DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 77 <-- 77 --> PDF |
Josip Borošić rodio se je u Zagrebu 10 ožujka 1894 godine, gdje je polazio osnovnu i srednju školu. Ispit zrelosti u srednjoj školi položio je 1912 godine, a zatim se upisao na visoku školu za šumarstvo i rudarstvo u Šćavnici (Ugarska). Šumarske nauke završio je u Zagrebu godine 1919. U istoj godini dobio je prvo svoje namještenje kao šumarski vježbenik kod direkcije šuma u Zagrebu. Iza toga služio je kao šef šumske uprave u Sokolovcu i Novom Vinodolu u području ove iste direkcije. Za vrijeme službovanja u Novom Vinodolu vršio je ujedno i dužnost sreskog šumarskog referenta u Crikvenici, NovomAleksandrovu. Godine 1922 premješten je u mini´starstvo šuma i rudnika, gdje je služio neprekidno sve do svoje prerane smrti, dakle kroz punih 14 godina. On je jedan od vrlo rijetkih šumarskih činovnika, koji su se u ministarstvu šuma i rudnika najdulje održali, i to ne na višem položaju, nego najvećim dijelom na podređenom, gdje ga je uvijek zapalo najviše posla, a najmanje priznanja i časti. Na takovom mjestu u teškim prilikama, kroz koje je prošlo naše šumarstvo, izdržati toliko vremena može samo onaj, kojemu nije do priznanja i časti, nego do rada i želje da koristi službi, kojoj se posvetio. A Josip Borošić bio je upravo takav. Sa velikom ljubavlju za šume i šumarstvo radio je kroz čitavo vrijeme svojeg službovanja mirno i staloženo, odmjerivši razborito svaki svoj čin, gestu i izražaj misli. Bio je odličan upravni činovnik, koji je sa svojom lijepom vanjštinom, uglađenošću, faktičnim nastupom, stručnim znanjem i sposobnošću upravo spadao u ministarstvo. Bio je izvrstan stilista. Svaki pojam znao je1 ispravno formulirati i dati mu pravi izražaj; znao je m´isli srediti i staviti ih jasno i razumljivo na papiir, znao je razlučiti bitno od neliitnoga, potrebno od nepotrebnoga, važno od sporednoga. Svaku stvar znao je staviti na svoje pravo mjesto. Sa ovim lijepim svojstvima bio je upravo predestiniran za dobroga vođu i organizatora šumarske službe. Sva ova lijepa svojstva dobroga šumarskoga stručnjaka naslijedio je Josip Borošić od svoga blagopokojnoga oca Andrije Borošića, znamenitoga hrvatskoga šumara, koji je svojim veoma plodnim i korisnim radom od godine 1887. do 1909. udario temelje organizaciji šumarske službe kod političkih upravnih vlasti u Hrvatskoj. Neće biti suvišno, ako se ovdje odajuć poštu sinu sjetimo sa par riječi i oca, čija djela treba često međusobom da spominjemo i njegov lik da imamo pred očima kao uzor, kakovi treba da budemo šumari. Služio je od godine 1892 do 1900 kod Hrvatske Zemaljske Vlade u Zagrebu kao najvrsniji šumarski činovnik. On je političko šumarstvo u Hrvatskoj postavio na široke temelje šumarske nauke o uređivanju i računanju vrijednosti šuma. Najvažnije normativne naredbe i upustva za šumarsku službu u ono doba, sastavljene na ovoj naučnoj bazi, njegovo su djelo. Sa Dr. üogl´ijom izdao je 1900 godine »Zbirku šumskih zakona i propisa«. Poznati naputak za sastav gospodarskih osnova od godine 1903 za nedržavne šume, koje stoje pod osobitim javnim nadzorom a koji je još i danas na snazi u savskoj banovini, pokazuje visoku stručnu spremu autora Andrije Borošića i veliku vrijednost njegovog rada u organizaciji šumarske službe. Da bi praktični šumari imali pri ruci računske i ostale stručne i tehničke podatke potrebne za valjano rješavanje zadataka svoje službe, tisnuo im je u ruke »Šumarski kalendar« sa svim potrebnim praktičnim podacima. Taj kalendar izlazi redovito od godine 1904., pa sve do danas i poznat je svim šumarima, a i mnogim čuvarima šuma (sada u redakciji g. prof. Dr. Đ. Nenadića), samo je na žalost izgubio svoje prvobitno ime i oznaku »Borošićev kalendar«. Predaleko bi me dovelo, da još nižem rad ovoga zaslužnoga hrvatskog šumara kao tajnika Hrvatskog šumarskog društva, njegove zasluge kod gradnje šumarskog 583 |