DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 94 <-- 94 --> PDF |
Zatim su prisutni, kojih je bilo oko 300, krenuli na drugu stranu zgrade, prema Mažuranićevom trgu, gdje je smješteno poprsje Josip a Kozar e a. Poprsje je ot krio predsjednik udruženja g. prof. Dr. Baien slijedećim riječima: »Naš javni život, a naročito socijalni i gospodarski, u drugoj polovici devetnaestog stoljeća prikazivao je naročite´ karakteristike: Nametnuti tudjinski režim nije dopuštao da se narodni život razvija onako, kako bi odgovaralo i prilikama, koje su vladale drugdje u svijetu, narodnom pravu i narodnim potrebama. Politički ugnjetavan, naš narod nije mogao da iskorištava tekovine nauke i tehnike, koje su u to doba donosile mnogo dobra ostalim narodima Europe. Pomaganje stranog življa, davanje mogućnosti da se stranac u našoj kući ras prti i raširi, a s tim u vezi odlazak našeg svijeta sa svoje grude u tudjinu, u Ameriku, obilježavaju u velikoj mjeri upravo posljednje decenije devetnae´stoga stoljeća u Hrvatskoj. M:saoni ljudi, nikli na selu, u čijim je žilama strujila čista narodna krv, krv mnogih koljena, tražili su puta i načina, da se narodu pomogne. Nije to bilo lahko: nametnuti vlastodrzac je nalazio razne puteve, kombinovao je raznolike metode, da zadrži narod u tmini , nije dopuštao da dodje medju nas svijetlo , koje je u to vrijeme obasjavalo druge kulturne narode Europe. Kozara c je odvjetak naše seljačke porodice, koji i ako državni činovnik tudjinske vlasti, ulazi duboko u pitanja, od kojih zavisi život našega cela, budućnost naših naselja. Po porijetlu dijete našega sela — po struci šumar sa dubokim korijenom u našem selu — Kozarac prisluškuje narodnom bilu i sluša otkucaje narodnoga srca. U ono doba je narod nemoćan, da se sam digne, pa čeka i traži svoje intelektualce, da mu pomognu. Oni čega izvesti, da ne luta medju svjetlom i tminom, oni mu imaju pokazati, kako se iskorišćuju mrtvi kapitali, oni mu daju primjer, što znače živ i kapital i za njegov život i razvitak. Istina, čini se, da je odviše mnogo romantike u isticanju težnje, da se intelektualac vraća na selo — ali vrijeme pokazuje, da je Kozarac bio prorok i veliki mislilac. Na svojoj zemlji, na svome ognj štu svako je najjači. A to je kredo Kozarčev. Narodni inteligenat, specijalno onaj, koji se bavi rješavanjem socijalnih i gospodarskih putanja — a ta su pitanja ponajvažnija, jer zadiru u živu krv i meso — treba da budu blizu narodu, da narodu, iz kojega je nikao, vrati dug, koji mu duguje .. Školovani narodni inteligenat treba da služi jedino narodu i njegovim potrebama. Proslavljeni realista na polju naše lijepe knjige, Kozarac je iznio u svojim pripovjetkama pitanje naše zemlje´, našega sela, specijalno naše Posavine. Čovjek i zemlja — dva su glavna kapitala od kojih zavisi život i budućnost naroda. To je vjerovanje Josipa Kozarca. I kao šumarski stručni pisac Kozarac je veliko i svjetlo ime. Posmatrajući život šume kao zajednice živih organizama, koji treba da su u punoj harmoniji, Kozarac je nesumnjivo jedan od najjačih šumarskih stručnih pisaca svog vremena. U poredjenju sa šumarskim stručnim piscima Europe onoga vremena, Kozarac se mjeri sa svojim suvremenicima, koji su radili u daleko uređjenijim i boljim prilikama — Kozarac daje biološke podatke o slavonskoj šumi, detaljno analizira i traži razloge, za zašto bolje unovčenje prije svega čuvene slavonske hrastovine, razmišlja o šumi i njenom značenju po narodni život uopće, a napose po život našeg svijeta u Posavini. Naša je hrastovina pronijela ime naših šuma širom velikoga svijeta. Kozarac joj zato obraća i naročitu pažnju i kao š u m a r-b i o 1 o g i kao š u m a r-n a c i o n a 1 n i ekonom i kao dijete slavonskog sela, koje se ne moöe zamisliti bez šume. Stručni njegovi radovi štampani su za vrijeme od kojih 20 godina, naročito od J886., do 1906. kod nas i van naše otadžbine. Ne samo naš šumarsk i List, nego 680 |