DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 95 <-- 95 --> PDF |
i strani stručni listovi donose njegove rasprave, a poslije njegove smrti sa pijetetom spominju njegovo ime. Mrtvi su jaka opomena živima, da ne rade, što ne treba. Josip Kozarac nam je i kao beletrista i kao šumar ponos, ali i opomena, da su s jedne strane dobra, čestita porodica, a s druge valjano šumarsko gospodarstvo glavni uslovi za razvijanje našega sela. Ima li ikoga, ko nam je sa više dokumenata kazao evangjeosku misao, da je biti sluga svoje zemlje i gospodar svoje žene — ono što je najviše, što je najbolje, za naš život, napredak i čežnju? Ima li ikoga, koji je sa više zanosa prikazao slavonsku šumu kao najvelebniji hram, čiji je on bio svećenik čitavog života ? neka je slava i hvala Josipu Kozarcu!« Svi prisutni kliču: »Slava!«. Riječ uzima gospodin dekan Poljoprivredno šumarskog fakulteta u Zagrebu g. Dr. ing. Mihovil Gračanin: »Alma mater universitatis zagrabiensis i njen poljoprivredni-šumarski fakultet, koji po želji rektora i dužnosti dekana ´mani čast ovdje zastupati, pridružuju se ovoj proslavi šumarskog udruženja s pijetetom i osjećajem zahvalnosti odličnim odabranicima šumarske struke i pionirima šumarsko-poljoprivrednog progresa u našoj zemlji. Današnji slavljenici Fran Žaver Kesterčanek i Josip Kozarac preteče su našeg najvišeg poljoprivredno-šumarskog školstva. U vrijeme kada ova dva velika zidara stupaju na pozornicu našega javnog života, šumarske se i poljoprivredne nauke nalaze kod nas još u prvom stadiju razvitka, a njihovo poslanje u životu našeg naroda shvaća samo uski krug najeminentnijih stručnjaka. F. ž. Kesterčane k ne samo uočava, da je šuma neprocjenjivo blago hrvatskoga naroda, koje se trajno regenerira biološkom aktivnošću živi 17 stani ca, već on spoznaje, da šumarstvo kao dio biološke prv o-p r o i z v o dnje može u Hrvatskoj napredovati samo onda, ako šamarska proizvodnja i šumsko gospodarstvo budu počivali na naučnim principima . Od empirijskog šumarstva treba preći naučnom šumarstvu. Zato su Hrvatskoj pptrebni visoko šumarsko učilište1 i naučni šumarski zavodi. Nema ih, treba ih dakle stvoriti. I za te institucije i narodne potrebe bori se Kesterčanek cio svoj život i kao nastavnik križevačkog učilišta i kao urednik Šumarskog Lista.« Bori se svim oružjem svoga duha, kamenom ´voljom, čeličnim moralom, nesebičnom ljubavlju, rjetkom bistroćom uma, marljivošću mrava i ustrajnošću diva, kako veli njegov životopisac. Njegovim dolaskom na križevački zavod počinje i novo doba za hrvatsku šumarsku stručnu knjigu. God. 1880 izdaje »Dendometriju«, a zatim niz stručnih knjiga i radova na hrvatskom jeziku. Kesterčanek je polihistor šumarskih nauka; to je sudbina, koja stiže tako često prve borce i organizatore naučnih zavoda, no njegova univerzalnost zadivljava. Odgaja generacije mladih šumara znanjem, ljubavlju i zanosom, a koliko je mladje zadužio svjedoči ova današnja proslava. Danas shvaćamo dobro, kako je težak bio pionirski rad na staranju stručne književnosti, organizaciji naučnih zavoda, kako je teško probijati se kroz makiju predrasuda, neznanja i zapreka javnog mišljenja i tudjinskih upravnih vlasti, kojima je svaki duhovni i materijalni napredak hrvatskog naroda zazor a n. I ako je nakon mnogo borbi i nastojanja od križevačkog učilišta došlo do osnutka »Alme viridis« i mnogo kasnije do poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu, bez sumnje je to dobrim dijelom zasluga plodnog i nesebičnog rada prof, Kesterčaneka i njegove duhovne baštine. 681 |