DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9/1936 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Opšte napomene. Da je uređaj prinudnog puta preuzet u naš novi
izjednačeni Zakon o šumama, ima svoj razlog — osim toga da je zatečen
u predašnjem zakonodavstvu — svakako još i u važnim drugim momentima.
Drvo, koje je postalo u toku razvoja ljudske civilizacije glavnim
i najvažnijim šumskim proizvodom, pretstavlja po svojim fizičkim osobinama
tako glomazan i kabast materijal, da je za mogućnost njegove
racionalne eksploatacije i uporabe vazda presudno pitanje transporta.
U tome transportnom pitanju je pitanje javnih prometnih sredstava deo
opšte saobraćajne politike, te samo posredno tangira interesnu sferu
šumskog gospodarstva. Ali pitanje dopreme šumskih proizvoda od mesta
produkcije (šume, skladišta) pa do spoja sa javnim prometnim napravama
zadire još i danas u srž interesa šumarske privrede. Iako to pitanje prinudnoga
puta za vreme donošenja novog Jugoslovenskog zakona o šumama
još nije bilo zakonski izjednačeno, mogućnost izvoza šumskih
produkata pretstavlja tako eminentan interes u šumskoj privredi, da kraj
naših opštih saobraćajnih prilika bezuvetno opravdava zakonodavčev
gest, kojim je odgovarajući uređaj plasiran takode u novom Zakonu o
šumama.


Tekst, na koji se oslanja ova rasprava, daju §§ 81 do zaključno 86
Jugoslavenskog zakona o šumama od 21 XII 1929 godine.


Zakonski preduslovi. Pravo traženja prinudnog puta po cit. §-ima
Zakona o šumama vezano je za sledeće pretpostavke:
1) da izvoz šumskih proizvoda iz šume do javnog saobraćajnog
srestva nije moguć na drugi način ili drugim pravcem;
2) da je taj drugi način ili pravac nesrazmerno skuplji;
3) da šteta, koja bi nastala prinudnim putem, nije veća od koristi,
koju isti pruža ovlašteniku;


4) da između vlasnika šume ili šumskih proizvoda i vlasnika nekretnina,
koje bi trebalo opteretiti prinudnim putem, nije došlo do dobrovoljne
nagodbe.


Iz ovoga možemo razabrati, da je prema ranijem pravnom stanju
pravo zahteva za prinudni put prošireno od vlasnika šuma još i na vlasnika
šumskih proizvoda, dakle redovito i na kupca istih. S druge je strane
to pravo izrekom ograničeno preduslovom, da mu mora biti korist veća
od nanesene štete.


Svrha uređaja. Stanje vlasnika šume odnosno vlasnika šumskih proizvoda,
koji nema mogućnosti izvoza, svakako je teško stanje nužde.
Takvom teškom položaju šumovlasnika želi zakonska institucija da doskoči.
Pošto je ovaj uređaj uvršten u zakon javnopravne prirode, kao što
je Zakon o šumama, zakonodavac je ovaj interes, koji se njime zaštićuje


— a to je pravo na mogućnost iskorišćavanja šuma normalnim iznošenjem
njenih proizvoda — svakako smatrao i javnim interesom. Gledište
germanskog prava je na primer iz osnova drugojače. Nemački Opšti
građanski zakonik (BGB § 917) smatra to pravo prinudnog puta privatnopravnom
institucijom i to zakonskim ograničenjem zemljišne svojine na
osnovu susednih odnošaja (Nachbarrecht). I cit. austr. Zakon o nužnim
prolazima od 1896 god. na dalmatinskom i slovenačkom pravnom području
takode ga smatra civilnopravnim ograničenjem prava svojine, ali
u nešto drugom obliku, kao što smo ranije videli, naime bližem uređaju
zakonskih servituta.
469