DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 29 <-- 29 --> PDF |
moću lišća transpiracijom ispušta. Kod lošijega zemljišta, kako je rastvor vrlo rijedak u hranivim čestima, treba i više vode. Najviše vlage izgubi zemlja isparivanjem sa površine. Kod više temperature, zračnih strujanja i vjetrova, kod biljaka koje brže rastu i kod biljaka koje imadu veliku površinu (trave), zatim kod lošijeg zemljišta sa manjim vodenim kapacitetom i većim kapilarama gubljenje je vlage veće. Jedan dio vlage upotrijebi korov, jedan dio vode može zemlja da izgubi i slijevanjem ili oticanjem. Gubljenje vlage isparivanjem može se uzeti već prema pojedini krajevima sa oko Vi količine vode, što u jednoj godini padne sa oborinama; oko .3 količine vode ode oticanjem u dublje horizonte i tek se oko Ve količine vode upotrijebi za uzgoj biljki. Da bi dakle neko zemljište moglo omogućiti potreban i uspješan razvoj kulturnih biljki, mora raspolagati sa potrebnom količinom vode, koja će po nekom sistemu regulisati vlagu, pošto je zemljište dobiva neravnomjerno i periodično. Zemlja dobiva vlagu od oborina i od podzemne vode. Voda se za vrijeme vodenih taloga putem descendentnih tokova sakuplja kao donja podzemna voda. Za vrijeme suše putem kapilara i ascendentnih tokova dolazi ona do površine. Normalna zemljišta imaju redovito samo donje podzemne vode, koje samo onda imaju svoju vrijednost, ako nijesu suviše duboke i žilju su pristupačne. Donje podzemne vode biće obilnije, bolje će vlažiti zemljište i bliže biti površini, ako je teren niži. Ako vodu pri njenim tokovima na niže presreta jedan neprobojan sloj, onda imamo gornje podzemne vode. Anormalna se glinena zemljišta zbog sabijenosti donjih slojeva ili horizonata i rdave obrade tla i pri malim kišama zasićuju vodom, te se na površini zemljišta voda zadržava i ne može da prodire u niže slojeve. Za uspješan uzgoj kulturnih biljki potrebno je znati regulisati vodu ili osposobiti zemljište, da vlagu u što većoj količini može da primi, da tu vlagu što duže vrijeme zadrži; potrebno je znati spriječiti gubljenje vlage sa površine konzervisanjem odnosno razumnim rukovanjem i raspolaganjem sa vlagom. Gubljenje se vlage sprječava zastiranjem, zasjenjivanjem, pravljenjem sklopa i smanjivanjem temperature, u prvom redu šumom, zatim pokrivanjem šumskom prostirkom, slamom, pozderom, nepregorjelim dubrom i si., dakle zatvaranjem i zastiranjem gornjega dijela pora. Gubljenje vlage sprječava se obradom zemljišta ili osposobljenjem zemljišta za bolje i veće primanje i za manje izdavanje vlaige i uopće za konzervisanje vlage i ravnomjernu podjelu vlage stvaranjem mrvičaste strukture zemljišta. Na koncu se gubljenje vlage sprječava dubrenjem, koje stvara povoljnija fizikalna svojstva za bolje i uspješnije primanje i držanje vlage. Zemljištu je potreban zrak, zračenje, pristup oksigena i ugljične kiseline za snabdijevanje žilja sa O i C02 i za snabdijevanje leguminosa sa N. Zbog potrebne aeracije i snabdijevanja zemlje i biljnih dijelova sa zrakom i njegovim pojedinim elementima mora u svakom dobrom kulturnom zemljištu da bude potrebnim porozitetom omogućen pristup zraka mora da postoji izvjestan odnos između vode i zraka. Sadržaj zraka ne smije biti ispod 40%. Ekonomska i kulturna vrijednost nekoga zemljišta ocjenjuje se po njegovoj produktivnoj snazi, po njegovim biljnim formacijama (trave i drveće) i po klimi, koja je u vrlo mnogo slučajeva važnija i od samoga tipa zemljišta. 487 |