DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 30 <-- 30 --> PDF |
Produktivnost se nekoga zemljišta ocjenjuje po njegovom bogatstvu u hranivim materijama, po njegovoj plodnosti ili prinosima i po njegovoj aktivnosti. Za neko zemljište kažemo da je plodno, ako uz povoljna fizikalna svojstva ima dovoljnu količinu hranivih materija, koje biljke trebaju za svoj razvoj, te ako su ove u rastvorivom obliku ili u stanju pristupačnom za biljku. Ti rastvori moraju imati izvjesnu koncetraciju. Zemljište mora spremati hranu za biljke i podjedno neutralisati štetne sastojke (kisele sastojke i oksidule). Da bi mogle hranive materije doći u oblik i u stanje pristupačno za biljke, potrebni su posebni procesi raspadanja, razlaganja, rastvaranja; jednom riječi potrebno je da se dotično zemljište aktiviše ili da se mrtva pasivna rezerva učini pristupačnom i aktivnom. Ako zemljište i obiluje svim mineralnim sastojcima, koji su potrebni za razvoj biljki, što se može kemijskom analizom ustanoviti, to još uvijek ne znači, da je ono najproduktivnije, jer se mnogo puta događa da mršavija zemljišta dadu bolje prinose nego dobra humusna zemljišta, na pr, u pomanjkanju vlage. Ne može se zato smatrati sam bonitet ili kvalitet tla kao mjerilo za potrebe u kemijskim spojevima ili za oduzimanje hemijskih spojeva na pr. za jedno drvo, koje se na tom tlu uzgaja, kao što ne može biti mjerilo ni količina kemijskih sastojaka, koja se sa iskorišćenjem drveta oduzima za potrebu uzgoja dotičnoga drveta; jer to ne zavisi samo od toga u kakovom je genetičkom stadiju dotično zemljište, nego i od dovoljnoga i povoljnoga prisuća i djelovanja svih dinamičkih faktora i zatim od induvidualnih svojstava dotičnoga drve a i od utjecaja, što ga vrši dotično drvo na tlo. Produktivnost nekoga zemljišta ima se u prvome redu cijeniti po njegovoj pasivnosti ili aktivnosti. Materije nastale procesima rastvaranja u obliku, u kome su za biljke pristupačne, zovu se asimilativi. Stvaranje asimilativa zavisi od energije procesa, od količine rezervne hrane, od čega se stvaraju i od daljnje sudbine asimilativa. Plodno je tlo, koje ima sposobnost ne samo energične aktivacije nego i sposobnost, da u isto vrijeme te produkte ili asimilative zadrži u potrebnom sloju. Takova su zemljišta bogata u zeolitima zasićenim Ca-ionima i humatima blagoga tipa. Takova aktivna zemljišta sa jakom adsorpcijom i supstitucijom jesu normalna kulturna zemljišta. Kod njih se ništa ne gubi osim spojeva, koji hlape u atmosferu. Zeoliti se lako vežu i opet nijesu čvrsto vezani i lakše daju rastvorive materije, a ne daju se ispirati. Zemljište može biti neaktivno zbog same prirode zemljišnih sastojaka, koji se odupiru svakoj aktivaciji (kaio na pr. kvarcni pijesak, kaolinska glina) ili zbog pomanjkanja aktivatorâ: vode, kreča, humusa i dr. .Zemljištu siromašnom u rezervnim asimilativimai, u zeolitima i blagom humusu sa obilnom vodom i kiselim humatima ili energičnim aktivatorima, kao što je to slučaj kod destruktivnih tipova zemljišta, potrebno je da razara primarne silikate, da bi došlo do hranivih sastojaka, a to je mnogo teže nego oduzeti zeolitu adsorbovani sastojak ili dobiti mineralnu hranu rastavljanjem humata. Najlakše se aktivišu sastojci blagoga humusa putem rastvaranja pomoću mikroflore (mikroorganizama). Mikloflora se opet uspješno razvija, kad je dovoljna toplina, kad je vlaženje i zračenje normalno, dovoljno i pristupačno, kad je mineralna hrana lako pristupačna, te kad zemljište nije kiselo. Uslijed rada mikroflore uz povoljne uslove organski 488 |