DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 27 <-- 27 --> PDF |
jednakima ili barem što sličnijima sa osobinama normalnoga kulturnoga zemljišta ili ako mu dademo potrebne uslove za postizavanje takovoga stanjai i za očuvanje tih osobina. Normalno je kulturno zemljište ono, koje uz običan način gajenja osigurava uspješan razvitak kulturnih biljki. Naprotiv za uspješan razvitak kulturnih biljki na abnormalnom zemljištu potrebno je najprvo poboljšati svojstva zemljišta pomoću melioracija. Kod normalnoga je zemljišta cilj kulture i obrade, da se potencijalna pasivna snaga tla aktiviše; kod abnormalnoga je zemljišta cilj da se najprvo nadoknade nedovoljne produktivne snage samoga zemljišta. Tu se čovjek mora brinuti o promjeni izvjesnih fizikalnih i kemijskih svojstava tla, o đubrenju, o stvaranju i unošenju humusa, kreča i drugih hranivih materija, ili drugim riječima o snabdijevanju zemljišta sa rezervom hranivih materija, dalje o obradi, rastresivanju i dr. Po Stebut u dobro normalno ili normalnome slično zemljište mora imati povoljna fizikalna i kemijska svojstva, mora imati sitno grudvastu — orašastu stabilnu strukturu, koja se opire jakom razaranju i raspadanju i mora biti uz to aktivna. Takova su zemljišta u prvom redu zemljišta stepskih travnih formacija: moćne černozem-crnice, sitno mrvasto zemljište sa dovoljnom količinom blagoga humusa, sa dovoljnom količinom kreča (elektrolita) sa dovoljnom poroznošću i sa protkanim sitnim finim travnim žilicama, dakle stepske crnice sa blagim humusom i zeolitima, zasićenim sa Ca-ionimaL Blag humus lijepi, elektroliti zgrušavaju, koaguliraju soli i time daju poroznost, a sprečavaju peptizaciju. Žilje dijeli zemljišnu masu na sitne dijelove. U drugom redu takova su zemljišta šumska zemljišta, od kojih najpovoljniju strukturu imaju zemljišta šuma listača: bukva, grab, lipa, klen i hrast. Sitno-grudvastu ili mrvičastu strukturu ima ono zemljište, kome su čestice pijeska, gline, humusa lako slijepljene u grudvice, u jednu spužvu sa vrlo sitnim kapilarima, koje može vlagu da drži. Između dodirnih mjesta pojedinih grudvica ostaju veće pore i kapilare raznih dimenzija za descendentne i ascendentne tokove, za odvođenje vode i taloga na niže i za penjanje vode i mineralnih soli za vrijeme potrebe prema gore. Kapilare služe podjedno i kao zračni kanali za aeraciju. Sitno-grudvasta struktura ima rastresitu masu zemlje, jer se ne sabija i ne zabaruje, pošto lako vodu i zrak sprovodi na niže za vrijeme kiša, a kad je potreba za vrijeme suše lako je opet daje. Ta je struktura vrlo elastična, jer se lako prilagodava žilju, ona pod pritiskom popušta, a da se pri tome ne sljepljuje i uz to je dovoljno čvrsta. Žilje u takovom zemljištu vrlo lako i bez otpora prodire i sa najmanjim žilicama i u isto vrijeme prileži uz zemljišne čestice. Fizička svojstva nestrukturnoga zemljišta zavise od mehaničkoga sklopa čestica, od omjera pijeska, gline, kreča i humusa. Kod pjeskovitog nestrukturnog zemljišta nema spužve sa sitnim kapilarama, koje mogu da drže vodu. Tamo postoje samo veće kapilare, koje vodu brzo odvode na niže i opet je vrlo lako izdaju. Prodiranju žilja ne smeta pjeskovito zemljište, ali zato ne prileži uz žilje niti je elastično kao zemljište sa sitno-grudvastom strukturom. Pjeskovito se zemljište lako radi. Kod glinovitoga nestrukturnoga zemljišta pore su i suviše male, a da bi bile dovoljne za zračenje i primanje vode. Takovo se zemljište zabaruje, jer voda ne može putem descendentnih tokova prodirati u donje slojeve. Masa je sabijena i nije rastresita, nego se sljepljuje. Zemljište nije ela 485 |