DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 10/1936 str. 14 <-- 14 --> PDF |
dr. Magya r Pal . Ta se tipiranja u mnogom slažu sa upiranjem zemljišta Deliblatskoga Pijeska. Ovdje upiranje i bonitiranje zemljišta po biljnim asocijacijama uzimamo samo za čiste površine (neobrasle šumom) i tipiranje vršimo po vrstama trava koje uspijevaju na dotičnom zemljištu Pijeska. Kako Deliblatski Pijesak pripada jednoj biljno-geografskoj klimatskoj zoni, to će biljne travne skupine sa jednakim florističkim sastavom, biološkim osobinama i razmještajem izražavati jednolična staništa pri jednakim kulturnim poslovima. Biljne asocijacije su uzimane ne samo za zatvorene (fenološki zasićene) nego i za nezatvorene travne pokrove i skupine. Ove biljne (travne) skupine su pokretno stabilne ili stabilne za jedno te isto vrijeme u godini. Na Deliblatskom se Pijesku na čistim mjestima, koja se imaju zašumljavati, svagdje mogu naći karakteristične trave, grmlje, a gdjegdje i drveće svojstveno dotičnom tipu i vrsti zemljišta. Karakteristične su trave većinom trave trajnice, jer su česti požari uništili mnoge jednogodišnje trave (u opće je vrlo teško naći mjesto na Deliblatskom Pijesku, gdje nije bilo požara ili mu se ne vide i danas posljedice). Kod ocjene boniteta zemljišta na Deliblatskom Pijesku mora se pored drugih raznolikosti u hemijskim i fizikalnim svojstvima napose uzeti u obzir i vlaga zemljišta, pošto ona u prvom redu uslovljava svojstva i bonitet zemljišta i ima jak utjecaj na biljni pokrov, obrast i uzrast. Samo se po sebi razumije da se i između pojedinih tipičnih biljnih asocijacija nalaze pojedine subasocija cije i prelazi. Deliblatski se Pijesak može podijeliti uzimajući i ovdje četiri bonitetna razreda na ove tipove. Najlošiji tip zemljišta odgovara po A j t a y e v o j podjeli četvrtom bonitetnom razredu i sastoji se iz najkrupnijega pijeska brekčija, grumenja, pužića i scementiranih ploča, sa najmanjom količinom humusa i gline u sebi. Ova se zemljišta vrlo lako mogu da isušuju zbog suviše velikih kapilara. Ovamo spadaju suha najgora mjesta Pijeska kao i najniža najlošija mjesta Pijeska sa periodičnom podzemnom vodom na površini. U ovome su tipu zastupljene: na periodično vlažnom zemljištu Molinia coerulea i Salix rosmarinifolia sa svojim pojedinim subasocijacijama; na suhom zemljištu asocijacija Festuca vaginata sa svojim pojedinim subasocijacijama i prelazima. Ovdje je zastupano malo vrsta trava i sa slabim uzrastom. Sve trave imaju redovito duboko žilje. Obrast trava i grmlja većinom je rijedak, na suhim mjestima rjeđi nego na povremeno vlažnim. Na najlošijem tipu zemljišta drveće ili uopće ne uspijeva ili tek uspijevaju neke vrste na pojedinim mjestima kao: Juniperus communis, Pinus silvestris, P. L. austriaca i ponešto Populus alba, P. nigra, P. italica. I te su vrste vrlo često jako kržljave. Srednj i ti p zemljišta između najlošijega i dobroga odgovara po Ajtayevo j podjeli trećem bonitetnom razredu i sastoji se iz krupnijega i sitnijega pijeska svjetlo-žute boje sa nešto većom primjesom humusa i gline. Ovakova su zemljišta na jugoistočnom dijelu na pojedinim dijelovima ponekad periodično vlažna, no međutim voda nikad ne dolazi na površinu. Takova mjesta predstavljaju asocijacije Calamagrostis epigeios sa svojim subasocijacijama Calamagrostis epigeios — Salix rosmarinifolia i Salix rosmarinifolia — Calamagrostis epigeios. Subasocijacije Festuca vaginata —- Štipa pennata i Cynodon dactylon — Festuca vagi 520 |