DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 34 <-- 34 --> PDF |
rast 30-godišnjega bora sadrži prema Ramannu pepela 1.6 gr., K 1.3, Ca 0.7, P205 1.5; godišnji prirast 30-godišnjega jasena sadrži prema Ramannu pepela 52 gr, K 22, Ca 41, P2O5 27. Iz toga se vidi, da su potrebe bora zbilja minimalne. Općenito lišćari traže bolja zemljišta nego četinari. Najviše hrane i mineralnih sastojaka potrebuje lišće, onda grančice i najmanje samo deblo. Prosječni sadržaj mineralnih sastojaka lišća iznosi 9%, mladih grančica 1.2% i debla tek 0.3—0.4%. Na 1 ha bukove šume iznosi čitava površina lišća 75.000 m2, livade oko 300.000 m2, lucerke 855.000 m2 ili lisnati najaktivniji dijelovi šume su mnogo manji nego lisnati dijelovi trava, a površina nesrazmjerno manja. Utjecaj je šume kako na zemljište tako i na klimu velik i zemljišna dinamika u velikoj mjeri zavisi od šumskih formacija i od šumske prostirke. Naprotiv uzgoj i razviće šume zavisi od zemljišta i klime. Po Morozov u šuma izaziva promjene sredine, u kojoj se nalazi. Zasadnjom šume na nekoj čistoj površini mijenja se intenzitet i količina sunčane energije, temperatura i svjetlo. Zasadnjom šume mijenja se količina atmosferskih taloga, relativna vlaga i isparivanje. Zasadnjom šume mijenjaju se zračna strujanja ili vjetrovi. Na površini se stvara šumska prostirka, koja i sama po sebi obogaćuje zemljište i izaziva dinamičke procese. Tako šuma vrši vrlo velik utjecaj na zemljište i pojedine horizonte. Prilike se toliko mijenjaju, da se govori o zasebnoj šumskoj klimi i zasebnom šumskom zemljištu za razliku od klime i zemljišta drugih vrsta terena. Osim svega toga šuma zaištićuje kako šumska tako i sva susjedna zemljišta od deflacije i erozije. Utjecaj šume na atmosferske taloge očituje se u tome, što svaka zatvorenija šuma daje zemljištu manje vode, nego što je bilo taloga iz razloga, jer se jedan dio taloga zadržao na krošnjama drveća, na lišću i granama i odatle kasnije direktno ispario. Lišćari zadrže najviše do 20%, dok četinari i do 80%. Bukova sastojina od 70 god zadrži 17%, bor 20%%, smrča 50% i jela 60%. Uvijek više zadržavaju atmosferskih taloga one vrste drveća, koje više prouzrokuju opodzolivamje terena. Šuma ovdje zaštićuje takove terene od suvišnoga vlaženja odnosno ona ih suši. Zrak je u šumi hladniji od zraka na otvorenom prostoru prosječno godišnje za 2—3%. Jake insolaicije kao ni jake radiacije nikada nema u gustoj šumi, pa prema tome ni jakih ekstrema u temperaturi i razumljivo ni jakoga isparivanja kao na otvorenome. Svjetlo kao važan faktor asimilacije, transpiracije i prirašćivanja, pa prema tome i potrošnje vode prodire tek u manjoj količini u sklopljenu šumu. Relativna je vlaga u šumi mnogo veća, jer je vlažnost veća i zbog svih tih razloga isparivanje je u šumi kud i kamo manje. Po Ebermayeru šumsko zemljište u sklopu gubi samo 40% vlage od one količine vlage, što je gubi zemljište sa travnim formacijama, a ako je još pokriveno sa dobrom šumskom prostirkom, onda tek 15%. Kod šumskoga je zemljišta najvlažniji gornji sloj pod sjenom i prostirkom. On je vlažniji nego kod drugih vrsta zemljišta i zato je rastvaranje zemljišta i humusa ovde življe. Naprotiv donji niži slojevi šumskoga zemljišta, gdje se nalazi žilje, nešto su suvlji od slojeva zemljišta livada, pašnjaka i oranica, kako to dokazuju ispitivanja E b e r m ai y e r a, V i s o c k o g a, R a m a n n a, jer je drveće većinom hidrofilno bilje, koje za podmirenje svojih fizioloških potreba trebai dosta vode. Šuma i ako 492 |