DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 93 <-- 93 --> PDF |
Vas povedem u Kozarčevu drevnu »Slavonsku šumu« — s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao da je saliveno«, koju nikada zaboraviti ne možemo, kad smo jedanput u njoj bili. Tako je djelovala šuma i na Kesterčaneka, jer ju je on neobično volio i cijeli je svoj život proveo u radu za šumu i šumarstvo. I on hoće — poput Gundulića — da šuma bude u prvom redu ures svakom kraju, ures domovini, ures lijep i slobodan, gdje se može svatko odmoriti i osvježiti. U drugom redu želi on — poput Kozarca — da se u njoj podižu i goje stabla spravna, čista i visoka, kako bi šuma bila ponajvrednija glavnica domovine. Želi, da tu glavnicu svaka generacija uživa samo u kamatima — u njenom prirastu, — a nikada nju samu ne smije trošiti. Šume su naime dio kućanstva prirode, a gdje čovjek nerazumno prirodu troši i ništi, tamo ona često sije bijedu i očaj, kao što je posijala na ogromn m prostorima našega krša i golijeti. Da bi se mogao dolično" ocijeniti Kesterčanekov rad, potrebno je, da skrenemo Vašu pažnju na prilike šumarstva u Hrvatskoj koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina prošloga stoljeća, t. j . u doba njegovog najintenzivnijeg rada. U našem šumarstvu vlada u to doba posve stran duh; našim šumama upravljaju stranci. Jedva je Kesterčanek izašao iz školsk´h klupa, jedva što je navršio 25 godina, prima 1881. god. kao mladi profesor na Križevačkom učilištu — tajništvo Hrvatsko-slavonskog-šumarskog društva i uredništvo njegovog glasila »Šumarskog Lista«. Kesterčanek odmah sakuplja oko sebe mlade domaće šumare, bodri ih na rad za razvitak našega šumarstva u duhu narodnom. Kao urednik Šumarskog Lista iznio je program svoga rada u slijedećim patriotsk m riječima: »Samo zajedničkom radu i maru svih hrvatskih šumara morat će ustupiti neprijatelji našega društva, koji su nas još pred koju godi:iu s prezTom gledali. Samo složnim nastojanjem opravdat ćemo korist i vrijednost našega društva za domovinu i naše zvanje. Kesterčanek je ostao vjeran tom svom programu kroz cijeli svoj život, makar da je radi toga imao mnogo neprilika. Kroz skoro punih 40 godina svog plodnog života on nam prednjači zborom i tvorom u radu, da naše šumarstvo bude uvijek na savremenoj visini. On nam prednjači u borbi da naši šumari dobiju namještenje u svim privatnim, a napose i u svim našim državnim šumskim upravama, gdje su im vrata bila zatvorena gotovo sve do godine 1918. Kesterčanek nam je u to doba zapravo naš stručni vodja i učitelj naš. On je neumoran i vrijedan pisac naš:h prvih stručnih i naučnih knjiga i članaka; požrtvovan je tajnik, potpredsjednik i odbornik Šumarskog Društva; dugogodišnji je urednik Šumjarskog Lista, Lugarskog i Lovačko-Riibarskog Vijesnika, a od god. 1890. do svoje smrti — 1915. — on je uvaženi profesor na našem šumarskom fakultetu, odnosno tadanjoj Šumarskoj akademiji. Moram naglasiti, da je opet bio on, koji je najviše utirao puteve i staze za prenos šumarske nastave iz Križevaca na univerzitet u Zagrebu. »Taj je prelaz neophodno nuždan — kaže Kesterčanek u jednom svom članku — ne samo radi razvitka šumarske znanosti, već i obzirom na politički odnos Hrvatske prema ostalim zemljama Austro-ugarske1 monarhije«. Brončani lik, što su ga zahvalni jugoslovenski šumari, medju kojima su brojni učenici njegovi, postaviše na zgradu svog udruženja, neka je javno priznanje za Kesterčanekov rodoljuban i nadasve vrijedan rad u korist hrvatskog, zapravo i nacionalnog jugoslovenskog šumarstva uopće, a Šumarskog Društva, šumarske nastave i literature napose. Neka ovaj njegov lik služi uvijek nama šumarima kao uzor radinosti, a njegovoj poštovanoj djeci neka služi na ponos i diku! Slava Franu Kesterčaneku!» Svi prisutni kliču: »Slava mu!« 679 ) |