DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 14 <-- 14 --> PDF |
šumama od 3 prosinca 1852 god. imao je za ove svrhe posebnu odredbu u §-u 25. Kad se traže ovakva složenija saobraćajna sredstva, moraće vlast uviđaju na licu mesta privući i građevinske i železničke veštake, te odluku nadopuniti (ev. po prethodnom zahtevu potrebnih planova) u pogledu sigurnosne, građevinske i saobraćajne policije. Stoga u takvom slučaju lih privatna nagoda neće biti dovoljna, već će se u svakom slučaju morati zatražiti odobrenje vlasti. Policijski propisi za takve primere još Inisu izjednačeni, pa treba postupati po regijonalnom pravu. Upotreba prinudnog puta mora se vršiti naravno pažljivo, da se nanosi što manje štete, jer ovo pretstavlja osnovni uslov kod svake upotrebe tuđe stvari po shvaćanju građanskoga prava. Uopšte se može kazati, da će se sa strane vlasti kod određivanja pravca veličine i načina upotrebe puta moći postupati po analogiji odredaba građanskih zakona o službenostima kao pravno vrlo sličnim ustanovama. Ko pak ima na pr. pravo servituta prolaza, pored njega ne bi smeo tražiti još i pravo prinudnoga puta, osim u slučaju, ako postojeće servitutno pravo ne bi bilo po obimu dovoljno za iznošenje konkretnih šumskih proizvoda. Juristički značaj prava. Institucija prinudnoga puta po novom jugoslavenskom zakonu o šumama pokazuje pravni karakter poljskog servituta, koji se ustanovljava putem odluke političke vlasti. Stoga se pojavljuje i šumsko zemljište kao ovlašteničko, a susedno kao opterećeno. Dužnost da se mora prolaz trpeti, posledica je određenog servituta, službenosti. Prema tome pretstavlja to pravo ipak i ograničenje prava svojine ustanovljenog po §-u 354 O. g. z. i §-u 211 srp. g. z. određeno specijalnim zakonom. Zabeležba u zemljišne knjige dopuštena je, ali nije neophodno potrebna. Pravo na prinudni put postoji kao pravo na zahtev istog (Anspruchsrecht) već ipso jure, čim nastanu zakonske pretpostavke. Ali to pravo postaje konkretno pravo upotrebe u obliku zakonske službenosti tek izvršnošću odluke upravne vlasti. Odluci vlasti imao bi se po tome priznati ipak konstitutivan karakter. Pravo na zahtev prinudnog puta ne zastareva. Pravo prestaje, kad pode rok ustanovljen administrativnim rešenjem ili kad prestaje potreba za njim (§ 86 z. o š.). Ro´k po tekstu zakona mora da sadrži svaka glavna odluka o prinudnom putu (§ 81 al. 3), te se mora za slučaj zabeležbe prava u zemljišnoj knjizi i taimo označiti. Ako bi potreba za prinudnim putem trajala preko određenoga roka, treba podneti ponovnu molbu za produženje istog. S druge strane pak, ako bi opterećena strana smatrala, da je određen rok suviše dugo odmeren, te da je još unutar toga roka potreba za prinudnim putem prestala, može tražiti kod vlasti ukinuće prava prinudnog puta shodno §-u 86 z. o š. Takav slučaj može nastupiti na pr. ako vlasnik dobija kojim novim putem vezu sa javnim saobraćajnim sredstvom na kojoj drugoj strani. Pogođena strana ima prava na uspostavljenje pređašnjeg stanja. Da može pravo prinudnoga puta biti i trajne prirode, da se zaključiti iz zakonom predviđenog prava na otkup, koje će se realizovati samo onda, ako je potreba prinudnog puta stalna ili bar dugotrajnija. Legalni Servitut daje pravo na delomičnu ekspropriaciju, te se stoga i poziva zakonska stilizacija prilikom određivanja postupka na načela ekspropriacionog postupka (§ 81 al. 2). Stvarno puna ekspropriacija ovaj 472 |