DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 38 <-- 38 --> PDF |
Vasilije, Trebinje Din. 100.— za god. 1936; Wundszam Aleksander, Sarajevo Din. 300.— za god. 1934., 1935. i 1936. Uplata članarine sa područja Podružnice Skoplje: Štirm Svevlad, Skoplje Din. 50.— za I. polg. 1934. Uplata članarine članova pomagača u mjesecu novembru godine 1936.: Bëraković Stevo, Garčin Din. 50.— za god. 1934; Bunjevčević Zlatko, Zagreb Din. 50.— za god. 1936; Budisavljević Teodor, Zagreb Din. 25.— za I. polg. 1936; Car Zvonko, Rujevac Din. 100.— za god. 1934. i 1935; Durman Sava, Sarajevo Din. 50. za god. 1936; Mamontov Boris, Beograd Din. 50.— za god. 1937; Kršćanović Ivan, Ogulin Din. 80.— za II. polg. 1935. i 1936; Popović Ivan, Seleuš Din. 70.— za god. 1936. i upis; Stojanović Vojislav, Beograd Din. 70.— za god. 1936. i upis; Schank Johan, Sarajevo Din. 25.— za II. polg. 1936. Uplata na pretplati za Šumarski List u mjesecu novembru godine 1936.: Mihalsky & Ksiegarnia Trzaska evert Warszava, Din. 100.— za god. 1936. LIČNE VIJESTI t ANTE MILOSEVIC, šumarski tehnički inspektor. Nemila smrt ote nam opet jednog iz redova starijih iskusnih šumara — apsolvenata bivše Tehničke sr. škole, šumarskog odeljenja u Sarajevu. Dne 9. novembra 1936. g. ispustio je svoju plemenitu dušu nakon duge i teške bolesti Ante Milosevic, šum. tehn. inspektor na službi kod Direkcije šuma u Banjoj Luci. Osjetio je tešku bolest još početkom prošle godine i pohitao u Zagreb da joj traži lijeka. Tamo su ga u Općoj bolnici liječili, operisali i tobože kao izliječenog otpremili kući. Osjećao je bolest i nadalje i ovog proljeća opet je bio u Zagrebu u nadi, da će svojoj teškoj bolesti naći lijeka. Ali na žalost, rekoše mu u istoj bolnici da je sve 36 |
| ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 39 <-- 39 --> PDF |
kasno, da mu ne mogu pomoći. Nađoše sad da ima tumor između bubrega i stomaka i da je tu operaciju trebalo u prošloj godini izvesti, a to se je propustilo! Došao je kući i kako je pao u postelju u mjesecu junu, nije se više digao. On umrije od posljedica raka toliko izmučen, da je od njegove poznate korpulencije ostala samo kost i koža i kad više i pored svakodnevnih injekcija nije mogao izdržati bolova, prekratila ih je zauvijek kugla. Pokojnik je bio sin bosanskih planina i brda. Rođen je u Kreševu kod Sarajeva godine 1882. Osnovnu školu polazio je u Kreševu, rodnom mjestu fra Grge Martića, a 5 razreda gimnazije u Sarajevu. Šumarske nauke polazio je od godine 1901 do 1905 na spomenutoj školi, koja je ukinuta godine 1906. Njegova generacija kao predzadnje godište imala je 13 apsolvenata, od kojih pok. Ante ostavlja kao sedmi ovaj svijet, a kao treći u prošle 3 godine umire od raka. U godini 1909 položio je u Beču drž. stručni ispit za samostalno vođenje šumskog gospodarstva. Odmah nakon svršenih studija postavljen je bio kod bivše Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu (Šumarskog odjeljenja) u Sarajevu koncem godine 1905 i to kod Odsjeka za ograničavanje drž. šuma i taksaciju, gdje je ostao blizu 4 godine. U godini 1909 postavljen je za sreskog šumarskog referenta u Ljubinju, a 1911 premješten je u istom svojstvu u Nevesinje. Od 1919 do 1923 bio je sreski šumarski referent u Derventi. Iz Dervente je premješten u Livno opet za sreskog šum. referenta, gdje je služio do 1925. godine. U godini 1925 za vrijeme velikih partijskih trzavica bio je penzionisan. Po tome je postavljen za šefa Šumske uprave na vlastelinstvu grofa Draškovića u Senkovcima blizu Podravske Slatine, gdje je ostao do godine 1928. Početkom godine 1930 došao je opet u državnu šumarsku službu i postavljen za šefa drž. Šumske uprave u Teslicu, gdje je ostao do početka 1935 godine. U toj godini premešten je iz Teslica u Šipovo za šefa Šumske uprave. Pošto je bio već obolio, premešten je u Banju Luku, da bi se mogao liječiti. Ante Milosevic bio je veliki nacionalac, napredni Hrvat, koji je iskreno volio svoju otadžbinu. Bio je senzibilne naravi, do tančina fin, plemenite duše i osjećaja, strogo umjeren i skroman, a njegovo poštenje i karakter naročito se mora naglasiti. U priv. životu nije se volio isticati. Bio je izvrstan šumarski stručnjak, takstator i dobar botaničar. Neobično je ljubio prirodu i šumu i sa osobitim marom i požrtvovanjem čuvao je, uzgajao i unapređivao povjerene mu šume. U vršenju službenih dužnosti u njega nije bilo kompromisa. Pokojnik je bio cijenjen i priznat od svoiih pretpostavljenih, voljen od svojih kolega, a pravedan svojim podređenim, üdjegod je služio, ostavio je o sebi najbolje mišljenje i poštovanje. Sahranjen je u Vinkovcima 12. novembra 1936. Ispraćen je od svih činovnika i službenika Vinkovačke Direkcije šuma i mnogobrojnog građanstva. Oplakuje ga vjerna supruga Marija. Djece nije imao. Neka je vječna spomen dobrom drugu i pokoj njegovoj plemenitoj duši! Petar Bambulović, šumarski savjetnik. 37 |