DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 12 <-- 12 --> PDF |
Iz preduslova da mora eventualni drugi način ili pravac biti nesraizmerno skuplji, proizlazi, da iz prostog razloga udobnosti, obične veće koristi ili celishodnosti to pravo ne može da pripada. Takvom, samo nezgodnom stanju ne bi se teoretski mogao priznati javni interes tolike težine, da bi se njime pravdalo ograničenje prava svojine, koje je po našem Ustavu i po našim građanskim zakonima zagarantovano i načelno zaštićeno. Kad bi na pr. vlasnik šume izgradnjom mosta mogao sebi stvoriti vezu sa javnim putem, ali bi taj most bio vrlo skup, prema vrednosti i količini za izvoz spremljenih šumskih proizvoda, vlast će ipak moći priznati i stvarno dosuditi. Jer po tekstu zakona (§-a 81) svaki je vlasnik susednog zemljišta »dužan dozvoliti« iznošenje šumskih produkata preko svojih zemljišta. O tome, da li se mora dozvoliti prinudni put i onda, ako je vlasnik šume sam na pr. parcelacijom ili otprodajom skrivio svoje prekarno stanje, Zakon o šumama ne kaže ništa. Ali zahtev pravičnosti traži, da se takvog vlasnika prvo uputi na one, kojima je svoj dosadašnji izlaz ustupio. Sadržaj i obim prava. Sadržaj prava sastoji se u tome, da se može u slučaju, da zbilja postoje sve zakonske pretpostavke, sa strane vlasnika šume odnosno šumskih proizvoda tražiti od vlasti, da im se odredi konkretan pravac, veličina, način i rok upotrebe puta preko tuđeg zemljišta. Dalje mora vlast u roku od 30 dana, od dana predaje molbe, doneti odluku, te ako se tome ne protivi kakav javni interes( na pr. kroz ograđena dvorišta, preko fabričkih prostora, kuća i si.), mora im to pravo i priznati i stvarno dosuditi. Jer po tekstu zakona §-a 81 svaki je vlasnik susednog zemljišta »dužan dozvoliti« iznošenje šumskih produkata preko svojih zemljišta. Vlasnik susednog zemljišta mora dakle da trpi — naravno uz pravednu otštetu — da se taj izvoz preko njegovog zemljišta vrši, te tom izvozu ne srne smetati niti ga sprečavati. § 85 Z. o š. određuje, da ovo pravo stupa na snagu danom izvrsnosti odluke o dozvoli prinudnog puta uz isplatu otštete odnosno uz deponovanje iste kod vlasti. Put po ovom uređaju odobrava se iz privatnih interesa, a ne i u javne svrhe. Naravno mora vlast i svakoga, kome je jednom priznala ovlašćenja zakonom vezana za uređaj prinudnoga puta, u njegovome pravu upotrebe i zaštititi, te ga upravnim sretstvima čuvati svakog protipravnog napadaja. Rezimirajući prema iznetome, postoji dakle pravo po tome uređaju u sledećim zahtevima prema opštoj upravnoj vlasti: 1) da se konstatuje postojanje zakonskih pretpostavki; 2) da se opredeli sadržaj prava po pravcu, načinu upotrebe i trajanju; 3) da se nesmetana upotreba obezbedi. Prinudni put se može tražiti samo radi iznošenja »šumskih« proizvoda, i to i glavnih i nuzgrednih. Kao šumski proizvoda u smislu zakona imaju se prema tome smatrati svi oni produkti, koje daje šumsko zemljište i koje šumarska nauka ubraja među glavne i nuzgredne šumske proizvode. To su u glavnome: drvo u svima sirovim oblicima, drveni ćumur, ovršci, granje i kora, lišće i stelja, sadnice, seme, smola, plodovi, katran, trava i drugo bilje, jagode, gljive, mahovina, humus i si. U manjem obimu eksploatacije, dok se još ne radi o rudarskim preduzećima, treba uvrstiti 470 |