DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 5 <-- 5 --> PDF |
´desnije za svoje svrhe. Brda se smatraju prirodnom domenom šume, pa zapravo niti ne postoji svestrano naučno obrađeni i praktički u detalj prokušani sistem brdskoga seljačkog racionalnoga poljoprivrednog gospodarenja. Stoga je, pravo uzevši, brdski seljak još uvijek bez pouzdana kompasa, a njegov rad i posljedice toga rada još su uvijek rezultanta seljačke šablonske primjene opće poljoprivredne tehnike i borbe sa onima, koji sa svoga gledišta o ispravnom načinu iskorištavanja brdskih terena imaju posve oprečno mišljenje. Dakako da su onda šumari sa brdskim seljakom stalno na ratnoj nozi. Često se sukobljuju i školovani agronomi sa stručno spremljenim šumarima. S naučnog gledišta to je anomalija. Što se tiče primjerice davno obezšumljenoga i kamenitog krša u primorskim krajevima Jugoslavije, to su i agronomi i šumari gotovo posve složni u nazoru, da na tim terenima, poznatim vrlo dobro i svjetskoj turističkoj publici i svjetskoj šumarskoj literaturi, ne može biti ni govora o pravoj kakvoj seljačkoj poljoprivredi. No traganja za poljoprivrednim mogućnostima nameće tu životna nužda, jer na tom terenu stanuje i živi (relativno i u srazmjeru sa produktivnom snagom tla) vrlo brojno seljačko pučanstvo, koje je uslijed opće gospodarske krize i poremećenja međunarodnih gospodarstvenih odnošaja ekonomski ostalo upućeno na sama sebe. Prema prilikama, kakve jesu, ta upućenost na same sebe znači upućenost na podmirivanje životnih potreba poljoprivredom sa terena, koji se općenito i kao brdo i kao goli kameniti krš smatra asolutnim šumskim tlom. Unutarnja domaća kolonizacija siromašnoga, svjetskoj radničkoj pečalbi priviklog pučanstva u nizinske predjele nije lak problem;, a nikako nije ni konačno riješenje problema, uzme li se u obzir neprestano umnažanje pučanstva i praktička nemogućnost, da prostrani krajevi ostanu posve bez stanovništva. Očito je dakle, da treba ozbiljno pristupati metodičkoj naučnoj razradi i praktičkom prokušavanju i primjeni jednoga novog, potpuno zaokruženog sistema seljačke poljoprivredne produkcije na brdima, pa i na onima sa područja krša, kakav je u jugoslovenskom jadranskom primorju, a često (u sličnom obliku) i na mnogim tačkama ostalih zemalja oko mediteranskog bazena. Na primorskom brdskom mediteranskom terenu kušala je seljačka> poljoprivreda učiniti travu glavnom osnovicom gospodarske proizvodnje. Krčila se ili palila šuma, a debela naslaga plodne zemlje pretvarala u livadu, pašnjak ili njivu. Stoka se tjerala i u šumu pomažući i tamo bo ljoj paši krčenjem i paljenjem. Bilo je to šablonsko oponašanje rav ničkoga nizinskog načina seljačkog gospodarenja, da se pomoću trave kao glavne stočne hrane i pomoću trave za ljudsku hranu (u obliku žitarica i drugog zeljanog poljoprivrednog bilja kao produkcio nih elemenata), podmire bolje i u većem opsegu ljudske životne potrebe, nego što je to mogla učiniti sama šuma, koja je dotada po prirodi oku pirala bila čitav taj teren. Što je međutim bilo u ravnicama i nizinama dobro, pokazalo se u brzo na brdima posve naopako. Nestajanjem šume poremetila se labilna statika brdskog tla i njega je rapidno počela odno siti živa energija oborinskih brdskih voda uz ogromnu pripomoć žesto kog vjetra (bure). Reparacija tih prilika na jugoslovenskom primorskom kršu poku šala je opet jedno šablonsko sredstvo — ponovno pošumljavanje. I bez 3 |