DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 69 <-- 69 --> PDF |
svoju dužnost u punom opsegu i što samostalnije izvršuju. Trošak stručne uprave snosila bi u vidu paušala država, dok bi zem. zajednice dijelomično taj trošak refundirale u obliku pravedno propisane tangente u državnu blagajnu. Zem. zajednice sa vrlo lošim sastojinama zaštitnog karaktera valjalo bi riješiti naplate svake tangente. Osim tangente ne bi se z. z., što se tiče stručne uprave, smjele opterećivati nikakovim drugim troškovima. Čuvanje šuma zem. zajednica i lugarske plaće imali bi se u zakonu posebno tretirati i urediti na sasma novoj bazi, jer današnje stanje nikako ne zadovoljava. Imovinske odnose i prava ovlaštenika trebalo bi riješiti sa socijalnoekonomskog stanovišta. Prava i dužnosti ovlaštenika valjalo bi po mogućnosti što više izjednačiti, što se u ostalom predviđa i kod novokreiranih zajedničkih seljačkih šumskih posjeda nastalih prigodom provedbe eksproprijacije velikih šumskih posjeda. Razmjer ovlašteničkog prava, uz napred pobrojane poteškoće, također je jednim od glavnih uzroka nesavremenosti z. z., pa će se i po ovom pitanju u svrhu zadovoljenja ogromne većine ovlaštenika prije ili kasnije, i ako se tim donekle zadire u privatno-pravnu svojinu, u interesu staloženja ekonomskih prilika u našem selu morati naći riješenje. Što se tiče poteškoća nastalih povećanjem javnih dažbina uz istovremeno smanjenje prihoda, u tom pogledu trebalo bi svim pasivnim zem. zajednicama (jednako kao i imovnim općinama) utvrđenu dugovinu na državnom porezu i samoupravnim dažbinama otpisati, što je lako učiniti, jer postoji vrlo mala vjerojatnost, da bi te z. z. ovu dugovinu uopće mogle podmiriti. Javne dažbine bi valjalo u buduće smanjiti, normalizirati i uskladiti sa financijalnim i privrednim prilikama zem. zajednca, te ih svesti na podnošljiviju mjeru. To bi bile u kratkim potezima nabačene poteškoće, sa kojima se bore naše zem. zajednice, i najhitnije mjere, koje bi se u svrhu sanacije i održanja ovih specifično naših ustanova imale preuzeti, pa se nadam da će ovaj kratak prikaz poslužiti kao letimični tumač onim drugovima, kojima nije dana prilika, da dolaze po službenoj dužnosti u kontakt sa ovom kategorijom šumskog vlasništva. Općenito je poznato teško stanje, u kojem se na naročito važan problem. Naše imovne općine nastale su prigodom razvojačenja vojne Krajine, kojom su prigodom krajišnicima na ime otkupa stečenog servitutnog prava na drvo i pašu od strane erara dodjeljene izvjesne šumske površine. Sam otkup proveden je na osnovu zakona1 od 8. juna 1871., dok je kreiranje imovnih općina provedeno zakonom od 15. juna 1873. Korištenje, gospodarenje i uprava uređena je zakonom od 11. jula 1881. Sve do godine 1922. nije u tom pogledu kod imovnih općina nastupila nikakova promjena, pa je tek naredbom Ministarstva šuma i rudnika od 4. maja iste godine broj 13054 podržavljena uprava, ali tako, da trošak ove podržavljene uprave pada u cijelosti i nadalje na teret imovnih općina. Zakonom od 7. novembra 1929. o banskoj upravi dan je nadzor nad upravom i gospodarenjem svih imovnih općina (osim petrovaradinske) Kr. banskoj upravi Savske banovine, pa smo u mogućnosti da s obzirom na važnost ovog pitanja ukratko prikažemo njihovo stanje kao i mjere, 655 |