DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 110     <-- 110 -->        PDF

a ujedno poradi u svojoj okolini, da i drugi prijatelji lijepe knjige obogate svoje knjižnice
ovim. vrijednim djelom.
Lijepo opremljena knjiga (104 stranice) nabavlja se kod Jugoslovenskog šumarskog
udruženja u Zagrebu, Vukotinovićeva ulica 2 za Din 15.— po komadu.
Ing. Ante Premužić, tajnik JSU.


PROF. DR. L. ADAMOVIĆ: DIE PFLANZENGEOGRAPHISCHE STELLUNG UND
GLIEDERUNG ITALIENS» JENA 1933» 259 STR.


Djelo je sastavljeno na osnovu obilne biljno-geografske talijanske literature, te
vlastitih autorovih opažanja na njegovim putovanjima kroz Italiju od 1903 do 1930
godine.


Mediteransko biljno-geografsko područje stere se preko 12° sjev. širine i 60° ist.
dužine. A d a m o v i ć ubraja cijelu Italiju zajedno sa Sicilijom, Sardinijom, pa i Korzikom
posve u mediteransko vegetaciono područje. Iz toga područja izlučio je on
oblast rijeke Pada, gdje pridolazi srednjo-evropska flora. Fiori , Engle r i Gil g
ubrajali su dolinu Pada u mediteransko područje.


U p;rvom poglavlju opisane su karakteristike i granice
mediteranske flore. U tu su svrhu najprije navedeni elementi, koji su
karakteristični za južniju srednjoevropsku vegetaciju. Te elemente
razvrstao je autor kako slijedi:


1) Arktički cirkum polarni elementi, kojih južna granica ne
prelazi Alpe (Salix alpestris, Lonicera caerulea, Azalea proeumbens i dr.) ;


2) Eurazijski orofiti, kojih južna granica ne prelazi Alpe (Larix decidua,
Picea excelsa, Pinus cembra, P. silvestris, P. montana, SaKx caesia, Ribes nigrum,
i dr.);


3) Endemičn e vrst e Alpa, koje u alpskom mediteranskom području i
južnije odatle redovno ne dolaze (Rododendron hirsutum, R. Chamaecistus, Vaccinium
frigidum i dr.). ;


Sjevernu granicu mediteranskih elemenata i vegetacijskîh
formacija čine:


1) Mediteransk i (eumed!teranski, južno-me´diteranski i tropsko-subtropski)
elementi, koji su značajni za sjevernu granicu mediteranske flore
(Štipa pennata, Arundo donax, A. Plimi, Asparagus acutifolius, Smilax aspera, Quercus
suber, Qu. Hex, Capparis spinosa, Clematis Flammula, C. Vitticella, Mespilus silvestris,
Pirus amygdaliformis, Spartium junceum, Coronilla emeroides, Myrtus communis, Paliurus
australis, Acer mnspessulanum, Pistacia Lent.scus, P. Terebinthus, Ruta graveolens,
R. ehalepensis, Erica arborea, E. seoparia, Arbutus Unedo, Olea oleaster, O. europaea,
Phillyrea angustifolia, Ph. latifolia, Fraxinus oxycarpa, Salvla verbenaca, S. rnultifida,
Rubia peregrina, Viburnum Tinus, Lonicera etrusca, Helichrysum angust folium,
Inula viseosa, I. graveolens, I. crithmoides, Rubus incanescens, Rosa montana, üenista
cinerea, Pteris cretica, Cytisus sessiCfolius, C. argenteus i dr.) ;


2) Mediteranske ve´ getacijske formacije, i to:
a) Formacij a šum a (formacija Quercus Hex, f. Laurus nobilis, f. Pinus
Pinea, f. Pinus halepensis, P. Pinaster, f. Ornus — mješovite listače i f. Castanea
sativa.)
b) Formacija šikara i to a) formacija makije, u kojoj dolazi: Juniperus
Oxycedrus, Erica arborea, Phillyrea-vrste, Quercus Hex, Rhamnus Alaternus, Cistus
salvifolius, Nerium Oleander, Rosmarinus officinalis, Osyris alba, Spartium junceum,
Ruscus aculeatus, a od sporedne su važnosti: Rosa sempervirens, Rubus-vrste, Pistatia
Terebinthus, Colutea arborescens, Coron IIa Emerus i C. emeroides; ß formacija p s e u-
do makije , u kojoj ovdje pridolazi: Buxus sempervirens, Hex aquifolium, Hyssopus


696




ŠUMARSKI LIST 11-12/1936 str. 111     <-- 111 -->        PDF

officinalis, te mnoštvo listopadnih vrsta kao: Rhus Cotinus, Colutea arborescens, Pirus
amygdaliformis, Coronilla-vrste; .) formacija šib i jak a sa vrstama: Cercis Siliquastrum,
Punica Granatum, Rhus Cotinus, Crataegus Pyracantha, te zakržljalim primjercima
Ostrya carpinifolia, Carpinus orientalis, Acer monspeLense, Quercus lanuginosa
i dr, i


3) Kulturn e biljk e na sjev. granici mediteranskog područja (Oryza sativa,
Papaver somniferum, Olea europaea, Ficus carica, Castanea sativa, Sorbus domestica,
Punica granatum, Celtis australis, Zizyphus sativa, Diospyros Lotus, D. Kaki i dr.).


U drugom poglavlju opisao je autor izrazite mediteranske elemente
talijanske flore, njihovo podrijetlo i rasprostranjenje. Razvrstani
su kako slijedi:


1) Eumediteranski elementi, t. j. elementi koji dolaze po cijelom
Mediteranu. Takvih elemenata pridolazi u Italiji 761 vrsta odnosno varijeteta. Od
drveća i grmlja dolaze tu: Pinus Pinea, P. halepensis, Juniperus Oxycedrus, J. macrocarpa,
J. foenicea, Ephedra nebrodensis, E. fragilis, Quercus coccifera, Qu. Ue´x, Qu.
suber, Celtis australis, Ficus carica, Laurus nobilis, Phillyrea angustifolia i latifol., Fraxinus
oxycarpa, F. angustifolia, Nerium Oleander, Licium europaeum, Viburnum Finus,
Lonicera implexa, L. etrusca, Clematis Viticella, C. Flammula, Crataegus laciniata, C.
Pyracantha, Pirus amygdaliformis, Ceratonia Siliqua, Spartium junceum, Calicotome
spinosa, Myrtus communis, Punica granatum, Paliurus Spina Christi, Rhamnus Alaternus,
R. oleoides, Pistatia Terebinthus, P. lentiscus, Rhus Coriaria, Arbutus Unedo,
Erica arborea, E. multiflora, Olea Oleaster, O. sativa i mnogi drugi.


2) Neomediteranski elementi, koji su rasprostranjeni u raznim poručjima
mediterana. Neki od njih pridolaze i u južnom dijelu srednje Evrope, kamo su
došli u postglacijalno doba. Ima ih u Italiji 492 vrste odnosno varijetete. Najobičniji su:
Cererach officinarum, Pinus nigra, Štipa pennata, Ruscus aculeatus, Tamus communis,
Daphne Laureola, Tamarix gallica, T. africana, Clematis Vitalba, Prunus Mahaleb, P.
pumila, Rubus ulmifolius, Amelanchier ovalis, Ulex europaea, Colutea arborescens,
Coronilla emerus, Rhamus alpina, Evonimus latifolia, Staphylea pinnata, Acer monspessulanum,
Buxus sempervirens, Ligustrum vulgare, Fraxinus ornus, Géranium sanguineum,
Melittis melisophylum i mnogi drugi.


3) Sjeverno-mediteranski elementi, i to elementi koji dolaze u
pojedinim krajevima odnosno gotovo u cijeloj Južnoj Evropi (Pinus Laritio, Salvia
officinalis i dr.), te elementi koji dolaze samo u Južnoj Francuskoj i Italiji (Cytisus
mediteraneus, C. Ardoini, C. insubricus i dr.).


4) Istočno-mediteranski elementi. Ove elemente razvrstava autor
u tzv. balkanske i levantinske. Balkansk i element i pridolaze u Italiji i Balkanskom
Poluotoku odnosno djelomično u cijelom istočnom Mediteranu. U Italiji ima
ih 613 vrsta i varijeteta. Najvažniji su od drveća i grmlja: Pinus Heldreichii, Carpinus
orientalis, Ostrya carpinifolia, Quercus lanuginosa, Qu. Farnetto, Qu. Cerris,
Qu. brutia, Qu. Aegilops, Qu. trojana-macedonica, Fagus silvatica, Platanus orientalis,
Ribes multiflorum, Crataegus triloba, Rosa glutinosa, Amelanchier cretica, Cercis
Siliquastrum, Genista diffusa, G. dalmatica, G. radiata, G. januensis, G. rigida, Cytisus
australis, C. purpureus, C. sericeus, Coronilla cretica, C. emeroides, Rhamnus rupestris,
Acer optusatum, Buxus sempervirens i dr. Levantinski elementi pridolaze u
Italiji i Maloj Aziji. U Italiji ima ih 35 vrsta i varijeteta. Među njima se nalaze: Me-
spilus germanica, Genista auxantica, Erica sicula, i dr.


5) Južno-mediteranski elementi, t. j. sjeverno-afrički elementi, koji
dolaze sporadično u južnoj Evropi odnosno u Italiji. Takvih elemenata ima u Italiji
159 vrsta odnosno varijeteta.


6) Zapadno-medi´teranski elementi,, među kojima dolaze : Pinus
Pinaster, Salix pedicellata, Quercus Toza, Qu. pseudococcifera, Qu. serotina, Tamarix


697