DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 73 <-- 73 --> PDF |
uslovu Rumunjska uopće ne odgovara, a šta se tiče drugog, ne´ smije se ispustiti iz vida činjenica, da je Rumunjska tipično agrarna zemlja, za koju treba da važi sasvim drugi kriterij nego za Njemačku. Za Rumunjsku je 0.36 ha premalo. 2) Pisac razlikuje 19 važnijih šumskih vrsti. Četiri tabele predočuju nam raspodjelu prema tim vrstima i prema većim šumskim arealima kao i prema političkim provincijama. Podaci su svakako od interesa; pitanje je samo, je li na mjestu to pretjerano ulaženje u detalj, pogotovu kad znamo (i kad nam to sam autor na svakom koraku ponavlja) da rumunjska statistika nije ni izdaleka na visini. Dopuštam da je približno pogođen postotak (24), sa kojim je zastupljen hrast u rumunjskim šumama, ali da li se možemo pouzdati u dalje brojke: da od toga ima 40% lužnjaka, 38% kitnjaka, 13% cera i 9% sladuna. A ima brojki, koje direktno izazivaju sumnju, jer se ne slažu međusobno tvrde listače u tabeli br. 8 i u tekstu na str. 47). 3) Vrlo su interesantni grafikoni i tabele poglavlja »učešće pojedinih dobnih razreda.« Opet to autor svrstava po vrstama drveća i po pojedinim pokrajinama. Upadljiva je razlika između četinjastih i bukovih šuma na jednoj strani i hrastovih na drugoj. Kod prvih su prifol´žno podjednako zastupljeni najmlađi i najstariji dobni razred (24% i 18% kod četinjača, a 29% i 18% kod bukve), dok je u hrastovim šumama sasvim druga slika: Dobni razredi 1—20 g. 21—40 41—60 61—80 81—100 preko 100 g. Postotak 54 27 9 5 3 2 4) U poglavlju o prirastu pisac spominje opićenitu zabludu laika (u te laike ubraja on i vodeće krugove rumunjskih političara), da je šuma »ein freies Geschenk der Natur«, koji treba samo uzeti i do mile volje užiti ne pitajući za konačnu bilansu toga. Samo mi šumari znamo, da nam je više nego ikome potrebno valjano knjigovodstvo, koje bi uravnotežilo prihode i rashode. Tu ravnotežu postići ćemo samo onda, ako imamo do bro stručno savjesno izrađene privredne planove. A u Rumunjskoj ih ili nema nikako ili su to primitivni empirički elaborati prenatrpani kojekakvim surogat-brojkama (»Sur rogat-Ziffern«). Stoga se ne može ni govoriti, kakav je zapravo prirast rumunjskih šuma; može se samo tvrditi, da taj ni izdaleka nije onakav, kakav bi trebao biti. Ta bela 13 pokušava nam ipiak predočiti približno stanje. 5) Kao zaključak nameće se pitanje »kakve su onda rezerve drveta u zemlji?« kolike su? gdje su?« Pisac jednostavno odgovara: »nema ih.« Crnogorica je uništena nestručnim i nesavjesnim prebiranjem,, hrastove šume ništi i trgovac i seljak i »više nisu naše rezerve već naša briga i naša muka.« Bezvrijedna bukva još relativno dobro prolazi (šta više % participiranja bukve u državnim i privatnim šumama upadljivo raste). Bajke o nekim neiscrpnim drvnim zalihama, o bogatstvu rumunjskih šuma nisu ništa drugo nego »mistifikacije, čiju suštinu zna i rumunjski seljak.« Drugi dio — die kulturellen Grundlagen (str. 60—221) — podijeljen je u više odsjeka. Organizacija šumske proizvodnje obrađena je nadasve temeljito i zanimivo. Pisac govori o šarenim (vielfarbige Struktur) posjedovnim odnosima kao posljedici različitih vladavina i općeg istorijskog razv´tka razjedinjene rumunjske nacije. Slika u mnogom podsjeća na naše prilike. Govori o državnim, samoupravnim i javnim, privatnim i zadružnim šumama: Pojam šumskih zadruga shvaćen je malo drugačije i svakako znatno šire, nego što je to uobičajeno kod nas. Pisac ubraja ovamo i pravna lica analogna našim zemljišnim zajednicama (composesorate urbariale) kao i Grenzwachtengenossenschaften — fondari granicarešti. Dalje je provedeno razvrstanje šuma po tipovma uređajnih elaborata, po kojima se eksploatišu. Koliko znam, nijedna naša statistika nema takvih podataka. A svakako su nam potrebni i od interesa. Dalje slijedi razdioba šuma po načinu gospodarenja i, uzgojnim oblicima. Osim općenitih tabelarnih podataka ima i specijalnih, kojima je svrha da dokažu da preborne 579 |