike sadržinc vode, ne mogu bez opasnosti transportirati, potrebno je da se plodovi sabiru tek nakon što se dobro osuše ili ih treba na suncu umjetno osušiti. Köni g navodi, da se iz svježih plodova ukuhava i ekstrakt, koji može da posluži u iste svrhe kao i sami plodovi. Po njemu takav ekstrakt sadrži: 28.75% vode, 0.65%; dušičnih sastojaka, 1.06% kiselina (kao jabučna), 63.62% šećera, 1.72% drugih ugljičnih hidrata i 3.78% pepela. Najčešće se iskorišćuju plodovi borovica za priredbu ljekovitih rakija. One dolaze u promet pod različitim imenima. Tako je hrvatska oznaka za ove rakije po borovici »borovič k a«, slovenska po brinji »b r i n j e v a c«, srpska po kleki »k 1 e k o v a č a. Nijemci te rakije zovu Wacholder, Steinhäger, Talijani g i n, Francuzi genievre. U Dalmaciji se priređuje od raznog bilja i od plodova borovice poznata rakija t r a v a r i c a, tj. droždenka, u kojoj su močene različite trave i plodovi borovice. Osim u nazivu ima i druge razlike između borovičke ili slov. brinjevca s jedne i klekovače s druge strane. Ta razlika leži u 81 |
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 36 <-- 36 --> PDF |
načinu proizvodnje- Borovička ili brinjevac proizvodi se iz plodova borovice ili direktnim vrenjem ili uz pomoć razrijeđenog špirita — na detaljne razlike u proizvodnji osvrnut ćemo se niže — dok se klekovača uvijek proizvodi iz šljivovice uz pripomoć plodova ili grančica borovice. A. PROIZVODNJA BOROVIĆKE. I. Vrijenje plodova. Prvi postupak. Zdravi i svježe ubrani plodovi obične borovice najprije se gnječe i to kod većih poduzeća, koja se tom proizvodnjom bave obrtimice, pomoću posebnih strojeva. Zgnječeni se materijal stavlja u drvene kace. Na svakih 100 kg plodova dodaje se 2 do 3 hl tople vode, tako da se cijela zgnječena masa, koja se naziva kom ili komina, ugrije na cea 30" C (24°R). Zatim se komina dobro u kaci promiješa i pusti da sama od sebe dođe u vrijenje. Na zrelim plodovima nalaze se gljivice, koje se kod navedene temperature počnu znatno umnažati, te svojim životnim radom dovedu kominu u vrijenje. Ako prilike dozvole da možemo gore navedenu temperaturu stalno u kacama održavati, prevrije sav šećer u komini već u toku od 5 do 6 dana. Ako temperatura popusti, usporava se tok vrijenja to jače, što više temperatura pada. Da bismo vrijenje ubrzali i da budemo sigurniji u uspjeh, možemo komini pridodati i gotovog prešanog kvasca, kako ga domaćice upotrebljuju za pravljenje tijesta. Taj kvasac moramo najprije u posebnoj posudi umnožiti t. j . prirediti »maticu«. Uzimamo kacu od oko 100 litara sadržine, napunimo je svježom kominom, kojoj pridodamo 3 kg super fosfata i 1-5 kg amonsulfata. Sve dobro promiješamo, a u kominu udrobimo 10 kg prešanog kvasca. Bolje je, ako kvasac najprije u malenoj posudi dobro izmiješamo sa kominom, te ga tek onda uz stalno miješanje ulijevamo u spomenutu kacu. U toku od kojih 12 sati i kod održavanja najpovoljnije temperature za rad kvasca, t. j . oko 30"C, kvasac se veoma umnoži i možemo ga nakon toga kao »maticu« pridodati glavnoj komini. Navedene količine takvog kvasca dovoljne su za brzo prevrijenje do 100 hl komine, "lim postupkom dovodimo kominu već treći dan do glavnog vrijenja. Tokom toga vrijenja potrebno je da se komina češće promiješa. Time olakšavamo izluživanje šećera i ubrzavamo vrijenje. Drugi postupak. Umjesto da pođvrgnemo vrijenju čitavu zgnječenu masu plodova borovice, možemo raditi i tako, da izlužimo toplom vodom iz zgnječenih plodova topive sastojine (u glavnom šećer) i da tako dobiveni sok prevrijemo. Provedba tog postupka može da bude venma različita. Za izluženje trebamo više posuda. Najbolje su za te svrhe bačve ili kace od drveta. Plodove isto najprije gnječimo, kod većih poduzeća pomoću strojeva, zatim miješamo sa toplom vodom i ostavljamo ih da se u kacama ili bačvama moče (digeriraju) koja 24 sata. Nakon toga otprešamo sok, koji ugrijemo i prelijemo preko svježe zgnječenih plodova u drugoj kaci. Na isprešani ostatak, koji smo vratili u prvu kacu (tako zv. trop), nalijemo svježu toplu vodu, dobro promiješamo, te ostavimo opet neko vrijeme (oko 12 sati) digerirati. U drugoj kaci promiješamo češće sok sa plodovima i opet ga nakon 12 sati istisnemo i polijemo njime žvježe plodove u trećoj kaci. Sok iz prve Kace dolazi na trop u drugoj kaci, a na prvu kacu izlijevamo opet novu toplu 82 |
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 37 <-- 37 --> PDF |
vodu. Taj postupak možemo da nastavimo u još nekoliko kaca, i to dotle, dok se koncentracija soka iz bobuljica nije digla na kojih 18 do 20 Ballingovih stepena, odnosno dok bobuljice (trop) u prvoj kaci nisu sasvim izlužene, t. j . isprane od šećera. Ballingovi stepeni su stepeni sprave, koju zovemo i saharometar, a koja pokazuje, koliko u 100 kg ispitivane tekućine ima kg. šećera. Tako na pr. ako dobiveni sok pokazuje na toj spravi 18", znači da on sadrži u 100 kg 18 kg šećera ili bar drugih topivih sastojina. U tom soku bilo bi zapravo 18 kg šećera samo onda, kad bi on bio sastavljen samo od vode i šećera. Kako se pak u njemu nalaze i druge otopljene tvari od plodova borovice, nije pokazivanje spomenutog saharometra sasvim ispravno. Međutim za praktičnu orijentaciju i za praksu proizvodnje ono je dovoljno tačno, jer nam omogućuje da saznamo, koliko iz dotičnog soka možemo očekivati alkohola. U praksi računamo, da svaki stepen Ballinga daje oko 0.5 litara čistog alkohola. Dobiveni bi sok trebao prema tome nakon vrijenja sadržavati u 100 1 oko 9 litara alkohola. Kad smo dobili poželjnu koncentraciju soka, odvodimo ga u posebne prostorije, u kojima nastojimo održavati najpovoljniju temperaturu vrijenja, tj- oko 30"C. Ostavljamo da on ili sam od sebe prevrije ili ubrzavamo vrijenje dodavanjem kvasca i drugih kemikalija, slično kao što smo to opisali gore kod priredbe »matice«. Kod prerade nezrelih plodova ili kad plodovi ne sadrže dovoljnu količinu šećera, može se dodati soku i otopljenog šećera i time povisiti količinu alkohola. Veća industrijska poduzeća ureduju posebne mehanizovane stanice za izluživanje soka iz plodova. Kretanje sokova provodi se pomoću pumpa, kace su vezane cijevima itd., tako da dobivanje soka sliči postupku u šećeranama kod difuzije soka iz šećerne repe. Treći postupak. Zgnječene plodove borovice destiliramo najprije u posebnim aparatima pomoću vodene pare. U destilat prelazi eterično ulje, a masa (komina), koja je zaostala u kotlu nakon destilacije, premjesti se u kace, gdje se ohladi i uz dodatak kvasca prepušta vrijenju. Kvasac moramo dodati, jer je divlji prirodni kvasac, koji se nalazio na plodovima, destilacijom ulja uništen. II. Destilacija provrelih komova od borovice. Provrelu kominu treba predestilirati, da dobijemo rakiju. Destilacija provodi se jednako i sa istim spravama kao i destilacija šljivovice. Pomoću jednostavnih destilacionih kotlova dobivamo najprije nakon prve destilacije tako zvanu »mekanu« ili »blagu« rakiju. Ona ima redovito koncentraciju alkohola manju od 18 vol. %. U njoj nalazimo mnogo drugih hlapivih sastojina sirovine kao i onih, koje označujemo imenom »patoke«.1 Iz sirovine prijeđe nakon destilacije u destilat sva količina eteričnog ulja. Ulje pliva na površini rakije i može se obrati i unovčiti. Ono se miješa sa špiritom u svrhu pravljenja »gina« ili se, kako smo već naveli, može upotrijebiti u medicinske svrhe. Nakon odstranjenja ulja ostaje još uvijek u rakiji dosta mirisnih i okusnih sastojina borovice, 1 Patoke su viši alkoholi, koji su nastali vrenjem dušičnih spojeva. One imaju karakterističan miris, čak i smrde, a odstranjuju se ponovnom destilacijom, ali ne ipotpuno. 83 |
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 38 <-- 38 --> PDF |
koje zajedno sa čitavom patokom prave ovu »meku« rakiju oporom, sirovom. Da se digne sadržaj alkohola, a rakija bude finija, nužno je da se »meka« rakija još jedamput destilira ili, kako se stručno veli, rektificira. Produkat je »ljuta« rakija (prepeka) sa oko 40—50 vol. % alkohola. Finoću okusa i mirisa dobiva i ovaj produkat tek nakon duljeg ležanja. Najbolje je da leži u drvenim i to hrastovim bačvama. Po drugom od opisanih triju postupaka dobiveni se sok destilira nakon vrijenja mnogo lakše od komine dobivene prvim postupkom, i to s razloga što nije tako gust, pa ne postoji opasnost, da se tokom destilacije pripeče na zidove kotla, tj. da zagori. Okus po zagorjelosti veoma neugodno djeluje na kvalitet gotove rakije. U prvom destilatu ovoga soka nema toliko eteričnog ulja kao u »mekoj« rakiji dobivenoj prvim postupkom. I ovdje možemo ulje najprije obrati i onda mekanu rakiju ponovno destilirati na »prcpeku«. Po trećem postupku otstranili smo eterično ulje prije prevrijenja pomoću vodene pare, tako da prevrela komina ne sadrži više toliko ulja, da bi se ono moglo sakupiti nakon prve destilacije na površini rakije. Prepečena rakija, dobivena po ovom postupku, ima mnogo blaži miris i okus po borovici. Osim navedenih načina možemo praviti borovičku i po jednostavnijim, a time i jeftinijim postupcima. Tako možemo zgnječene plodove borovice močiti, macerirati u špiritu i nakon izluženja topivih sastojina borovice špirit destilacijom odijeliti od plodova. Tako se na pr. po jednom njemačkom postupku grubo istisne 2 i V2 do 3 kg plodova borovice i namočimo ih u 67 litara 60%-nog špirita i nakon maceracije polako destiliramo. Predestiliramo oko 57 litara sa koncentracijom od oko 55 do 66 vol. % alkohola. Nakon toga razrijedimo predestiliranu rakiju sa destiliranom ili prekuhanom vodom ili kišnicom na 40 vol- % alkohola i osladimo pridodatkom kojih 5 kg šećera. Još jednostavnije dolazimo do borovičke, ako cijele ili zgnječene plodove borovice močimo neko vrijeme u špiritu i posudu postavimo na toplije mjesto (na sunce), slično kako se postupa u kućanstvu kod pravljenja drugih voćnih rakija, te nakon izluženja topivih i mirisavih sastojina rakiju otočimo ili odfiltriramo. Kako iz navedenog izlazi, mogu dobivene rakije, tj. »borovičke«, biti veoma različite po okusu, po mirisu i po svojem nutarnjem sastavu, i to prema postupku, koji smo kod proizvodnje odabrali. Zato i nalazimo u prometu veoma različitih borovička, koje se u kvalitetu znatno razlikuju. Dobra i fina roba ne smije da sadrži previše eteričnog ulja, koje ju čini »oporom«, a mora da bude veoma pomno prepečena, tj. ne smije da sadrži previše »patoke«. Nadalje mora da bude dobro odležana, jer se samo time mirisave i ukusne sastojine spoje sa alkoholom, pa se dobiva ugodni »buket«, koji određuje kvalitet rakije. Naravno da okus i miris ishodne sirovine, t. j . plodova borovice, znatno upliviše i na okus gotove borovičke. Plodovi prije prerade moraju da budu što svježiji i zdraviji. Ne. smiju biti pljesnivi, smrdljivi ili čak nagnjili. Miris po plijesni ili gnjiloći plodova prenosi se na gotov produkat, pa se ne može tokom proizvodnje odstraniti. Može se uzeti, da se od 100 kg dobro zrelih plodova dobije oko 16 litara rakije sa oko 50 vol. % alkohola ili od 100 q plodova oko 8 hl čistog alkohola. V i 1 i k 0 v s k y navodi samo oko 6 hl čistog alkohola 84 |
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 39 <-- 39 --> PDF |
kao iznos od 100 q plodova. Iznos dakako zavisi u prvom redu od sadržaja šećera u plodovima i od načina vrijenja. Nakon predestiliranja provrele komine ostaje u kotlu tako zvana d ž i b r a. U njoj nalazimo sve čvrste sastojke plodova borovice, koji se nisu otopili, a od otopljenih nalaze se tu svi oni, koji vrijenjem nisu bili pretvoreni u hlapive tvari. Džibra sadrži i sav kvasac, koji se vrijenjem s´tvorio. Naravno da će džibra dobivena po prvom i trećem postupku biti bogatija na čvrstim supstancama od džibre dobivene iz prevrelog soka. Kod zadnjeg´postupka zaostaju neotopljeni i izluženi ostaci (tako zvani trop) u posudama, u kojima smo vršili izluživanje zgnječenih plodova. Velike pecare borovičke iskoriste trop tako, da ga suše i onda njime lože kotlove za destilaciju. Sastav džibre, npr. po V i 1 i k o v s k y - u, je ovakav: 92.1% vode, 0.7% bjelančevine, 0.3% masti, 1.5% celuloze, 4.8% ekstraktivnih tvari i 0.6% pepela.2 Po svome sastavu džibra je vodenasta tekućina, koja nakon destilacije ostaje u toplom ili bolje vrućem stanju i koja se može, slično kao i džibra iz drugih poljoprivrednih sirovina, sa uspjehom da upotrijebi kao hrana za domaće životinje. Najbolje se iskoristi tako, da joj se pridodaje lošija čvrsta krma, napr. sječena tvrda slama, osobito od kukuruza ili od leguminoza. Uz dodatak druge čvrste krme možemo je iskoristiti veoma dobro za prehranu stoke. Životinje treba da se najprije na ovu krmu priuče. Važno je, da se daje samo u vruće m stanju, tj. da se ne pusti ohladiti. Ohlađivanje je opasno, jer se u džibru usele mnogi štetnici, koji ju ukisele i pokvare. Pokvarena džibra vrlo je opasna za prehranu. B. PROIZVODNJA KLEKOVACE. Kod nas i to najviše u Srbiji, proizvodi se glasovita rakija zvana »klekovača«. Najbolja je iz okoline Uzica . To je zapravo šljivovica, koja je aromatizirana grančicama ili plodovima borovice. Slično kao kod proizvodnje borovičke možemo i kod proizvodnje ove specijalne rakije postupati na razne načine. Prikupili smo podatke o proizvodnji klekovace u okolini Uzica, pa ćemo ovdje navesti neke od njih. 1 klekovača se proizvodi slično kao borovička ili kao šljivovica )»meka« ili »ljuta«. »Meka« klekovača zapravo je »meka« šljivovica, kod čije smo proizvodnje prije vrenja dodali šljivama u kacu različitu količinu grančica borovice, što je zavisno od okusa i potražnje konzumenata. Kad šljiva prevrije, destilira se komina na običan način, a destilat daje »meku« klekovaču. Raznim vrstama šljiva pridodajemo ne samo razne količine grančica, već katkada i plodova. Tako se na pr. ranoj šljivi obično dodaje samo granje od borovice, dok se kasnim šljivama dodaju grančice sa plodom, ali takvim, koji još nije dozrio. »Ljuta» klekovača proizvodi se također na više načina. »Mekoj« šljivovici, određenoj za prepečenje, dodaju se grančice borovice sa ili bez plodova, te se kod ponovne destilacije (prepečenja) iskuhavaju u kotlu za destilaciju i tako ekstrahiraju. U destilat prelaze hlapive sasto 2 Sravnjenja radi navodim sastav džibre od krumpira: 94% vode, 1.1% bjelančevine, 0.1% masti, 3.3% ekstraktivnih tvari bez dušičnih, 0.8% celuloze, 0.7% pepela. 85 |
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 40 <-- 40 --> PDF |
jine borovice, osobito eterično ulje. Destilat, koji se koncentrira na 40 do 50 vol. % alkohola, predstavlja »ljutu klekovaču«. Na drugi način postupa se tako, da se na 100 litara »meke« šljivovice dodaje 20 kg plodova borovice. U kotlu za destilaciju prepeče se šljivovica na »ljutu klekovaču« ili se u ljutu šljivovicu nasipa zrelog ploda borovice i ostavi se u njoj močiti, macerirati. Rakija se nakon izluženja plodova odlije ili odfiltrira. Rezultat je opet «ljuta klekovača«. Možemo i šljivovicu miješati sa eteričnim uljem, koje je dobiveno ekstrakcijom pomoću pare ili izluženjem sa špiritom ili obiranjem nakon destilacije »meke borovičke« itd. Kao kod svake rakije, tako se i kod šljivovice, borovičke i klekovače postizavaju najfiniji proizvodi tek nakon velike empiričke prakse. Prema stečenom iskustvu kombiniramo količinu i kvalitet mirisavih i okusnih sastojina u gotovoj rakiji izborom količine, stepena zrelosti, čistoće i drugih osobina plodova borovice, izborom postupka, trajanjem ekstrakcije, načinom provedbe destilacije, vremenom odležanja rakije i mnogim drugim sredstvima. Očigledno je, da i na kvalitet klekovače upliviše izbor šljiva, način njihovog vrenja i destilacije. Zato i jest užička klekovača tako na glasu, jer su njezini proizvadači tokom mnogih decenija usavršili primjenu gore spomenutih sredstava. Radi kompletiranja ovog opisa proizvodnje specijalnih rakija iz plodova borovica navest ćemo i neke analitičke podatke o kemijskom sastavu takvih rakija (vidi tabelu): U loo cem ima miligrama: 3-o Oznaka . X. viših Slob. estira Analitičar eksalde- furfu rakije O JL alkokise( kao trakta hida rola hola lina octeni) > .. König borovička 46.8 27.1 181.5 11.0 0-9 50.1 119.2 Vilikovsky borovička 49.4 — 100.1 — — 34.6 45.1 hrvatska Zavod za tehnologiju 40.7 31.6 134.3 0.9 tragovi 14.2 116.6 bovička Zavod za tehnologiju klekovača 46.8 157.7 102.9 0.4 0.5 136.7 238.2 Prve dvije analize u navedenoj tabeli predstavljaju sastav strane borovičke. Prva analiza je analiza njemačke robe provedena po K ö n i g u, a druga češke, provedena po Vilikovsky-u. Treća je rakija analizirana u zavodu za tehnologiju na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu. To je borovička hrvatske provenijencije i ona se ne razlikuje po svojem sastavu bitno od navedenih stranih rakija. Četvrta analiza prikazuje sastav prave srpske klekovače. I ona je provedena u pomenutom zavodu. Njezin sastav bitno se razlikuje od sastava borovičke. Ona sadrži mnogo više ekstrakta, slobodnih estira i kiselina. 86 |
ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Sve ove rakije uzimlju se osobito rado kod indispozicije crijevnih organa ili želuca i kao izvanredno sredstvo protiv gripe i zaraznih oboljenja. Na osnovu navedenog možemo ustvrditi, da su naše borovice veoma korisne. Pošto su one tako rasprostranjene i tako obične, bilo bi poželjno da se njihovom iskorišćavanju posveti što veća pažnja. Kako smo vidjeli, one mogu dati i seljaku i radniku mnoge koristi. Osobito naš mali čovjek, onaj nezaposleni, može da sakupljavanjem plodova borovica nađe neku zaradu. LITERATURA: Dr. A. Pet račić: »Uzgajanje šuma.« Beissmer -Fit sehen: »Nadelholzkunde.« Q. H e g i : »Illustrierte Flora von Mitteleuropa«. Šumarski List. 1935. E. Jacobson : »Handbuch für die Getränke-Industrie, Getränke-Fabriken und den Getränke-Grossbetrieb«. .1. König : »Chemie der Nahrungs- und Genussmittel.« A. Nydrle : »Lihovarnictvi zemëdëlské«. V. Vilikovsky: Zbožiznalectvi 1923. A. Gazzari : »Aromatično bilje samoniklo u Dalmaciji«. Glasnik Min. Poljoprivrede 1929. br. 28. Résumé. L´auteur décrit ici en premiere ligne la fabrication de diverses sortes de nos gins. RTRUČNA SARADNJA ŠUMARA U RADU ZA UNAPREĐENJE ŠUMARA* (COLLABORATION DU FORESTIER DANS LA PROPAGATION DU TOURISME) Mi smo imali dosta sreće, kad smo poslije svjetskog rata pokušali praktički iskoristiti osjećaj i spoznaju, da kod nas uvelike postoje prirodni preduvjeti, da jedan dio svjetske turističke publike u njezinoj cirkulaciji po svijetu navrnemo u naše krajeve. Nema sumnje, mnogo nam je kod toga pripomoglo, što smo agrarna zemlja, pa je prehrana razmjerno jeftina, te što nam je valuta kotirala niže od valuta onih nacija, kojima je po geografskom smještaju najbliže i najzgodnije k nama, kad poradi odmora, razonode, reparacije zdravlja, primanja novih utisaka, odabiranja novih objekata znanstvenog proučavanja itd. ne ostaju doma u svojoj zemlji. Čini se ipak, da je pored svega toga razvoju svjetskog turizma kod nas doprinijela najviše velika i mnogostrana ljepota prirode naših kra * Referat čitan na 60. glav. god. skupštini J. Š. U. u Zagrebu, dne 3. IX. 1936. 87 |