DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 74 <-- 74 --> PDF |
i oplodne sječe u Rumunjskoj nisu rezultat opreza i praktične primjene naučnih šumarskih metoda, već samo nastojanja da se iskoristi vrednija vrsta drveća i ostavi manje vrijedna. Brojke su jako ubjedljive. A kako stoje rumunjske šume u pogledu obnove i njege? Navešćemo samo dvije piščeve konstatacije. Prva: da se taj posao nalazi u »stručnim« rukama... Specijalisten der verschiedenen Art: Holzhändler, Volkswirt- und Finanzleute«. Druga: u Rumunjskoj svud se favorizira vještačko pošumljivanje, iako nas ekologija rumunjskih šuma upućuje na teži, ali stručniji rad — valjano prirodn o podizanje i obnovu šuma. Pisac ustaje protiv nakalamljivanja zapadno-evropskih metoda: iako je »rumunjsko šumarstvo postalo u sjeni francuskog«, ipak treba da se razvije svojim putem. Prešavši na eksploataciju autor veli, da »nigdje možda nema tako naglog prelaza od šume kao res nullius ili bezvrijednog patrijarhalnog dobra k najintezivnijim metodama iskorišćavanja. Javnost to ne opaža, ali mi šumari odavna dižemo svoj glas protiv toga. Istina, moramo katkad i ušutiti (»... wurde rasch zum Schweigen gebracht «). Uostalom vladalo je ovakvo stanje u većini država istočne Evrope, a ne samo u Rumunjskoj. Sa većinom šuma gospodarilo se nestručno. Izuzeci su: nekoliko velikih privatnih posjeda, šume Grko-katoličkog fonda i nekoliko državnih režija. Šumsko gospodarstvo je svuda na doličnoj visini, gdje čitav posao (uključivo i iskorištavanje u svim njegovim fazama) vode kvalifikovani šumarski stručnjaci. Iz daljih poglavlja saznajemo, da popr. 10—25% rum. šuma služi za podmirenje vlastitih potreba vlasnika; isto je tolik postotak šuma, koje producirajući za pijacu (u glavnom domaću) ne traže pretjeranu dobit, jer su im na prvom mjestu načela šumskouzgojna i šumsko-gosnodarstvena, a tek na drugom principi re´ntabiliteta u smislu eksploatacionom. Ovamo spadaju neke državne režije, grko-katolički relig. fond i većina zadružnih šuma (šumskih zadruga u užem smislu riječi: Forstkooperativen); ostalih 60% šuma su u rukama priv. preduzeća. Autor nam detaljno opisuje gospodarenje u tim šumama i ilustrira to interesantnim podacima (tabelarnim i u tekstu). U Rumunjskoj — kaže on — smatraju se šume bogodanim ambarom, iz kojeg se uvijek može harčiti. Čim se taj antbar isprazni, prestaje´ svaka briga o njemu, jer nitko neće dragovoljno investirati novac u nešto, što neće on sam užiti. Pošto s druge strane šumoposjednika ipak vežu propisi zakona o šumama, dešava se često, da on prodaje šumu bud zašto, pogotovu kad se tome pridruži i teško ekonomsko stanje posjednika. Usprkos manjkavoj zvaničnoj statistici autor ipak raspolaže s drastičnim podacima o investiranom kapitalu i o raspodjeli toga kapitala. Kapital od 65,7 mil. zlatnih leja bio je dovoljan da se privedu eksploataciji šume u vrijednosti (po skromnoj procjeni) od 800 mil. zl- leja. Od tih 65,7 mil. otpada na židovsko-austrijski kapital 50 mil (ili 76%), 1,5 na belgijski, 4,0 mil. na francuski i samo 10,2 mil. na rumunjski. Dalje pisac govori o »industrijalizaciji« kao o jednom od načina, kojima se´ zaob:laze utvrđena načela šumarske politike. Zakonom od 1921. bilo je to »industrijaliziranje « donekle ograničeno, a daljnje stvaranaje zabranjeno. Međutim to stanje još je više utvrdilo javno mišljenje u njegovom uvjerenju, da se sa šumom ne gospodari , nego samo eksploatiše . Sada se tek opažaju neki simptomi ozdravljenja javnog mišljenja skroz zatrovanog bezobzirnom propagandom. Nemilosrdno žigošući sve, koji su krivi i odgovorni za sadašnje stanje rum. šuma, autor pri kraju odsjeka sumira rezultate desetgodisnjeg rada zidovsko-austrijskog kapitala« u rumunjskim šumama. Ima toga cijela strana (svega 11 tačaka). I treći dio obiluje interesantnim opažanjima, a ponavlja također i zaključke prvog i drugog dijela prema onoj klasičnoj »caeterum censeo . . .« Kako je došlo do tog nepodnošljivog stanja? Autor analizira i uzroke. Prvi je uzrok ona groznica iskorišćavanja šuma, koja je obuhvatila cio svijet, a zemlje istočne i srednje Evrope možda i najviše. Zatim agrarna reforma, koja je stavila na raspoloženje mnoge komplekse šu 580 |