DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 71 <-- 71 --> PDF |
Prikazana struktura proračuna sa znatnim deficitom i netom iskazana dugovanja jasno nam predučuju, u kako teškom stanju nalaze se naše imovne općine. Uzme li se u obzir, da su pored izloženih poteškoća u najnovije vrijeme imovne općine pogodjene i čl. 76. Financijskog zakona za g. 193637., kojim su ustanove §-a 24 stav 9. Zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima protegnute i na šumske posjede prikupljene po imovnim općinama, to je jasno, da se ovom zakonskom odredbom stanje imovnih općina svakako pogoršalo. Imajući pred cima izloženo nameće nam se pitanje, na koji način da se pomogne ovim narodnim institucijama, važnost čije funkcije općenito je poznata. Pomoći treba imovnim općinama ne radi samih institucija kao takovih nego radi pravoužitnika, koji nose najmanju krivnju, što su imovne općine zapale u ovako težak položaj. Banska se uprava u više navrata po ovom predmetu obraćala na Ministarstvo šuma i rudnika izlažući teško stanje imovnih općina i stavljajući podjedno prijedloge u pogledu i općenitih i specijalnih mjera, koje bi se imale hitno preduzeti sa svrhom, da se stanje imovnih općina bar donekle poboljša, dok su u drugu ruku izdane odredbe pojedinim imovno-općinskim Direkcijama šuma u cilju zavedenja što veće štednje. Kraljevska vlada upoznata preko g. Ministra Šuma i Rudnika sa stanjem imovnih općina uvidjela je potrebu hitne intervencije, pa je na prijedlog g. Ministra Šuma i Rudnika donesen čl. 55. financijskog zakona za god. 1934/35 i 1935/36, kojim se g. Ministar ovlašćuje, da u sporazumu sa Ministarskim Savjetom donese Uredbu, kojom će se propisati mjere upravne, financijske i privredne prirode potrebne za reorganizaciju i olakšanje stanja imovnih općina. Nakon potankog preispitanja stanja imovnih općina imajući u vidu naprijed istaknute okolnosti utvrdjeno je, da glavna krivnja za loše stanje imovnih općina leži u tome, što su imovne općine prigodom segregacije dobile premalo šumskih površina i drvnih masa. U koliko je možda takovih u šumama imovnih općina i bilo, to nisu bili nikako zastupani svi dobni razredi, kako se to tražilo u jednom urednom šumskom gospodarstvu. Prema tome su, sasvim naravno, i etati bili premaleni, tako da se je već prvih godina iza segregacije moralo sjeći više nego što je iznosio prirast šuma imovnih općina. Kod imovne općine gradiške već se je prve godine iza segregacije pokazao manjak od preko 30.000 m3, a još je gora bila slika kod imovnih općina: otočke, I. i II. banske, slunjske i gjurgjevačke. Sječe u šumama imovnih općina nisu provedene prema faktičnom prirastu tih šuma, već prema momentanoj potrebi, a ta potreba bila je svaki dan sve veća, jer pravoužitničkih domova bilo je svake godine sve više. S obzirom na ove prilike pokazuju nam skoro sve šume imovnih općina, ako i ne sliku devastiranih šuma, ali ipak sliku iscrpljenih šuma, koje bi kroz 30—40 godina trebalo pustiti na miru, pa obavljati samo prorede iz uzgojnih motiva. Više je nego sigurno, da će s obzirom na pomanjkanje drvnih masa u šumama imovnih općina i s obzirom na veliku potrebu drva za pravoužitnike stradati sve šume, koje graniče sa šumama, imovnih općina, a to su u glavnom državne šume. Potrebno je dakle već sada misliti na to, 657 |