DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 20 <-- 20 --> PDF |
nata predstavljaju sasvim suhe dijelove zemljišta ovoga tipa. Asocijacija Andropogon gryllus činiće otprilike sredinu između prvih i posljednjih. Trave su na ovome tipu već mnogobrojnije, imaju bolji obrast i mnogo bolji uzrast. Na ovom tipu zemljišta već mogu uspijevati pojedine vrste drveća prema svojoj sadržini vlage, gline i humusa. Tako Juniperus communis i Pinus silvestris i vrste topola uspijevaju kod svake biljne asocijacije ovoga tipa, Pinus L. austriaca i Juniperus virginiana, Prunus Mahaleb na suvljim dijelovima. Na vlažnijim dijelovima još i Celtis australis, Alnus glutinosa, Quercus robur, Fraxinus excelsior. Na dijelovima sa više gline uspijevaju Ulmus glabra i Acer campestre, ponegdje i Juglans nigra, Betula verrucosa, Morus alba i Tilia tomentosa. Od drugoga grmlja uspijeva već ovdje jedan velik dio. Dobar tip zemljišta odgovarao bi po Ajtayevoj podjeli II. bonitetnom razredu i sastoji se iz sitnoga crno-smedega pijeska sa dovoljnom količinom humusa i gline i u debljim slojevima. Samo su oni dijelovi nešto vlažniji, gdje se pojavljuje subasocijacija Calamagrostis epigeios — Dactylis glomerata. Inače svi drugi dijelovi sa grupama ....don dactylon i Festuca sulcata predstavljaju suho zemljište. Trave su ovdje vrlo mnogobrojne. Obrast im je ili potpun ili skoro potpun. Uzrast im je vrlo dobar. Ovdje već mogu uspijevati sve vrste drveća i grmlja, koje se uopće nalaze na Deliblatskom Pijesku, dakle sve već spomenute vrste i bagrem na svima suhim mjestima. Naročito ovdje treba istaći vrlo vrijedne vrste sa tehničkoga i uzgojnoga gledišta, kao što su: bagrem, hrast, lipa f crni orah. Najbolj i ti p zemljišta na Deliblatskom Pijesku odgovara I. bonitetnom razredu i predstavlja najplodnije crno ili crno-smede zemljište, koje se sastoji iz najfinijih čestica pijeska sa velikom i dubokom primjesom humusa i gline. To su svježa suha mjesta. Dobrotu zemljišta označuju redovito korovi ili podgrupa Festuca sulcata — Dactylis glomerata. Na takovome tipu zemljišta mogu da uspijevaju sve vrste drveća i grmlja, koje u dotičnoj zoni uopće mogu da uspijevaju. Kod sviju spomenutih tipova mogu pojedine subasocijacije i da izostanu, a može naprotiv da se nade još i više subasocijacija i prelaza. Promatramo li sada pojedine karakteristične biljne asocijacije, to vidimo da svaka po svojoj smjesi, obrastu i uzrastu pri istim meteorološkim prilikama karakteriše jedan tip zemljišta i jedan bonitet. Asocijacija Molinia coerulea pokazuje loš bonitet zemljišta, zauzima najniža mjesta, koja znaju periodično (ponajviše u proljeće) doći i pod vodu. Zemljište je redovito krupniji, svjetao, čist i ispran pijesak sa velikim porama a bez gline i humusa. Voda koloidne dijelove gline i humusa ili odnosi na niže u obliku mehaničkoga taloga ili djelomično rastapa i dalje nosi. Molinia je redovito sama ili se tek ponešto može da nade Ononis spinosa. Molinia sama naraste dosta nisko, otprilike do 80 cm. Obrast nije sasvim potpun. Ovakova se mjesta redovito ne dadu zašumiti s nijednom vrsti drveta. Ako medu busenovima Molinia coerulea dolazi ponešto (ma i kriljava) Salix rosmarinifolia, to znači, da je bonitet nešto bolji od prvoga. Ovdje voda nije tako obilata kao kod prvoga. Pijesak sadrži (ma i u vrlo malim količinama) gline i humusa. Uzrast same Molinije nešto je veći (do 526 |