DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1936 str. 56 <-- 56 --> PDF |
visine, a na potonje i naš Vojno-geografski institut u Beogradu. Normalni reper u Trstu leži 3,3520 m iznad srednjeg vodostaja mora. Horizont, od koga se u Jugoslaviji računaju apsolutn a visine, leži dakle 3,3520 m ispod tršćanskog normalnog repéra. Al: zapravo, često se ono, što ljudi isprva smatraju apsolutnim, najednom dokaže kao relativno. Tako je na primjer opća jedinica za mjerenje dužina meta r nekada bio određen kao desetmilijunti dio zemaljskog meridijanskog kvadranta. Učinjene su i točne normalne mjere. Po njima je metarski sistem uveden u život. Ali najednom, kad je metar već bio prilično uveden, konstatovalo se, da on nije desetmilijunti dio kva dranta, već 10,000.856-« dio (Bessel 1841) odnosno 10,002.166-ti dio kvadranta (1906). Dakle danas više ne vrijedi definicija, da je metar desetmiljunti dio kvadranta, već da je on jednak razmaku crtica na prototipu (normalnoj mjeri), koja se čuva u Parizu. Nešto slična se´ dešava kod svih t. zv. apsolutnih mjera, pa i kod apsolutni h visina. Konstatovalo se naime, da srednji vodostaj mora nije konstantna, već promjenjiva veličina. Istraživanja podataka maregrafa u Marseill-u i Brestu pokazala su, da je srednji vodostaj mora od 1860 do 1906 prosječno rasao za % mm godišnje. Dakle isto tako, kako danas više točno ne vrijedi definicija, da je metar desetmilijunti dio kva dranta, isto tako više točno ne važi definicija, da su nadmorske visine apsolut ne s obzirom na srednji vodostaj mora. One su zapravo relativne visine, izračunate na bazi t. zv. normalnog repéra. Šesti odjeljak govori o generalnom nivelmanu. Možda bi bilo bolje taj nivelman nazvati osnovnim. ! Sedmi odjeljak nosi naslov: precizni nivelman i nivelman visoke točnosti. Prema zaključku Geodetske internacionalne unije iz 1912 ima se smatrati od visoke1 točnosti onaj nivelman, kod kojega vjerojatna sistematska greška na 1 km ne iznosi više od -j 1 mm, a vjerojatna sistematska greška -f- 0.2 mm na km. Podnaslovi u ovome odjeljku jesu: Metoda nivelanja, gdje se primjenjuje očitavanje sa sva tri konca pri nagnutoj vizuri. — Nivelanje po načinu Seibta — Nivelanje instrumentom tipa Zeiss — Postupak kod nivelanja u Francuskoj. Osmi odjeljak analizira greške kod nivelanja. Razmotreno je 30 raznih izvora grešaka. Greške su razvrstane u slijedeće grupe: 1) greške čitanja uslijed .netočn´o,g ocjenjivanja podjele na letvi (istraživanja Reincherza, Voglera, Kummera, Jordana, Eggerta) ; 2) greške uslijed nagnutosti letve, savijanja letve, netočne podjele, odnosno greške vezane uz letvu; 3) greške vezane uz libelu; 4) greške1 uslijed nagnute vertikalne osi instrumenta; 5) greške uslijed popuštanja podmetača pod letvama i popuštanja stativa; 6) greške, koje su uslovljene atmosferskim okolnostima; 7) greške uslijed ne jednakog osvjetljenja letava. Odjeljak se završava sa poglavljem o određivanju naj povoljnijeg odstojanja instrumenta do letve u vezi sa greškom čitanja na letvi. Deveti odjeljak govori o točnosti nivelmana i o zakonima, po kojima se gomilaju greške. Obrazloženi su internacionalni obrasci, po kojima se računaju srednje siste matske i slučajne greške na jedinicu dužine (km). Navedena su i (dozvoljena odstu panja za razne vrsti nivelmana. Deseti odjeljak razmatra utjecaj refrakcije. Jedanajsti daje ortonometrijsku teoriju prema prof. Jordanu. Nivoske površine naime nisu međusobno paralelne. Dvanajsti odjeljak posvećen je obradi rezultata nivelanja: Uvođenje popravaka za t. zv. metar-letve t. j . eliminisanje grešaka letvine podjele — Popravke za nepara lelnost vizure — Oblrazovanje visinskih razlika. Trinajsti odjeljak obuhvata 70 stranica. U njemu se prikazuje izravnavanje nivelmanskih vlakova i nivelmanske mreže po teoriji najmanjih kvadrata. Četrnajsti odjeljak posvećen je nivelmanu gradova i varošica. Zadnji — petnajsti — odjeljak prikazuje t. zv. detaljni nivelman t. j . nivelman, za koji se traži razmjerno najmanja točnost (Linijsko nivelanje uzdužnih profila, plošna. 443 |