DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 25     <-- 25 -->        PDF

bilo kako oštete) obnavljaju jednako kao kod drugih životinja nokti.
No kažem, da je to tek moje mišljenje, pak bi trebalo to dokazati na
primjercima ubijenim ljeti i u jesen (a u to je vrijeme lovostaja na tetrijeba).


Nakon što sam već konstatirao i zabilježio činjenicu, kako je gore
navedena, dobio sam u tom pogledu potvrdu izvana, iz strane literature,
i to iz časopisa »Deutsch e Jagd« , zvaničnog organa njemačkih
lovnih vlasti (broj 3 od 17 aprila 1936, kojega sam primio i pročitao tek
koncem aprila 1936).


U članku »Zur Biologie des Auerwildes« Joachim Steinbache r
piše doslovce ovo: »Die Zehenfransen werden meist als umgebildete Federn
betrachtet, aber zu Unrecht. Aller Wahrscheinlichkeit nach haben sie
nie ein Federstadium durchgemacht, sondern sind eine Abänderung der
äussersten Reihe der Sohlenschuppen, wie wir sie etwa an den Zehen
vieler Eidechsen ähnlich vorfinden. Federn und diese Fransen leiten sich
wohl beide von Schuppen reptilartiger Vorfahren ab, schlugen aber frühzeitig
schon getrennte Entwicklungswege ein. So viel von den Angaben
obengenannter Forscher, die ich durch Mitteilungen deutscher Gewährs-


Sl. 3. Tetrijebsko stanište Bjeljak (Kr. šum. uprava Ogulin).


leute ergänzt habe.« Na našemu jeziku: »Ove rese na prstima smatraju
se ponajviše kao preobražena pera, ali sa nepravom. Po svoj vjerojatnosti
nisu one nikada prošle stadij pera, već su jedna izmjena krajnjega
reda tabanske ljuske, kao što to primjerice nalazimo slično na prstima
mnogih guštera. Pera i ove rese potječu jamačno oboje od ljusaka predaka
iz roda gmazova, ali su pošli već rano odijeljenim putem razvoja.
Toliko o podacima spomenutih istraživača, koje sam prema saopćenjima
njemačkih stručnjaka popunio.


Po svemu navedenom jasno je, da stoji ono, što sam o resama na
prstima vel. tetrijeba u maju 1934 napisao, a što je tek u aprilu 1935 u


483