DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 37 <-- 37 --> PDF |
trava. Što je zemljište lošije, to treba više leptirnjača da dođe u smjesu, što je zemljišne bolje, to manje i omjer je prema tome različit. Na lošim travnicima procenat leptirnjača, može biti i preko 50%, na dobrim do 25%, a na vrlo dobrim tek 3.5%. Leptirnjače sadrže više bjelančevine i ukusnije su, žilje im ide duboko u zemlju i dobro izdržavaju sušu. One imaju manje zahtjeve od gramineja, pa mogu i na lošijemu zemljištu uspijevati. One obogaćuju zemljište sa N spojevima, jer vežu slobodan N iz zraka svojim kvržicama na žilju. Leptirnjače su vrlo pogodne zai uzgoj mlade stoke zbog svoga sadržaja kreča i fosfora. Naprotiv gramineje bolje pokrivaju tlo i bolje ga zasjenjuju, pa prema tome manje isparuju, bolje zadrže vlagu i bolje izdržavaju sušu, pošto imaju manju površinu lišća i manje pore. Prema svemu tome trave drže zemljište svježijim i omogućuju rad bakterija u zemlji. One su otporne naspram gaženja i odgrizanja i ne proreduju se jako. Na koncu one su više pošteđene od štetočina. Po načinu iskorišćavanja miješanje trava biti, će drukčije na livadama, a drukčije na pašnjacima. Dok mi na livadama nastojimo postići što veću masu, dakle sa visokim travama, dotle kod pašnaka idemo zatim da su oni gusti, da imaju manje stabljika, a više prizemnoga lišća, da dobro izdrže gaženje i odgrizanje i da imaju dobru izbojnu snagu. Zemljište, u koje se ima sijati smjesa trava, mora biti čisto od trave i korova i mora biti podubreno, jer će nam se na taj način kultura trave bolje primiti i duže vrijeme trajati i održati. Kako ćemo to praktički provesti, zavisi uvijek od danih okolnosti i mogućnosti. Zemljište ćemo pripraviti za sjetvu smjese trava, ako ga jednu godinu prethodno obrađujemo sa okopavinama. Ako ni to nije dosta, onda ga obrađujemo dvije godine i to: prvu godinu sa okopavinama, a drugu godinu sa gušćim strnim žitom, koje ne treba suviše mnogo vlage i ne oduzima zemljištu suviše mineralne hrane. To bi bila raž i eventualno pšenica i ječam. Nipošto ne smijemo sijati biljke, koje suviše iskorišćuju zemljište, kao konoplju, muhar, lan i zob. Još je od ovoga bolji način, ako zemljište prethodno zasijemo sa leptirnjačama, koje se onda zaoru i služe za zeleno dubrenje. U ljeto kod ljetnoga sijanja, a u jeseni i zimi kod proljetne sjetve trave treba ovakovo zemljište podubriti torenjem, kako je to opisano. Kod sjetve u avgustu zemljište se odmah obradi nakon torenja i nato se zasije trava. Kod proljetne se sjetve potoreno zemljište dublje poore, da izmrzne, a u proljeće se još jedared poore sasvim plitko. Ako se zemljište ne može toriti nego dubriti zelenim dubrom, onda će biti moguća samo proljetna sjetva. U koliko se treba bojati da će žilje leptirnjača smetati, onda bi se zemljište poslije zaoravanja leptirnjače moralo još jednu godinu obrađivati sa biljkama, koje ne iskorišćuju zemljište. Zato svakako treba za zeleno dubrenje upotrijebiti jednogodišnje leptirnjače ili one, koje kraće vrijeme traju, kao vrste: Lupinus, Vicia, Lathyrus, Trifolium. Ako nam je moguće spojiti zeleno dubrenje sa torenjem, to je još bolje. Ponekad se kod proljetne sjetve sije još koja žitarica za zaštitu, kao npr. zob, ječam, raž, pšenica, da mlada trava ostane malo zaklonjenane bude suviše izložena utjecaju sunca i mraza. Te se žitarice obično siju prije nego trave. Vrijeme sijanja može biti u avgustu mjesecu, ako zemljište ima dovoljno vlage, da sjeme može poniknuti, ili u proljeće oko polovice aprila 623 |