DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 57 <-- 57 --> PDF |
nivelacija). Autori svršavaju sa nekoliko praktičnih tehničkih primjera iz područja detaljnog nivelmana (prema Đoležalu). Knjiga je izrađena na temelju opsežne francuske, njemačke i ruske´ literature. Premda knjiga nije zapravo namijenjena šumarskim, već prvenstveno geodetskim stručnjacima, ipak smatram za vrlo korisno, da se ona nađe´u knjižnici svakog šumarskog inženjera. O šumarskim potrebama s obzirom na točnost nivelacije kao i o instrumentima, koji za šumarsku praksu najviše dolaze u obzir, govorit ću drugom prilikom. To su naime zasebna pitanja, koja izlaze iz okvira razmatranja o odličnoj knjizi ing. Koštica — ing. Svečnikova. Dr. N. N. PRILOG POZNAVANJU MOLIKE. Molika (Pinus peuce) specijalna je vrst šuma Balkanskog poluotoka i to njegovog srednjeg pojasa. Daljnji prilog upoznavanju molike sa šumarskog gledišta i interesa jest publikacija bugarskih šumara N. Peneva i M. Tamamdžijeva, koju su na naš jezik preveli Ing. Novaković i Ing. Radulović izdavši je pod naslovoTn »O mol ici u državnoj šumi ćoravici« (Skoplje 1935 god., cijena 6.— din). Šuma Ćoravica, kao sastavni dio gospodarske jedinice »Belmeken«, koja gospodarska jedinica zauzima površinu od 1707 ha šume, 1304 ha površina obraštenih krivuljem, 642 ha suvata, nalazi se na sjevernim stranama zapadnog dijela Rodoplskog gorja i otvorena je prema sjeveroistoku. Tlo glinasto-pjeskovito na granitnoj podlozi, jakog nagiba, nadmorske visine 750—2630 met. Srednja godišnja temperatura cea 4,5°, a srednja količina oborina oko 1000 mm dobro raspodijeljenih tokom godišnjih doba i mjeseci. i -; U vertikalnom smislu razlikuju se tri odjelita pojasa: 1. pojas jele i bukve; 2. pojas smreke, molike i bijelog bora; 3. pojas krivulja. (Interesantno je´ zabilježiti, da je u prvom pojasu utjecajem čovjeka izazvana promjena u korist jele, a na štetu bukve). Molika se javlja u drugom pojasu, koji zauzima staništa između 1500 i 2100 met. nad morem i to u većoj količini s porastom nadmorske visine. Od 25% broja stabala u pojasu između 1500 i 1700 met. učešće molike penje se na 65% u regiji iznad 1900 met. i to poglavito na račun bijeloga bora, koji u toj visini iščezava. Sva ova staništa jakog su nagiba i jake eksponiranosti. Visina stabala i na kamenitom i pećinastom tlu dosiže visinu od preko 30 met. Autori utvrđuju, da je´ rast molike optimalan, kada je ova u smjesi sa smrekom. Traže intervenciju šumara, da se o njoj povede računa kod pošumljavanja visokopla ninskih regiona zbog njene prilagodbe visokoalpinskoj klimi i strmom terenu. Interesantni su taksacioni podaci dobiveni klupiranjem dijela od 114 ha površine mješovite sastojine smreka-bijeli bor-molika s ukupnim brojem od 46.815 stabala. S učešćem od 28% po broju stabala, temeljnica molike zauzima 34% sveukupne temelj nice, a u masi pe´nje se na 36%. Smreka pokazuje odnos od 55%, 48% i 49%, a bor 17%, 18% , te 15%. Razabire se, da molika u gornjoj smjesi ima relativno najveću drvnu masu. Priloženi podaci pokazuju, da molika preferira sjeverne ekspozicije, ali nasuprot smreke traži više sunca. To potvrđuje činjenica, da se smreka povlači u niže dijelove strana, gdje je kako dnevna tako i godišnja insolacija kratkotrajnija. Tako se ponaša u opisanoj šumi molika, kojoj autori namjenjuju zadaću proširivanja pojasa šuma istiskivanjem krivulja, te da se tako mjesto vegetacije sa samom zaštitnom funkcijom dobije i flora od neposredne gospodarske koristi. O. P. PREGLED ČASOPISA. »Le chene« ime je novoj francuskoj reviji, koja izlazi kao četvrtgodišnjak počevši od godine 1931. Reviju izdaje »Šumarsko udruženje za mediteran i kolonije« (Société forestiere méditerranéenne et coloniale). Šef-redaktor je gospodin A. Magnöin , 4.43 |