DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 99/1936 str. 26 <-- 26 --> PDF |
predenju Splita i time zaslužio priznanje ne samo svojih drugova šmnaraj nego napose i splitskog građanstva. Profesor i kustos muzeja g. G i r o m e 11 a preuzeo je ploču "u ime splitske gradske općine i izrazio harnu zahvalnost Jugoslovenskom šumarskom udruženju za plemeniti čin, kojim se IskazUje trajna dužna počast blagopokojnom H. Friedlu, koji je prvi počeo da daje života divnem našem Mar Janu. Nadasve zaslužan pretsjednik društva Marjan Dr. Jak sa Račić izrekao je zatim sHjedeći govor: »Tik do skromne kuće u kojoj sam po prvi put ugledao svjetlo dana, zdeni se u mome rodnom seocu, još danas kao i onda, sekularna borova šuma. U djetinjstvu me nekom magičnom, neodoljivom moći vabila i privlačila u svoju sjenovitu sredinu tajanstvenosti i mira. Uz moje prirođeno sentimentalno nastrojenje, usadila mi neprolazno u dušu duboku ljubav za Božju prirodu, i upečatila i profinila slatkom harmonijom pjesama svojih krošanja u mojem srcu pun osjećaj za njezin čar i ljepotu. I kad god sam htjeo i želio da saznam, kako je sred surog, pustog okolnog krša stvorena ona oaza zelenila i ljepote, moja mi je dobra majka u neprilici sa moje djetinjske znatiželje, stalno govorila: sve su ovo jedne davne noći zasadile vile«. »Za vrijeme mojih gimnazijskih nauka penjao sam se često golim Marjansikim liticama istočnog njegovog obronka, baš nekako do ovog mjesta, te ispod bijelokamenog velovaroškog križa posmatrao bučnu vrevu našeg nemirnog grada. Očajnu^ sivu jednolikost krša oživljavala su pustopašna stada, kojima je padao žrtvom i posljednji zakržljali zeleni žbun, i skromni struk marjanske kadulje. I kad su prvi udarci mašklina duž ograde izraelitskog groblja prokapah siromašne ostatke gladne zemlje u onom moru kamenja i tvrde Htice, upirao sam sažaljivim nepovjerenjem pogled u strogi lik onog vilenjaka koji je na rad sokoho četicu varoških težaka, koji su i sami sa posmjehom nepovjerenja i umišljene stručne superijornosti računali na siguran neuspjeh svakog jalovog pokušaja da bi se ona bijedna pustoš i golet ikada zaodjela zelenilom umjetno zasađenog borja«. »Taj vilenjak, taj pionir jednog zamašitog i neprolaznog djela, i okorjeli pob<)rnik jednog važnog higijenskog i estetskog stremljenja, bio je nošen ne šablonskim pritiskom dužnosti svojeg zvaniČnog položaja, već onom prirođenom, fanatičnom ljubavi za prirodu i njene ljepote, koja je jedina kadra da ukloni sve teškoće, i neodoljivo i sigurno kroči i stremi uspjehu i pobjedi. Pak je zaista bila plemenita i sretna ova zamisao našeg zaslužnog Jugoslovenskog šumarskog udruženja, naosob dičnog mu pretsjednika Dr-a Josipa Balena da skromnim vidnim znakom oda dužnu, trajnu počast Henriku Friedlu baš u sredini divne šume koju je stvorila njegova stručna sprema, jedna velika ljubav i rijetka istrajnost, a koja je poslužila i postala primjerom i podstrekom onima, koji su njegovim stopama pokročili. I kad se uskoro zaodjene pitomim zelenilom prostrani^ a već danas u cjelini zašumljeni marjanski krš, te postane izvorom zdravlja, tjelesne i duševne okrepe generacija koje će iza nas doći, ovim velebnim hramom tajanstvene i čarne Marjanske šume krilit će spokojan i ponosan dobri i vedri duh našeg Henrika Friedla, čijoj dragoj uspomeni neka je čast, hvala i slava«. (Slava!) 26^ ´ " ´ |