DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1937 str. 25 <-- 25 --> PDF |
nih šuma u našim južnim krajevima t. j . konačnim utvrđenjem državnog šumskog vlasništva izdvajaju šume potrebne selima i općinama i u onim slučajevima, ako stanovnici općine ili sela nisu imali prava servituta u državnim šumama. Zato tu radnju ovdje napominjem. Na osnovu zakona o ograničavanju državnih šuma u Srbiji, Južnoj Srbiji i Crnoj Qori od 27. marta 1930. godine završava se definitivno ograničavanje državnih šuma i tom se prilikom prema pravnom naslovu pojedinih fizičkih lica ili potrebi općina ili sela izlučuju (segregiraju) za njih državne šume i predaju u nesporni posjed i vlasništvo pojedincima odnosno općinama i selima izdavanjem tapija po Zakonu o izdavanju tapija na području kasacionog suda u Beogradu i velikog suda u Podgorici od 30. maja 1930. godine. Kao i kod reambulacije meda šumskih posjeda, kad su poremećeni pravno,posjedovni odnosi, tako i u ovom slučaju dolaze međaši ili posjednici enklava da manifestuju i pred specijalnim sudom dokažu svoja posjedovna prava na izvjesno zemljište. I pojedina općina ili selo, na čijem se teritoriju nalazi državna šuma, koja se ograničava, može zatražiti segregaciju potrebnog dijela državnih šuma besplatno, ako dokaže, da nema vlastite općinske ili seoske šume ili zemljišta za podizanje šume ili ako nema dovoljno prostora za napasivanje stoke, ali uz stanovite obaveze. Pojedino selo može dobiti najviše 200 Ha. Opštine i sela po izvršenom razgraničavanju ne mogu više imati nikakve službenosti drvarenja u ograničenoj državnoj šumi. Po tom će slijediti organizacija, uprava i gospodarenje sa stečenim šumama po propisima, koji važe za općinsku imovinu po zakonu o općinama, jer je eksroprijacija izvršena u pravilu za općine, kolonije, sela, kao dio političke općine, a izuzetno za dio sela ili pojedine seljakeŠumsko gospodarstvo vodice se po zakonu o šumama. S vremenom slijediće najprije kolaboracija, a potom stapanje svih tih novih šumskih agrarnih tvorevina sa srodnim ili istim ustanovama., jer se u najviše slučajeva radi o istim licima, koja su korisnici i jedne f druge ustanove. V. ŠUMSKO-PRIVREDNI PROPISI. Šuma je naročita vrst zemljišne kulture, koja se decenijima izgrađuje, dok se ne stvori šumski kapital (u koliko već otprije ne postoji), koji će odbacivati izvjestan prinos u drvu, koji odgovara prirastu šume. Da se zbog trajnosti svrhe, koju imaju šume komunalnih ustanova, koliko toliko zagarantuje produkcija, t. j . da šumski kanital u približno normalno izgrađenoj drvnoj masi može odbacivati približno jednake godišnje drve mase, zakonodavstvo svih kulturnih zemalja, gdje šumarstvo zauzima odgovarajuću ulogu u nacionalno-ekonomskom životu naroda, propisalo je i odgovarajuće norme. I ako su te norme rezolutivne, ipak njihova primjena često ovisi o zasebnim prilikama, o vrsti i izgradnji produktivnog objekta, o općem privrednom i kulturnom stanju, o stanju i potrebama samih korisnika kao i o tom, da je zajednička imovina ipak djeliva na sadanje korisnike. Jugoslavenski zakon o šumama od 21. decembra 1929. godine u glavnom je recepcija austrijskog zakona o šumama sa izvjesnim primje 71 |