DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 21     <-- 21 -->        PDF

Ing. ZLÄTKO TURKALJ (OGULIN);


PRILOG BIOLOGIJI VELIKOG TETR1JEBA


(CONTRIBUTION A LA BIOLOGIE DU TETRAO UROGALLUS)


Proučavajući život i životne prilike velikoga tetrijeba na staništu
Velike i Male Kapele došao sam do pojedinih rezultata, koji mijenjaju
dosada poznate strane iz života velikoga tetrijeba i prema tome mijenjaju
lovnu i općenitu zoologiju te ptice. Dosadanja svoja istraživanja
na tome području objelodanio sam u »Lovačko-ribarskom vjesniku«,
organu Saveza lovačkih društava savske banovine u Zagrebu, u člancima:
»Ö velikom tetrijebu« (L. R. V. br. 1, 2, 3 i 5 — 1930), »Biološki uslovi
za velikoga tetrijeba na staništu Velike i Male Kapele« (L. R. V. br. 1 —


1934), »Najnovije iz života našega tetrijeba« (L. R. V. br. 4 — 1934),
»Veliki tetrijeb« (L. R. V. br. 4 — 1935). Kako su ti članci pisani većinom
u obliku lovačkih doživljaja, a djelomice i u polemici sa drugim piscima,
svrha je ovoga članka, da stručno prikaže znanstvene rezultate moga
dosaidanjega istraživačkoga rada.


Kapelski tetrijeb je vanredno sjajnih boja perja sa žarko-crvenim
ružama iznad očiju. Glava i vrat je boje tamnosive kao škriljevac. Oboje
je isprutano uskim crnim krivudaivim prugama. Brada je crna. Pleća, pokrilje
i krila su kestenjasta i iscrtkana tamno smeđim prugama. Bijele
pe*e, inače samo na trbuhu, dolaze i na prsima i javljaju se čalk do štita
(albinizam). Bijele peče na repu dolaze i kod starih pijevaca. Staništa
Velike Kapele, kao izrazito vapnenasta, pružaju naime velikom tetrijebu
bogatu hranu i sve uvjete potrebite za život, te on slijedeći zakone
prirode živi iz pradavnih vremena u vrlo pogodnim prilikama.
Upravo stoga je ta divljač lijepo razvijena, jaka i otporna (bolesti nisu
uopće poznate), tako da joj nema premca u čitavoj Srednjoj Evropi. Dosljedno
tome zaključujem, da je kapelski tetrijeb praidivljač i pratip velikoga
tetrijeba (Urhahn), nenatrunjen nikakovim umjetnim uzgajanjem
ili kakovom prinovom krvi, već je direktni potomak pradivljači iz prvotnih
vremena. Primjerci kapelskog (jednako i velebitskogai) tetrijeba mjere
u dužinu do 114 cm, a u težini dosižu do 7.5 kg.


Ustanovio sam dalje, da kapelski tetrijeb kod pjevanja za vrijeme
parenja, kad ispjeva glavni udarac »tlok«, onda odmah i brusi i time dovrši
pjesmu odnosno kiticu pjesme. Naprotiv dosadanja lovačka literatura
navodi slučajeve, da pijevac ispjeva glavni udarac »tlok«, ali da prestane
sa pjesmom i ne brusi. Dosljedno tome ili taj navod u literaturi ne stoji
ili ako stoji, onda moja opažanja govore za tezu »kapelski tetrijeb« odnosno
»pratip tetrijeba«.


Utvrdio sam 21 maja 1934 u Bijeloj Kosi (kr. šum. uprava Ravnagora),
da veliki tetrijeb ispjeva i dovrši kiticu sa brušenjem bez ubrzanja
i b e z glavnog a u d a c ai »tlok«, dakle: —pede-pede-pede-hau-hauhau!
To isto je opazio i šef Kr. šum. uprave ravnogorske g. Ing. Rasim
Bećiragić.


Konačno u članku »O velikom tetrijebu« u Lov. rib. vjesniku g. 1930
na str. 7 napisao sam: »Prsti su goli i sve do nokata provideni po stratnama
sa resastim čekinjama (priperci), koje nisu ništa drugo nego rudi


479