DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 90     <-- 90 -->        PDF

IZ UDRUŽENJA


ZAPISNIK


60. (XV.) Glavne redovne godišnje skupštine Jugoslovenskog šumarskog udruženja,
koja
je održana u Zagrebu dne 3. i 4. septembra 1936. godine u bijeloj dvorani Novinarskog
Doma.


Otvaranje skupštine.


Dne 3. septembra u 10 i .4 prije podne otvara pretsjednik Dr. Josip Bal en
skupštinu. Pozdravlja izaslanika Nj. Vel. Kralja sudskog pukovnika Mladen a T om
i ć a. Moli ga, da bude na najvišem mjestu tumačem duboke odanosti i vijernosti
jugoslovenskih šumara, koji će uvijek raditi za Kralja i Otadžbinu. (Nastaje dugotrajno
pljeskanje uz usklike »Živio Kralj«) Predsjednik zatim predlaže, da se ddašalje Nj.
Veličanstvu slijedeći brzojavni pozdrav, što skupština prima burnim odobravanjem:


Njegovom Veličanstvu Kralju Petru 11. — Beograd.


Jugoslovenski šumari sakupljeni na svojoj 60. godišnjoj skupštini u Zagrebu mole
Vaše Veličanstvo, da izvoli primiti izraze duboke podaničke odanosti i vijernosti.
Da živi Vaše Kraljevsko Veličanstvo!
Da živi uzvišeni Kraljevski Dom Karađorđevića!


Predsjednik Dr. Bal e n.«


Predsjednik zatim pozdravlja Ministra šuma i rud. g. ing. Đur u J a n k o v i ć a.
Naglašuje, da je on prvi Ministar šuma, koji je šumar. Zahvaljuje mu na dosadanjem
radu i moli za zauzimanje, da se stručni problemi što povoljnije riješe.


Dr. Josip Balen zatim pozdravlja g. Dr. Viktor a Ružica , bana Savske banovine.
Problemi šumarstva su u toj banovini veoma važni. Moli ga, da tim problemima
posveti svoju punu pažnju. U svom daljem govoru pretsjednik pozdravlja dekana
Poljoprivredno-šumskog fakulteta u Zagrebu g, Dr. ing. M. uračanina , pozdravlja
zastupnika gradske općine gosp. podnačelnika Kaufmanna . Izražava zahvalnost
Gradskoj općini na gostoprimstvu.


Predsjednik zatim pozdravlja izaslanika bratskog čehoslovačkog šumarskog udruženja
gosp. docenta Dr. ing. Anton a Pfeffera : »Sa Čehoslovacima nas vežu
tolko ´ijepe i plemenite veze bratstva i saradnje. Molimo Vas, ponesite braći Čehoslovacima
naše iskrene pozdrave!«


Toplim riječima predsjednik zatim ističe potrebnu saradnju izmedju šumara, agronoma
i veterinara, pa pozdravlja izaslanika Udruženja inžinjera i arhitekata gosp. prorektora
ing. Stipetića ; Udruženja jugoslovenskih agronoma g. prof. Dr. Poštić a
i Jugoslovenskog veterinarskog udruženja višeg savjetnika g. Dr. D e v i d e a. Pozdravlja
izaslanika Društva hrvatskih književnika g. Dr. B o n i f a č i ć a, te članove obitelji
pok. Kozarca i Kesterčaneka.


U produženju svog govora predsjednik je rekao slijedeće: »I ovogodišnji naš zbor
održavamo u vrijeme, kad je u svijetu mutno obzorje. Držim, da se nećemo varati, ako
kažemo, koliko se´ teško mogu odrediti išta stalnije konture budućih oblika socijalnoga
i gospodarskoga života u svijetu. Mutni oblaci, koji su specijalno Europu zastrli posljednjih
godina, danas se sve više skupljaju. Malo ima svijetlih tačaka, koje bi nam davale
garanciju, da će biti stabilnosti — prije svega u gospodarskom životu — na kojoj bi
se mogao izgradjivati odredjen sistem ekonomisanja. Sve pokazuje, da se svaki čas
mijenjaju utjecaji od kojih zavisi čitav naš javni život, a prije svega socijalni i gospodarski
život naroda.


676




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 91     <-- 91 -->        PDF

Pod utjecajem neminovnih izmjena socijalnih prilika mijenjaju se i čitavi sistemi
rada, koji su u nekim slučajevima bili smatrani dogmom i bili utvrdjeni dugogodišnjom
praksom, pa i naučnim razlozima.


Razumljivo je, da je prije svega šumarsko gospodarstvo kao dijelak opće narodne
privrede, već po svojim karakteristikama podvrženo raznim utjecajima, koji nisu, a ne
mogu ni biti bez jačih posljedica. Konzervativno u svojoj suštini — šumsko gospodarstvo
imperativno traži mirni razvitak. Gdje toga nema, nema šumskog gospodarstva,
a nema ni onih blagodati, koje šuma ima davati čovječanstvu. Pojave nestalnosti
ubijaju u srži šumarsko gospodarstvo. Tako je u svijetu, tako je i kod nas. Iz izvještaja
o sjednicama, pa i izvještaja za skupštinu, vidjeli ste glavne poteze, u kojima se
´cretalo naše nastojanje u vezi sa životom naše struke u prošloj godini. U vezi toga istaći
ćemo ovom prilikom samo ukratko nekoje momente.


Veliki napori, koje ulaže naša struka, koje pjrije svega ulažete vi, koji ste većinom
u najbližem, možemo reći u dnevnom dodiru sa šumom, za njezino održavanje i
unapredjivanje pokazuju, da je i kod nas nažalost na mnogo strana na dnevnom redu
borba za šumu, borba za njezino održavanje. Veliki Vaši napori, koji često puta svršavaju
sa posvemašnjim gubitkom fizičkih snaga očeva obitelji — pokazuju, da treba
nažalost još mnogo rada, borbe i pregaranja, da se samo sačuva šuma, gdje ona postoji
i gdje mora postojati. Prostrane devastacije, oduzimanje šumskih zemljišta ne samo
šumskoj nego, što je naročito teško, i svakoj drugoj kulturi, pitanja su, koja duboko
zasijecaju ne samo u sadanji, nego i u budući život pojedinih naših naselja, u život
čitavih naših pokrajina, pa i u život čitavog našega naroda. Ovdje nam dolazi na um
misao Andtova, da ista ona sjekira, koja siječe šumu podsjeća i sam narod. Dolaze
nam na um riječi Richlove: »Uništite šumu, pa ste uništili historijsko gradjansko društvo.
Čovjek ne živi o samom kruhu. Ako i nebudemo uvijek trebali drva, ali ćemo šumu
ipak trebati. Ako nam i ne bude od nužde onaj suvarak, da ugrijemo vanjska uda
našega tijela, ipak nam je potrebna ona svježa zelen šumska, da nam zagrije dušu.«


Za naše prilike, gdje se život naroda ne može´ ni zamisliti bez šume, ovo je istina,
Koju možemo dnevno konstatovati.


Mi smo i kao pojedinci i kao udruženje digli svoj glas na obranu šume. Istina je,
teške socijalne prilike, koje imaju redovito mnogo veze i sa teškim materijalnim nevoljama,
a čiji su uzroci izvan našega dohvata, ne dopuštaju, da se šumi, najvećem izvoru
dobara, obrati puna pažnja. Mi i ovom prilikom apelujemo na sve misaone ljude
naše zemlje, da pomognu rad stručnjaka u zaštićivanju šume, jer zaštićujući šumu
zaštićuju normalno odvijanje života; i života na selu i života u gradu.


Istina, mi možemo zabilježiti i svijetle momente u našoj struci:
Donesena je Uredba o organizaciji šumarske službe. Mi smo uvjereni, da je ta
Uredba za šumsko gospodarstvo od velike važnosti. Odredjene su tačne nadležnosti,
pa će u svim krajevima zemlje i ono malo seosko šumsko gospodarstvo, koje je od
tolike važnosti po život našega sela, naći punu zakonsku zaštitu.


Izviješteni smo, da je i pitanje Imovnih općina baš ovih dana u završnoj fazi.
Imovne su općine izraziti narodni imetak stečen mukom i krvlju, koji treba spasiti´ od
propadanja. U šumama imovnih općina struji krv naših krajišnika — one su jedini spomenik
na njihov teški život i rad. U našem kulturnom razvijanju vršile su imovne općine
kroz desetljeća znatnu kulturnu misiju: I ognjišta prosvjete, naše škole, podizane
su iz prihoda imovnih općina. Imovne su općine podigle mnogi hram Gospodnji. Naše
mnoge ceste i željeznice zahvaljuju svoju izgradnju imovnim općinama. I tako redom
Pomoći im treba, jer su u najviše slučajeva bez svoje krivnje došle u teško stanje, a
napose su došle u teške prilike zbog velikih žrtava, koje su, iz općih razloga, doprinijele
dajući ogromne kapitale u javne svrhe.


677




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 92     <-- 92 -->        PDF

Pa ako je potrebno, ne treba bježati ni od revizije segregacije — ona im je već
i onako bila zagarantovana. U ostalom vjerujemo, da od tvoga neće bježati ni oni,
kojima je dana mogućnost, da u šumskom gospodarstvu uopće, a napose u onom
imovnih općina, vode brigu.


Znamo, drugovi, da nas u današnja teška vremena ponajviše interesuju personalne
stvari. Udruženje je uradilo, što je moglo i usmeno i pismeno tražeći zaštitu interesa
svojih članova skrećući pažnju mjerodavnima, da radnicima, koji obavljaju jedno
od najtežih i najdelikatnijih poslova današnjice — koji zaštićuju narodne šume —
daju mogućnost za nesmetan rad. Mi se nadamo, da će se prilike popraviti. Težnja
Ministarstva, da se mladim ljudima da zaposlenje osjeća se na svakom koraku. 1 pomenuta
Uredba o organizaciji šumarske struke i ozakonjenje rada u režiji u državnim
šumama, nadamo se, biće od pomoći u tom pogledu.


Naš ovogodišnji sastanak, upravo šesdeseta godišnja skupština, za razliku od
sviju dosadanjih, obilježen je davanjem pijeteta dvojici naših stručnih drugova, koji su
u našoj struci ostavili svijetlo ime. To su Fran Kesterčanek i Josip Kozar
a c. Nadamo se, da će i to pomoći učvršćivanju opravdanosti naših nastojanja, da se
pomogne naša struka u svom radu i težnjama.


U ime članova glavne uprave pozdravljam Vas najsrdačnije, zahvaljujem Vam,
što ste podnijeli mnoge žrtve, da dodjete na ovaj sastanak i želim, da nam rad bude
srećan i blagoslovljen«


Govor predsjednika s pljeskom je pozdravljen.


Riječ uzima gospodin Ministar šuma i rudnika g. ing. Gjur a Janković .
Pozdravlja skupštinu. U podužem govoru izlaže, što je učinjeno u Ministarstvu šuma
od prošlogodišnje skupštine Udruženja. (Pošto je govor u cijelosti otštampan u Šumarskom
Listu broj 10 0. g,, to se´ na taj govor u ovom zapisniku upućuje).


Govor g. Ministra saslušan je sa najvećim interesom. Po svršetku govora učesnici
burno plješću.


Zatim uzima riječ izaslanik Udruženja inžinjera i arhitekata gosp. ing. Stipetić .
Pozdravlja skupštinu i naglašava, da će šumari u inžlnjerima uvijek naći iskrene saradnike.


Potom izaslanik bratskog čehoslovačkog šumarskog udruženja g. Dr. ing. Ant u n
Pfeffe r u toplom govoru pozdravlja prisutne i želi uspješan i plodan rad.
Gosp. Dr. Pošti ć pozdravlja zatim skupštinu u ime Udruženja jugoslovenskih
agronoma. Ističe važnost saradnje šumara i agronoma.
Predsjednik toplo zahvaljuje svim predgovornicima, a napose gosp. Ministru šuma
ing. Gjuri Janković u.


Predsjednik zatim poziva prisutne, da izadju pred zgradu »Šumarski Dom«, koji
se nalazi u neposrednoj blizini, jer će se tamo otkriti spomen-poprsja pok. .profesoru
šumarstva Franu Kesterčanek u i šumaru književniku Josipu Kozare u.


OTKRIVANJE SPOMEN-POPRSJA.


Učesnici skupštine na čelu sa gosp. Ministrom šuma i rudnika i ostalim uglednim
gostima i uzvanicima krenuli su pred zgradu »šumarski Dom«. Na zgradi u visini I.
kata u Perkovčevoj ulici, okićeno zelenilom, smješteno je poprsje Kesterčanekovo.
Poprsje je otkrio odbornik Udruženja prof, univerze g. Dr. ing. Andrij a Petrači ć
slijedećim govorom:


»U želji da prigodom otkrića poprsja profesora Kesterčaneka sa nekoliko riječi
istaknem njegov rad, najradije bih Vas, gospođe i gospodo, poveo u duhu u Gundulićevu
Dubravu, toli dragu njegovom ribaru, da joj pjeva: »O Dubravo slavna sv.ma
u uresu slobodnome, lijepa ti si mojiem očima, draga ti si srcu mom!« — ili možda da


678




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 93     <-- 93 -->        PDF

Vas povedem u Kozarčevu drevnu »Slavonsku šumu« — s onim divnim stabarjem,


spravnim, čistim i visokim, kao da je saliveno«, koju nikada zaboraviti ne možemo,


kad smo jedanput u njoj bili.


Tako je djelovala šuma i na Kesterčaneka, jer ju je on neobično volio i cijeli je
svoj život proveo u radu za šumu i šumarstvo. I on hoće — poput Gundulića — da
šuma bude u prvom redu ures svakom kraju, ures domovini, ures lijep i slobodan,
gdje se može svatko odmoriti i osvježiti. U drugom redu želi on — poput Kozarca —
da se u njoj podižu i goje stabla spravna, čista i visoka, kako bi šuma bila ponajvrednija
glavnica domovine. Želi, da tu glavnicu svaka generacija uživa samo u kamatima


— u njenom prirastu, — a nikada nju samu ne smije trošiti. Šume su naime dio kućanstva
prirode, a gdje čovjek nerazumno prirodu troši i ništi, tamo ona često sije
bijedu i očaj, kao što je posijala na ogromn m prostorima našega krša i golijeti.
Da bi se mogao dolično" ocijeniti Kesterčanekov rad, potrebno je, da skrenemo
Vašu pažnju na prilike šumarstva u Hrvatskoj koncem sedamdesetih i početkom osamdesetih
godina prošloga stoljeća, t. j . u doba njegovog najintenzivnijeg rada. U našem
šumarstvu vlada u to doba posve stran duh; našim šumama upravljaju stranci. Jedva
je Kesterčanek izašao iz školsk´h klupa, jedva što je navršio 25 godina, prima 1881.
god. kao mladi profesor na Križevačkom učilištu — tajništvo Hrvatsko-slavonskog-šumarskog
društva i uredništvo njegovog glasila »Šumarskog Lista«. Kesterčanek odmah
sakuplja oko sebe mlade domaće šumare, bodri ih na rad za razvitak našega šumarstva
u duhu narodnom. Kao urednik Šumarskog Lista iznio je program svoga rada u
slijedećim patriotsk m riječima: »Samo zajedničkom radu i maru svih hrvatskih šumara
morat će ustupiti neprijatelji našega društva, koji su nas još pred koju godi:iu
s prezTom gledali. Samo složnim nastojanjem opravdat ćemo korist i vrijednost našega
društva za domovinu i naše zvanje.


Kesterčanek je ostao vjeran tom svom programu kroz cijeli svoj život, makar da
je radi toga imao mnogo neprilika. Kroz skoro punih 40 godina svog plodnog života
on nam prednjači zborom i tvorom u radu, da naše šumarstvo bude uvijek na savremenoj
visini. On nam prednjači u borbi da naši šumari dobiju namještenje u svim privatnim,
a napose i u svim našim državnim šumskim upravama, gdje su im vrata bila
zatvorena gotovo sve do godine 1918.


Kesterčanek nam je u to doba zapravo naš stručni vodja i učitelj naš. On je
neumoran i vrijedan pisac naš:h prvih stručnih i naučnih knjiga i članaka; požrtvovan
je tajnik, potpredsjednik i odbornik Šumarskog Društva; dugogodišnji je urednik Šumjarskog
Lista, Lugarskog i Lovačko-Riibarskog Vijesnika, a od god. 1890. do svoje
smrti — 1915. — on je uvaženi profesor na našem šumarskom fakultetu, odnosno tadanjoj
Šumarskoj akademiji. Moram naglasiti, da je opet bio on, koji je najviše utirao
puteve i staze za prenos šumarske nastave iz Križevaca na univerzitet u Zagrebu. »Taj
je prelaz neophodno nuždan — kaže Kesterčanek u jednom svom članku — ne samo
radi razvitka šumarske znanosti, već i obzirom na politički odnos Hrvatske prema ostalim
zemljama Austro-ugarske1 monarhije«.


Brončani lik, što su ga zahvalni jugoslovenski šumari, medju kojima su brojni
učenici njegovi, postaviše na zgradu svog udruženja, neka je javno priznanje za Kesterčanekov
rodoljuban i nadasve vrijedan rad u korist hrvatskog, zapravo i nacionalnog
jugoslovenskog šumarstva uopće, a Šumarskog Društva, šumarske nastave i literature
napose.


Neka ovaj njegov lik služi uvijek nama šumarima kao uzor radinosti, a njegovoj
poštovanoj djeci neka služi na ponos i diku!


Slava Franu Kesterčaneku!»


Svi prisutni kliču: »Slava mu!«


679


)




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 94     <-- 94 -->        PDF

Zatim su prisutni, kojih je bilo oko 300, krenuli na drugu stranu zgrade, prema


Mažuranićevom trgu, gdje je smješteno poprsje Josip a Kozar e a. Poprsje je ot


krio predsjednik udruženja g. prof. Dr. Baien slijedećim riječima:


»Naš javni život, a naročito socijalni i gospodarski, u drugoj polovici devetnaestog
stoljeća prikazivao je naročite´ karakteristike: Nametnuti tudjinski režim nije dopuštao
da se narodni život razvija onako, kako bi odgovaralo i prilikama, koje su vladale
drugdje u svijetu, narodnom pravu i narodnim potrebama. Politički ugnjetavan, naš
narod nije mogao da iskorištava tekovine nauke i tehnike, koje su u to doba donosile
mnogo dobra ostalim narodima Europe. Pomaganje stranog življa, davanje
mogućnosti da se stranac u našoj kući ras prti i raširi, a
s tim u vezi odlazak našeg svijeta sa svoje grude u tudjinu,
u Ameriku, obilježavaju u velikoj mjeri upravo posljednje
decenije devetnae´stoga stoljeća u Hrvatskoj. M:saoni ljudi, nikli
na selu, u čijim je žilama strujila čista narodna krv, krv mnogih koljena, tražili su
puta i načina, da se narodu pomogne. Nije to bilo lahko: nametnuti vlastodrzac je
nalazio razne puteve, kombinovao je raznolike metode, da zadrži narod u tmini , nije
dopuštao da dodje medju nas svijetlo , koje je u to vrijeme obasjavalo druge kulturne
narode Europe.


Kozara c je odvjetak naše seljačke porodice, koji i ako državni činovnik tudjinske
vlasti, ulazi duboko u pitanja, od kojih zavisi život našega cela, budućnost
naših naselja.


Po porijetlu dijete našega sela — po struci šumar sa dubokim korijenom u našem
selu — Kozarac prisluškuje narodnom bilu i sluša otkucaje narodnoga srca. U ono doba
je narod nemoćan, da se sam digne, pa čeka i traži svoje intelektualce, da mu pomognu.
Oni čega izvesti, da ne luta medju svjetlom i tminom, oni mu imaju pokazati,
kako se iskorišćuju mrtvi kapitali, oni mu daju primjer, što znače živ i kapital i
za njegov život i razvitak.


Istina, čini se, da je odviše mnogo romantike u isticanju težnje, da se intelektualac
vraća na selo — ali vrijeme pokazuje, da je Kozarac bio prorok i veliki mislilac.
Na svojoj zemlji, na svome ognj štu svako je najjači. A to je kredo
Kozarčev. Narodni inteligenat, specijalno onaj, koji se bavi rješavanjem socijalnih i
gospodarskih putanja — a ta su pitanja ponajvažnija, jer zadiru u živu krv i meso —
treba da budu blizu narodu, da narodu, iz kojega je nikao, vrati dug, koji mu duguje ..


Školovani narodni inteligenat treba da služi jedino narodu i njegovim potrebama.
Proslavljeni realista na polju naše lijepe knjige, Kozarac je iznio u svojim pripovjetkama
pitanje naše zemlje´, našega sela, specijalno naše Posavine.


Čovjek i zemlja — dva su glavna kapitala od kojih zavisi život i budućnost naroda.
To je vjerovanje Josipa Kozarca.


I kao šumarski stručni pisac Kozarac je veliko i svjetlo ime. Posmatrajući život
šume kao zajednice živih organizama, koji treba da su u punoj harmoniji, Kozarac
je nesumnjivo jedan od najjačih šumarskih stručnih pisaca svog vremena. U poredjenju
sa šumarskim stručnim piscima Europe onoga vremena, Kozarac se mjeri sa
svojim suvremenicima, koji su radili u daleko uređjenijim i boljim prilikama — Kozarac
daje biološke podatke o slavonskoj šumi, detaljno analizira i traži razloge, za zašto
bolje unovčenje prije svega čuvene slavonske hrastovine, razmišlja o šumi i njenom značenju
po narodni život uopće, a napose po život našeg svijeta u Posavini.


Naša je hrastovina pronijela ime naših šuma širom velikoga svijeta. Kozarac joj
zato obraća i naročitu pažnju i kao š u m a r-b i o 1 o g i kao š u m a r-n a c i o n a 1 n i
ekonom i kao dijete slavonskog sela, koje se ne moöe zamisliti bez šume.


Stručni njegovi radovi štampani su za vrijeme od kojih 20 godina, naročito od
J886., do 1906. kod nas i van naše otadžbine. Ne samo naš šumarsk i List, nego


680




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 95     <-- 95 -->        PDF

i strani stručni listovi donose njegove rasprave, a poslije njegove smrti sa pijetetom
spominju njegovo ime.
Mrtvi su jaka opomena živima, da ne rade, što ne treba.


Josip Kozarac nam je i kao beletrista i kao šumar ponos, ali i opomena, da su
s jedne strane dobra, čestita porodica, a s druge valjano šumarsko gospodarstvo glavni
uslovi za razvijanje našega sela. Ima li ikoga, ko nam je sa više dokumenata kazao
evangjeosku misao, da je biti sluga svoje zemlje i gospodar svoje
žene — ono što je najviše, što je najbolje, za naš život, napredak
i čežnju? Ima li ikoga, koji je sa više zanosa prikazao slavonsku
šumu kao najvelebniji hram, čiji je on bio svećenik čitavog života
? neka je slava i hvala Josipu Kozarcu!«


Svi prisutni kliču: »Slava!«.
Riječ uzima gospodin dekan Poljoprivredno šumarskog fakulteta u Zagrebu g.
Dr. ing. Mihovil Gračanin:
»Alma mater universitatis zagrabiensis i njen poljoprivredni-šumarski fakultet,
koji po želji rektora i dužnosti dekana ´mani čast ovdje zastupati, pridružuju se ovoj
proslavi šumarskog udruženja s pijetetom i osjećajem zahvalnosti odličnim odabranicima
šumarske struke i pionirima šumarsko-poljoprivrednog progresa u našoj zemlji.
Današnji slavljenici Fran Žaver Kesterčanek i Josip Kozarac preteče su
našeg najvišeg poljoprivredno-šumarskog školstva. U vrijeme kada ova dva velika zidara
stupaju na pozornicu našega javnog života, šumarske se i poljoprivredne nauke
nalaze kod nas još u prvom stadiju razvitka, a njihovo poslanje u životu našeg naroda
shvaća samo uski krug najeminentnijih stručnjaka. F. ž. Kesterčane k ne samo
uočava, da je šuma neprocjenjivo blago hrvatskoga naroda, koje
se trajno regenerira biološkom aktivnošću živi 17 stani ca,
već on spoznaje, da šumarstvo kao dio biološke prv o-p r o i z v o dnje
može u Hrvatskoj napredovati samo onda, ako šamarska
proizvodnja i šumsko gospodarstvo budu počivali na naučnim
principima . Od empirijskog šumarstva treba preći naučnom šumarstvu. Zato su
Hrvatskoj pptrebni visoko šumarsko učilište1 i naučni šumarski zavodi. Nema ih, treba ih
dakle stvoriti. I za te institucije i narodne potrebe bori se Kesterčanek cio svoj život
i kao nastavnik križevačkog učilišta i kao urednik Šumarskog Lista.« Bori se svim oružjem
svoga duha, kamenom ´voljom, čeličnim moralom, nesebičnom ljubavlju, rjetkom
bistroćom uma, marljivošću mrava i ustrajnošću diva, kako veli njegov životopisac.


Njegovim dolaskom na križevački zavod počinje i novo doba za hrvatsku šumarsku
stručnu knjigu. God. 1880 izdaje »Dendometriju«, a zatim niz stručnih knjiga i radova
na hrvatskom jeziku. Kesterčanek je polihistor šumarskih nauka; to je sudbina,
koja stiže tako često prve borce i organizatore naučnih zavoda, no njegova univerzalnost
zadivljava.


Odgaja generacije mladih šumara znanjem, ljubavlju i zanosom, a koliko je mladje
zadužio svjedoči ova današnja proslava.


Danas shvaćamo dobro, kako je težak bio pionirski rad na
staranju stručne književnosti, organizaciji naučnih zavoda,
kako je teško probijati se kroz makiju predrasuda, neznanja
i zapreka javnog mišljenja i tudjinskih upravnih vlasti, kojima
je svaki duhovni i materijalni napredak hrvatskog naroda zazor
a n.


I ako je nakon mnogo borbi i nastojanja od križevačkog učilišta došlo do osnutka
»Alme viridis« i mnogo kasnije do poljoprivredno-šumarskog fakulteta u Zagrebu,
bez sumnje je to dobrim dijelom zasluga plodnog i nesebičnog rada prof, Kesterčaneka
i njegove duhovne baštine.


681




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 96     <-- 96 -->        PDF

Drugi današnji slavljenik, savremenik i prijatelj Kesterčanekov šumar-književnik
Josi p Kozara c stekao je neprolaznih zasluga za razvoj našega poljoprivredno-šumarskog
školstva svojim književnim dijelima, kojima je mladu hrvatsku inteligenciju
inspirirao i oduševljavao za studij šumarskih i pojoprivrednih nauka. »Mrvim kapitalima
«, »Slavonskom šumom« i drugim dijelima probudio je kod gradske omladine ljubav
za zemlju i šumu, lugove i njive, za rodjenu grudu. Znao je duboko zarezati u osjećaje
predratne omladine, koja je gorila za žrtvama svome narodu. I znam pouzdano da su
»Mrtvi kapitali« potakli mnoge na studij poljoprivrednih i
tehnički h nauka . U dušama mlade narodne inteligencije sazrijevale su spoznaje


o velikim narodnim potrebama i budućoj službi slobodnom narodu, onako kako ih je
kasnije formulisao veliki slavonski mislioc: »Na naučnoj osnovi ima biti izgrađena
najveća djelatnost cijeloga naroda i države; sva praksa ima biti sistematski izgrađena
na naučnoj teoriji, veliki plan ima da vodi sve radnike i sjedinjuje njihova nastojanja
u tačan red i harmoniju. Ne radi se samo o radu, već o svjesnom radu, koji služi velikom
cilju moralnog preporoda naroda. Da se izrazim bolje: i vrag radi, i radi mnogo
i pametno, no naš narodni rad moraju ostvariti plemenite težnje, mora biti dirigovan
velikim idealom«.
Književni rad Josipa Kozarca ima stoga i preporodno značenje
u Hrvatskom narodu.


Alma mater i poljoprivredno šumarski fakultet zagrebačkog univerziteta pridružujući
se današnjoj proslavi čestitaju šumarskom udruženju 60. godišnjicu njegova neobično
plodnog kulturnog djelovanja sa željom, da dva njegova velika člana, čiju uspomenu
evo slavimo, budu sadanjoj generaciji i svim kasnijim pokolenjima šumara svjetionicima
u radu o unapređivanju našeg šumarstva«.


Zatim uzima riječ izaslanik Društva hrvatskih književnika gosp. Dr. Ant e B on
i f a č i ć :


»Čast mi je u ime Društva hrvatskih književnika, da zahvalim Jugoslovenskom
šumarskom udruženju za ovu proslavu hrvatskog književnika Josipa Kozarca. Treba da
svaki sa svoga mjesta pomogne što može, kazao je jednom Kozarac, i ova proslava
dokazuje, kako je on znao da uklopi svoj stručni šumarski rad u narodnu cjelinu tako
da ga trideset godina iza njegove smrti slavimo kao šumarskog stručnjaka i kao književnika.


Trideset godina je mnogo u ljudskom životu u svako doba, a pogotovo od Kozarčeve
smrti 1906. do danas zbilo se je toliko toga u svijetu, da je neosporno započelo
jedno čitavo razdoblje u životu čovječanstva. Prije rata i poslije rata spominje se
dnevno kao antiteza. Zato je ova proslava tim značajnija po značenje Josipa Kozarca
u našem narodnom životu. Činjenica da tek sada izlazi 8 svezaka njegovih sabranih
djela kod Kuglia i ova spomen ploča svjedoče o aktuelnosti njegovog rada i za našu
generaciju.


Kozarac je ušao u književnost pred pola stoljeća, kada naša omladina preko
lista »Hrvatska« i »Vijenac« traži slobodnu i ujedinjenu Hrvatsku. Po riječima Ante
Starčevića bolji dio naroda hrvatskoga budio se na novi život. Taj novi život nije više
smio da bude zidanje kula uzraku, nego povezivanje sa višim narodom i njegovim
problemima.


Niknuvši iz naroda, povezan sa selom, zemljom i šumom možda jače nego i jedan
od naših pisaca, nije ni čudo da je sav Kozarčev rad samo otkrivanje naše stvarnosti.
U tome i leži glavni razlog njegove aktuelnost. Vrijeme ne teče svuda jednako
brzo, zato nije nikakovo čudo, da Kozarčevi problemi još i danas postoje, samo su pitanja
postala krvavija i dublja. Njegovi proletarci su postali proleteri, još samo uvijek
medju svjetlom i tminom. Ko je u Kozarčevo doba imao 16 jutara zemlje, ima danas


682




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 97     <-- 97 -->        PDF

po običnim normama nasljednog prava jedva dva jutra. Srednji stalež je udvostručen,
ali prihodi su smanjeni na polovicu: obaveze su dvostruke, a sloboda ideal.
Kozarčeva generacija došla je sa programom, da moramo otvorenih očiju pronaći uzroke
naše bijede i nevolje predlažući, nove metode rada. Djalski, Kovačić, Kozarac, Novak
i Kranjčević, svaki na svoj način, osvjetljuju narodni život ističući kako preporod
može doći samo od povezanosti sa zemljom i narodom iz nas samih.


Kozarac pristupa kao liječnik tražeći lijekove učenjački trijezno, kako to ističe
njegov zemljak i poštovalac pokojni Josip Bogner. On svuda traži najkraći put k boljku
i napretku makar stradala umjetnina, jer mu je život preći. Pričaju kako je Gustav
Flaubert jednom kazao, da su ga upozorili, da mu neki pr djev kvari smisao: »Time
gore po smisao«. Njemu je bilo više do harmonije rečenice´ nego do smisla. Kozarac
nije nikada mogao da žrtvuje smisao ljepoti rečenice, jer nas po riječima njegova ljubomorna
junaka Rossija ne radja »Ljubav, ona neobuzdana sila, dvaju u nadzemaljskoj
slasti rastapajućih se bića, nego cjenjkanje životom: hoćemo li izaći na kraj ili ne?«


Ova borba za goli život, koja nas prati kao narodna sudbina kroz stoljeća, mučila
je Josipa Kozarca cijeli život. On je medju prvima kod nas uočio, da književnost
mora gledati čovjeka kao čovjeka sa svih strana organski kao i samu prirodu. Intimno
srašten sa svojom šumom, oslobodjen fraza palanačkog društva i gradskih salona, u
svojoj lipovljanskoj samoći, on je dolazio do dna problema. Selo, šuma i duševno zadovoljstvo
su temelj njegova stvaranja uz potpunu iskrenost prema sebi i drugima,
otkrivanje1 svake laži, makar kako ugodna i ugledna bila.


Možda je bitno u Kozarčevoj prirodi ona lirska povezanost čovjeka sa prirodom,
utapanje u opći tok stvari i života, kako on sam veli za mladost svoje Tene: ona nije
znala da živi, a to je vrhunac ljudske sreće. Da je bilo sreće, možda bi i on završio
kao i njegov djed, onaj prekrasni lik starca, koji se još uvijek nalazi po našim selima,
koji nije nikada u životu zla drugome učinio, a pomogao, kadgod je mogao. Stara seljačka
krv osjeća taj izgubljeni raj kličući: »Ej, rodni moj dome, jesi li mi još gdje u
životu? — Bože moj, divna li života, kad daješ Bogu božje, a caru carevo, te za ništa
više ne mariš, niti koga moliti niti pred kim plaziti moraš! Tada znadeš, da zbilja živiš.
Ćutiš i živiš sa nebom i sa zemljom onako, kako Bog a ne kako ljudi hoće«. Medjutini
sudbina mu je odredila, da otvorenim očima gleda oko sebe, da ne iznosi vlastitu nevolju
nego da bude liječnik i pomoćnik zemlje i šume, na kojoj se je rodio i braće na
njoj.


Opazivši da jedna trećina napreduje, a dvije trećine nazaduju i propadaju on se


zaprepašteno p

onu jednu trećinu nroždrijeti i uništiti?


Trideset godina iza njegove smrti mi danas vidimo, da se je ona trećina onih,
koji napreduju na veliko suzila i da više nije niti tridesetina. Boreći se svojom bolešću
Kozarac promatra po čitave dane i godine1 svoju okolinu kao bolesno stablo postavljajući
diagnoze.


— Pati se po danu, a brini se po noći, namiri marvu, daj prasetu i piletu, daj
psu i mački, a tebi ako što ostane! Marše sluša i služi jednog gospodara, a ti desetoricu.

— Prolijevali su krv, pa što imadete od toga? Poreza, prireza, dohodarine, školarine,
potrošarine, kućarine i što Vam ja znam ... .
Seljak pisac Pavlek Miškina izražava današnje prilike na našem selu skoro istim
riječima, jer se ta nevolja već jednako vuče stoljećima.


Kozarčev seljak Marko pripovijeda, kako je trideset dana odležao u zatvoru:
14 dana radi šume, 3 dana, što nijesam živice krčio, 2 dana što nijesam šljivik od gusjenice
očistio, 3 dana što mi dijete nije išlo u školu, jer je moralo za marvom, dok sam


683




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 98     <-- 98 -->        PDF

ja sjedio u zatvoru. I još zato, što ga je župnik tužio, da je u svetak vozčić sijena pobacao
u štagalj.
Ostavljen od Boga i ljudi, taj seljak ne vidi nigdje spasa nego u pijanstvu, pa
odlazi Judi na litru, jer »dat će Juda na rovaš!«


Čak i oni, koji mu žele pomoći, škode mu svojom nespretnošću naturujući mu
po tudjim receptima bikove plemenite pasmine, lenhornske kokoši i umjetni gnoj, vjerujući,
da treba samo malo da se upnemo, pa da izbrišemo razliku između sebe i tudjina.
Medjutim doskora se i ti dobronamjerni novotari primiruju i najčudnovatije stvari
postaju im posve naravnima, a stari život teče dalje.


Pitanje je samo, do kada. To je pitanje mučilo već Kozarca:


— Još je sva sreća da taj narod nije naobražen, da je tako rekavši resignirao
na svoj boljak, inače bi se morao dignuti kao plamen, te sebe i sve pred sobom uništiti
. . . —
Nad tim i takvim narodom dolazi takozvani srednji stalež, bjegunci zemlje, proletarci,
školovana gospoda, trgovci, vojnici i svećenici. Kozarac ih prati u stopu i fiksira
jednom za uvjek sa rečenicom: Dok je djedovima i očevima bilo geslom: rad i
poštenje, to je´ sinovima sada: što manje napora, što više udobnosti. U tome prelomu,
gdje se vlastiti narod smatra kao kolonizatorsku područje, gdje stara pravila više ne
važe, lomi se sve. Kozarac uzalud traži od svojih junaka ono nešto u čovjeku, što se
neda zlatom otkupiti.


— Ti si se držao onoga nesretnoga načela, da novac daje čovjeku cijenu, pa
kamo si dospio! A da si radio obratno, da si se držao lozinke, da čovjek novcu udara
vrijednost, to ako već ne bi bio bogatiji, ali svakako bi bio sretniji i zadovoljniji. Ti
si živio u krivom mnijenju, da vlast i moć daje čovjeku ugled i snagu, a zaboravio si,
da to dvoje radja takodjer, isto toliku mržnju: nešto ružnoga nemože nikada roditi lijepoga
i plemenitoga. —
Lijepo i plemenito provlači se kao strast u ovom tankoćutnom, umjetničkom srcu


i on se ne žaca ničega, da obrani ono, što voli. Njegova šuma, u kojoj je otkrio Boga


i prirodu, njegovo selo, koje bi moralo biti lijepo i napredno, samo da ima ljudi, koji


bi mu pomogli, za nj su najveće svetinje. On točno znade za cijenu svakoga kubika


njegove hrastovine i tko ga uživa. Zato se obara na Leone Jungmanne, »koji nijesu


došli u Slavoniju, da ostanu u njoj, da budu članovi te zemlje, da s njom dišu i izdišu:


Ne, on je došao, da se okoristi onim, što je u njoj lijepoga i vrijednoga, on je došao,


da se obogati u toj zemlji, a kada se obogati, onda da rekne: zbogom ostaj lijepa zem


ljo, ja te više ne trebam, ja idem u s v oj kraj, u svoj rod, da potrošim ono što sam


u tebi ubrao«.


Gospodo šumari, koji znadete površinu i kubaturu naših šuma, priznat ćete m´,
da je Vaš drug Kozarac još uvijek savremen pisac!


Medjutim moj kratak prikaz Kozarceva rada bio bi nepotpun, kad bih istaknuo
samo njegove analize i diagnoze. Kozarac je kao dobar liječnik predlagao i lijekove.
Lijek je u tome, da svi postanemo sluge svoje zemlje. Treba da se svi složimo, da
svaki sa svoga mjesta pomogne, što može, da se ne izgovara jedan na drugoga. Mrtvi
kapitali Kozarčevi moraju postati živi kapitali. To se može ostvariti samo povezanošću
sa narodom iz koga smo nikli. Napredak postoji u povezanosti živih narodnih snaga,
pa je danas čudna Kozarceva rečenica: »Ko bi imao smjelosti njegove seljake, koji
neznaju, ni što je izbor, ni što je sabor, nagovarati, da čine nešto, što njemu, načelniku
nebi po volji bilo«.


Narod usprkos svoje bijede traži lijeka svojoj nevolji i ja nebih mogao bolje
završiti, rego riječima Kozarčevima, koje s u nam svima upućene u razgovoru Jakova
Klarića i Josipa Ratkovića nad zipkom Josipova sinčića i jakovljeva unuka:


684




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 99     <-- 99 -->        PDF

— Pazite na onoga našega bebena, koji ne treba da bude1 ni svemogući načelnik,
ni moje
vrste opozicionalac.
— Nego? —
— Nego — gospodar svoje žene i sluga svoje zemlje! —
— Sluga svoje zemlje, krilata riječ! —


— Krilata, ali kod nas nepoznata i malo cijenjena riječ, i doklegod ju ne upoznamo,
mi svi od orača, koji ju ore, do dostojanstvenika, koji njome ravnaju, dotle ćemo
tumarati po ovoj polutmini; istom sa spoznajom te krilate riječi, koraknucemo mi u ono
svjetlo, koje davno već odsijeva sa naprednijih naroda.« —
Zatim se dirljivim riječima zahvalio gosp. Dr. Vladimir Kesterčanek,
sin pokojnoga profesora Kesterčaneka. U ime obitelji Kesterčanek toplim riječimja izražava
zahvalu Jugoslovenskom Šumarskom udruženju.


Gospodin upravni, sudac u. m. Š p o r e r zahvaljuje kao suprug kćerke Josipa Kozarca,
gdje Mire Spore r, kao i u ime ostale rodbine.
Time je ta dirljiva svečanost završena.


Nastavak skupštine dne 3. IX. poslije podne.


Prije prelaza na dnevni red tajnik čita pozdravne brzojave i dopise, koji su stigli,
i u kojima se pozdravlja rad skupštine i1 želi plodan i uspješan rad.
Pozdravi su stigli od:


Saveza šumara republike Poljske, Varšava; Društva bugarskih akademski obrazovanih
šumara, Sofija; Društva bugarskih šumara, Sofija; začasnog predsjednika J. S.U.
baruna Milan a Turkovića ; začasnog člana dvorskog savjetnika u. m. g. ing.
Rustije; začasnog člana šum. nadzornika u. m. g. V i li m a D o j k o v i ć a; predsjednika
Skopske podružnice ing. Vančetovića ; prof. univerziteta ing. V. S t o j an
o v a, Sofija; načenika odeljenja za šumarstvo Ministarstva šuma Dr. Ž. Miletića ;
predsjednika udruženja šumarskih zvaničnika M. Oreščanina ; gospodje Olg e
Meštrovi ć rodje´ne Kesterčanek; odbornika J. Š. U. višeg savjetnika ing. Lj. Markovih
; odbornika J. Š. U. veleposjednika ing. Pahernika ; višeg savjetnika ing.
Jovana Kraljevića; dugogodišnjeg odbornika i direktora ing. Pere Rohr a;
odbornika ing. Vlad. B e 11 r a m a.


Pozdravi se s odobravanjem uzimaju na znanje.


Predsjednik zatim poziva skupštinu, da izabere dva zapisničara. Predlaže gg. Ing.
Bosiljević a i ing. G j a j i ć a, što skupština prima. Za ovjerače Zapisnika izabiru
se gg. ing. M e 11 a š i ing. č m e 1 i k.


U finansijski odbor izabire skupština na predlog predsjednika gg. Dr. N e n a d ić
a, ing. Manojlovića i ing. M i h a 1 i č e k a, dok u kandidacioni odbor, koji ce
izraditi i predložiti listu za novi odbor bira gospodu: J. B i o n d i ć a, Dr. Petračića,
ing. Premužića, ing. Babica, ing. M i k 1 a u - a, ing. S 1 i j ep č e v i ć a, ing.
Zal uskog, ing. R a v n i k a, ing. Zastavnikovića i ing. Kolarevića.


G. ing. Obradovi ć predlaže da se sastavi kandidacioni odbor po podružnicama,
t. j . svaka podružnica, odnosno njeni članovi^ koji su ovdje prisutni, neka imenuju
članove u taj odbor.
Ing. S a v i n zagovara predlog predgovornika.
Dr. Neidhardt izlaže da je po Pravilniku skupština suverena, pa može da bira,
koga hoće. Ali dobar je običaj, da se odbornici biraju proporcionalno prema broju članova
u svakoj banovini. Prema sadanjem stanju članstva otpalo bi na Dravsku banovinu
2, Savsku 7, Vrbasku 2, Drinsku 4, Vardarsku 1, Beograd sa Dunavskom i Moravskom
3, Primorska i Zetska zajedno 1 odbornika.
Skupština prima velikom većinom glasova gore spomenuti kandidacioni odbor.


685
7




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 100     <-- 100 -->        PDF

Predsjednik zatim komemorira umrle članove. To su Jova n J e k i č, direktor
šuma u. p., Ing. Josi p Borošič , viši savjetnik Ministarstva šuma i odbornik J. Š. U.
Žarko Čaj ka no vi ć, viši savjetnik Ministarstva šuma i rudnika u. p. Beograd; Ing.
Josip Schreiber, upravitelj šuma Narod. šum. industrije, ukucani ; Bogdan
Svoboda, gradski šum. inspektor, Varaždin; Ing. Zwickeldorfer Ivan, šum.
nadsavjetnik u. p. Samobor; Ing. Peta r V 1 a t k o v i č/direktor šuma u. p. i narodni
poslanik, Zagreb; Stjepa n Š i m i ć, direktor šuma brodske imovne općine u. p. u
Zagrebu; Hanika Ivan, šum. nadsavjetnik kneza Thurn-Taxisa u. p., Zagreb; Dušan
Gakovi ć, viši šum. savjetnik i šef šum. uprave Han Pijesak; Ing. J au ko vi ć
Boza , šum. pristav i sreski šum. referent Peć.


Učesnici skupštine ustaju i kliču: »Slava im!« ,


Posije toga "je šes šum. odsjeka Kr. banske uprave Savske1 banovine g. prof. ing.
Alfons Ka u der s održao predavanje:


»Neki problemi šumarstva Savske banovine«.


(Vidi predavanje zasebno štampano u Šumarskom Listu). .


Po svršenom predavanju predsjednik zahvaljuje gospodinu predavaču.


Zatim je održao referat g. Dr. ing. Dragoljub Petrović: »Avion u
služb i šumarstva « (i ovaj referat vidi zasebno štampan u Šumarskom Listu).
Nakon završenog referata stavlja g. ing. T. Gjurgji ć neka pitanja na predavača,
a napose u predmetu uništavanja gubara iz aeroplana.


Kao zadnji referat tog poslijepodneva bio je referat g. ing. Ant e P r e m u ž i ć a,
višeg šum.. savjetnika, Zagreb : »Stručno sudjelovanje šumara u radu na
unapredjivanju turizm a«. (Referat vidi zasebno u Šumarskom Listu odštampan).


Povodom tog referata razvila se interesantna diskusija:


Ing. O. M i kl a u govori o tome, da ima slučajeva, kad turizam pravi štete šum.
gospodarstvu. Turisti plaše divljač, oštećuju kulture itd. Osim toga unose u šumu opasnost
od požara.


Dr. N e n a d i ć replicira predgovorniku i kaže, kako treba pomagati turizam.
Divokoze imaju još uvijek dovoljno mjesta kamo će se skloniti. Zahvaljuje predavaču
na odličnom referatu. Apelira na gosp. načelnika Sav u Vučetića , da poradi oko
toga, da se kod turizma uposle naši mladi šumarski inžinjeri.


Ing. Grünwal d u interesantnom izlaganju prikazuje značenje rada gosp. ing.
Premužića na Plitvicama, na Rabu i na Velebitu. Koliko šumar može učiniti za turizam,
najbolje pokazuju ti primjeri, što više šumara treba da slijedi taj primjer.


Dr. Petrači ć izlaže, da turisti ne mogu mnogo da smetaju divljači, koja se
privikne na promet u šumi.


Ing. Obradovi ć kaže, da putevi i mostovi daju u Bosni veću mogućnosti za
šumske štete. Prema tome1 ono, što vrijedi za druge krajeve glede turističkih puteva, ne
vrijedi za Bosnu.


Gosp. savjetnik R u ž ić spominje, da o tome pitanju manjka literatura, a još
više lični kontakt medju šumarima. Kaže da je apsolutno potrebno publicirati radove na
tom pitanju. Predlaže da se organizuju bilo tečajevi bilo putovanja, kako bi se i ostali
kolege mogli upoznati sa tima radovima. Predlaže, da se stvori jedan plan za provodjenje
tih radova.


Gosp. M a n o j 1 o v i ć spominje, da usprkos mnogih turista i staza oko Triglava
ima dosta divljači.


Gosp. V r i g n a n i n direktor »Putnika« kaže, da i ako nije sam šumar mora
istaknuti i spomenuti naročito turistički i šumarski rad šumara na podizanju neprolaznih
djela na našem Primorju. Želi da saradnja šumara i turista ostane i nadalje tako srdačna
kao i dosada. Zahvaljuje´ i čestita cijelom šum. staležu na tom radu.


686




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 101     <-- 101 -->        PDF

Predsjednik zahvaljuje predavačima na interesantnim izlaganjima i odredjuje odmor
od 10 minuta.


Posije odmora prelazi se na daljnju tačku dnevnoga reda t. j . na »Izvješta j
upravnog odbora o društvenom radu u godini 1935/36, stanju društvene
imovine, izvještaj nadzornog odbora, te podijeljivanje
razrešnice upravnom i nadzornom odboru«.


Gosp. Josi p Biondi ć predlaže, da se izvještaj ne čita, jer je već otštampan,
već da se primi aklamacijom.
Skupština prima jednoglasno izvještaje odbora i podijeljuje upravnom odboru


i nadzornom odboru razriješnicu.
Na dnevnom redu je rasprava o budžetu udruženja za god. 1937.
Gosp, prof. Dr. Nenadi ć uzima riječ: Finansijski odbor razmotrio je budžet,


koji je sastavio upravni odbor. Pri tome je našao, da je budžet piomno sastavljen. Stoga
u ime finansijskog odbora predlaže, da se taj budžet primi u cijelosti, što skupština prima.


Predsjednik zatim prekida skupštinu i zakazuje nastavak za drugi dan u 8 sati.


Nastavak 4. IX. prije podne.


Prelazi se na slijedeću točku dnevnoga reda:
Referat gosp. ing. M i k 1 a u-a, upravitelja šuma, Brezice:
»Pitanje zastupanja šumske privrede u komorama«.
(Referat vidi zasebno otštampan u Šum. Listu.).
Skupština jednoglasno prima zaključke referata, a zahvaljuje predavaču.
Gosp. predsjednik predlaže, da se izrazi zapisnička zahvalnost svim predavačima,


što skupština jednoglasno prima.


Pošto kandidacioni odbor još nije´ završio rad, predsjednik predlaže na odluku
skupštini gdje da se održi naredna godišnja glavna skupština. Razvija se dosta živa debata.
Neki članovi predlažu Novi Sad, drugi Beograd, treći Niš. Nakon glasanja za Novi
Sad ili Beograd, skupština se odlučuje za Novi Sad.


Zatim se prelazi na izbor nove uprave udruženja.


Riječ uzima gosp. ing, S a v i n. Upozoruje na činjenice, koje bi trebalo uvažiti
kod biranja novog odbora. Podružnice su organi udruženja, koji bi bili najsposobniji da
predlože članove novog odbora, svaka za svoje područje. Banjalučka podružnica predložila
je 1934. dva svoja člana za odbor, koji se je tada birao. Uplivom tadanjeg kandidacionog
odbora, odnosno njegovog jednog člana, nisu ta dvojica izabrana. Na ovoj
skupštini se opetuje isti postupak, jer je u kandidacionom odboru isti gospodin. Banjalučka
podružnica zaslužuje po svome radu, da stekne moralnu potporu centrale, a kod
gradnje Šumarskog Doma u Banjaluci i materijalnu potporu.


Direktor ing. Babi ć kaže, da po pravilima nije predvidjen sistem biranja od


bora po podružnicama.
Predsjednik zatim odredjuje odmor od 5 minuta.
Nakon odmora kandidacioni odbor predlaže listu za novi odbor. Predsjednik pita


skupštinu, da li prima tu listu, ili tko želi da podnese daljnje liste.
Gosp. viši savjetnik Š u s t i ć predaje predsjedniku drugu listu.
Predsjednik čita imena predloženih odbornika na obim listama. Pošto je na obe


liste predložen za predsjednika Dr. P e t r o v i ć, odredjuje, da se liste ne mogu zvati
po nosiocima, već lista kandidacionog odbora da se zove »br. 1« a lista, koja je kao
druga podnesena »br. 2«.


Tajnik Dr. Neidhard t uzima riječ. Predložen je na drugoj listi za tajnika.
Sastavljači te liste nisu znali, da on ne želi više biti tajnik, u što su sastavljači prve liste
bili upućeni. Moli sastavljače druge liste, da i na svoju listu za tajnika stave gosp. ing.


687




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 102     <-- 102 -->        PDF

Premužića. Isto tako ing. Metlaš moli sastavljače druge liste, da. ga ispuste iz kandidacije
za odbornika.
Predsjednik odredjuje glasanje. Za skrutatore moli gospodu ing. Q j u r g j i ć a.


ing. Metlaš a i ing. M i k 1 a u - a.
Svaki glasač, koji ima pravo glasa, dobio je papirx sa štampiljom udruženja.
Glasalo se je tajno. Za listu »br. 1« predano je 68 glasova, dok za onu »br. 2«


31 glas. Tri listića predana su prazna.
Za članove upravnog odbora su dakle izabrana slijedeća gospoda:


Predsjednik : Dr. ing. Dragoljub Petrović, inspektor Ministarstva šuma Beograd;


I. Potpredsjednik : Dr. ing. Andrija Petračić, profesor univerziteta, Zagreb:
II. Potpredsjednik : ing. Milan Lenarčić, veleposjednik Ribnica;
Tajnik : ing. Premužić Ante, viši šumarski savjetnik, Zagreb;


Blagajnik : Dremil Oskar, viši šumarski savjetnik u penziji, Zagreb;


Odbornici : ing. Lončar Ilija, viši šum. savjetnik, Zagreb;
Ing. Juvančić Ivan, šef. šum. ravnateljstva, Belišće;
Ing. Radošević Vjenceslav, direktor šuma, Bjelovar;
Ing. Smilaj Ivan, šum. savjetnik brod. im. opć., Vinkovci;
Ing. Babić Bogdan, direktor šuma, Sarajevo;
Ing. Ravnik Franc, savjetnik direkcije šuma, Sarajevo;
Ing. Gjikić Salih, šum. inžinjer, Mostar;
Ing. Mikša Stjepan, šum. savjetnik, Ilidže;
Dr. ing. Balen Josip, profesor univerziteta, Zemun;
Ing. Njkolić Borislav, savjetnik Ministarstva šuma, Beograd;
Ing. Miljuš Nikola, viši šum. savjetnik, Banjaluka;
Ing. Šejbal Antun, viši šum. pristav, Potoci;
Ing. Marčić Josip, viši šum. savjetnik, Split;
Ing. Vančetović Živojin, viši šum. pristav, Skoplje;
Ing. Miklau Otmar, šum. upravitelj, Brezice;


Zamjenici : Ing. Jasić Dušan, direktor šuma, Bjelovar;
Ing. Anić Milan, asistent na šum. fakultetu, Zagreb;
Ing. Balić Mehmed, savjetnik direkcije šuma, Banjaluka;
Ing. Kudović Sulejman, šum. pristav, Tuzla;


Nadzorni odbor:


Ing. Grünwald Josip, viši šum. savjetnik, Zagreb;


Ing. Pavlić Ante, banski savjetnik, Zagreb;
Ing. Jagrović Svetozar, viši šum. savjetnik, Zagreb;


Drnić Milan, viši šum. savjetnik u. p., Zagreb.


Zamjenici:
Ing. Majnarić Marijan, šum. savjetnik, Zagreb;
Ing. Pere Zvonko, šum. savjetnik, Zagreb;


Urednik Šumarskog Lista:


Dr. ing. Antun Levaković, sveučilišni profesor, Zagreb,


Skupštinari plješću.
Predsjednik skupštine gosp. prof. Dr. Josi p Bale n zahvajuje dpsadanjem od


boru na radu, zahvaljuje gosp. tajniku i blagajniku na požrtvovnom radu, zahvaljuje


gospodi odbornicima. Radilo se homogeno. Radilo se onoliko, koliko se moglo. Pozdra


vlja novi odbor i moli novog predsjednika, da preuzme dužnost.


688




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 103     <-- 103 -->        PDF

Burno pozdravljen preuzima predsjedničko mjesto g. Dr. Dragoljub Petrović.


Zahvaljuje na povjerenju i obećaje raditi na zaštiti interesa staleža i šumske privrede.


Moli nove odbornike za što intenzivniji rad. zahvaljuje dosadanjem tajniku Dr. Neid


liardtu, koji je 8 godina bio tajnik. Moli ga, da i dalje saradjuje.


Dr. Neidthardt zahvaljuje na lijepim riječima predsjednika. Uvjerava, da će


dalje raditi prema svojim snagama.


Prelazi se na slijedeću točku dnevnoga reda t. j. »Predloži za skupšti


n iw:


a) bivši tajnik Neidthardt čita slijedeću predstavku, koju je raniji odbor sastavio


na temelju podneska članova, računarskih činovnika:


»Glavna 60. godišnja skupština jugoslovenskog šumarskog udruženja, koja je
održana u Zagrebu 3. i 4. septembra jednoglasno je zaključila zamoliti Vas, Gospodine
Ministre, za dopunu odnosnu promjenu Uredbe o prinadležnostima u naturi šumarskog
stručnog osoblja tako, da bi u buduće deputatni ogrijev dobivalo sve osoblje resora
Ministarstva šuma. Sada dobiva deputate samo stručno šum. osoblje kod uprave državnih
šuma. Ne dobiva ga šum. osoblje kod općih upravnih vlasti, ne dobivaju šum. pripravnici
bez položenog ispita za samostalno upravljanje šum. gospodarstvom, ne dobiva
ga ostalo osoblje, koji su svi ranije dobivali deputat. Rudarsko osoblje prima deputate,
pa držimo, da bi bilo opravdano, da se i svem osoblju u resoru šumarstva dadu deputati
t. j. , osoblju kod uprave državnih šuma, općih upravnih vlasti i uprave šuma imovnih
općina.


Sniženjem beriva po Uredbama od oktobra prošle godine teško su pogodjeni
državni činovnici i njihove obitelji. Slobodni smo Vas zamoliti,. Gospodine Ministre, da
se sa deputatom u ogrijevu šumarskim činovnicima dade neka kompenzacija za smanjenje
beriva.


Čvrsto se nadamo, Gospodine Ministre, da ćemo u Vama, koji ste naš član i prvi
šumar Ministar šuma i rudnika, naći puno razumijevanje i povoljno zauzimanje za ovu
našu predstavku«.


Ing. Bo s 1 j e v i ć izlaže, da bi u predstavci trebalo odrediti i visinu deputata
u ogrijevu. Skupština prima predstavku jednoglasno s time, da se uputi Gospodinu Ministru
šuma. Novom odboru se stavlja u dužnost, da predstavku dopuni na temelju primjetbe
ing. Bosilievića.


b) Dr. Neidthardt čita slijedeću predstavku, da se uputi g. Ministru šuma:


»Glavna 60. godišnja skupština Jugoslovenskog šumarskog udruženja, održana u
Zagrebu 3. i 4. septembra jednoglasno je zaključla, da Vas zamoli za cijenjeno zauzimanje
u predmetu unapredjivanja računskih inspektora kod Direkcija šuma.


Po članu 257. Zakona o činovnicima mogu računarski činovnici kod Direkcija
šuma napredovati samo do VI. grupe, dok takovi činovnici kod Ministarstva šuma napreduju
po istome članu do V. grupe.


Analogni činovnici sviju drugih resora sa potpunom srednjoškolskom spremom
napreduju u V grupu na temelju §-a 45 toč. 2 o činovnicima, koji osigurava za sve
činovnike sa potpunom srednjoškolskom kvalifikacijom, bez obzira na kojem mjestu
službuju, napredovanja do V. položajne grupe. Samo su u resoru šumarstva rastavljeni
računarski činovnici, koji ne služe u samom Ministarstvu.


Molimo Vas, Gospodine Ministre, da biste Ministarskom Savjetu i Narodnoj
skupštini podnesli zakonski predlog, po kome će biti § 346. Zakona o činovnicima nadopunjen
tako, da se iza riječi »viši računarski inspektor u ministarstvu
« dodaju riječi: »i direkcijama šuma i rudnika«.


Slobodni smo pripomenuti, da je finansijskim zakonom za 1936/37. u Ministarstvu
unutrašnjih poslova po § 51. toč. II. omogućeno napredovanje u V. položajnu grupu
službenicima državne policijske službe i bez obzira na kvalifikaciju, ako
imaju 20 godina službe. Nasuprot tome mi molimo za računarske činovnike sa p o t p u


689




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 104     <-- 104 -->        PDF

no m srednjoškolskom kvalifikacijom mogućnost unapredjenja u V. položajnu grupu.
Neki od njih imaju 28 do 30 godina službe.


Slobodni smo tom prilikom upozoriti G. Ministra i na izvjesnu anomaliju, koja
nastaje uslijed toga, što se računarski inspektori kod D:rekcija ne mogu da unapredjuju
u V., grupu. U toj grupi su samo inspektori Ministarstva.


Potonji zapravo uslijed te okolnosti ni ne mogu biti premještani iz
Beograda. Izvan Beograda naime nema položaja V. grupe za računarske činovnike.«
c) Čita se slijedeća predstavka Sarajevske podružnice. Skupština ju prima u ci


jelosti s time, da se uputi g. Ministru šuma i rudnika:


»Pošto na području bivše Bosne i Hercegovine većina državnog
šum. osoblja ne uživa de´putat u zemljištu, jer se takova
zemljišta do sada nisu svuda izlučila, moli se Gospodin Ministar
šuma, da se »Uredba o dodeljivanju državnog šumskog zemljišta
i likvidaciji uzurpacija u ranijoj Bosni i Hercegovini od


12. VI. o. g., »nadopuni sa propisom, da zemljišta, koja prema«
Uredbi o prinadležnostima u naturi državnih službenika gradjanskoga
reda« dodju u obzir kao deputatna zemljišta drž. šum.
osoblja, ne mogu biti objekti dodeljivanja.
Obrazloženje predstavke:


Kako je poznato, radi se intenzivno na tome, da se na području bivše Bosne i
Hercegovine likvidira pitanje kolonizacije; a u tu je svrhu izdata naprijed citirana Uredba
o dodeljivanju drž. zemljišta, kojoj u kratkom vremenu slijedi provedbena naredba.
Dvanajsti je dakle čas, da se riješi i pitanje deputata u zemljištu, koji drž. šum.
osoblje prema »Uredbi o prinadležnostima u naturi drž. službenika gradjanskoga reda«
pripadaju, jer u slučaju, ako se to ne učini, takova će se zemljišta dodijeliti drugim interesentima.
To je sasvim jasno, je´r deputatna zemljišta trebaju da budu barem sređe


nog kvaliteta (njive, livade), a za takove objekte ima sigurno više reflektanata.
Na području bivše Bosne i Hercegovine, vrlo malen je broj onih šumskih uprava,
kod kojih je to pitanje uredjeno, premda ima kod svih šumskih uprava dovoljno drž.
objekata, podesnih za predmetne svrhe, pa je obzirom na napred navedeno osiguranje
drž. šum. osoblja sa deputatom u zemljištu vrlo hitne prirode.
Upravitelj državne šume kao i čuvar šume treba da bude neovisan o narodu.
Jedino tako je omogućeno racijonalno i objektivno čuvanje šume od naroda. Kad to
osoblje ima deputatno zemljište, ono je neovisno, jer ne mora sve da kupuje od seljaka.
«
d) Čta se slijedeća predstavka Sarajevske podružnice. Skupština prima predstavku
i zaključuje, da se uputi gospodinu Ministru šuma.


»Pošto je za uspješno posumljavanje krša potrebno jedno
jedinstveno nadlestvo, moli se, da se za posumjavanje krša
bivše Hercegovine i to područja, koja spada u sklop Direkcije
šuma u Sarajevu, čim prije osnuje inspektorat sa sjedištem u
Mostaru, analogno »In spektoratu za posumljavanje primorskog
krša Savske banovine u Senju«.


Obrazloženje
Više od 50 godina postoji i djeluje Inspektorat za posumljavanje krša u Senju.
Da je ta institucija vrlo potrebna i korisna, dokazuje činjenica, što na jednoj strani taj
inspektorat uspješno djeluje više od 50 godina, a na drugoj strani, što se je baš radi
toga finansijskim zakonom za godinu 1936/37. teritorijalna nadležnost toga inspektorata
proširila na cjelokupno primorje Savske banovine.


690




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 105     <-- 105 -->        PDF

Nije potrebno, da se navode razlozi potrebe kultiviranja krša, ali smatramo pottrebnim
istaknuti činjenicu, da su razlozi za kultivisanje krša u Hercegovini u najmanju
ruku iste prirode, kao što su razlozi, koji su diktirali potrebu osnivanja jedne zasebne
institucije za pošumljavanje krša Savske banovine. Naročito se naglašuje, da je gospodarska
budućnost naroda u Hercegovini ovisna jedino o stanju šuma u tim krajevima.


Botanički problemi obalnog krša i krša unutrašnjosti Hercegovine nisu jedne te
iste prirode. Ti problemi u glavnom riješeni su za obalni krš, ali nisu riješeni za krš u
unutrašnjosti. Praktična iskustva dokazuju, da na potonjem kršu ne uspijevaju favorizirane,
recte sa obalnog krša importirane vrste sadnica, kako bi trebalo, znači, da klimatske
prilike istina ne odgovaraju, a druge se sadnice do sada na tom kršu nisu ni
sadile.


Iz toga slijedi da je za uspješno pošumljavanje neophodno potrebno, da se prilike´
u pomenutom kršu sa geološkog, pedološkog, klimatskog i biljno-geografskog stanovišta
zasebno prouče, a takovu bi zadaću uspješno mogla izvršiti samo jedna specijalna
institucija sa sjedištem na teritoriji rada, a koja bi institucija, što je razumljivo,
pored toga dirigirala i sve ostale radove oko pošumljavanja pomenutog krša.


Kao sjedište za tu ustanovu, t. j. , inspektorat za pošumljavanje krša u Hercegovini
bio bi najpodesniji grad Mostar. Djelovanje bure .zimi (kretanje relativne vlage u
zraku!) i nepodnosiva dugotrajna žega ljeti prouzrokuju ovdje negativne ekstreme klimatskih
prilika, a negativni su ekstremi od odlučujuće važnosti kod izbora vrsti za uspješno
kultiviranje šumskog tla. Baš radi toga bi bio Mostar najpodesnije mjesto za
šumske pokuse.


Na drugoj strani, grad Mostar nalazi se u centrumu radnog područja, vezanom
na sve strane sa redovitim autobusnim prugama i željezničkim prometom, što je opet
od odlučujuće važnosti za uspješno vodjenje radova na pošumljavanju krša pomenutog
područja, pa je i s te strane Mostar najpodesnije mjesto za sjedište inspektorata za pošumljivanje
krša u Hercegovini.«


e) N. N e id h a r d t izlaže, da je stigla predstavka jednog člana po slijedećem
predmetu: ,


Namješten je kao šum. inžinjer na privatnom posjedu. Njegov, šumovlasnik je zamolio
nadležnu ustanovu, da se njemu kao šumarskom inžmjeru izda ovlaštenje za geometarske
radove s ograničenjem samo na vlastiti posjed, pa da se ti radovi primaju od
gruntovnice i katastra. Ministarstvo finansija je molbu odbilo. Moli skupštinu da principijelno
poduzme nešto, da se prizna takovo pravo za vlastite posjede šum. inžinjerima,
koji su na njima namješteni. ,


Skupština konstatuje da bi bilo vrlo potrebno, da se to ishodi. Prepušta se novom
odboru, da predmet prouči i da nadje načina da šum. inžinjeri steknu pravo geometarsko-
geodetskih radova za katastar i gruntovnicu kad se radovi vrše za posjed, na
kome su namješteni.


Gosp. R u ž i ć kaže, da je uspjelo da šumari .dobiju pravo na ovaštenje, da će
sigurno dobiti još lakše to pravo.
Nakon toga prelazi se na e v e n t u a 1 i j e.


Kao prvi govornik ing. G j a j i ć iznosi teško stanje nezaposlenih mladih šum. inžinjera.
Naročito ističe da bi udruženje trebalo tražiti da se reguliše položaj činovničkih
pripravnika volontera. Kada imadu sve dužnosti, da im se dadu i neka prava čin. pripravnika.


Skupština prihvaća, da novi odbor poradi na tome pitanju u dva pravca i to:
1) Da se čin. pripravnicima volonterima računa to vrijeme u pripravničku
službu;
2) Da dobiju pravo na naknade po zakonu o naknadama putnih i selitbenih
troškova;


691




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 106     <-- 106 -->        PDF

3) U slučaju da ne uspije u tome pogledu, da odbor poradi na tome da se prekine
praksa volontiranja.


Na otsjeku za uredjenje1 bujica Kr. banske uprave Dravske banovine u Ljubljani
zaposlena su dva inžinjera tehnike, i ako po zakonu o uredjenju bujica nemaju na to
pravo. Skupština prihvaća, i to da odbor poradi na tome, da se mjesto tih tehničara
namjeste šumari.


Savjetnik Gjurgji ć izlaže, da je potrebno da g. Ministar sredi prilike u resoru
šumarstva. Apelira na odbor
1) da se poradi na tome, da se provedu unapredjenja, koja su ove godine obus


tavljena;
2) da se poveća putni paušal;
3) za pasivno izborno pravo.
Gosp. savjetnik Ruži ć u svome govoru hvali rad gosp. Ministra; kaže, da šu


mari moraju smatrati tu pojavu, da aktivni Ministar iznosi svoj ekspose pred skupštinu,
prekretnicom. Brani bifurkaciju Ministarstva od neopravdanog prigovora da je nadzor
pasivan.


Spominje nadalje pesimizam šumara i apstinenciju šum. kapaciteta u općem radu,
potrebu eliminisanja putem časnog suda svih onih, koji su pokazali nečastan rad.
Najzad predlaže promjenu pravila da redovni članovi udruženja mogu biti samo


šumari.


Gosp. direktor M e 11 a š spominje sa priznanjem rad bivšeg odbora pod predsjedništvom
g. Balena i predlaže, da se bivšem predsjedniku i odboru izrazi zapisnička
zahvalnost.


Skupština sa živim odobravanjem prihvaća taj predlog i izrazuje odstupilom


predsjedniku i odboru zapisničku zahvalnost.
Gosp. B a 1 e n zahvaljuje u ime bivšeg odbora skupštini.
Gosp. ing. Obradovi ć predlaže, da odbor upozori, da bi se čin. pripravnici


volonteri mogli smjestiti na ugovorna područja za sprovodjenje dugoročnih ugovora, a
lugari, koji su to do sada provodili, da se vrate na svoje dužnosti.


Ing. G j a j i ć nadopunjuje gornje time da bi se moglo naći još zaposlenja za
čin. pripravnike volontere kod privatnih posjeda, gdje imade mnogo nekvalifikovanih
upravitelja i šumarskih stručnjaka, koja je već davno trebalo zamijeniti šum. inžinjerima.


Misli, da bi se moglo smjestiti i zaposliti šumarske inžinjere i kod Šipada.
Skupština prima gornje predloge´ i stavlja se novom odboru u dužnost, da ih
provede.
Predsjednik gosp. Dr. ing, Petrović zahvaljuje svim prisutnima na učešću i debati
i zaključuje skupštinu u 12 sati.


U Zagrebu,dne4.septembra 1936 godine.


Zaključeno i potpisano.
Tajnik: Predsjednik:
Ing. Ante Premužić, v. r. Dr. Dragoljub Petrović, v. r.
Ovjerovljuju gg:
Ing. Vilim, Čmelik, v. r. Ing. Jovo Metlaš, v. r.


UPLATA ČLANARINE U MJESECU SEPTEMBRU GODINE 1936.
Redovitih članova:


Abramović Ante, Zagreb, Din 100.— za god. 1936; Bucalić Janko, Nova Gradiška,
Din 200.— za god. 1935 i 1936; Belov Dimitrije, Našice, Din 100.— za god.
1936; Bećiragić Rasim, Ravna Gora, Din 100.— za god, 1936; Belašković Drago,


692




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 108     <-- 108 -->        PDF

Din 100.— za god. 1936; Vujić Pavle, Oštrelj, D:n 100.— za god. 1936; Trkulja Dušan,
Teslić, Din 150.— za god. 1934 i 1. polg. 1935.


Uplata članarine članova pomagača:


Buturac Mirko, Daruvar, Din 25.— za I. polg. 1936; Cokl Martin, Boh. Bistrica,
Din 50.— za god. 1936; Grujić Ivan, Novi Sad, Din 25.— za II. polg. 1936; Hladiš
Ivan, Ivanjska, Din 30.— za 1. polg. 1936; Juzbašić Matija, Bošnjaci, Din 50,— za
god. 1936; Poplavski Većeslav, Aleksinac, Din 100.— za god. 1934 i 1935; Rajevski
Vasilije, Trebinje, Din 100.— za god. 1934 i 1935; Rožić Adolf, Bjelovar, Din 25,— za


I. polg. 1936; Šandrovčan Mijo, Kloštar, Din 50,— za god. 1936; Varović Ivan, Bos.
Dubica, Din 50.—< za god. 1935.
Uplata na pretplati za šumarski List:


Sresko načelstvo, Čabar, Din 200.— z agod. 1934 i 1935; Direkcija šuma, Ljubljana,
Din 49.75 za II. polg. 1936.


UPLATA ČLANARINE REDOVITIH ČLANOVA U MJESECU OKTOBRU 1936 GOD.:
Redovitih članova:


Ćivša Dušan, Aleksinac, Din 100.— za god. 1936; Dereta Borislav, Golubac,
Din 24.— za prvu četvrt 1936; Fore´yt Edo, Pitomaca,, Din 50.— za II. polg. 1934;
Jelinek Bogomir, Semizovac, Din 50.— za II. polg. 1935; Kosonogov Pavle, Plevlle,
Din 100.— za god. 1936; Matolnik Ivan, Zagreb, Din 200.— za god. 1936 i 1937;
Matijašević Marijan, Kosinj, Din 290.— (za god. 1933 i 1934 kao pomagač) 1935 i
1936 kao red. član; Neuhold Rihard, Perušj´ć, Din 50.— za II. polg. 1936; Nedok
Čedomil, Aleksinac, Din 50.— za II. polg. 1936; Rotter Ivan, Bjelovar, Din 100.— za
god. 1936; Sundečić Ivan, Niš, Din 100.— za god. 1936; Vučković Milan, Vinkovci,
Din 200.— za god. 1935 i 1936.


Redovitih članova sa područja podružnice Ljubljana:


Détela Oton, Thurn, Din 100.— za god. 1936.


Redovitih članova sa područja podružnice Beograd:


Braljinac Mihajlo, Beograd, Din 100.— za god. 1936; Dimnik Ćiril, Beograd,
Din 100.— za god. 1936; Janković Dura, Beograd, Din 100.— za god. 1936; Kosjć
Aleksandar, Beograd, Din 100.—. za god. 1936; Marinović Milan, Beograd, Din 61.—
(od honorara) za god. 1936; Petrak Juraj, Beograd, Din 78.— za god. 1936 (od honorara).


Redovitih članova sa područja podružnice Sarajevo:


Bulut Dane, Zavidovići, Din 100.— za god. 1935; Banin Vladimir, Oštrelj, Din
50.— za I. polg. 1933; Kondić Čedomil, Teslić, Din 120.— za god. 1936 i upis; Tvrtković
Stjepan, Travnik, Din 50.— za II. polg. 1936; Vuković Veljko, Ilidža, Din 100.—
za god. 1936.


Redovitih članova sa područja podružnice Banja Luka:


Grohovec Zrinjko, Bihać, Din 60.— za I. polg. 1936; Kovačević Dušan, Banja
Luka, Din 100.— za god. 1936; Panov Aleksandar, Banjaluka, Din 100.— za god.
1936 (od honorara).


Uplata članarine članova pomagača:


Budisavljević Teodor, Zagreb, Din 25.— za I. polg. 1936; Drndelić Milan, Banja
Luka, Din 75.— za II. polg. 1935 i 1936; Kosović Juraj, Delnice, Din 100.— za god.
1935 i 1936; Kostić Metodije, Zagreb, Din 25.— za I. polg. 1936; Prelesnik Heliodor,
Zemun, Din 50.— za god. 1935; Presećki Franjo, Zagreb, Din 100.— za god. 1935
i 1936; Serbinov Leonid, Zagreb, Din 100.— za god. 1935 i 1936.


694




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 107     <-- 107 -->        PDF

Zagreb, Din 50.— za I. polg. 1936; Čubelić Slavko, Prozor, Din 50.— za II. polg. 1934;
Cižek Josip, Valpovo, Din 200.— za god. 1935 i 1936; Dragišić Petar, Ivanovo Selo,
Din 100.—i za god. 1936; Dimitrijević Žarko, Vinkovci, Din 50.— za I. polg. 1934;
Đurković Matija, Oriovac, Din. 50.— za I. polg. 1936; Džepina Branko, Plitv. Leskovac,
Din 100.— za god. 1936; Foreit Edo, Pitomaca, Din 50.— za II. polg. 1934; Golubinski
Pavle, Nikšić, Din 100.— za god. 1936; Hranilović Dane, Zagreb, Din 100.—
za god. 1936; Helman Matija, Bjelovar, Din 100.— za god. 1936; Ivić Franjo, Varaždin,
Din 100.— za god. 1935; Jerbić Zdravko, Nova Gradiška, Din 100.— za god.
1936; Ivančan Cvjetko, Bjelovar, Din 200.— za god. 1935 i 1936; Jelman Bela, Zagreb,
Din 100.— za god. 1936; Jasić Dušan, Bjelovar, Din 100.— za god. 1936; Jerbić
Ivo, Zagreb, Din 100.— za god. 1935; Kauders Alfons, Zagreb, Din 100.— za god.
1936; Körber Rudolf, Pakrac, Din 100.— za god. 1936; Kariolić Stanko, Sušak, Din
100.— za god., 1936; Kopf Stjepan, Vinkovci, Din 100.— za god. 1936; Lovrić Ante,
Vranovina, Din 100.— za god. 1936; Leustek Albin, Zagreb, Diri 100.— za god. 1934;
Metlaš Jovo, Zagreb, Din 50.— za II. polg. 1936; Majnarić Marjan, Zagreb, Din 100.—
za god. 1936; Mađarević Srećko, Zagreb, Din 300.— za god. 1934, 1935 i 1936; Majstorović
Vlado, Karlovac, Din 100.— za god. 1935; Odžić Vladimir, Zagreb, Din 200.—
za god. 1936 i 1937; Pauković Ante, Otočac, Din 50.— za I. polg. 1936; Polak Veiimir,
Karlovac, Din 100.— za god. 1936; Pipan Rude, Bjelovar, Din 92.— za god. 1936;
Pere Zvonko, Zagreb, Din 100.— za god. 1936; Protoklitov Nikola, Belišće Din 100.—
za god. 1936; Rogina Tugomil, Osijek, Din 70.— za I. polg. 1936 i upis; Rotter Ivan,
Bjelovar, Din 100.— za god. 1935; Res. Koretić Ante, Zagreb, Din 100.— za god.
1936; Sulimanović Drago, Levanjska Varoš, Din 100.— za god. 1936; Strapajević
Đuro, Zagreb, Din 50.— za II. polg. 1936; Salom Mordo, Supetar, Din 50.— za dug.
1934 god.; Šverko Ivan, Sušak, Din 100.— za god. 1936; Tocauer Adolf, Lekenik,
Din 100.— za god. 1936; Tomljenović Ante, St. Mikanovci, Din 100.— za god. 193Ö;
Uzelac Petar, Banova Jaruga, Din 100.— za god. 1936; Valentić Ernest, Koprivnica,
Din 200.— za god. 1935 i 1936.


Redovitih članova sa područja podružnice Ljubljana:


Fasan Ladislav, Ljubljana, Din 100.— za god. 1936; Juvan Jovan, Ljubljana,
Din 100.— za god. 1936; Kosjek Jakob, Kostanjevica, Din 100.— za god. 1934; Lenarčić
Milan, Ribnica, Din 100.— za god. 1936; Miklaužić Josip, Maribor, Din 100.—
za god. 1936; Novak Viktor, Ljubljana, Din 100.— za god. 1936.


Redovitih članova sa područja podružnice Beograd:


Bertić Stjepan, Apatin, Din 100.— za god. 1936; Branković Mihajlo, Novi Sad,
Din 100.— za gor. 1936; Divjak Manojlo, Beograd, Din 100.— za god. 1936; Ljšutina
Mihajlo, Beograd, Din 200.— za god. 1935 i 1936; Koprivnik Vojko, Beograd, Din
100.— za god. 1936; Piršić Vilim, Beograd, Din 100.— za god. 1936.


Redovitih članova sa područja podružnice Skoplje:
Hofman Ivan, Onjilane, Din 200.— za god. 1935 i 1936; Perović Dušan, Kavadar,
Din 200.— za god. 1935 i 1936; Radojević Milan, Skoplje, Din 100.— za god. 1936.


Redovitih članova sa područja podružnice Sarajevo:


Cvijit Vaso, Tuzla, Din 50.— za I. polg. 1936; Kapić Mustafa, Tuzla, Din 200.—
za god. 1934 i 1935; Novković Dušan, Srednje, Din 50.— za II. polg. 1935; Obradović
Borislav, Visoko, Din 100.— za god. 1936; Osmanagić Halil, Travnik, Din 50.— za


II. polg. 1936; Premužić Andrija, Sarajevo, Din 100.— za god. 1934; Ravnik Franjo,
Sarajevo, Din 100.— za god. 1936; Sučić Jakob, Brčko, Din 100,— za god. 1933;
Vujičić Lazar, Herceg Novi, Din 50.— za II. 1936. Gagić Daroslav, Kotor Varoš, Din
25.— za četvrtu četvrt god. 1936; Slijepčević Ilija, Banjaluka, Din 100.— za god.
1936; Savin Jovan, Banjaluka, Din 50.— za II. polg. 1936; Varović Ivan, Bos. Dubica,
693