DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 78     <-- 78 -->        PDF

doma u Zagrebu, osnivanja muzeja u njemu, prenosa šumarske nastave iz učilišta u
Križevcima na sveučilište u Zagreb, njegovih stručnih članaka u »Šumarskom listu«,
naročito iz područja uređivanja i računanja vrijednosti-šuma itd....


Ovo malo o tom velikom i zaslužnom šumarskom stručnjaku smatrao sam potrebnim
da ovdje istaknem, kako bi podsjetio na njegov veliki duh i sposobnost, a i za
to, jer je taj duh i sposobnost živila i u njegovom sinu Josipu. Prilike, u kojima živimo,
i prerana smrt nisu nažalost dale, da ova svojstva sina dođu do takovog izražaja
kao kod oca.


Ugledajuć se u svoga oca prikupio je i Josip dvije omašne knjige normativnih
naredaba, zakona i propisa za šumarsku službu u izdanju ministarstva šuma i rudnika,
koje će vrlo dobro poslužiti kao priručnik u upravnoj šumarskoj službi svim šumarima
kod općih upravnih vlasti i kod uprave državnih šuma.


Vrlo korisno služi i njegova knjiga u dva izdanja »Šematizam i status« osoblja
ministarstva šuma i rudnika.


Za rješavanje raznih personalnih pitanja ova je knjiga neophodno potrebna, jer
u vrlo preglednoj formi sadrži sve podatke o osoblju Ministarstva šuma i rudnika. Ovi
podaci šematizma mogu poslužiti ne samo kao pregled službenih odnošaja osoblja,
nego i kao temelj za prosuđivanje nekih drugih problema šumarske službe i šumske
politike1, kao što je na pr. problem zaposlenja apsolvenata šumarskih fakulteta (o čemu
je već bilo pisanja u Šumarskom listu i za koje je pisanje upravo šematizam dao dragocjene
podatke), nadalje pitanje shodnog rasporeda osoblja prema krajevima sa ekstenzivnim
ili intezivnim šumskim gospodarenjem, razna finansijska pitanja državnog
šumskog gospodarstva s obzirom na personalne izdatke i odnošaj upravnih troškova
prema materijalnim izdacima i t. d.


Josip Borošić je veoma zaslužan za udruženje šumarskih zvaničnika. Sa velikom
ljubavlju i razumijevanjem uređivao je »Glasnik« toga udruženja od godine 1932 sve
do svoje ´smrti. Za to vrijeme podigao je ovaj »Glasnik« do lijepe visine poučnim i za
pomoćno osoblje veoma korisnim štivom.


Bio je zaštitnik šumsko-tehničkog pomoćnog osoblja, te se rado zauzimao za interese
toga osoblja, jer je bio uvjeren, da je čuvanje šuma, koje vrši ovo osoblje, temelj
opstanku šuma i svakom napretku šumskog gospodarstva i da to osoblje u svojoj teškoj
službi mora imati punu potporu i pomoć svojih pretpostavljenih šumarskih stručnjaka,
te da mora biti potpuno obezbijeđeno, jer samo onda može vršiti svoju službu kako
treba.


Josip Borošić zapažen je kao vrijedan šumar i u Jugoslovenskom šumarskom udruženju,
pa je kao takav obnašao kroz nekoliko godina čast odbornika, te je i tu doprinio
svoj obol za unapređenje interesa udruženja i šumarstva uopće.


U godini 1934 prihvatio je poziv ministra šuma i rudnika Demetrovića, te je preuzeo
službu šefa njegovog kabineta, koju je vršio i kod ministra Dr. Ulmanskog i Dr.
Svetislava Popovića sve do 24 juna 1935 godine. Mislio je, da će i na tom položaju
koristiti šumarstvu, imajuć izravan kontakt sa ministrom, pa da će moći zaštićivati interese
šumarstva, koji su često neopravdano i nepotrebno podvrgavani političkim i drugim
interesima,´ koji dolaze preko kabineta, ali u tom se je razočarao i bio sretan, kad
se opet vratio na svoju prijašnju dužnost.


loža Borošić bio je vrlo dlbar drug, pravdoljubiv i dobrog srca. Rado je pomogao
svakome, koji se na njega obraćao, naročito iz provincije, da zagovori njegove
opravdane ^interese i potrebe. Radi toga je bio voljen i poštivan 0d ´svih, koji su ga
poznavali. ´ i l


Neumoljiva smrt otela ga je prerano u naponu snage, kad je fcelena struka od
njega ´najviše očekivala.


584