DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 72 <-- 72 --> PDF |
KNJIŽEVNOST DR. VASILE SABAU, DIPLOM. FORSTINGENIEUR »DIE GRUNDLAGEN DER RUMÄNISCHEN FORSTWIRTSCHAFT UND IHRE BEDEUTUNG FÜR DEN INTERNATIONALEN HOLZVERKEHR«. BUCURESTI, 1934. Ako uzmemo Bugarsku, čije su prirodne i gospodarske prilike i uslovi života gotovo istovjetni s našima, nema u Evropi zemlje, koja bi nam po svojoj socijalno-ekonomskoj strukturi i odnosu prirode i čovjeka bila bliža i sličnija nego Kumunjska. Šuma je elemenat prirode, šumsko gospodarstvo je jedan od elemenata opće privredne aktivnosti nacije. Mogle bi se i na Rumunjsku primieniti riječi g. prof. Balena o potrebi stručne saradnje stručnjaka, koji rade u gotovo podjednakim prilikama i čiji su nam »rezultati rada .. . daleko bliži i korisniji nego velik dio rezultata u šumarstvu zapadnoevropskih država.« Na žalost nije nam uvijek moguće pratiti te rezultate: malo tko zna kod nas rumunjski. Stoga sam s velikim interesom pročitao prvu opsežniju knjigu o šumarstvu Rumunjske pisanu na njemačkom jeziku, a pošto je samo djelo originalno po zamisli i obradi, odlučio sam da ga malo detaljnije prikazem. Interesantna je sama zadaća knjige odnosno cilj, koji je pisca potstaknuo, a o tome on opširno govori u uvodu. Cilj mu je da upozna javnost sa pravi m stanjem rumunjskih šuma i rum. šumske privrede, jer velika industrija, pod čijim, kako to veli pisac »despotizmom« stenju rumunjske šume, trudi se da pod svaku cijenu »zamagli« pravu sliku krijući je od javnosti i na taj način postigne nesmetanu i što veću eksploataciju. Glavni je1 adut tih pretstavnika velikog (u glavnom stranog) kapitala namjerno lansiranje vijesti´ o basnoslovnim šumskim bogatstvima (»sagenhaften Waldreichtümern «) Rumunjske. Suzbiti tu tvrdnju i osvijetliti pravo stanje stvari glavni je zadatak knjige. Autor kaže, da to nije samo njegovo pravo već i dužnost, jer se tu »ne radi samo o momentanim interesima pojedinaca ili staleža nego o trajnoj ulozi šuma u budućnosti i o trajnom blagostanju domaćeg stanovništva«. Potreba te »kontra-propagande « je u najužoj vezi »sa zajedničkim interesima cijele1 nacije i sa njezinom ekonomskom egzistencijom.« Nisu šume zato, da pojedinac (ni država sama!) izvlače iz njih najveću »rentu« (u banalnom smislu te riječi, kako je shvaća današnji kapitalista eksploatator). Suma je narodno dobro i kao takvo mora opstati. U tome je cilj i zadatak racionalne šumarske privrede. Ako je autor zauzeo stvarno (možda i suviše) borbeni stav i malo preoštri ton prama velikoj industriji, na čiju su milost i nemilost prepuštene rumunjske šume, učinio je to (kako sam kaže) »kao šumar i zastupnik interesa cijelog ujedinjenog naroda, koji tuguje nad sudbinom svojih šuma... i samo taj oštri ton daje mogućnost prikazati pravo stanje.« Pisac je knjigu podijelio u tri dijela: 1) »prirodni temelji rumunjskog šumarstva«, 2) »kulturni temelji r. šumarstva« i 3) »međunarodni položaj i značenje ......... proizvodnje. « Prikazaćemo sva tri dijela posebno. 1. dio (»Die natürlichen Grundlagen« str. 21—59). Tačnom anal:zom č tavog dosadašnjeg statističkog materijala (autor se neprestano tuži na njegovu nepotpunost i netačnost) g. Dr. Sabau dolazi do interesantnih zaključaka u pogledu općeg postotka šumovitosti, razdiobe šuma po vrsti drveća i po dobnim razredima; zat m posvećuje čitavo poglavlje prirastu, a posebno (zadnje u tom dijelu) »drvnoj zalihi, koja prcostaje « (»die Holzvorratsüberschüsse«). Rezumirajući sva poglavlja pomenutog dijela mislim da ću pogoditi suštinu autorovih misli, ako ih sredim u obliku sledećih kraćih izvadaka: 1) Rumunjska ima 22% šume ili po glavi stanovnika 0.36 ha; prof. Endres ima dva ključa, prema kojima utvrđuje, da li je koja zemlja bogata ili oskudna sa šumama. Prof. Endres utvrđuje i granice. To su: 25% od ukupne površine i 0.35 ha šume po glavi. Kao što vidimo, prvom 578 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 73 <-- 73 --> PDF |
uslovu Rumunjska uopće ne odgovara, a šta se tiče drugog, ne´ smije se ispustiti iz vida činjenica, da je Rumunjska tipično agrarna zemlja, za koju treba da važi sasvim drugi kriterij nego za Njemačku. Za Rumunjsku je 0.36 ha premalo. 2) Pisac razlikuje 19 važnijih šumskih vrsti. Četiri tabele predočuju nam raspodjelu prema tim vrstima i prema većim šumskim arealima kao i prema političkim provincijama. Podaci su svakako od interesa; pitanje je samo, je li na mjestu to pretjerano ulaženje u detalj, pogotovu kad znamo (i kad nam to sam autor na svakom koraku ponavlja) da rumunjska statistika nije ni izdaleka na visini. Dopuštam da je približno pogođen postotak (24), sa kojim je zastupljen hrast u rumunjskim šumama, ali da li se možemo pouzdati u dalje brojke: da od toga ima 40% lužnjaka, 38% kitnjaka, 13% cera i 9% sladuna. A ima brojki, koje direktno izazivaju sumnju, jer se ne slažu međusobno tvrde listače u tabeli br. 8 i u tekstu na str. 47). 3) Vrlo su interesantni grafikoni i tabele poglavlja »učešće pojedinih dobnih razreda.« Opet to autor svrstava po vrstama drveća i po pojedinim pokrajinama. Upadljiva je razlika između četinjastih i bukovih šuma na jednoj strani i hrastovih na drugoj. Kod prvih su prifol´žno podjednako zastupljeni najmlađi i najstariji dobni razred (24% i 18% kod četinjača, a 29% i 18% kod bukve), dok je u hrastovim šumama sasvim druga slika: Dobni razredi 1—20 g. 21—40 41—60 61—80 81—100 preko 100 g. Postotak 54 27 9 5 3 2 4) U poglavlju o prirastu pisac spominje opićenitu zabludu laika (u te laike ubraja on i vodeće krugove rumunjskih političara), da je šuma »ein freies Geschenk der Natur«, koji treba samo uzeti i do mile volje užiti ne pitajući za konačnu bilansu toga. Samo mi šumari znamo, da nam je više nego ikome potrebno valjano knjigovodstvo, koje bi uravnotežilo prihode i rashode. Tu ravnotežu postići ćemo samo onda, ako imamo do bro stručno savjesno izrađene privredne planove. A u Rumunjskoj ih ili nema nikako ili su to primitivni empirički elaborati prenatrpani kojekakvim surogat-brojkama (»Sur rogat-Ziffern«). Stoga se ne može ni govoriti, kakav je zapravo prirast rumunjskih šuma; može se samo tvrditi, da taj ni izdaleka nije onakav, kakav bi trebao biti. Ta bela 13 pokušava nam ipiak predočiti približno stanje. 5) Kao zaključak nameće se pitanje »kakve su onda rezerve drveta u zemlji?« kolike su? gdje su?« Pisac jednostavno odgovara: »nema ih.« Crnogorica je uništena nestručnim i nesavjesnim prebiranjem,, hrastove šume ništi i trgovac i seljak i »više nisu naše rezerve već naša briga i naša muka.« Bezvrijedna bukva još relativno dobro prolazi (šta više % participiranja bukve u državnim i privatnim šumama upadljivo raste). Bajke o nekim neiscrpnim drvnim zalihama, o bogatstvu rumunjskih šuma nisu ništa drugo nego »mistifikacije, čiju suštinu zna i rumunjski seljak.« Drugi dio — die kulturellen Grundlagen (str. 60—221) — podijeljen je u više odsjeka. Organizacija šumske proizvodnje obrađena je nadasve temeljito i zanimivo. Pisac govori o šarenim (vielfarbige Struktur) posjedovnim odnosima kao posljedici različitih vladavina i općeg istorijskog razv´tka razjedinjene rumunjske nacije. Slika u mnogom podsjeća na naše prilike. Govori o državnim, samoupravnim i javnim, privatnim i zadružnim šumama: Pojam šumskih zadruga shvaćen je malo drugačije i svakako znatno šire, nego što je to uobičajeno kod nas. Pisac ubraja ovamo i pravna lica analogna našim zemljišnim zajednicama (composesorate urbariale) kao i Grenzwachtengenossenschaften — fondari granicarešti. Dalje je provedeno razvrstanje šuma po tipovma uređajnih elaborata, po kojima se eksploatišu. Koliko znam, nijedna naša statistika nema takvih podataka. A svakako su nam potrebni i od interesa. Dalje slijedi razdioba šuma po načinu gospodarenja i, uzgojnim oblicima. Osim općenitih tabelarnih podataka ima i specijalnih, kojima je svrha da dokažu da preborne 579 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 75 <-- 75 --> PDF |
ma, koje je trebalo privesti drugoj vrsti kulture. Konačno dolazi ovamo tendencija rumunjske vlade, da se zemlja po mogućnosti što skorije industrijalizira. Mislilo se naime, da će privučeni strani kapitali obogatiti državu i podići je na nivo ostalih evropskih zemalja. U stvari je ispalo drugačije. Strani kapital prouzrokovao je samo neobično nagli tempo sječe šuma. S te strane dakle odigrao je negativnu ulogu, a nije bio pozitivan ni sa općeg narodno-gospodarskog gledišta, jer mjesto da ostane u zemlji da potpomogne dalji ekonomski razvitak njezin, vraćao se u inostranstvo ostavljajući iza sebe devastirane šume i vojsku nezaposlenih. Ukratko: osiromašenje, a ne obogaćenje. Pored svih gornjih uzroka mogao bi da se spomene i još jedan, iako ga autor izričito na ovom mjestu ne spominje, ali zato govori o tome dosta na drugom mestu. »Šumari ne sudjeluju kod mnogih važnih faza šumske privrede, jer nitko ne razumije, da je šuma laboratorij šumara, u kojoj šumski trgovac može imati samo sporednu i podređenu ulogu. Kraj tolikog broja stručnjaka najmanje je vođeno računa o elementarnim principima znanstvenog šumarstva. Zemljišna renta, povoljno ukamaćenje, šumsko-statistički računi, kao da su sve to nepoznati pojmovi u Rumunjskoj. Sve je svedeno na primitivnu trgovačku računicu: što su manji početni izdaci u gotovom, to je veći prihod i ukamaćenje kapitala dotično to je »povoljnije« gospodarenje! Kakav je de fakto efekat toga gospodarenja, to mi tačno ne znamo, jer je u interesu finansijskog koncerna, koji je skoro monopolisao eksploataciju šuma, da se drže u tajni troškovi proizvodnje. Čak i onda, kada ga pozitivni propisi sile´ da iznese na vidjelo svoje godišnje bilanse, nalazimo u tim računima brojke .. . koje su mnogo manje od istinitih. Prema tim brojkama izlazi, da je postotak prosječnog ukamaćenja svih u šumu i drvnu industriju uloženih kapitala bio: God. 1920 1921 1922 1923 1924 1925 1926 1927 1928 1929 1930 Postotak 15 10 20 23 15 14 11 10 12 11 7 Nećemo komentarisati te podatke. Autor ističe, da država, koja ima i posebnih obaveza (prema školama, ratnim invalidima, udovama itd.) postizava u pojedinim režijama 35—55% dobiti. Takovo je sadašnje stanje rumunjskih šuma i rumunjskog šumarstva. Ono bi bilo još gore, da nije nastala sadanja ekonomska depresija, koju autor smatra »srećom i spasom za rumunjske šume«. Da je još nekoliko godina potrajala konjunktura, danas bi sve šume bile iskorišćene. Kriza je donijela ne samo spas, nego i nadu, da će rumunjske šume nekad — u nedoglednoj budućnosti — imati stvarnu (a ne izmišljenu kao sad!) veliku ulogu u svjetskoj šumskoj privredi, samo ako se iz temelja promijene sadanje prilike, ako se postigne ravnoteža između prirodnih i privrednih sila, ako se poradi na povećanju prirasta šuma, ako se. eliminiše Upliv šumskih trgovaca, jednom riječi: ako se sudbina rlumunjskih šuma povjeri rumunjskim šumarima. Čudan dojam ostavlja knjiga g. Sabau-a. U doba kada privredni krugovi razb´jaju glavu, kako će1 oživjeti obamrlu industriju i paralizovan promet, u doba prinudnih autarkija s jedne strane, dobrovoljnog ekonomskog samoodricanja s druge strane, u doba pojačanih carinskih zidova kod jednih, paradoksalnih dumpinga kod drugih, u doba nezapamćenog poremećaja ravnoteže ponude i potražnje jedan osamljeni glas javno blagosilja depresiju, koja je spriječila uništavanje narodnog imetka njegove zemlje. Rumunjskom Ministarstvu poljoprivrede služi na čast činjenica, da je pomoglo izdanje ove knjige i time se uzdiglo iznad trenutnih šabloniziranih nastojanja, da se pošto poto vratimo — ili bar približimo — stanju, koje se sad smatra nedoseživim idealom prosperiteta. 581 |
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 74 <-- 74 --> PDF |
i oplodne sječe u Rumunjskoj nisu rezultat opreza i praktične primjene naučnih šumarskih metoda, već samo nastojanja da se iskoristi vrednija vrsta drveća i ostavi manje vrijedna. Brojke su jako ubjedljive. A kako stoje rumunjske šume u pogledu obnove i njege? Navešćemo samo dvije piščeve konstatacije. Prva: da se taj posao nalazi u »stručnim« rukama... Specijalisten der verschiedenen Art: Holzhändler, Volkswirt- und Finanzleute«. Druga: u Rumunjskoj svud se favorizira vještačko pošumljivanje, iako nas ekologija rumunjskih šuma upućuje na teži, ali stručniji rad — valjano prirodn o podizanje i obnovu šuma. Pisac ustaje protiv nakalamljivanja zapadno-evropskih metoda: iako je »rumunjsko šumarstvo postalo u sjeni francuskog«, ipak treba da se razvije svojim putem. Prešavši na eksploataciju autor veli, da »nigdje možda nema tako naglog prelaza od šume kao res nullius ili bezvrijednog patrijarhalnog dobra k najintezivnijim metodama iskorišćavanja. Javnost to ne opaža, ali mi šumari odavna dižemo svoj glas protiv toga. Istina, moramo katkad i ušutiti (»... wurde rasch zum Schweigen gebracht «). Uostalom vladalo je ovakvo stanje u većini država istočne Evrope, a ne samo u Rumunjskoj. Sa većinom šuma gospodarilo se nestručno. Izuzeci su: nekoliko velikih privatnih posjeda, šume Grko-katoličkog fonda i nekoliko državnih režija. Šumsko gospodarstvo je svuda na doličnoj visini, gdje čitav posao (uključivo i iskorištavanje u svim njegovim fazama) vode kvalifikovani šumarski stručnjaci. Iz daljih poglavlja saznajemo, da popr. 10—25% rum. šuma služi za podmirenje vlastitih potreba vlasnika; isto je tolik postotak šuma, koje producirajući za pijacu (u glavnom domaću) ne traže pretjeranu dobit, jer su im na prvom mjestu načela šumskouzgojna i šumsko-gosnodarstvena, a tek na drugom principi re´ntabiliteta u smislu eksploatacionom. Ovamo spadaju neke državne režije, grko-katolički relig. fond i većina zadružnih šuma (šumskih zadruga u užem smislu riječi: Forstkooperativen); ostalih 60% šuma su u rukama priv. preduzeća. Autor nam detaljno opisuje gospodarenje u tim šumama i ilustrira to interesantnim podacima (tabelarnim i u tekstu). U Rumunjskoj — kaže on — smatraju se šume bogodanim ambarom, iz kojeg se uvijek može harčiti. Čim se taj antbar isprazni, prestaje´ svaka briga o njemu, jer nitko neće dragovoljno investirati novac u nešto, što neće on sam užiti. Pošto s druge strane šumoposjednika ipak vežu propisi zakona o šumama, dešava se često, da on prodaje šumu bud zašto, pogotovu kad se tome pridruži i teško ekonomsko stanje posjednika. Usprkos manjkavoj zvaničnoj statistici autor ipak raspolaže s drastičnim podacima o investiranom kapitalu i o raspodjeli toga kapitala. Kapital od 65,7 mil. zlatnih leja bio je dovoljan da se privedu eksploataciji šume u vrijednosti (po skromnoj procjeni) od 800 mil. zl- leja. Od tih 65,7 mil. otpada na židovsko-austrijski kapital 50 mil (ili 76%), 1,5 na belgijski, 4,0 mil. na francuski i samo 10,2 mil. na rumunjski. Dalje pisac govori o »industrijalizaciji« kao o jednom od načina, kojima se´ zaob:laze utvrđena načela šumarske politike. Zakonom od 1921. bilo je to »industrijaliziranje « donekle ograničeno, a daljnje stvaranaje zabranjeno. Međutim to stanje još je više utvrdilo javno mišljenje u njegovom uvjerenju, da se sa šumom ne gospodari , nego samo eksploatiše . Sada se tek opažaju neki simptomi ozdravljenja javnog mišljenja skroz zatrovanog bezobzirnom propagandom. Nemilosrdno žigošući sve, koji su krivi i odgovorni za sadašnje stanje rum. šuma, autor pri kraju odsjeka sumira rezultate desetgodisnjeg rada zidovsko-austrijskog kapitala« u rumunjskim šumama. Ima toga cijela strana (svega 11 tačaka). I treći dio obiluje interesantnim opažanjima, a ponavlja također i zaključke prvog i drugog dijela prema onoj klasičnoj »caeterum censeo . . .« Kako je došlo do tog nepodnošljivog stanja? Autor analizira i uzroke. Prvi je uzrok ona groznica iskorišćavanja šuma, koja je obuhvatila cio svijet, a zemlje istočne i srednje Evrope možda i najviše. Zatim agrarna reforma, koja je stavila na raspoloženje mnoge komplekse šu 580 |