DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 33 <-- 33 --> PDF |
prskavalnjem dolaze u atmosferu, a odavde sa kišom na zemlju. Po Pjeru se godišnje vraća po 1 ha NaCl 36.5 kg, KCl 8.2 kg, MgCl2 2.5 kg, ...12 1.8 kg, Na2S04 8.4 kg, K2 S04 8 kg, Ca S04 6.2 kg i Mg SOi 5.9 kg. Putem vjetra u obliku prašine sa pustinja, i´z kratera vulkana, sa golih površina, sa puteva i sa oranica dolaze svi spojevi, koje taj prah sadrži, u atmosferu i odavde sa kišama na zemlju. Na taj način dobije zemljište godišnje po 1 ha 300—1000 kg težine takovoga praha. Radom biljki putem ascendentnih tokova sa vodom donose se hranivi sastojci iz dubljih slojeva u organe biljki, u žilje i u nadzemne dijelove. Organske se materije nagomilavaju na površini ili u površinskom sloju. Rezultat toga puta ili kretanja materija jest humus, koji obogaćuje zemljište i time čini akumulaitivnim i konzervativnim površinski sloj zemljišta, pa je stvaranje humusa u površinskom sloju zapravo ubrzavanje toga kružnoga kretanja materija. Materije, koje se penju sa ascendentnim tokovima, sadrže elemente C, H, O, N, zatim P, S, Cl, te K, Na, Fe, Mg, Ca i na koncu glavne sastojke litosfere Si i Al. Jedan dio materija (kao C02, . O i O) dolazi u atmosferu u gasovitom stanju. Nagomilavanje organskih otpadaka ili stvaranje humusa vrše biljne formacije — šumsko drveće i trave. Nagomilavanje humusa na površini vrši u našem umjerenom pojasu šuma i treset, u površinskom sloju travne stepske formacije. Kod prvih se otpaci moraju usitniti i uvući u površinski sloj, kod drugih izumiranjem žilja, koje čini glavnu masu otpadaka, humus se odmah gomila u površinskom sloju. Uzgajanju šume pri popravljanju produktivnosti nekoga zemljišta pripada posebna i velika uloga, jer se ona redovito uzgaja na osiromašenim terenima, na zemljištima sa nerazvijenim ili destruktivnim procesima, koji već za druge kulture nijesu sposobni, dok se bolji tereni ustupaju stočarstvu i poljoprivredi. Sa uzgojem šume nastoje se loši tereni osposobiti u podesno zemljište, da bi dobili potrebna svojstva za uzgoj biljki i da bi se prilagodili njihovu životu. I što je zemljište lošije, to je i posao oko toga uzgajanja šuma teži. Šume su većinom hidrofilne formacije. One uspješnije rastu pri vlažnoj klimi uz izvjesnu srednju vlažnost terena. Njihovom uzgoju smeta suhoća i prevelika vlaga. Drveće na aridnim zemljištima i aridnoj klimi raste tek u malim grupama (galerijske šume), u prvom redu oko rijeka i ne raste u većim biljnim asocijacijama ili grupama kao na vlažnijemu zemljištu, zato uzgoj šuma na stepama mora ići korak po korak, da najprvo popravi zemljište i klimu u neposrednoj blizini i time ga osposobi za uspješniju šumsku kulturu. Ovdje su vrste drveta miješane i ne obrazuju veće sastojine kao na pr. bukva, jela, hrast u vlažnim reonima. Drveće osim nekoliko otpornijih vrsta (kao Tamarix, Rannus, Acer Campestre, A. tataricum, Ulmus suberosa, Quercus pedunculata, Pirus piraster) ne podnosi jake koncetracije soli, koje imaju dealkalizirana zemljišta aridnih oblasti; trave već podnose jače koncetracije soli. Drveće za svoj uzrast treba razmjerno manje hranivih sastojaka nego trave. Od drveća traži najmanje hranivih materija: od četinara bor, od lišćara redom breza, joha, hrast, bukva. Dok godišnji prirast bora sadrži po 1 ha 270 kg pepela, bukve 900 kg, dotle godišnji prinos pšenice daje po 1 ha 1350, a onaj sijena 1700 kg pepela. Godišnji pri 491 |