DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 38 <-- 38 --> PDF |
stor u vertikalnom i horizontalnom smjeru iskoristilo, počinje zaostajanje u rastu, a zatim i uginuće pojedinih biljaka. Dobivanje potrebnih asimilativa i aktivacija pojedinih spojevai mora biti uporedna sa radom žilja, inače funkcije organa biljke prestaju. Podzemni rad žilja pojedinih biljki u zajednici je sa drugima. Uz žilje drveća javlja se na ipr. kod vrsta, koje vole svjetlo, i žilje grmlja, džbunja, trava, lišajeva, mahovina i to takovih vrsta, koje jedne drugima ne smetaju, nego se još nadopunjuju. Svaka biljka djeluje sa svojim žiljem u krugu, koji joj je u toj zajednici dodijeljen. Sada da reasumiramo sve ono, što smo rekli za Deliblatski pijesak i da odmah dademo odgovor, na koji se način mogu praktički da popravljaju pojedina rdava fizikalna i kemijska svojstva pijeska. Deliblatski pijesak je agenetičko ili mlado genetičko zemljište, gdje zemljišni dinamički procesi nijesu mnogo napredovali i gdje ima mnogo još primarnih silikata. Popravljanje se događa ubrzavanjem procesa raspadanja i omogućivanjem djelovanja dinamičkim faktorima. To se događa dodavanjem humusa, dubra uz dovoljno prisustvo vode, omogućivanjem djelovanja kiselinama (ugljičnoj, dušičnoj i humusnim kiselinama) kod rastvaranja silikata. Gdje u zemljištu Pijeska ima više od 75% čistoga pijeska ili silikata ili gdje je zemljište vrlo loše, da bi se silikati mogli raspadati i stvarati zeoliti, najbolji način popravljanja zemljišta biće uzgoj šume na Pijesku, koja daje dosta prostirke i humusa. Uzgoj trava na takovim mjestima rijetko je moguć. Šumski je humus nešto kiseliji od travnoga, pa će i raspadanje silikata i djelovanje dinamičkih činioca biti brže. Naprotiv gdje zemljište ima čistoga pijeska manje od 75%, vrlo dobre će rezultate dati blagi travni humus, koji nema tako kisele reakcije, nego je više regulator i stabilizator zemljišnih procesa. Ovaj će drugi način biti još bolji, ako je spojen i sa torenjem ili sideracijom, dakle direktnim dodavanjem dubra, što je na pašnjacima moguće provesti. Zemljište Pijeska nije aktivno, pa ga treba aktivirati. To se opet događa uz potrebnu vodu dodavanjem humusa i stvaranjem zeolita sa dovoljnom količinom kreča ili postizavanjem zemljišta sa jakom adsorpcijom i supstitucijom. Postizavanje takovoga zemljišta isto je moguće sa uzgojem biljnih formacija (šume i trave) i stvaranjem humusa ili direktnim dodavanjem dubra torenjem i sideracijom. Pošto je zemljište krečno, to se aktivacija fosfornih spojeva postiže pomoću kiselina, koje daju u prvom redu šumska zemljišta. Zemljište Deliblatskoga Pijeska nema sitno-grudvaste stabilne strukture ili ima rdava fizikalna svojstva. Sitno-grudvasta struktura postizava se stvaranjem humusa, u prvom redu blagoga humusa, što se opet postiže uzgojem trava ili šume ili još direktnim dodavanjem dubra, torenjem, sideracijom, kalcifikacijom i eventualnom obradom tla. Nedostatak u mineralnoj hrani ili nedovoljnoj aktivaciji parališe se uzgojem biljnih formacija, koje za svoj razvitak nemaju velike zahtjeve na mineralne hranive tvari, pa se mogu i s minimalnim hranivim materijama zadovoljiti (tako na pr. bor, borovica, klen, bijela i crna topola, lipa) ili imaju sposobnost da bolje svladavaju nedaće u hrani, bolje svladavaju zapreke, sa žiljem bolje prodiru i u vertikalnom i u horizontalnom 496 |