DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 11 <-- 11 --> PDF |
Opšte napomene. Da je uređaj prinudnog puta preuzet u naš novi izjednačeni Zakon o šumama, ima svoj razlog — osim toga da je zatečen u predašnjem zakonodavstvu — svakako još i u važnim drugim momentima. Drvo, koje je postalo u toku razvoja ljudske civilizacije glavnim i najvažnijim šumskim proizvodom, pretstavlja po svojim fizičkim osobinama tako glomazan i kabast materijal, da je za mogućnost njegove racionalne eksploatacije i uporabe vazda presudno pitanje transporta. U tome transportnom pitanju je pitanje javnih prometnih sredstava deo opšte saobraćajne politike, te samo posredno tangira interesnu sferu šumskog gospodarstva. Ali pitanje dopreme šumskih proizvoda od mesta produkcije (šume, skladišta) pa do spoja sa javnim prometnim napravama zadire još i danas u srž interesa šumarske privrede. Iako to pitanje prinudnoga puta za vreme donošenja novog Jugoslovenskog zakona o šumama još nije bilo zakonski izjednačeno, mogućnost izvoza šumskih produkata pretstavlja tako eminentan interes u šumskoj privredi, da kraj naših opštih saobraćajnih prilika bezuvetno opravdava zakonodavčev gest, kojim je odgovarajući uređaj plasiran takode u novom Zakonu o šumama. Tekst, na koji se oslanja ova rasprava, daju §§ 81 do zaključno 86 Jugoslavenskog zakona o šumama od 21 XII 1929 godine. Zakonski preduslovi. Pravo traženja prinudnog puta po cit. §-ima Zakona o šumama vezano je za sledeće pretpostavke: 1) da izvoz šumskih proizvoda iz šume do javnog saobraćajnog srestva nije moguć na drugi način ili drugim pravcem; 2) da je taj drugi način ili pravac nesrazmerno skuplji; 3) da šteta, koja bi nastala prinudnim putem, nije veća od koristi, koju isti pruža ovlašteniku; 4) da između vlasnika šume ili šumskih proizvoda i vlasnika nekretnina, koje bi trebalo opteretiti prinudnim putem, nije došlo do dobrovoljne nagodbe. Iz ovoga možemo razabrati, da je prema ranijem pravnom stanju pravo zahteva za prinudni put prošireno od vlasnika šuma još i na vlasnika šumskih proizvoda, dakle redovito i na kupca istih. S druge je strane to pravo izrekom ograničeno preduslovom, da mu mora biti korist veća od nanesene štete. Svrha uređaja. Stanje vlasnika šume odnosno vlasnika šumskih proizvoda, koji nema mogućnosti izvoza, svakako je teško stanje nužde. Takvom teškom položaju šumovlasnika želi zakonska institucija da doskoči. Pošto je ovaj uređaj uvršten u zakon javnopravne prirode, kao što je Zakon o šumama, zakonodavac je ovaj interes, koji se njime zaštićuje — a to je pravo na mogućnost iskorišćavanja šuma normalnim iznošenjem njenih proizvoda — svakako smatrao i javnim interesom. Gledište germanskog prava je na primer iz osnova drugojače. Nemački Opšti građanski zakonik (BGB § 917) smatra to pravo prinudnog puta privatnopravnom institucijom i to zakonskim ograničenjem zemljišne svojine na osnovu susednih odnošaja (Nachbarrecht). I cit. austr. Zakon o nužnim prolazima od 1896 god. na dalmatinskom i slovenačkom pravnom području takode ga smatra civilnopravnim ograničenjem prava svojine, ali u nešto drugom obliku, kao što smo ranije videli, naime bližem uređaju zakonskih servituta. 469 |