DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 99/1936 str. 25 <-- 25 --> PDF |
»Rad šumara kultivatora sigurno je upravo takve prirode. Ljudski vijek, a još i vise, potreban je. Ja se vidi zeleno ruho, kojim je šmnar kultivator zaodjenuo mnogu sivu kamenu glavicu. I kad se zeieno ruho po´kaže, koje godi i oku i duši čovjekovoj, koje će, zaivisi to od raznih prilika, biti izvor mnogih dobara za čovječanstvo, redovito je onaj, koji je dao da prva motika udari u neobdjelanu zemlju, koji je medu prvima uzgojio i donio prvi rukovet sadnica, već daleko od te zeleni. Možda je već prvi uzgajač zaboravljen. Vječna mijena udara neminovno pečate ljudskom društvu i sveinu što se u njemu zbiva«. »Ako igdje, a ono ovdje na primorskom Kršu rad je kultivatora težak: i prilike zemljišta i klimatski činioci nisu baš skloni, da se na goletima brzo razvije »gora z e m 1 j i u a odora«. Ovdje se može kazati zaista, da šumu stvaraju ljudska koljena a da je momenti mogu da unište«. »Nalazeći se u ovoj zelenoj dubravi, gdje danas, kako bi kazao pjesnik: »grleći se hode umjetnost i narav ko sestre rođene « — bacimo pogled unatrag za 50 godina. Marjan je bio go i pust. Možda je koji zaostali stručak česmine i lemprike, brnestre i tetivike prekidao sivu monotoniju vapnenca. Vladala je vjera, da je baštinjena golet kao grijeh prošlosti vječna i da se na njoj ne može život probuditi. Trebalo je tu vjeru zamijeniti drugom, još čvršćom, da uz istrajan rad može biti života i na sivom golom kršu, trebalo je lomiti sa tradicijama prošlosti. Šumarski inženjer Henri k Friedl , šumarski nadzornik, kasniji ministarski savjetnik, rođeni Dubrovčanin bio je, kako nam zapisi kažu, prvi kultivator, koji je i lomio sa tradicijama, uzgajao prve sadnice na mjestu, gdje je današnji gradski perivoj i donosio ih na goleti Marjana da mu one dadu novo obilježje i nove znakove života. Za svoga dvanaestgodišnjeg rada od 1884—1896 podigao je on prve borove kulture na Marjanu«. »Na svojoj glavnoj skupštini održanoj mjeseca septembra 1935 u Sphtu jednoglasno je Jugoslovensko šumarsko udruženje zaključilo, da na skroman način osvježi uspomenu na prvog šumara kultivatora Marjana. Na taj način uspostavljamo živu vezu između živih i zaislužnih mrtvih. Mrtvi su opomena živima u njihovom radu«. »U ime Glavne uprave Jugoslovenskog šumarskog udruženja, koja je mandatar glavne skupštine, meni je osobita čast da kao pretsjednik toga Udruženja otkrijem danas spomen-ploču Henriku Friedlu. Pozdravljam kćerku blage. uspomene Henrika Friedla,_ gdu profesora Nagy-a, -moleći je dai ona i njezini prime uvjerenje, kako jugoslovenski šumari nisu zaboravili rad i nastojanje njezinog oca, svoga stručnog druga«. »U ime Jugoslovenskog šumarskog udruženja predajem ovu ploču predstavniku uvaženog općinskog poglavarstva grada Splita moleći, da je poglavarstvo čuva i uzdržava. Okićena granama sa najstarijih boro\´a Marjana, koje je sadio šumarski nadzornik Friedl, neka ova ploča bude sjećanje na nj´ i na njegov rad«. »Hvala i slava Henriku F r i e d 1 u k< (Slava mu!) Zatim je u ime bana Primorske banovine viši savjetnik ing. M a r č i ć Josi p izrazio zahvalnost Jugoslovenskom šumarskom udruženju. Naglasio je želju da ovn ploča bude potstrek svima, koji vole šumu, a naročito mladim šumarskim generacijama. Henri k Fried l radio je ne samo kao činovnik, već i kao izraziti kulturni radnik. Doprinio je una 25 |