DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 32 <-- 32 --> PDF |
Naša stepska zona u Vojvodini pripada vlažnijemu tipu (šumsko-livadskoj podzoni), jer ima veću relativnu vlaigu od pomenutih vrijednosti. Od vlažnosti klime i terena zavisi podjela zemaljske površine na geobotaničke reone. Suvlji reoni sa aridnom klimom predstavljaju stepski ili polupustinjski reon, on je namijenjen zemljoradnji i stočarstvu. Glavna mu je mana pomanjkanje vode. Uz dovoljno obezbjedenje vode daje najbolja kulturna zemljišta. Šumsko-livadski vlažniji humidni reon namijenjen je ratarstvu, livadarstvu i šumskoj kulturi. Šumski reon zauzima siromašnija isprana zemljišta sa nepovoljnim fizikalnim i kemijskim svoj stvima. Šuma ima zadatak, da ovakove terene popravlja i čuva. Bolji se tereni ustupaju ratarstvu poradi napučenosti i napredovanja kulture. Popravljanje produktivnosti nekoga zemljišta uslovljeno je i popravljanjem klime, te stoji sa ovom i u uskoj vezi, pa će o tome biti govora kod popravljanja pojedinih osobina zemljišta putem biljnih formacija. Zemljište se obogaćuje kružnim kretanjem materija u hidro-, atmo-i noga procesa ili zadržavanjem sastojaka raspadanja u istome sloju, zadržavanjem sastojaka u sloju, kamo ih je donijela voda, i dolaskom novih materija spolja iz atmosfere ili preko biljaka. Zemljište se obogaćuje kružnim kretanjem materija u hidro-, atmo-i biosferi, koje povraćaju litosferi oduzete materije. Jedne materije ispiranjem dolaze u vodu rijeka, jezera i mora, a odatle hlapljenjem u atmosferu, te sa oborinama opet na zemlju. Druge materije dolaze iz dubljih slojeva zemljišta, kamo su isprane radom biljki ili sisanjem hranivih čestica, u gornje slojeve, gdje se nalazi žilje, ili u nadzemne organe, gdje se nagomilava kao humus. Brzo se i bez zapreka kreću: voda, organska materija, dušični spojevi i gasovi. Njihovo je kretanje time olakšano, što mijenjaju svoje agregatno stanje: čvrsti, tekući ili gasoviti oblik. Poslije ovih dolaze u vodi lako rastvorljive soli, naročito alkalne soli (u prvom redu amonijeve soli). Na treće mjesto dolaze sitne čestice materija, koje u obliku praha dolaze u atmosferu gonjene vjefrom. Na četvrto mjesto dolaze najmanje pokretljive materije, koje se kreću u samoj litosferi radom biljaka. Dušik (N) kao glavna hrana biljki vrlo se lako gubi, jer se nitrati ne mogu adsorbovati od strane zeolita i zadržati u zemljištu. Azotni spojevi, a poglavito amonijevi, hlape i dolaze u atmosferu, nitrati se ispiraju i na taj način dolaze u vode i more i odavde hlapljenjem u atmosferu. Iz atmosfere dolaze azotni spojevi sai kišom opet na zemlju. Izvjesne bakterije kao Azotobacter Bejerincki i Clostridium Pasterianum mogu vezati elementarni slobodni dušik iz zraka i sintetizirati ga u dušične spojeve. Rhyzobia-mikroorganizmi u kvržicama žilja leptirnjača vežu N iz zraka, žive u simbiozi sa biljkama i stvaraju organski azot. Na ovakav način dobije zemljište godišnje po hektaru iz atmosfere do 15 kg vezanoga N. Ovo je veliki put ili krug azota. Humus sadrži do 5% azota. Biljke usišu nitratne i amonijeve soli i pretvaraju ih u organske spojeve: bjelančevine, proteine, amide i si. Humus uz rad mikroorganizama i nitrifikaciju daje nitrate i amonijeve soli. To bi bio mali put ili krug kretanja N. Hlor i sumpor lako se ispiraju u obliku alkalnih i zemnoalkalmh soli. Morska voda sadrži mnogo hlorida i sulfata, koji hlapljenjem i ras 490 |