DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 32 <-- 32 --> PDF |
području i provada. To je vrlo važna stvar, jer bez toga će ta valjana uredba biti samo na papiru ili će se mlitavo moći provoditi. Čast g. Ministru kao i autorima uredbe, jer su donijeli nešto dobro i savremeno, samo valja paziti, da se u praksi ne izopači. »Videant consules...« Ing. Nikola Stivičević, viši šum. savj. u penziji. UZAJAMNO OSIGURANJE LOVACA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE. 5. decembra 1936. u Beogradu je potpisan definitivni sporazum između ´-Središnjeg Saveza« lovačkih organizacija Kraljevine Jugoslavije i domaćeg osiguravajućeg diuštva »Jugoslavija«, kojim se osiguravaju svi organizovani lovci naše otadžbine. Ne samo tužna iskustva poslednjih dana, kad su dvojica naših vrlo omiljenih -drugova nesretnim slučajem u lovu platili glavom, već i neosporna trajna činjenica, da je savremeno lovačko oružje opasan instrumenat, koji u izvesnoj meri prilikom izvršivanja lova stalno ugrožava život i imetak svakog pojedinca od nas, pružaju nam opiavdnje da gore navedenom značajnom danu i njegovim blagotvornim posledicama posvetimo naročitu pažnju. Neće biti na odmet, da ovde u glavnim crtama iznesemo i kratak istorijat, kako se ove pitanje u nas razvijalo i sazrevalo, dok konačno nije došlo do uspešnog rešenja. Nakon provedbe naše jugoslovenske organizacije lovaca, te uzakonjenja novog, zajedničkog Zakona o lovu, Središnja uprava Saveza lovačkih udruženja Kraljevine Jugoslavije na svome jesenjem zboru 1933 godine u Šumetlici kod Nove Gradiške, pokrenula je kao treće najvažnije pitanje ideju osiguranja od nesretnih slučajeva. Zbor delegata iz ćele države izabro je naročit odbor za ovo pitanje. Akcija odbora započela je odmah sa ispitivanjem uslova, pod kojima bi pojedina osiguravajuća društva pri stala na osiguranje protiv nesreće i od zakonske dužnosti jemstva. Prve ponude bile se vrlo visoke po iznosu godišnje premije i neprihvatljive zbog mnogovrsnih uslova, koje su uporno stavljali zastupnici pojedinih osiguravajućih preduzeća. Vođenjem dugo trajnih pregovora i objašnjavanjem specijalnih naših lovačkih interesa došlo je do po puštanja kako u visini premija tako i u materijalnim uslovima ugovora, pa i u formal nim pitanjima same procedure osiguranja. Na proletnjem zboru Središnje uprave 1934 godine u Beogradu odboru je već bilo omogućeno izneti neke konkretne oblike osiguranja, koji su ali bili ipak još dosta skupi. Nov preokret u razvoju toga pitanja nastao je jednoglasnim zaključkom toga zbora, da se osiguranje protiv nesreća u lovu ima sprovesti obligatorno, t. j . obavezno za svakog člana zvaničnih lovačkih organizacija u zemlji. Naglašen je tada eminen tan socijalni zadatak osiguranja, naročito za profesionalne lovce i lovce slabijeg imov nog stanja s jedne strane, a s druge strane mogućnost postignuća još i daljeg popusta u premiji zbog znatnog broja naših članova, koji se kreće između 22.000 do 26.000 lica. Istom odboru ostavljen je mandat, da na toj novoj bazi produži svoja pregnuća, té da što pre dođe do konačnih uslova. Odbor je, shvatajući duboki socijalni značaj svoga zadatka, odmah pristupio novim pregovorima, obratio se novim osiguravajućim društvima, te nije ostavio ništa nepokušanim, kako bi došao do što povoljnijih rezultata. Do jesenjeg zbora »Središnje uprave« u Ljutomeru održanog na dan 8. XII. 1935. god. odbor je bio u mogućnosti, da iznese pred delegate već jedan povoljan kostur utanačenja, na koja su bila pristala pojedina osiguravajuća društva. Ipak je bilo teško opredeliti, koja je ponuda lovcima najpovoljnija, jer su koncesije, koje su činila pojedina društva, bile veoma nejednake, tako da su ona društva, koja su nudila vrlo niske premije, zahtevala mnogo strože uslove u izvođenju i primeni. Stoga je Ljutomerski zbor delegata ov.astio specijalni odbor, da još jednom produži pregovore sa najpovoljnijim ponuđačima, pa onda zaključi ugovor. 30 |