DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 24 <-- 24 --> PDF |
crnog bora pronađenog na Zlatiboru od profesora Navaka jedina su dva egzemplara u našoj državi. Koliko mi je poznato, ima još jedan »Zlatni bor« u srezu fočanskom (Toholjska planina), pa je vrijedno ispitati ovaj kraj, da li možda i tu nije nekad rastao zlatni bor, vrstiju pinus laricio i silvestris, iz čega bi se dalo zaključiti prema prednjem, da su faktično u dalekoj prošlosti postojale čitave sastojine ovih zlatnih borova. Résumé. L´auteur décrit un bizarre arbre de pin silvestre se trouvant dans le massif de Zlatibor (Bosnie de l´Est). Les aiguilles de cet arbre (voir fig. 1 et 2) sont a demi vertes et dorées ce qui est bien caractéristique quand on tient compte du nom meme dudit massif qui signifie le meme que le mot français »pin doré«. Drag. S. PETROV 1Ć (BEOGRAD): AEROPLAN U SLUŽBI ŠUMARSTVA* (L´AÉROPLANE DANS L´ÉCONOMIE FORESTIERE) Bila mi se pružila prilika i mogućnost upotrebe aeroplana u našoj šumskoj privredi i to u zaštiti šuma. Pošto je aeroplan na izvesnim poljima rada u privredi poslednja reč tehnike, to će biti, mislim, od interesa da se svaki šumar upozna sa mogućnostima upotrebe aeroplana u našoj šumskoj privredi. Razume se, ne radi se ovde o izlaganju svih tehničkih podrobnosti rada sa aeroplanima. O tome sam već ranije pisao u jednome broju šumarskoga lista. Radi se ovde o jednom opštem, kritičkom pregledu njegove upotrebe uopšte i kod nas posebice. Upotreba aeroplana u šumskoj privredi dosta je skorašnjeg datuma. Uzrok tome nije u konzervativnosti šumarstva, nego je u mladosti vazduhoplovstva. Tehnički vazduhoplovstvo je stvarno stalo na sigurne noge tek krajem svetskoga rata, a naročito još posle njega. Tek to tehničko usavršavanje dalo je mogućnost za širu upotrebu aeroplana i izvan vojnih potreba. Izvan upotrebe u vojne svrhe aeroplan se danas upotrebljava još u saobraćaju (podrazumevajući ovde i poštu), u zaštiti narodnog zdravlja, u poljoprivredi, u šumarstvu i u zemljomerstvu (geodeziji). U šumarstvu se danas aeroplan upotrebljava: 1) kod zaštite šuma od štetnih insekata, od požara i isto tako kod zaštite lova; 2) kod podizanja, odnosno osnivanja šuma; 3) kod uređivanja šuma i sa time u vezi u zemljomerstvu. Predlog za upotrebu aeroplana, ili još bolje vazduhoplova, protiv štetnih insekata pao je kao prvi (poznati) u Nemačkoj, kako Nemci navode. Po toj vesti patentirao je u 1911 godini pruski nadšumar Alfred * Referat održan na glavnoj godišnjoj skupštini J. Š. U. u Zagrebu. 22 |
ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 25 <-- 25 --> PDF |
Cimerman jedan način borbe protiv šumskih štetnih insekata bacanjem iz vazduhoplova ubistvenih srestava tečnih ili u prahu. No do ostvarenja ili primene ovoga načina borbe nije došlo, jer je bilo prerano prema savršenosti aeroplana u to doba. Dolazio je u obzir vazdušni brod, ali on nije bio primenljiv, kao što je to i danas. Prva praktična upotreba aeroplana u šumarstvu u većoj razmeri bila je u Sjedinjenim Američkim Državama i to u borbi protiv šumskih požara. To je bilo u 1919 god., kada je onde organizovana služba »Forest patrols« to jest služba, koja je vršena pomoću vojničkih aeroplana. Svrha ove službe bila je predohrana, otkrivanje požara i pomaganje pri ugušivanju požara. U ovom pravcu sa aeroplanima se radi i u Rusiji. Interesantna je tako isto upotreba aeroplana u Americi kod zaštite lova. U Kanadi u teško pristupačnim lovnim rezervacijama pričinjavaju lovokradice zimi velike štete. Zbog toga su stavljeni u pokret patrolni aeroplani sa zadatkom da hvataju lovokradice i oduzimaju im krzna. Prvenstvo praktičnog izvođenja borbe sa aeroplanima protiv štetnih insekata pripada takode Amerikancima i to onima u Sjedinjenim Severnoameričkim Državama. Prvi pokušaj ovakvoga načina borbe bio je 3 avgusta 1931 god. To je bilo u državi Ohio. Branjena je jedna šumica od katalpe (Catalpa speciosa), a uništavan je insekat Ceratomia catalpae. Uspeh je bio odličan. U Nemačkoj su ovaj način borbe preporučivali profesor Dr Ešerih u Minhenu i Dr Volf u Eberswaldu. Neposredni povod bile su gusenice leptira Noctua piniperda u 1921 god. Tek u 1925 godini omogućen je ovaj način borbe, ali se tada zaraza već sama od sebe ugasila. Stvarni početak ovoga načina borbe može se smatrati uništavanje gusenica duvne (Liparis monacha) u Šumskoj upravi u Sorau u 1925 god. od 24 maja pa na dalje. Od tada se u ovom pravcu u Nemačkoj dosta živo radilo, pa i danas se radi. Osim toga ovakav način borbe upotrebljava se dosta u Cehoslovačkoj, u Poljskoj i Rusiji, a vršeni su pokušaji i u Francuskoj i Švajcarskoj. Najzad nešto se radilo i kod nas. Bitnost borbe je, da se iz aeroplana pomoću naročite naprave izbacuje otrovni prašak, koji ima da obuzme ćelu šumu. Otrovi rastvoreni u vodi ne upotrebljavaju se, jer se pokazalo da je teško pribaviti tolike velike količine vode, a sa druge strane i prašak bolje obuzima šumu i prijanja svuda po lišću. No ipak ni u prašku ne upotrebljava se čist otrov, jer je nepotrebno bacati velike količine, a male količine se teško rasprašuju. Zato je otrovni prašak ipak na izvestan način razblažen, ali ne u vodi, nego u jednom drugom neutralnom prahu. Taj neutralni prah je glina. Ovi otrovni preparati proizvode se sada u Nemačkoj i Cehoslovačkoj, onde dakle gde se ovaj način borbe najviše i upotrebljava. Za Rusiju nemam podatke. Tih preparata ima raznih i u glavnom su od dve vrste. Jedni deluju kroz želudac, dakle mora ih gusenica pojesti, a drugi deluju dodirom. Među prve preparate spadaju meritol, esturmit, bohumin, a biće još i drugih. Medu druge dolaze naprimer efuzan, verindal i drugi. Kod preparata za ždranje radi se o otrovu kalcijum arsenijatum. Način smeše i izrada smatra se fabričkom tajnom. U upotrebi je bio i arsenat olova. Sam aeroplan kao i otrovni preparati postepeno su usavršavani i danas stojimo kod aeroplana sa izvesnim iskustvima. Naime aeroplan dobar za ovaj posao treba da ispunjava ove uslove: 1) da ima što kraće uzletanje i sletanje; 2) da ima laku mogućnost za popravke; 3) da ne 23 |
ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 26 <-- 26 --> PDF |
nastupa promena ravnoteže kada aeroplan izbaci prah, dakle kada se isprazni; zato rasprašivač treba da bude po mogućstvu u težištu aeroplana, a eventualne male promené da se mogu brzo i lako popraviti (da se aeroplan lako uravnoteži); 4) da ima što veću nosivost, a pri tome što veću mogućnost okretanja (manevrisanja); 5) da ima što veće dejstvo rasprašivača t. j . da može što više praha da izbaci u jedinici vremena; 6) da bude što bolje rasprašivanje pomoću rasprašivača; 7) da bude što brže širenje oblaka od praha po izlasku iz rasprašivača; 8) da se eventualno može lako i tačno fotografisati iz aeroplana sam tok rada. Naročito je važna tačka ., jer se usled drhtanja i treperenja aeroplana prah može lako da zgrudvava, naročito ako je prah fin. Ovo je važno već i zbog toga, što se prah zgrudvava već i sam po sebi usled svoje težine. Može se reći da je danas konstrukcijom specijalnih aeroplana u glavnom ovaj zbir uslova postignut. Kod otrovnih preparata međutim nije se toliko napredovalo. Od značaja je ne toliko otrov, koliko fizičke osobine praška, t. j . da bude vrlo fin, da se fino rasprašuje poput dima i da tako obuzima lišće sa sviju strana, najzad da se čvrsto prilepi na list. U tome pravcu još se- nije došlo do onoga stepena, koji se želi. O upotrebi aeroplana u osnivanju šuma imamo nešto vesti iz Rusije. Tamo je vršena setva semena iz aeroplana. Nažalost nemam iscrpnijih podataka o tome, ali izgleda da se nije postigao onaj uspeh, koji se želeo. U geodeziji se upotrebljava aeroplan kod fotogrametrije. Ovaj se rad sve više usavršava i ima izgleda, da će vremenom zadovoljiti sve zahteve geodezije. Za katastar izgleda da još nije dovoljno tačan. U uređenju šuma može se vrlo dobro upotrebiti za izlučivanje sastojina i za izradu karata, tačnih poput vojnih karata. Pored ovoga u uređenju šuma fotogrametrija se upotrebljava i za određivanje drvne mase pojedinih sastojina i celih šuma. Ovo je sasvim novi način rada sa uvođenjem novih elemenata u rad. Ovaj novi način rada nije savršen, što znači da nije još dovoljno proučen i razrađen. On ima tek da se razvije, a vreme će pokazati, koliko će on biti upotrebljiv i pod kojim prilikama i okolnostima i za koje svrhe. Za sada on još nema opšte značenje i više je izraz manje više jednolikih šuma i vrlo intenzivne šumske provrede. Za upotrebu aeroplana u borbi protiv šumskih požara mora da postoje dva bitna uslova: 1) velike prostrane površine šuma, 2) retka naseljenost. Dakle dolaze u obzir površine i udaljenosti, koje se običnim prenosnim srestvima ne mogu tako brzo da savladaju, koliko je to za samu borbu protiv požara potrebno. Retka naseljenost pak uzrok je slaboj poseti šuma od strane ljudi, pa otuda i slaboj mogućnosti, da se požar blagovremeno primeti. Ovo isto, što je rečeno za šumske požare, vredi i za zaštitu lova, a i za podizanje šuma sejanjem semena, jer ono jedino dolazi u obzir. I za to treba velika prostornost pored svih onih uslova, koji proističu iz nauke o podizanju šuma i prilika mesnih, koje dopuštaju ovakav način podizanja šuma. Kod geodezije dolazi u obzir, razume se, takode velika prostornost i izrada karata i planova naročito sa prestavom terena, a sve to da se svrši za razmerno kratko vreme. Uslov je dakle, da za dotičnu površinu ne postoje nikakve terenske karte ili ako postoje da su netačne i prema 24 |
ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 27 <-- 27 --> PDF |
današnjim potrebama neupotrebljive. Najviše dolazi u obzir kod izrade vojničkih karata, a dalje kod katastra, gde se ne traži tolika tačnost, kolika se može postići drugim geodetskim načinima rada. Kod uređenja šuma tako isto vredi ono, što je i ranije rečeno u pogledu površine šume i hitnosti rada, ali pored toga ima još i drugih uslova. Tako može se primeniti samo u vrlo intenzivnoj šumskoj privredi, zatim u šumama dosta jednolikim i u pogledu vrste drveta i u pogledu starosti i u pogledu gazdovanja. Dakle dolazi u obzir prvenstveno za jednovrsne i jednodobne sastojine i gde šumarstvo u svojoj istoriji raspolaže sa dovoljno onih podataka, s kojima se mogu popuniti praznine, koje ostavlja ova metoda rada. U pogledu zaštite šuma od štetnih insekata može se reći ono isto, što je napred rečeno, t. j . potrebna je veća prostornost, koju treba savladati za srazmerno kratko vreme. Osim toga treba da postoje napadi insekata velikih razmera, sa ogromnim štetnim posledicama tipa manje više hroničnoga. Radi se tu o hroničnim obolenjima šuma velikoga prostranstva. Ovo pak uslovljeno je samim tipom i vrstom šuma i svim onim, što je u vezi s time. Sve dosadanje iskustvo u sasvim kratkim potezima moglo bi se ovako izraziti: 1) Aeroplan je jedan od izraza mehanizacije proizvodnje i društvenoga života i zbog toga će u tome životu u buduće dobijati sve više značaja. 2) Upotreba aeroplana vezana je, bez obzira na tehničku stranu rada, za izvesne mesne prilike i organizaciju privrednoga i uopšte društvenoga života (n. pr. rascepkanost poseda u imovinskom pogledu znači smetnju). 3) Aeroplan se do sada upotrebljavao u krupnijim, obimnijim poslovima, t. j . onde gde je trebalo svršiti poslove koje bilo vrste velikih razmera i u kratkom vremenu. 4) Upotreba aeroplana u pomenute svrhe još uvek je dosta skupa, pa zbog toga samo onde primenjiva, gde se ta skupoća može podneti. 5) Upotreba aeroplana je zavisna od vremena, što je od osobitoga značaja kod borbe protiv štetnih insekata. Nepovoljno vreme može čak ceo posao dovesti u pitanje. I upravo u ovome pogledu mora se kod usavršavanja ovoga načina rada posvetiti velika pažnja. A sada da vidimo, kako stoji sa mogućnostima upotrebe aeroplana kod nas. Za suzbijanje šumskih požara aeroplan ne dolazi kod nas u obzir. Razlog je tome, što kod nas nema tako ogromnih prostranih i teško pristupačnih šumskih kompleksa, kao što ih ima u Americi i u Rusiji. Zatim i naseljenost je oko naših šuma gušća. S obzirom na našu šumarsku službu i raspored šumarskog osoblja po terenu, s obzirom na ostale državne i samoupravne vlasti, s obzirom na samo stanovništvo i najzad na naše šumsko zakonodavstvo teško je pretpostaviti, da šumski požar može ostati duže vremena neprimećen i nesuzbijen. Naše su šume znatno življe, u njima ima srazmerno mnogo više ljudi, nego što je to slučaj preko okeana. Iz istih razloga ne može se, a nema ni potrebe, da se aeroplan upo trebi i u lovstvu. Ovo isto vredi i za podizanje šuma. Mi .nemamo ni pogodnoga zemljišta ni pogodnih površina za ovo. 25 |
ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 28 <-- 28 --> PDF |
Na polju geodezije i uređivanja šuma bilo bi uslova za upotrebu aeroplana s obzirom na još neuređene površine šuma i hitnost radova, -. koje treba preduzimati. Međutim prema našim prilikama i potrebama mi ćemo se kod mnogih tih radova u geodeziji zadovoljavati s vojničkim kartama uz pripomoć krokiranja ili manjih geodetskih snimanja. To je znatno jevtinije, a i brže. Gde pak postoji katastar, mogu se upotrebiti katastarske karte u kombinaciji sa vojnim kartama. Kod samoga uređivanja šuma prema stanju i obliku naših šuma, s obzirom na ono što je napred rečeno, nema uslova za primenu aeroplana. U pogledu zaštite od štetnih insekata izgleda da stvar stoji nešto drukčije. Zato ćemo pogledati malo opširnije. Šuma je izložena mnogim štetnim insektima. Oni nisu iste važnosti u pogledu štete, koju pričinjavaju. Najopasniji su oni, koji izazivaju propadanje šume, dakle uništavaju je. A medu njima su najopasniji oni, koji mogu da se pojave u obliku epidemije i da napadnu i zaraze velike površine. Način napada na šumu takode je različit i, razume se, zavisi od vrste insekta. Za borbu sa aeroplanom važni su samo oni, koji štetu pričinjavaju na lišću, jer se na njih može primeniti ovaj način borbe. To su obično leptiri razne vrste, odnosno njihove gusenice. I upravo u pogledu ovih šteta na lišću ne odnose se sve vrste šumskog drveća na isti način. U glavnom se mogu izdvojiti dve skupine. Listopadno drveće daleko je manje osetljivo u ovome pravcu, nego što su to četinari. Uzrok ovome leži u nejednakoj mogućnosti obnove uništenoga lišća. Lišćari obično mogu da obnove izgubljeno lišće i time da se spase od sušenja. Kod četinara nije to slučaj, te posle uništenja lišća dolazi i potpuna propast drveta. Istina i lišćari ne prolaze bez štete, manje ili veće, pa mogu čak pod izvesnim prilikama i da propadnu. Šteta se pokazuje u gubitku priraštaja. Propadanje pak može da nastupi, kada ma iz koga razloga i to drugo lišće bude uništeno (usled napada gljiva ili drugih insekata, kako to izgleda da je slučaj sa sušenjem Slavonske hrastovine na velikim površinama). Prema ovome prvenstvo su ovoj opasnosti izloženi oni delovi naše države, u kojima ima četinara. U Srbiji ima malo takvih delova, jer ima malo četinara. Tako mogu biti ugroženi delovi na jugu prema nekadašnjoj turskoj granici t. j . na Kopaoniku, pa ka Goliji i zatim na Drini, na Tari planini. U Južnoj Srbiji imamo prostraniju oblast četinara na jugu u Morihovu, ali onde nema smrče, koja je inače najviše ugrožena. Velike oblasti četinarske su tek od Proklctija i Ibra ka Bosni i Crnoj Gori. To su delovi Prokletija iznad Peći i Dečana, pa sve do Arbanske granice kod Plava i Gusinja,- zatim gornji tok Ibra i delovi iznad Istoka sve ka Rožaju, Beranima i Limu do stare crnogorske granice. Iznad Bijeloga Polja i Plevalja sve do Tare reke ima prostranih površina četinara. Oni prelaze i u staru Crnu Goru ka Nikšiću. U svima ovim delovima glavno mesto zauzima smrča. Iz Sandžaka četinari, a medu njima naročito smrča, protežu se kroz Bosnu, gde ih ima dosta. Zatim se smrča pruža preko Gorskog Kotara k Sloveniji, gde obrazuje dosta šuma. Prema ovome mogu biti ugrožene Slovenija, Bosna i jedan deo Južne Srbije. Od njih najviše je ugrožena Slovenija i to od duvne, jer tu za nju ima najviše uslova. Tamo bi duvna mogla biti opasna. Međutim upravo zbog toga tamo su šumovlasnici i šumska nadzorna vlast uvek na oprezu, preduzimajuči sve potrebe, da do invazije ne dođe. Na drugoj; 26 |
ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 29 <-- 29 --> PDF |
strani i kada bi do invazije došlo, pitanje upotrebe aeroplana ne bi moglo tako lako da se resi. Uzrok leži u rascepkanosti šumskoga poseda. Tamoje najveći deo šume u privatnim rukama i to mnogobrojnim, jer je to mahom maloposed. Šumoposednika sa većim površinama šume nema tako mnogo. A zadobiti veći broj vlasnika šume za jedno kratko vreme, nije tako jednostavna stvar. U Bosni ima prostranih površina pod smrčom i jelom i to još sjedinjenih u jednim rukama, u državnim. Tamo bi duvna, kao najveć: neprijatelj, mogla biti opasna, pa je to već i bila. Tu bi bilo uslova za rad, da nije jedne druge okolnosti, koja to znatno sprečava. Naime duvna nije tako hronična pojava, kao što je to slučaj u Čchoslovačkoj i u jediiom delu Nemačke. Ona se ovde može pojaviti i uzeti oblik epidemije ili katastrofe, ali bez ikakve mogućnosti predviđanja i očekivanja i to u velikim vremenskim razmacima. Klimatske prilike nisu povoljne za njeno razmnožavanje u velikim masama. Samo izuzetno mogu se te prilike tako udesitj da daju mogućnost za razmnožavanje u obliku epidemije. Što vredi za Bosnu, vredi i za Crnu Goru i Južnu Srbiju. Ju se i ne pamti, da je bilo onakve epidemije. U ostalim delovima države glavne vrste drveta, koje obrazuju šume, jesu hrast i bukva. I one su ugrožene od raznih gusenica i to hrast u većoj meri. Ovi napadi javljaju se s vremena na vreme, ovde onde. No najopasnijim se do sada pokazao gubar (Liparis dispar). On je već znatno štete naneo i još uvek nanosi. Za sada mu je glavno polje napada i širenja u Hrvatskoj i Slavoniji. Međutim prošle ga je godine bilo i u Hercegovini, Sremu, Bačkoj, pa i u Srbiji. Napada najviše hrast, ali brsti i bukvu u velikoj razmeri, pa i druge vrste drveta. Napada i voće, te se pokazuje i kao velik voćarski štetočina. U Hrvatskoj i Slavoniji on je hronična napast kao duvna u Čehoslovačkoj. Kao duvna onde, tako se on ovde javlja hronično, periodično, u izvesnim razmacima vremena. Nanosi velike štete i napada velike površine. Poznato sušenje hrastovih šuma u Hrvatskoj i Slavoniji jedna je pojava, koja u ozbiljnoj meri zabrinjava sve šumare i sve prijatelje i sopstvenike hrastovih, a u posljednje vreme i bukovih šuma. I ako gubar nije jedini uzrok ovome sušenju, ipak je jedan od glavnih; bez njega verovatno ne bi ostali uzroci bili u stanju da izazovu ovo prostrano propadanje hrastovih šuma. Zbog toga mu se posvećuje velika pažnja. Međutim do sada se nije pokazao nikakav odsudni uspeh u borbi protiv njega, jer su se svi načini borbe pokazali kao nedovoljni. Naime sa njima se nije mogao gubar uništiti. Verovatno je gubar ovde u optimalnim prilikama za svoj razvitak, te je otuda i tako otporan, pokazuje toliko životne energije. S obzirom na veličine površina, koje napada i pustoši, kao i na štete, koje nanosi, gubar predstavlja neprijatelja, koji je dostojan borbe sa avionima. On sa svoje strane pruža za to mogućnost. Svakako se gubaru mora jednom posvetiti sva ona pažnja, koja mu se duguje. To znači, da se sa gubarom mora povesti borba širokih razmera i sa moćnim sredstvima. To treba da bude borba, koja će ići za tim, da njega potpuno uništi. Kako sam napred napomenuo, do sada upotrebljena srestva nisu mogla ovu napast uništiti. Skupljanje i uništavanje jaja nije ni iz daleka dalo željene rezultate, jer ih prema načinu, kako ih kod nas gubareva ženka odlaže, nije moguće sakupiti i uništiti u potrebnoj koli 27 |
ŠUMARSKI LIST 1/1937 str. 30 <-- 30 --> PDF |
-čini. Borba se mora preneti na gusenice i to trujući ih otrovnim preparatima. Kako je vreme za ovo trovanje dosta kratko, a radi se o velikim površinama, to u obzir dolazi samo ono srestvo, koje je moćno da to sve savlada. To je aeroplan. Jedna velika teškoća u ovoj borbi je na neki način samo njeno tehničko izvođenje. Naime šume, koje treba braniti, pripadaju raznim vlasnicima. Uništavanje pak treba da se vrši u svim napadnutim šumama, dakle treba privoleti ili primorati sve sopstvenike šuma da ga vrše. U tome je glavna teškoća. Ali to je pitanje državne administracije, jer zakonske mogućnosti ima (Zakon o šumama). Na drugoj strani treba sigurno i do svih sitnica resiti i zadatak same tehnike trošenja, t. j . mora se biti siguran, da će ono uspeti, mora se dakle raditi sa uspehom. Da bi se ovo postiglo, mora se prvo raznim pokusima steći u prašenju iskustva i tačno utvrditi kako, čime i kada treba vršiti zaprašivanje; dakle mora se u potpunosti resiti tehnička strana problema. Kako je napred rečeno, jedna velika mana ovoga načina je zavisnost od vremena. Ta zavisnost može biti tako velika, da dovede u pitanje ceo rad. Prema tome usavršavanje metode imalo bi se kretati u pravcu nezavisnosti od vremena. Treba dakle iznaći prašak, koji će brzo delovati. Čini mi se, da u ovom pogledu više nade daju dodirni otrovi, te bi na njih na prvom mestu trebalo obratiti pažnju. Tek kada se metoda potpuno usavrši i bude sigurna, može se propagirati njena upotreba. Tom bi se prilikom gledalo, da se uredi i novčano pitanje ovakve borbe, t. j . ono treba da se svede na meru, koju može da podnese naša šumska privreda. Dakle, ukratko izneto, možemo reći: 1) da u našoj državi ima štetnih insekata i šumskih površina, koje uslovljavaju ovaj način borbe; 2) da opasnost ipak nije takve prirode, da bi se moralo brzo raditi i zbog toga u velikim poslovima sticati iskustvo; 3) da se prema tome za sada treba ograničiti samo na proučavanje i usavršavanje metode, a tek docnije, ako se ovde postigne uspeh, pristupiti proučavanju na veliko i stvaranju povoljnih uslova za to. Résumé. L´auteur traite les possibilités — chez nous spécialement — dans l´emploi des aéroplanes pour la lutte contre les insectes. 28 |